Godinama rade kod istog poslodavca, ali svakih nekoliko mjeseci strepe da li će im ugovor biti produžen. Hiljade radnika u Republici Srpskoj zarobljene su u beskonačnim ugovorima na određeno vrijeme ili potpuno neprijavljenom radu, zbog čega ostaju bez sigurnosti, prava na naknade i zaštite čim poslodavac odluči da im više nisu potrebni.
Iako zakon jasno ograničava koliko dugo neko može biti zaposlen na određeno vrijeme i predviđa visoke kazne za rad „na crno“, praksa pokazuje da su takvi oblici angažmana odavno postali pravilo, a ne izuzetak.
Takvih radnika ima u svim branšama, od tekstilnih pogona i privatnih klinika do građevine, ugostiteljstva i dostavljačkih platformi. Nisu rijetki ni u javnim preduzećima, pa čak i u institucijama, u kojima ih “drže” i po nekoliko godina.
Posebno su pogođeni radnici u tekstilnoj industriji, trgovini, ugostiteljstvu i privatnom zdravstvu, gdje su nesigurni ugovori i rad bez pune zaštite postali gotovo uobičajena praksa.
Prema riječima jedne medicinske sestre iz Banjaluke, obećali su joj siguran posao i platu preko 2.000 KM. Nakon što je nisu prijavili i dali joj platu u koverti, dobila je i otkaz bez obrazloženja i otkaznog roka.
“Napustila sam posao s ugovorom na neodređeno na njihov poziv i izgubila sam kreditnu sposobnost, pravo na pomoć sa biroa, zdravstveno osiguranje, bolovanje i sve ostalo. Sve svoje radne obaveze sam ispunila korektno. Nikada mi nisu rekli da sam nešto radila pogrešno”, ispričala je ona.
Tekstilne radnice gotovo redovno rade po ovim ugovorima i rijetko računaju na stalno zaposlenje. Njihovi poslodavci rade po ugovorima sa stranim brendovima normirajući im svaki minut. Ova industrija zavisi od tih velikih ugovora i rokova za njihovo izvršenje, zbog čega poslodavci izbjegavaju da radnice zaposle za stalno.
“Radim godinama kao šnajderica i nikada nisam bila stalno zaposlena i uvijek strepim od otkaza. Moram da radim prekovremeno i ne smijem da odbijem jer se plašim da će me onda u prvim rezovima i otpustiti”, ispričala nam je jedna tekstilna radnica.
Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Goran Stanković kaže da ogroman broj radnika sa ovakvim ugovorima provedu kompletan radni vijek, viseći o tankoj niti njegovog produžavanja onoliko koliko poslodavcu zatreba.
“Mnogi radnici rade po ugovoru na određeno koji se neprestano obnavlja iako je to zabranjeno. Zakon dopušta maksimalno dvije godine da radnik radi po tom ugovoru, nakon čega bi morali da dobiju stalan posao, ali to se često zloupotrebljava i ne samo u privatnom nego i u javnom sektoru. U pojedinim javnim institucijama se tako zloupotrebljava i ugovor o djelu”, objašnjava Stanković.
Kaže da poslodavac po ovom ugovoru može da angažuje nekoga ko obavlja djelatnost koja nije ona kojom se bavi ta firma.
“U termoelektranama, željeznicama, imate po 300-400 tih i takvih ugovora, kao i u privatnom sektoru. Radnik ode na biro ili u penziju, a onda ga ponovo angažuju po ugovoru o djelu. Na ove ugovore se plaća porez, doprinosi za penziono i zdravstvo. Međutim, ako radnik nema zdravstveno po nekom drugom osnovu, iako se plaća doprinos, i dalje ne ostvaruje pravo na ovu vrstu zaštite, što je nonsens”, kaže Stanković.
Ističe da se posebno zloupotrebljavaju ugovori o povremenim i privremenim poslovima koji ne bi smjeli da se koriste duže od 90 dana u toku godine, ali o tome nema neke evidencije i dešava se da ljudi rade cijelu godinu i da ih prijave na samo 500 maraka.
“Međutim, čak i ugovor o radu na određeno ovih dana postaje privilegija u odnosu na nove oblike angažovanja, prije svega sa novim platformama, poput onih za dostavu hrane i namirnica. Tu nema nikakvih pravih ugovora i vidimo da je takoreći legalizovan rad na crno”, kaže Stanković.
Ističe da je ugovor na određeno vrijeme pun nedostataka koje posebno pogađaju žene u reproduktivnom periodu. Zakon o socijalnoj zaštiti obezbjeđuje 405 KM za žene koje su na birou za zapošljavanje, kao i za nezaposlene za vrijeme godinu dana koliko bi trajalo porodiljsko.
Međutim, one koje su bile zaposlene po ugovoru na određeno vrijeme, kada im istekne ugovor, nemaju pravo na porodiljsko niti na naknadu.
U Inspektoratu Republike Srpske navode da su tokom prošle godine izvršili više od 10.000 kontrola s ciljem otkrivanja rada „na crno“, tokom kojih je kontrolisano 15.526 radnika. Njih 243 nije imalo regulisan radni status.
Dodaju da se angažovanje radnika na crno u praksi najčešće pojavljuje u oblastima ugostiteljstva, trgovine, eksploatacije i prerade drveta, građevinarstva, te uslužnim djelatnostima. U određenim oblastima poput prosvjete ili zdravstva po prirodi stvari nema neprijavljenih radnika, iako su iskustva nekih radnika pokazala da je situacija drugačija.
Zbog toga što je ranije bila data mogućnost poslodavcu da u roku od nekoliko dana od dana zaključenja ugovora o radu prijavi radnika na nadležne fondove osiguranja, koje su dovele do brojnih zloupotreba, ova odredba je izmijenjena.
“Dešavalo se da su poslodavci, u trenutku kontrole, tvrdili da je radnik počeo sa radom prije par dana i tek onda u ostavljenom roku regulisali radni status radnika. Izmjenama Zakona o poreskom postupku propisano je da prijavu za registraciju u Jedinstveni sistem obveznika doprinosa poslodavac podnosi najkasnije jedan dan prije stupanja zaposlenog na rad kod poslodavca, čime se smanjuju mogućnost potencijalnih manipulacija od strane nesavjesnih poslodavaca”, pojasnili su.
Inače, Zakonom o radu u Republici Srpskoj propisano je da ukoliko poslodavac primi na rad radnika, a da prethodno nije zaključio ugovor o radu sa njim i nije ga prijavio na obavezne vidove osiguranja, kazna iznosi od 5.000 do 20.000 КM.
Propisana kazna za odgovorno lice u pravnom licu u ovom slučaju iznosi od 500 КM do 2.000 КM, a kazna za poslodavca kao fizičko lice od 2.000 КM do 7.000 КM. U skladu sa datim ovlaštenjima inspektor može izreći samo najnižu zakonom propisanu kaznu.
Zakonom o poreskom postupku propisane kazne za angažovanje radnika na crno mnogo veće i rigoroznije, te podrazumijevaju i privremenu zabranu obavljanja djelatnosti zbog nepodnošenja prijave u Jedinstveni sistem. Novčane kazne koje su propisane ovim zakonom za neprijavljivanje radnika iznose od 10.000 КM do 30.000 КM za pravno lice, te od 3.000 КM do 9.000 КM za odgovorno lice u pravnom licu, kao i za fizičko lice preduzetnika.
Tako u sistemu u kojem radnici godinama uredno rade i plaćaju doprinose, mnogi od njih preko noći ostaju bez posla, zdravstvenog osiguranja, prava na naknadu, pa čak i mogućnosti da se prijave na biro.
