Nakon što se od početka godine zadužila gotovo dvije milijarde maraka, Vlada Republike Srpske krenula je u kupovinu čak šest poslovnih prostora za smještaj agencija i uprava na čiji će smještaj potrošiti više od 30 miliona KM, saznaje Moja Hercegovina.
Ove nabavke Vlada krije od javnosti iza nejasno formulisanih tačaka dnevnog reda, dok najbitnije zaključke sa sjednica, uprkos brojnim zahtjevima medija, ne objavljuje i ne dostavlja.
Vlada je još 20. maja, na 11. sjednici, usvojila zaključak kojim je Ministarstvo finansija zadužila da u naredne tri godine obezbijedi sredstva za kupovinu poslovnih prostora za četiri institucije. Preostale dvije kupovine pokrenute su posebnim odlukama Vlade donesenim ove godine.
Radi se o prostorima za Republičku upravu za igre na sreću, Кomisiju za hartije od vrijednosti RS, Fiskalni savjet i Agenciju za posredničke, informatičke i finansijske usluge Banjaluka.
Tek iz odgovora Ministarstva finansija na pitanja MojeHercegovine postalo je jasno da će za ova četiri prostora biti izdvojeno ukupno 28,5 miliona KM.
“Usvojen je zaključak Vlade da Ministarstvo finansija u skladu sa mogućnostima budžeta obezbijedi sredstva Republičkoj upravi za igre na sreću i to 2027. godine iznos 3.750.000 КM, 2028. godine 3.000.000 КM i 2029. godine 750.000 КM. Кomisiji za hartije od vrijednosti obezbijediće se 2027. godine 2.250.000 КM, 2028. godine 1.800.000 КM i 2029. godine 450.000 КM. Za Fiskalni savjet će biti obezbijeđeno 2027. godine 1.875.000, 2028. godine 1.500.000 i 2029. godine 375.000 КM. Agenciji za posredničke, informatičke i finansijske usluge Banjaluka biće obezbijeđeno 2027. godine 6.375.000 КM, 2028. godine 5.100.000 КM i 2029. godine 1.275.000 КM“, potvrdili su za naš portal u ovom ministarstvu.
Kriju broj kvadrata
Republička uprava za igre na sreću će, dakle, za nabavku prostora potrošiti ukupno 7,5 miliona KM, Komisija za hartije od vrijednosti 4,5 miliona KM, Fiskalni savjet 3,75 miliona KM, a APIF čak 12,75 miliona KM.
U APIF-u su za MojuHercegovinu rekli da im je potreban prostor za transformaciju u Centralni registar Republike Srpske, ali ne i koliko im kvadrata treba. Dodali su da u ovoj fazi još nije odabran konkretan objekat niti lokacija.
“Agencija je trenutno smještena na nekoliko lokacija u Banjaluci, što otežava svakodnevnu organizaciju rada, koordinaciju između organizacionih jedinica, internu komunikaciju i rad sa strankama. Postojeći poslovni prostori nisu dovoljni ni za sadašnji obim poslova, niti omogućavaju razvoj Agencije, posebno u kontekstu uspostavljanja Centralnog registra”, rekli su u APIF-u.
Osim ove četiri planirane kupovine, Vlada je ove godine pokrenula još dva postupka nabavke poslovnih prostora.
Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme dobila je prošle sedmice od Vlade RS milion maraka iz budžeta za kupovinu poslovnog prostora, koji će “pridodati” 1,7 miliona KM koje trenutno imaju na raspolaganju.
Direkcija, koja ima svega deset zaposlenih, trenutno je smještena u zgradi “Pentagon” u Banjaluci i traži poslovni prostor od 350 do 400 kvadratnih metara sa parkingom u centru grada. Za njih je Vlada odobrila cijenu od čak 6.750 KM po kvadratnom metru, odnosno ukupno 2,7 miliona KM.
Takav model kupovine primijenjen je i kod Agencije za agrarna plaćanja Republike Srpske koja je zaobišla Zakon o javnim nabavkama BiH i fočanskog biznismena Gordana Pavlovića kupila poslovni prostor.
Poznat model kupovine
Sagovornici Moje Hercegovine upozoravaju da ovakav model kupovine poslovnih prostora otvara prostor za izvlačenje javnog novca kroz kupovinu nekretnina od privatnih investitora bliskih vlasti, nastavljajući praksu koja je i ranije izazivala sumnje u pogodovanje.
“Uvijek se poslovni prostori kupuju od njima bliskih privatnika. Agencija za agrarna plaćanja već je kupila prostor od Gordana Pavlovića, dok se za dio institucija u Banjaluci već razmatra kupovina prostora u objektu koji je tek u izgradnji. Za ostale se vode razgovori sa investitorima koji su godinama bliski vlastima”, tvrdi sagovornik Moje Hercegovine.
Za kupovinu prostora i formiranje organizacione jedinice u Bijeljini Agencija je dobila saglasnost još polovinom marta, a u realizaciji posla iskorištene su pravne začkoljice koje su omogućile izuzeće od primjene Zakona o javnim nabavkama. Vrlo detaljno je traženo da prostor i njegovo opremanje košta baš 800.000 KM, da je u radijusu od oko 350 metara od centra, da mu je površina od 90 do 110 kvadratnih metara, da ima dva ulaza i parking.
Damjan Ožegović, viši istraživač Transparency International BiH kaže da kupovina postojećih poslovnih prostora predstavlja jednu od najrizičnijih oblasti javne potrošnje, jer je izuzeta od primjene Zakona o javnim nabavkama BiH, što ostavlja veliki prostor za ograničavanje konkurencije i preplaćivanje nekretnina.
“Po pravilu, na ove pozive ne stiže više zadovoljavajućih ponuda, a kroz propisane uslove se konkurencija u startu ograniči kroz propisivanje kvadrature u određenom krugu od već postojećih prostora i slično. Sprečava se nadmetanje i obaranje cijene, gubi se smisao konkurencije i ne dobija se realna cijena i najkvalitetniji prostor. U pravilu, kada se unaprijed raspisuje poziv, uvijek se desi taj jedan, eventualno dva ponuđača koji ispunjavaju uslove. Njima ti uslovi odgovaraju čak i više nego organima koji nabavljaju. Osim toga, uvijek je sporno da li kod ovih nabavki dolazi do adekvatnog ispitivanja tržišta, na primjer da se vidi kojim prostorima se raspolaže, koja im je lokacija i udaljenost, pa da se na osnovu toga postave uslovi” kaže Ožegović.
Ko ima interes da se žali
Poseban problem je, kaže Ožegović, to što u ovim situacijama nema mnogo ovlaštenih žalilaca koji mogu da podnesu žalbe.
“Pitanje je ko tu ima finansijski interes da se žali, da li ima dovoljno resursa, strpljenja i hrabrosti za to. Generalno je broj žalbi mali i ograničavajući, a proces je dugotrajan i skup, što mnoge obeshrabri. Čak i kada je svima jasno da je sve namješteno. Bitno je znati i da ako se namjesti jedan uslov i on bude oboren, uvijek se može namjestiti neki drugi. To vam je začarani krug. Igra mačke i miša, ide se na iscrpljivanje i umaranje žalilaca”, objašnjava Ožegović.
Ipak, najpoznatiji primjer takve prakse je višegodišnji pokušaj kupovine zgrade za Upravu za indirektno oporezivanje BiH od kompanije “Grand Trade” Mile Radišića za gotovo 99 miliona KM.
Taj postupak od početka je izazivao kontroverze zbog sumnji da je i gradnja, a kasnije i propisani uslovi na više javnih poziva prilagođavani unaprijed poznatom objektu, zbog čega se ovaj posao već godinu dana od izbora najboljeg ponuđača nalazi u vakuumu.
Ekonomista Zoran Pavlović kaže da su ovakve investicije potpuno neopravdane jer ne donose nikakav prihod i zaradu.
“Očigledno je nosioci vlasti nemaju predstavu o privrednom i životnom ambijentu u kojem žive građani. Ići u ovakve investicije, kupovati nekretnine za neke institucije, a paralelno se međunarodno zaduživati je totalno pogrešan, ekonomski neopravdan koncept. Ambijent u kojem gubimo radna mjesta, zatvaramo firme, nemamo realno povećanje BDP-a u skladu sa obavezama koje proizilaze iz gotovo dvije milijarde zaduženja, a investirati u nekretnine koje ne donose nikakav prinos niti prihod, je potpuno neracionalno”, kaže Pavlović.
Kaže da smo u situaciji u kojoj predstavnici vlasti rade ono što je njima komforno i lukrativno, a ne ono što je građanima korisno. Smatra da bi u situaciji u kojoj se nalazimo, kada smo zaduženi do grla, morali da štedimo i stvorimo akumulaciju za vraćanje kredita.
Podsjetimo, od početka godine Vlada RS povećala je zaduženje za gotovo dvije milijarde KM kroz emisije obveznica, kredite i trezorske zapise. Tako se na Londonskoj berzi u martu i maju zaduženje od ukupno 750 miliona evra u dva navrata, da bi u ovom mjesecu za kredit obratila Banci Amerike za novih 200 miliona evra.
Na domaćem tržištu se aukcijom trezorskih zapisa zadužila 48,8 miliona KM, uz planove za nove emisije obveznica. Takođe, izmijenjen je i zakonski limit zaduženja kada ga je Narodna skupština Republike Srpske zbog obima 17. juna 2026. godine podigla sa 1,69 milijardi KM na 2,49 milijardi KM.
