Milionski krediti, založene nekretnine bez jasnih odluka, sporna potraživanja i poslovne veze koje otvaraju niz pitanja – dokumentacija do koje je došla Moja Hercegovina otkriva kako je nekada stabilno preduzeće „Nova Borja“ dovedeno do stečaja. Iza formalnog finansijskog sloma nazire se obrazac upravljanja u kojem su ključne odluke donosene mimo kontrole, a posljedice danas snose povjerioci i radnici.
Ključne odluke bez kontrole
Dobojska policija podnijela je izvještaj Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju protiv Teslićana Stojke Petkovića i Igora Simunovića zbog sumnje da su nezakonitim postupanjem u privrednom poslovanju oštetili „Novu Borju“ za više od 6,2 miliona KM. Međutim, uvid u raspoloživu dokumentaciju i saznanja do kojih je došla Moja Hercegovina ukazuju da bi stvarni finansijski razmjeri štete mogli biti znatno veći. Podaci koji su trenutno poznati javnosti, prema svemu sudeći, predstavljaju tek dio šire slike poslovnih poteza i odluka koje su prethodile stečaju ovog preduzeća.
Važna karika u razotkrivanju malverzacija u nekada uspješnoj firmi je stečajni upravnik Dragan Prodić, koji je u maju prošle godine dostavio izvještaj Okružnom privrednom sudu u Doboju a potom i javno priznao da je bio izložen značajnim pritiscima – kako tokom imenovanja, tako i tokom vođenja stečajnog postupka. Prema informacijama do kojih je došla Moja Hercegovina, ključni ljudi preduzeća, Stojko Petković i Igor Šimunović, u periodu prije stečaja podizali su kredite kod više banaka u BiH, pri čemu je kao sredstvo obezbjeđenja korištena imovina „Nove Borje“. Problematično je, međutim, to što za takve poteze, prema dostupnim podacima, nije postojao jasan zakonski osnov, što otvara pitanje odgovornosti za odluke koje su direktno uticale na finansijski kolaps ovog preduzeća.
Stečaj pod opstrukcijama
Prodić je u martu prošle godine obavijestio sud da neće biti u mogućnosti da podnese izvještaj u zakonom predviđenom roku od 45 dana zbog brojnih opstrukcija. Problemi su, kako navodi, počeli odmah nakon njegovog imenovanja za stečajnog upravnika.
Prvi izazov odnosio se na formiranje komisije sastavljene od bivših radnika koji poznaju imovinu preduzeća, ali su oni u međuvremenu bili angažovani kod drugih poslodavaca.
Situacija se dodatno komplikovala kada se ispostavilo da nedostaju ključne informacije neophodne za izradu stečajnog popisa, a koje su, prema njegovim navodima, skrivali direktor i knjigovođa. Zbog toga je komisija za popis nailazila na ozbiljne prepreke, pa je stečajni upravnik bio primoran da sam sastavlja popisne liste.
Zbog kontinuiranih opstrukcija, Prodić je u februaru prošle godine podnio ostavku, ali je sud taj zahtjev odbio.
Bez dokumentacije i sa fiktivnim popisom
Primopredaja između stečajnog upravnika i privremenog stečajnog upravnika izvršena je 5. marta prošle godine u Doboju, ali bez konkretnih rezultata – privremeni upravnik je naveo da nema šta da preda, uz obrazloženje da je svu dokumentaciju već dostavio sudu.
Odmah po preuzimanju dužnosti, Prodić je zatražio uvid u kompletnu dokumentaciju od knjigovođe Zorice Jelić i direktora Stojke Petkovića. Zahtjev je 7. marta podnio i pismeno, ali traženi dokumenti, kako navodi, nisu dostavljeni do dana podnošenja izvještaja.
Iz dostupnih podataka proizlazi da knjigovodstveno stanje preduzeća nije ni približno odgovaralo stvarnom stanju. Knjigovođa je priznala da je evidenciju vodila tek posljednje tri godine, i to prema uputstvima i dokumentaciji koja joj je dostavljana.
Posebno problematičan je podatak o posljednjem popisu imovine. Dok direktor nije znao kada je popis uopšte izvršen, knjigovođa je tvrdila da je obavljen 2020. godine, uz dostavljene popisne liste koje pokrivaju period od svega tri dana – od 28. do 31. decembra.
Takav rok, prema ocjeni stečajnog upravnika, isključuje mogućnost da je popis zaista proveden, što otvara sumnju da je riječ o fiktivnom dokumentu, vjerovatno korištenom za prikazivanje bolje kreditne sposobnosti preduzeća.
Imovina na papiru, nestala u stvarnosti
Da bi se prikazao bolji bonitet i kreditna sposobnost preduzeća, u knjigovodstvenim evidencijama evidentirana je, kakompokazuju dokumenti u koje je MojaHercegovina imala uvid, imovina za koju nema potvrde da zaista postoji. Nelogičnosti su vidljive i u finansijskom izvještaju „Nove Borje“ za 2024. godinu, predatom APIF-u krajem februara prošle godine.
Prema tom izvještaju, zemljište za uzgoj šuma procijenjeno je na 325.000 maraka, što, kako navodi stečajni upravnik, „nema nikakve logike“. Još je indikativnije da ni direktor ni knjigovođa ne znaju gdje se nalazi oprema koja je u istom izvještaju procijenjena na 53.000 KM.
Slična situacija je i sa opremom Fabrike za preradu drveta, procijenjenom na 221.000 KM. Sama fabrika nalazi se na zemljištu koje je još 2017. godine, odlukom Vlade Republike Srpske, pripalo Opštini Teslić. Iako je direktor tvrdio da je pokretna imovina izmještena u druge objekte „Nove Borje“, ne postoje podaci koji potvrđuju gdje se ta oprema danas nalazi – niti da li uopšte postoji.
Dodatnu sumnju otvara činjenica da je zgrada Uprave u međuvremenu srušena zbog izgradnje saobraćajnice, a da nije poznato šta se desilo sa opremom procijenjenom na 48.000 KM koja se u njoj nalazila. Ista neizvjesnost prati i opremu „Parketare“, transportnih sredstava, mehaničke obrade metala, vatrogasnog spremišta i restorana.
Dugovi bez pokrića
Sva evidentirana potraživanja „Nove Borje“ označena su kao sporna i sumnjiva – dio njih nije usklađen, dio je zastario, dok za pojedina ne postoje ni osnovne informacije kod direktora i knjigovođe. Već ta činjenica, prema dostupnim podacima, ukazuje da knjigovodstveno stanje ne odražava stvarno stanje obaveza.
Stečajni upravnik je zbog toga pozvao pravna i fizička lica da prijave eventualna potraživanja. Dok su neki dobavljači to učinili, drugi nisu, što dodatno potvrđuje da evidencije nisu pouzdane i da će stvarni dugovi biti poznati tek nakon detaljne provjere prijava povjerilaca.
U izvještaju se konstatuje da knjigovodstveno stanje „ni približno ne odgovara stvarnom stanju“, uz napomenu da se pojedine stavke vode još od osnivanja preduzeća 2009. godine, što dodatno otvara sumnju u način knjiženja obaveza po osnovu avansa, kredita i pozajmica.
Zalozi bez odluka
Jedan od konkretnih primjera je potraživanje MF banke u iznosu od 540.000 KM. Riječ je o kreditu odobrenom 23. novembra 2021. godine preduzeću „Interlignum“, za koji je kao sredstvo obezbjeđenja korištena imovina „Nove Borje“.
Problem je, međutim, u tome što za takav potez nije postojala odluka nadležnih organa. Kako proizlazi iz izvještaja, direktor je samostalno potpisao garanciju za kredit drugog pravnog lica, iako davanje jemstva ili zaloga u takvim slučajevima spada isključivo u nadležnost Skupštine akcionara.
Time je, praktično, imovina „Nove Borje“ stavljena u funkciju tuđih dugova bez formalnog odobrenja, što dovodi u pitanje i pravnu valjanost samog ugovora, ali i upisa zaloga.
“Petković je samovoljno potpisao garanciju za kredit koje koristi „Interlignum“ bez Odluke Skupštine akcionara. Time je potpis direktora na Ugovoru o kreditu pravno nevažeći, a time i sam upis zaloga kod Registra zaloga BiH. Izostala je prethodna Odluka društva nadležnog za takvo raspolaganje”, kazao je Prodić.
Milionski kredit i hipoteka bez pravnog osnova
Među najvećim potraživanjima izdvaja se ono Ziraat banke, koja od „Nove Borje“ traži čak pet miliona maraka. Ipak, stečajni upravnik osporava i ovaj dug, dovodeći u pitanje sam pravni osnov na kojem je zasnovan.
Ugovor o kreditiranju potpisan je krajem 2013. godine, uz više naknadnih aneksa, ali je hipoteka koja je upisana na imovinu preduzeća, prema nalazima iz izvještaja, potencijalno ništava. Razlog je to što je zasnovana na ugovoru o založnom pravu za koji se takođe tvrdi da nema pravno uporište, zbog čega će biti pokrenut sudski postupak za osporavanje i ugovora i same hipoteke.
Dodatnu dimenziju ovom slučaju daje činjenica da je Stojko Petković ugovor i dio aneksa potpisao u periodu prije nego što je „Interlignum“ postao većinski vlasnik „Nove Borje“.
Drugim riječima, imovina preduzeća je stavljena pod hipoteku na osnovu aranžmana koji prethodi promjeni vlasničke strukture, što otvara pitanje po kom osnovu i u čije ime su takve odluke uopšte donesene.
Dodatno, iz dokumentacije koja u posjedu našeg portala, proizlazi da je pravni osnov potraživanja od gotovo pet miliona maraka zasnovan na notarski obrađenom ugovoru, uz više aneksa potpisivanih u periodu od 2013. do 2019. godine. Iako se u dokumentima pominje i odluka Skupštine akcionara iz 2020. godine, ostaje otvoreno pitanje kako je takva odluka mogla retroaktivno pokriti ranije zaključene ugovore i već preuzete obaveze.
Upravo na toj osnovi stečajni upravnik osporava potraživanje u cjelosti, navodeći da je hipoteka upisana na temelju pravno ništavog ugovora, bez valjanog ovlaštenja nadležnih organa preduzeća.
Odluke na papiru, potpisi bez ovlaštenja
Prema navodima iz izvještaja, Stojko Petković je tvrdio da je odluka o zaduženju donesena u skladu sa zakonom i uredno evidentirana u knjizi odluka, s obzirom na to da se radi o raspolaganju imovinom velike vrijednosti.
Međutim, dostupna dokumentacija ukazuje na suprotno. Kako proizlazi iz nalaza stečajnog upravnika, ugovor o zasnivanju založnog prava potpisan je kod notara bez odluke Skupštine akcionara, što dovodi u pitanje njegovu zakonitost.
Dodatno, za valjano donošenje takve odluke bilo je neophodno prisustvo i saglasnost predstavnika državnog kapitala – uključujući fondove i institucije koje su imale udio u vlasništvu (PREF, Fond zdravstvenog osiguranja, Fond za dječju zaštitu i Zavod za zapošljavanje), a koje je morao zastupati pravobranilac. Bez njihovog učešća, svaka odluka Skupštine akcionara smatra se nezakonitom.
Upravo zbog toga, model u kojem većinski vlasnik „Interlignum“ koristi imovinu „Nove Borje“ za obezbjeđenje sopstvenih dugova može se posmatrati kao zloupotreba većinskog položaja i direktno nanošenje štete manjinskim akcionarima, koji za takve odluke, prema dostupnim podacima, nisu dali saglasnost.
Garancije, mjenice i put ka dvostrukoj naplati
od „Nove Borje“ traži 341.000 KM na osnovu ugovora o solidarnom dužništvu za kredit koji je preuzeo „Interlignum“. Petković je potpisao ugovore o solidarnom dužništvu sa Garantnim Fondom RS za izdatu garanciju koje je Fond dao drugom pravnom licu.
Direktor „Nove Borje“ Petković je potom Fondu dao tri bjanko potpisane mjenice i potpisao ugovore o zalozi za određenu pokretnu imovinu stečajnog dužnika, a potom je potpisao ugovor o davanju hipoteke na nepokretnosti stečajnog dužnika.
„Petković nije imao pravo da to uradi, jer davanje solidarnog jemstva, davanje zaloga na pokretnoj imovini i stavljanje hipoteke na nepokretnu imovinu za kredit koji koristi drugo pravno lice nije u nadležnosti direktora, već isključivo u nadležnosti Skupštine akcionara. Isto potraživanje je u cjelosti priznato ustečajnom postupku „Interlignuma“ koje je i bilo korisnik kredita. Priznavanjem potraživanja u oba stečajna postupka povjerilac bi ostvario izvršnu sudsku ispravu i time bi mogao da ostvari naplatu u dva navrata za isti iznos i po istoj osnovi“, utvrdio je Prodić.
Fiktivne fakture i nejasni tokovi robe
Potraživanja kompanije „Interio repro“ u iznosu od 15.000 maraka stečajni upravnik je ocijenio kao fiktivna, uz napomenu da ne postoji jasan osnov za ispostavljene fakture i ugovore o kratkoročnim pozajmicama.
Prema dostupnim podacima, roba koja se dovodi u vezu s ovim potraživanjima nije završavala u preduzeću, već kod trećih lica, među kojima se pominju Dragan Marić i odbornik u lokalnom parlamentu Alen Seferović.
Dodatnu dimenziju ovom slučaju daje i politički kontekst, s obzirom na to da je Seferović tokom godina mijenjao više političkih opcija, od PDP-a i SNSD-a do SDP-a, da bi na kraju završio u SDA.
Firma duguje vlasniku: Put ka dvostrukoj naplati
Posebno indikativna su potraživanja kompanije „EVC“ iz Teslića, koja od „Nove Borje“ potražuje 337.000 KM. Dodatni problem je što je „EVC“ u vlasništvu Stojke Petkovića, dok je knjigovodstvo za obje firme vodila ista osoba – Zorica Jelić.
U praksi to znači da Petković, kroz povezano pravno lice, potražuje novac od preduzeća kojim je upravljao. Osnov za potraživanje zasniva se na IOS-u i ugovoru o ustupanju potraživanja, ali iz dostupne dokumentacije proizlazi niz spornih detalja.
Između ostalog, IOS je ovjeren pečatom koji je stečajni upravnik preuzeo tek dan nakon podnošenja prijave potraživanja, dok ugovor o ustupanju nije protokolisan. Dodatno, isto potraživanje prijavljeno je i kao fizičko lice, čime je otvorena mogućnost dvostruke naplate po istom osnovu.
U izvještaju se navodi i da je u predstečajnom postupku prodata roba iz skladišta gotovih proizvoda – furnir, koji je, prema dostupnim podacima, predstavljao jedinu imovinu stvarne vrijednosti.
Četiri miliona iz ličnih pozajmica pod lupom
Pored potraživanja preko povezanih firmi, Stojko Petković se u stečajnom postupku pojavljuje i kao fizičko lice, sa zahtjevom za naplatu čak četiri miliona maraka na osnovu navodnih pozajmica preduzeću.
Riječ je o sredstvima koja su, prema njegovim tvrdnjama, uplaćivana u periodu od novembra 2019. do septembra 2023. godine, uglavnom radi isplate plata zaposlenima u vrijeme blokade računa. U prosjeku, mjesečni iznosi dostižu oko 110.000 KM.
Međutim, i ova potraživanja stečajni upravnik u potpunosti osporava, uz napomenu da su upravo po tom osnovu pokrenute određene istrage nadležnih organa.
Dodatni problem predstavlja činjenica da je zbog tih postupaka izuzeta značajna knjigovodstvena dokumentacija iz preduzeća, što dodatno otežava utvrđivanje stvarnog stanja i provjeru osnovanosti prijavljenih potraživanja.
Milionska potraživanja bez pokrića
Kompanija „Drvo-export“ Srđana Klječanina Rufija u stečajnom postupku prijavila je dva potraživanja – jedno u iznosu od 1,1 milion, drugo od 4,8 miliona maraka – ali stečajni upravnik osporava oba.
Prvo potraživanje odnosi se na kredit koji je koristio „Interlignum“, a za koji je „Nova Borja“ preuzela obavezu kroz solidarnu odgovornost. Međutim, kako proizlazi iz nalaza, takva odluka nikada nije donesena na Skupštini akcionara, zbog čega se osporava pravni osnov samog potraživanja. Dodatno, isti dug već je priznat u stečajnom postupku „Interlignuma“, što znači da za njegovo potraživanje u ovom postupku ne postoji osnov.
“Petković je samovoljno potpisao ugovore o solidarnom dužništvu za kredit koje je koristilo drugo pravno lice (‘Interlignum’) bez odluke Skupštine akcionara. To potraživanje je priznato u stečajnom postupku ‘Interlignuma’, te po tom osnovu prijava potraživanja u ovom stečajnom postupku nije osnovana”, smatra Prodić.
Drugo potraživanje, znatno veće – 4,8 miliona KM – zasniva se na preuzimanju obaveza od „Interlignuma“. I u ovom slučaju ključni problem ostaje isti: ugovori su, prema dostupnim podacima, potpisivani bez odluke nadležnih organa preduzeća.
Posebno je indikativno da u zvaničnom bilansu stanja „Nove Borje“ na kraju 2024. godine nema evidentiranog ovog povjerioca, dok ugovori na koje se Rufijeva firma poziva nisu notarski obrađeni niti su evidentirani u knjigovodstvu preduzeća.
Isti dug u dva postupka i sporna zaduženja
Potraživanja prema „Novoj Borji“ nastavljaju se i kroz zahtjev Intesa Sanpaolo banke, koja od ovog preduzeća traži 335.000 KM. Indikativno je, međutim, da je identično potraživanje prijavljeno i u stečajnom postupku „Interlignuma“, što dodatno otvara pitanje mogućnosti dvostruke naplate po istom osnovu.
Kao i u prethodnim slučajevima, ključni problem leži u načinu na koji su preuzimane obaveze. Ugovor o kreditnom zaduženju potpisan je bez odluke Skupštine akcionara, zbog čega se dovodi u pitanje pravna valjanost samog potpisa direktora.
Ovakvi obrasci poslovanja dobijaju dodatni kontekst kada se uzme u obzir način na koji je „Interlignum“ preuzeo većinski udio u „Novoj Borji“. Investiciono-razvojna banka Republike Srpske prodala je 2017. godine 92,63 odsto državnog kapitala ovog preduzeća za 350.000 maraka, uz obavezu kupca da u naredne dvije godine investira 4,7 miliona i zaposli 250 radnika.
Od privatizacije do sistemskog urušavanja
„Nova Borja“ nastala je na imovini nekadašnje drvoprerađivačke industrije „Borja“, koju je Vlada Republike Srpske, nakon višegodišnjeg stečajnog postupka, kupila putem licitacije za 7,35 miliona maraka.
Problemi u upravljanju, međutim, nisu novijeg datuma. Policija je još 2017. godine prijavila tužilaštvu bivšeg direktora Zorana Milovanovića zbog sumnje da je oštetio preduzeće za oko 683.000 KM, između ostalog kroz nabavke mimo zakonskih procedura i bez adekvatne kontrole utroška sirovina.
Prema nalazima iz izvještaja stečajnog upravnika, negativni trendovi nastavljeni su i nakon privatizacije. Kako se navodi, od preuzimanja 2017. godine upravljanje preduzećem bilo je nedomaćinsko, uz jasan obrazac u kojem je „Interlignum“, kao većinski vlasnik, jačan na štetu „Nove Borje“.
Takav odnos, prema dostupnim podacima, ogledao se u tome što je „Interlignum“ koristio kredite kod poslovnih banaka, dok je istovremeno imovina „Nove Borje“ služila kao sredstvo obezbjeđenja kroz hipoteke i garancije.
Kontrola bez odluka: Većinski vlasnik mimo zakona
„Interlignum“ je, navodi Prodić dalje, vlasnik 92,6 odsto akcija u „Novoj Borji“ i faktička kontrola je bila u rukama većinskog akcionara „Interlignuma“, ali prema Zakonu o privrednim društvima Republike Srpske odluku o zaduživanju akcionarskog društva mora biti u nadležnosti Skupštine povjerilaca ili Upravnog odbora.
“Iz dokumentacije do koje je mogao doći stečajni upravnik nije se moglo utvrditi da li postoje odluke Skupštine akcionara ili Upravnog Odbora o zaduženju stečajnog dužnika. Na osnovu toga se može konstatovati da je stavljanje imovine ‘Nove Borje’ potencijalno nezakonit postupak i stečajni upravnik će osporiti određena zaduženja stečajnog dužnika”, stoji u Prodićevom izvještaju.
Ugovori bez traga i haos sa pečatima
Većina sudskih presuda donesena je zbog propuštanja, a to, tvrdi Prodić, dovoljno govori o upravljanju ovom kompanijom. Ugovori koje su dostavili pojedini povjerioci uz prijavu potraživanja su sumnjivi zato što nijedan od navedenih ugovora nije protoklisan u protokolu preduzeća, niti su obaveze po osnovu kredita evidentirane u knjigovodstvu.
“Direktoru nije poznato koliko je u preduzeću bilo pečata i ko te pečate zadužuje. Kod prijava potraživanja povjerilaca uočio sam da se u pravnom prometu sa trećim licima pojavljuju pečati broj tri i četiri, sa potpisom direktora, a nepisano pravilo u svim preduzećima je da pečat broj jedan duži direktor. U kasnijoj izjavi koju je korigovao Petković je naveo da je pečat broj jedan on koristio, pečat broj dva koristio je knjigovođa, a navodno je zaboravio da je pečat broj tri koristio pravnik. I dalje mu je nepoznato ko je koristio pečat broj četiri”, ističe Prodić.
Imovina bez vlasnika i potpuni haos u evidenciji
Knjigovodstvena evidencija „Nove Borje“ ocijenjena je kao netačna i nepouzdana, zbog čega je praktično neupotrebljiva za utvrđivanje stvarnog stanja obaveza prema povjeriocima. Istovremeno, prema nalazima iz izvještaja, u ovom trenutku nije moguće pouzdano utvrditi ni koje mašine i oprema uopšte pripadaju ovom preduzeću.
U proizvodnim halama nalazi se imovina povezanih pravnih lica, kao i roba preuzeta iz poslovnih jedinica „Interlignuma“, što dodatno zamagljuje granicu između imovine različitih subjekata.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da se u poslovnim prostorima nalazi oprema koju je Poreska uprava Republike Srpske ranije prodala drugom preduzeću, a koja je potom iznajmljena firmi „EVC“, zakupcu dijela prostora „Nove Borje“. U istim halama nalazi se i oprema drugih zakupaca – „Interio Repro“, „EVC“, „Drvocommerce“ i „Drvo-export“, što praktično onemogućava jasno razgraničenje vlasništva.
U takvim okolnostima, kako se navodi u izvještaju, stvarno stanje potraživanja i imovine biće moguće utvrditi tek kroz sudske postupke.
Redakcija MojeHercegovine pokušala je da stupi u kontakt i sa direktorom Stojkom Petkovićem, ali on nije odgovarao na anše pozive.
Ista matrica
Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže za MojuHercegovinu kako se priča o pljački Drvne industrije u Tesliću ne razlikuje mnogo od drugih nesrećnih privatizacija, organizovanih pljački i sistematskog uništenja privrede i industrijskih postrojenja širom Srpske i BiH. Iako je sud donio pravosnažne presude u korist obespravljenih radnika, Stojko Petković ne želi da izvrši obaveze i plati dugovanja prema radnicima.
„Korumpirani sudovi plijene imovinu i hapse sirotinju zbog neplaćenih komunalnih računa ili sitnih prestupa, ali zato ne žele da primoraju beskrupuloznog tajkuna iz Teslića da ispuni svoje obaveze. A da bogati Stojković ima odakle da plati ne samo radnike, već i da obešteti državu i plati penale za razbojništva koja je počinio kao član Uprave i zakupac, pokazuju podaci o poslovanju njegovog ‘Interlignuma'“, kazao je Vukanović.
U 2016. gdini „Interlignum“ je imao 23,5 miliona maraka prihoda i 372.000 KM prijavljene dobiti. U 2015. godini prihod je bio 20 miliona, u 2014. skoro 25 miliona, a 2013. i 2012. godine, uoči preuzimanja „Nove Borje“, između 16 i 18 miliona maraka.
„Očigledno je da Stojkove firme imaju ogromne prihod. Njegova privatna firma imala je rast koji je proporcionalan propašću ‘Nove Borje’ kojom je kao tehnički direktor i predsjednik Nadzornog odbora dugi niz godina rukovodio. Na kraju se postavlja jedino pitanje: da li su ovoj državi važnija gladna usta jednog tajkuna koji okreće stotine miliona maraka ili životi stotina porodica koje je banda osatavila bez posla i hljeba“, pitao je Vukanović.
