Trebinjski “Trendteks” obespravljuje radnice – plate manje od minimalca

TREBINJE – Zbog lošeg poslovanja Tekstilnog preduzeća „Nikola Tesla“ u Bileći, nepovratno je ugašena nada Hercegovaca da će tekstilna industrija ponovo biti jedna od okosnica lokalne privrede, a izuzetno lošem položaju hercegovačkih švalja trenutno značajno doprinosi i firma „Trendteks“ koja svojim radnicama u Trebinju ne isplaćuje zakonom zagarantovane plate.

Radnice u trebinjskom "Trendteksu" (FOTO: Moja Hercegovina)
Radnice u trebinjskom “Trendteksu” (FOTO: Moja Hercegovina)

Ogorčena zbog toga što za uloženi trud i puno radno vrijeme koje tokom mjeseca provede za mašinom, kako tvrdi, dobije platu od 160 maraka, jedna od radnica „Trendteksa“ kaže da položaj švalja u ovoj firmi nije mnogo bolji nego što je to slučaj u „Nikoli Tesli“. Smatra da je u navedenim firmama „sve isto, samo su glumci različiti“.

– Radimo cijeli mjesec puno radno vrijeme, pa čak i treće smjene i prekovremeno, a onda dobijemo bijednih 160 maraka. Pa šta mogu s takvom platom? Ništa – ogorčeno ističe jedna od radnica, koja nije željela da joj otkrivamo identitet.

Iako svi radnici u trebinjskom „Trendteksu“ imaju potpisan ugovor o radu i, samim tim, zagarantovanu minimalnu mjesečnu platu od 370 maraka, rukovodilac ovog pogona Denijal Kozličić za „Moju Hercegovinu“ bez ustručavanja priznaje da ih plaćaju i manje od toga.

Denijal Kozličić (FOTO: Moja Hercegovina)
Denijal Kozličić (FOTO: Moja Hercegovina)

– Imamo radnike koji zarade 650 maraka i radnike koji zarade 250 maraka. Mi smo ovdje uveli ono što je u sistemu Trendteksa u svim proizvodnim pogonima, a to je nagrađivanje prema individualnom izvršenju. Sve operacije su normirane, svako ima svoj propisani učinak i obračunavanje ličnih dohodaka je na bazi izvršenja koje čak nije 100 posto, već na bazi izvršenja koje je 90 posto. Ne može biti obaveza samo poslodavca da isplaćuje lični dohodak, nego radnik u roku od osam sati treba da odradi neki učinak koji je normiran i koji je u cijelom sistemu jedan – kazao je Kozličić za naš magazin.

Na naše pitanje zbog čega onda sa radnicima nije potpisao ugovor o djelu, a ne ugovor o radu, budući da na ovaj način grubo krši Zakon o radu RS i obespravljuje svoje radnike, Kozličić mirno kaže da u njegovoj firmi „niko ne može da dobije platu, već ona mora da se zaradi“.

– Pazite, svaka plata, pa i minimalna se ne dobija, ona se u Trendteksu zarađuje. Ugovor o radu predstavlja dvosmjernu obavezu: poslodavca da isplaćuje lične dohotke na vrijeme, a radnika da ispuni svoje radne obaveze. Onaj koji ispuni svoje radne obaveze, on dobija ne minimalac, nego i više od toga. Naš motiv nije da naš radnik zaradi malo, naprotiv, nego da zaradi više, jer to znači da je uradio više i da je firma izvezla veću količinu robe – rekao je Kozličić.

„Trendteksovi“ kontradiktorni ugovori o radu

Navode da radnice u trebinjskom pogonu „Trendteksa“ rade i u trećim smjenama, po 10 i 12 sati, Kozličić je ležerno demantovao, tvrdeći da „u zimskom periodu svi radnici rade u jednoj smjeni“. No, u “Trendteksovim” kontradiktornim ugovorima o radu prekovremeni rad se na neki način podrazumijeva.

– U ovim ugovorima postoji nesklad između člana 4. i člana 10, u vezi sa radnim vremenom radnika. Naime, u članu 4. navodi se da radnik radi 5 dana sedmično i to 40 sati sedmično, dok se u članu 10. navodi da radnik koristi sedmični odmor nedjeljom što znači da isti radi i subotom, tako da mu radna sedmica traje duže od 40 sati – analizirao je za naš magazin pravni savjetnik Transparensi internešnala BiH, Centra za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije.

Prema njegovom mišljenju, „Trendteksov“ ugovor bi trebao da sadrži i konkretne podatke o plati (bruto i neto platu) i drugim primanjima, a ne, kao što se navodi u članu 5, upućujuću odredbu na Odluku o najnižoj plati.

– U članu 19. Zakona o radu navodi se da ugovor o radu sadrži naročito podatke o plati, novčanim naknadama i drugim primanjima radnika po osnovu rada – objašnjavaju iz Transparensija.

Zbog toga ne čudi što se u članu 7. ovog ugovora izričito propisuje da je plata tajna.

Plate male zbog malog učinka, a roba se redovno izvozi

Iako male plate pojedinih radnika pravda njihovim slabim učinkom, odnosno malom postignutom normom, Kozličić kaže da „Trendteks“ svojim kupcima svake nedelje pošalje kamion ili dva robe.

Denijal Kozličić
Denijal Kozličić (FOTO: Moja Hercegovina)

– Što se tiče izvoza na inotržište, sve ide na vrijeme. Radnici pokazuju da imaju potencijala i uklopili su se u neke zahtjeve i standarde koje definišu naši kupci. Roba koja svake nedelje ide, ispunjava sve standarde koje imaju naši kupci. Efikasnost proizvodnje se mora podići na viši nivo, a sa njime se podižu i lična primanja svakog pojedinca. Naš interes je da radnik zaradi više, jer je više radio, više robe je izašlo i više robe je dobio kupac. Mi pravimo selekciju radnika, ali ostajemo u ugovorenom odnosu iz razloga što želimo da damo šansu tim ljudima da pokažu da mogu da ispune ugovorne obaveze. Mi ćemo raskinuti radni odnos sa onima koji ne uzvraćaju ono što je obaveza samog radnika, jer to nije obaveza doći na posao, već za osam sati uraditi ono što je normirano i planirano. To je naš ugovor o radu – rekao je Kozličić.

Budući da „Trendteks“ u Trebinju posluje u pogonima nekadašnjeg „Novoteksa“, koji je nedavno kupila Vlada RS, Kozličić kaže da očekuje njen poziv kako bi zajedno definisali strateško partnerstvo i razgovarali o planovima za otvaranje najavljenog pogona ove firme u Bileći.

– U skladu sa politikom Vlade koju je još ranije istakao ministar Đokić, kada je rekao da je njen interes da se sačuva tekstilna industrija u Hercegovini i da u firmi Trendteks vidi svog strateškog partnera, i dalje se ide ka tom cilju. U Trebinju imamo oko 150 zaposlenih, a trebalo bi da nam radi oko 250, i da sa Bilećom imamo između 500 i 600 zaposlenih. Naše je da pokažemo da ovdje ljudi mogu da rade sa 100 posto izvoznom orjentacijom na inotržište i da ta budućnost i perspektiva nije kratkog vijeka, nego na jedan duži period. To je naš zadatak i mi ćemo istrajati u tome – kazao je Kozličić za „Moju Hercegovinu“.

Radnici obespravljeni, ali ćute

Poslovanje „Nikole Tesle“ u Bileći obilježila su nekolika pogubna rukovodstva koja su ovu firmu vukla sve dublje u propast, zatim brojni štrajkovi radnica zbog malih i neisplaćenih plata, te neuplaćenih poreza i doprinosa. Štrajkovi su prekinuti kada su radnice pristale da se vrate na posao za dobijenih stotinu maraka i obećanja da će firma stati na noge. Ni trenutno stanje u ovoj firmi nije najsjajnije. Uspjeli su da izmire dio poreskih obaveza zahvaljujući kreditu koji im je odobrila Investiciono-razvojna banka Republike Srpske, u iznosu od 250.000 maraka. Radnici još uvijek nisu primili decembarsku i januarsku platu, i nedavno su opet na kratko obustavljali rad.

U međuvremenu, firma „Trendteks“ u više navrata objavljivala je oglase za prijem novih, mladih radnika i isticala kako je glavna kočnica proizvodnji u Trebinju to što ljudi neće da rade. I predsjednik Srpske Milorad Dodik istog je stava, pa je nedavno na banjalučkoj ATV na ovu temu rekao da smo „mjesecima imali raspisane konkurse u tekstilnoj industriji, nekoliko kompanija, koje nisu mogle da zaposle određeni broj ljudi, jer ih nije bilo“.

Radnice tekstilne industrije, pak, tvrde da problem nije u tome što ljudi ne žele da rade, već u tome što neće da dozvole sebi da ih poslodavci obespravljuju i izrabljuju za bijedne pare. No, simptomatično je kako uprkos tome one i dalje ostaju za svojim mašinama i bespogovorno ćute, spremne da otvoreno govore o svemu samo pod uslovom da im zaštitimo identitet kako ne bi izgubile i to što imaju.

Autor

Jelena Denda Borjan

Diplomirala žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Od januara 2013. do novembra 2017. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina"

Svi tekstovi autora