I Republiku Srpsku i Srbiju u narednom periodu čekaju izbori za koje su mnogi rekli da su presudni. Imaju li opozicija s jedne i studenti s druge strane Drine da poraze one koji su na vlasti dvije decenije, odnosno petnaest godina? I da li su ti izbori vezani još nečim osim vremenskim intervalom, odnosno blizinom datuma njihovih održavanja?
Izbori u Srpskoj biće održani 4. oktobra (ako ne budu „prolongirani“ zbog novih izbornih tehnologija), dok će u Srbiji građani glasati dvadeset i jedan dan kasnije. S jedne strane pocijepana opozicija protiv SNSD-a koji nije toliko snažan kao nekada, sa druge strane ujedinjeni studenti protiv naprednjačke mašinerije koja batina i melje. SNSD je na vlasti dvadeset godina, SNS Aleksandra Vučića šest godina manje.
Vučić i Milorad Dodik su prije izbora bili u „hladnom ratu“ čiji su frontovi otvoreni nakon što je vječni predsjednik svega i svačega s ove strane Drine popušio lulu mira sa Amerinakcima i nakon što su on i njegova uža i šira familija skinuti sa crne liste američkog OFAC-a. Vučić je u tim danima poslao nekoliko oštrih poruka Dodiku, pogotovo preko svog trbuhozborca Aleksandra Vulina, a Dodik je onda, kao i uvijek, činio sve da se vrati u toplo Vučićevo gnijezdo.
I na jednoj, i na drugoj strani su bahati i osioni, korumpirano pravosuđe i razjareni kriminal, javni pozivi koji nikoga ni na šta ne obavezuju i zakoni koji nikoga ne štite. Vučić nikada nije bio ovoliko ugrožen i pitanje je da li će imati vremena da pomaže Dodiku. Sistem spojenih sudova: dvije politike, dva lidera, dva izborna dana. Isuviše sličnosti, a premalo razlika, pa se s pravom postavlja pitanje da li su promjene u Srpskoj moguće bez promjena u Srbiji?
Novinar Vladimir Kovačević je kategoričan: bez promjena u Srbiji nema nikakvih suštinskih i sistemskih promjena u Srpskoj. Srpska može dobiti promjene imenâ u foteljama, ali će sistem ostati isti. To je, smatra Kovačević, zato što režim u Beogradu kontroliše procese u Srpskoj i ima ogroman uticaj na sve stranke osim pokreta Nebojše Vukanovića i donekle Dodikove koji je dovoljno jak da bude samostalan.
„Ali, i Dodik sarađuje sa režimom u Srbiji. Kada pričamo o toj saradnji i uticaju, to ne mora biti nužno loše, jer je prirodno da vlasti u Srbiji i Srpskoj sarađuju. Problem je što su ta saradnja i uticaj na štetu naroda, jer je režim u Srbiji truo i duboko ogrezao u kriminalu i korupciji. Kada i ako dođe do promjene sistema i svijesti u Srbiji, možemo očekivati promjene i ovdje. Ne odmah, jer će dio struktura preći Drinu, ali to je jedina šansa za opstanak naroda i to srpskog na ovim prostorima“, kazao je Kovačević.
Dodik je pod zabranom kandidovanja za javne funkcije, dok Aleksandar Vučić najavljuje povlačenje sa mjesta predsednika Srbije osam mjeseci prije isteka mandata kako bi se mogao kandidovati za premijera. I Dodik vjerovatno ima istu namjeru: ukoliko bude imao dvije ruke u Predsjedništvu BiH nakon izbora, mogao bi biti pomilovan, a samim tim bi u istom danu bio imenovan za premijera Srpske.
Izbori su se naslonili jedan uz drugi i to može biti najveća prednost i za Dodika i za Vučića, jer će u kratkom vremenskom intervalu morati da mobilišu stranačku armiju za glasanje, ali i za svojevrsne predglasačke radnje. Godinama se govori o autobusima koji iz Srpske odlaze u Srbiju, baš kao što se godinama govori o automobilima i kombijima koji iz Srbije dolaze u Srpsku na dan glasanja, ali sve su te informacije skrivene u stranačkim i bezbjednosnim ladicama.
Urednik portala Buka Aleksandar Trifunović smatra da je odnos opozicije iz Republike Srpske prema Aleksandru Vučiću politički neuzvraćena ljubav, dok je veza predsjednika Srbije i Milorada Dodika zasnovana na vrlo konkretnom interesu – podršci i izbornoj infrastrukturi koja Vučiću može biti važna pred izbore u Srbiji.
„Predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u ovom trenutku odgovara da Milorada Dodika ima na svojoj strani, prije svega zbog mogućnosti mobilizacije birača iz Republike Srpske na izborima u Srbiji. Kada Aleksandar Vučić ovdje provede dva ili tri dana, ne primi nikoga od opozicionara koji se u njega kunu i gledaju ga kao boga. To je neuzvraćena ljubav, svojevrsni politički mazohizam“, ocijenio je Trifunović u prvom izdanju Uredničkog BUKA podcasta.
Koliko je Dodiku važna podrška prvog čovjeka Srbije u predizbornoj kampanji najbolje govori njegova izjava da je „Vučić svojim mandatom predsjednika Srbije dao ključan doprinos izgradnji srpskog jedinstva i snage, razumijevajući da su Srbija, Republika Srpska i srpski narod najjači onda kada djeluju saborno, povezano i sa punom sviješću da pripadaju istom narodu“. Dodik je prije nekoliko dana rekao da Srbija i Republika Srpska danas stoje zajedno, povezane istim narodom, istom trobojkom i istom sviješću da se snaga čuva sabornošću i jedinstvom.
„Mislim da će za ove izbore iz perspektive Srpske napredne stranke biti dosta važno ono što Dodik može da Vučiću isporuči. I kroz određeni broj glasova koji će stići iz Republike Srpske od građana koji imaju srpsko državljanstvo i pravo da glasaju, ali pretpostavljam i kroz insistiranje na nacionalnim temama koje bi možda mogle da budu važne Vučiću kao vrsta dodatnog argumenta, neka vrsta izazova za druge aktere“, rekao je profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu Dušan Spasojević.
Politički analitičar Tanja Topić kaže kako Beograd već dugo vremena upravlja političkim procesima u Republici Srpskoj. Ona podsjeća na to kako prolaze oni koji se kritički postave prema vlastima u Beogradu (poput bivšeg predsjednika SDS-a Milana Miličevića), a na djelu su satanizacija i izolacija stranaka koje su podržale studentske proteste.
Mentalitet autokratke vlasti progon i targetiranje neistomišljenika, naglašavanje nacionalnog i patriotskog zanosa, udari na slobodne i kritičke medije, represija policijskog aparata – zajednički su imenilac ovakve matrice političkog vladanja.
„Da li će do promjene doći prije tamo ili ovdje? Čini mi se da je to nebitno u svjetlu činjenice da proces promjene svijesti u Republici Srpskoj kaska, jer je prostor RS mali. Kritična masa slobodoumnih ljudi je marginalizovana, a mainstrem politika drži čvrsto uzde nad svim sferama života. Mislim da pružamo snažan otpor promjenama i to je glavni problem ovdje. U Srbiji je taj strah oslobođen“, istakla je naša sagovornica
