Nije poznato koliko tačno Roma živi u BiH. Mnogi pripadnici ove zajednice odbijaju da se identifikuju kao Romi. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, 12.583 osobe su se izjasnile kao Romi u cijeloj BiH. Prema procjenama Savjeta Evrope iz jula 2012. godine, u BiH je najmanje 40.000, a najviše 76.000 Roma. To je 1,54 posto ukupnog stanovništva što znači da BiH ima najniži postotak Roma od bilo koje populacije zapadnog Balkana.
“Ne daju nam priliku”
Avdija Huskić iz Zavidovića prima 190 maraka socijalne pomoći. To mu je, kako kaže, dovoljno samo za „obaveze“, odnosno za račune i za režije. Kada to plati, ostane mu 20 maraka, a vreća brašna je, kako kaže, 30 KM.
Šta mogu s tim što mi ostane? Ne prosim, ne kradem i ne radim ništa protiv zakona. Gdje su te humanitarne organizacije da nam pomognu? Ne mogu da radim, jer jedva hodam. Vidite u kakvim uslovima živim. Romski narod teško živi. Svakome povećavaju socijalnu pomoć, samo nama ne”, kaže Huskić.
On dodaje kako Romi nemaju gdje da rade, a i kada bi imali – ne daju im. Naš sagovornik smatra kako bi Romi živjeli bolje kada bi im dali da negdje imaju svoju pijacu na kojoj bi radili i na kojoj bi prodavali robu. On sam, kako kaže, baca robu koju skupi, jer nema gdje da je proda.
“Ako odem u grad da je prodam, naplatiće mi kaznu, a ja nemam kako da je platim. Ne mogu da izvadim ličnu kartu. Moram biti u kući i ne smijem nigdje da radim. Imam 77 godina. Ne mogu da radim. Nikoga nema da nas obiđe i da vidi treba li nam brašna, ulja, drva. Mi smo Romi i nama očigledno ne treba nikakva pomoć. Prisiljeni smo da prosimo. Ima mnogo Roma koji završe dobre zanate, ali kada dođu na „biro“, ne mogu da dobiju posao zato što su Romi”, tvrdi Huskić.
“Ne postojimo na političkoj mapi”
Iako su najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini, Romi se suočavaju s brojnim predrasudama i nedovoljnim prilikama za iskazivanje svojih kvaliteta. Njihova politička participacija u BiH skoro da i ne postoji, a u institucijama vlasti njihovi predstavnici su rijetki.
“Mi trenutno imamo svega sedam odbornika na lokalnom nivou, a nažalost nemamo nijednog predstavnika na višim nivoima vlasti, odnosno u kantonu, Federaciji BiH te Republici Srpskoj. Takođe, nemamo predstavnika ni na državnom nivou, a sada je krajnje vrijeme da se stvore mogućnosti i pretpostavke da Romi budu zastupljeni na nivoima na kojima se kreiraju politike za sve građane BiH”, kazao je Nedžad Jusić iz Udruženja „Euro Rom“.
Prema popisu iz 2013. godine u Republici Srpskoj živi 2.057 Roma, što ih čini najvećom od 17 priznatih nacionalnih manjina. Taj broj na „terenu“ je, naravno, neuporedivo veći. Iako postoje strategije za poboljšanje uslova, mnogi Romi se suočavaju sa teškim životnim uslovima, nezaposlenošću i stambenim problemima. Stopa zaposlenosti Roma u Srpskoj je i dalje niska i procjenjuje se na manje od tri odsto.
Udruženja “na koljenima”
Predsjednik Saveza Roma Republike Srpske Aleksandar Mašić kaže za MojuHercegovinu da Savez Roma kao krovna organizacija ima 12 udruženja. Sva udruženja su, tvrdi on, na koljenima. Ni gradovi ni opštine nemaju sluha za najbrojniju nacionalnu manjinu u Srpskoj. Udruženja Roma se gase, jer nemaju drugog izbora.
“Već četiri godine se borimo da preživimo. Teško dolazimo do posla. Dok je bilo raznih donacija, trudili smo se da stipendiramo mlade i da im omogućimo da se školuju. Romska djeca su završavala fakultete, ali su teško dolazila do posla. Gotovo nikako. Završili su škole i fakultete, ali do posla ne mogu”, istakao je Mašić.
U prethodnih pet godina u Republici Srpskoj izgrađeno je ili adaptirano 750 kuća. U najvećoj mjeri ove poslove finasiralo je Ministarstvo za ljudska prava i izbeglice BiH. Ipak, to nije dovoljno za velike potrebe romske zajednice. Mašić kaže da su svi Romi zdravstveno osigurani, ali to ne znači puno čovjeku koji je bolestan.
Zapošljavanje ključan faktor
“Na recept može da dobije lijek do pet maraka koji ne mora platiti. Sve preko toga mora da se plati. Od čega? Usvojen je Akcioni plan pri Savjetu ministara BiH. Odvojili su za obrazovanje 50.000 KM na godišnjem nivou, a čak 490.000 KM za zdravstvo. Nije nam potrebno toliko para za zdravstvo koliko nam je potrebno za zapošljavanje. To nam „gori“, to je ključni faktor. Ne želimo da budemo socijalni slučajevi. Za zapošljavanje Roma u ovoj godini izdvojeno je samo 15.000 KM. Od Vlade Republike Srpske ne možemo da dobijemo apsolutno ništa”, kazao je Mašić.
Predsjednica prnjavorskog udruženja „Romska djevojka – Romani ćej“ Snježana Mirković kaže za MojuHercegovinu kako je položaj Roma u Republici Srpskoj i dalje veoma izazovan i obilježen dugogodišnjom marginalizacijom. Iako postoje određeni pomaci kroz strateške dokumente i akcione planove, u praksi se Romi i dalje suočavaju sa siromaštvom, diskriminacijom i ograničenim pristupom osnovnim pravima, uključujući obrazovanje, zapošljavanje i adekvatno stambeno zbrinjavanje. Napredak jeste vidljiv, ali je i dalje nedovoljan i spor.
“Postoje romska udruženja koja su aktivna i kontinuirano djeluju, ali i ona koja su formalno osnovana, a trenutno nisu aktivna. Kao i većina organizacija civilnog društva, romska udruženja suočavaju se sa sličnim izazovima – prije svega nedostatkom stabilnog i kontinuiranog finansiranja, kao i ograničenom institucionalnom podrškom. Njihov rad se u velikoj mjeri oslanja na projektne aktivnosti koje su vremenski ograničene”, kazala je Mirković.
“Bez sistemske podrške”
Većina rezultata ostvaruje se zahvaljujući velikom ličnom angažmanu i posvećenosti pojedinaca, ali bez sistemske podrške teško je obezbijediti dugoročnu održivost. Pristup obrazovanju za Rome postoji i bilježi se, dodaje ona, određeni napredak, posebno kada je riječ o upisu djece u osnovno obrazovanje.
“Međutim, izazovi i dalje ostaju prisutni, naročito u vidu ranog napuštanja školovanja, kao i nedovoljne zastupljenosti u srednjem i visokom obrazovanju. Kada je riječ o zapošljavanju, Romi se i dalje suočavaju sa diskriminacijom na tržištu rada, zbog čega i obrazovani mladi teško dolaze do zaposlenja. Zbog toga je neophodno raditi ne samo na povećanju obuhvata obrazovanja, već i na stvaranju jednakih prilika za zapošljavanje, kako bi se obrazovanje zaista isplatilo i imalo dugoročne efekte”, kazala je naša sagovornica.
Najveći problemi Roma u Srpskoj su, ističe ona, višeslojni i međusobno povezani, a uključuju siromaštvo i socijalnu isključenost, diskriminaciju i predrasude, nizak nivo obrazovanja i rano napuštanje školovanja, visoku stopu nezaposlenosti, neadekvatne uslove stanovanja, otežan pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti. Rješavanje ovih problema zahtijeva sistemski pristup i kontinuiranu saradnju institucija i organizacija civilnog društva.
Udruženje „Romska djevojka – Romani ćej“ iz Prnjavora ostvarilo je, kaže naša sagovornica, niz konkretnih i mjerljivih rezultata na lokalnom nivou. Svake godine ovo udruženje organizuje preventivne preglede za Romkinje, uključujući PAPA testove, ultrazvučne preglede dojke i ginekološke preglede. Ti pregledi obuhvataju 20 žena godišnje. Kroz program „Siguran kutak“ Romkinje se obrazuju o dostupnim mehanizmima zaštite od porodičnog nasilja, kao i psihološku podršku ženama.
“Takođe, 2012. godine osnovali smo međusektorsku grupu sastavljenu od predstavnika institucija i udruženja, koja radi na prevenciji nasilja u porodici. Kroz zajedničke radionice korisnici imaju priliku da direktno od predstavnika institucija dobiju informacije o prevenciji nasilja i dostupnim mehanizmima zaštite u slučaju nasilja. Ovakav pristup ujedno doprinosi i smanjenju predrasuda i jačanju povjerenja između zajednice i institucija”, ističe Mirkovićeva.
Nagrada za trud
Ona dodaje kako je udruženje podržalo žene kroz nabavku plastenika, poljoprivredne opreme (freze, sjemena i razni alati za poljoprivredu), kao i pilića za uzgoj, čime su doprinijeli jačanju njihovih ekonomskih prihoda i većoj samostalnosti.
“Organizovali smo obuke za mlade i žene iz oblasti rada na CNC mašinama i laserskoj tehnologiji. Njihovi proizvodi i radovi predstavljeni su na različitim sajmovima i festivalima, čime je povećana njihova vidljivost i motivacija za dalje usavršavanje”, rekla je naša sagovornica.
Udruženje je radilo na projektima unapređenja uslova života kroz izgradnju kanalizacione mreže i asfaltiranje puteva u romskim naseljima. Pokrenuli su i podržali značajne lokalne inicijative, uključujući stipendije za svu romsku djecu iz Prnjavora koja upišu fakultet, bez obzira na prosjek ocjena, obezbjeđivanje besplatnih udžbenika za romsku djecu u osnovnim i srednjim školama, učešće u izradi jednog od prvih Lokalnih akcionih planova (LAP) za Rome na lokalnom nivou u Republici Srpskoj.
Za svoj rad udruženje je 2025. godine dobilo Nagradu Evropske unije za integraciju Roma na Zapadnom Balkanu i u Turskoj. Nagrada je dodijeljena tokom Sedmice Roma, uz učešće Evropske unije i organizacije Roma Active Albania, a fokus je bio na obrazovanju kao ključnom alatu društvene promjene.
“Udruženje „Romska djevojka – Romani ćej“ prepoznato je po svom kontinuiranom radu na povećanju obuhvata školovanja i smanjenju napuštanja školovanja među romskim djevojčicama, što predstavlja važno priznanje za dosadašnji dugogodišnji angažma”, istakla je Snježana Mitrović.
