Reumatoidni artritis, sistemski eritemski lupus, Hronova bolest, multipla skleroza, dijabetes tip 1, Hašimoto sindrom, reumatska polimialgija, psorijaza, celijaklija, Sjögrenov sindrom, autoimuni hepatitis – sve su to autoimune bolesti koje u Republici Srpskoj nema ko da liječi, jer Srpska do danas nije dobila niti jednog jedinog imunuloga!
Ne samo da Srpska nema nijednog imunologa, nego niko od nadležnih ne želi da govori o ovoj temi. Naša pitanja su ignorisali Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Institut za javno zdravstvo Srpske i Univerzitetsko-klinički centar Republike Srpske.
Pokušali smo da saznamo koliko ljudi u Srpskoj boluje od autoimunih bolesti, kako se oni liječe i koliko je Srpska para izdvojila u proteklih pet godina za njihova liječenja u inostranstvu (prvenstveno u Srbiji), ali nismo dobili odgovor ni na jedno pitanje.
„O ovoj temi se godinama ćuti. Ne znam zašto. Ali znam da nam je imunolog i te kako potreban. Svaki pregled i svaku kontrolu moramo da plaćamo iz svog džepa, a to uglavnom nije nimalo jeftino. O pretragama da i ne govorim. Ponešto od tih troškova uspijevamo da refundiramo, a ponešto ne“, priča za MojuHercegovinu jedan od pacijenata koji se godinama bori sa jednom od autoimunih bolesti.
On dodaje da je imunolog potreban Srpskoj i to ne jedan. Svi specijalistički pregledi se, dodaje naš sagovornik, odvijaju najčešće u Srbiji, odnosno u Beogradu.
„Sam put je skup, a o pregledima da i ne govorimo. Često je potrebno uraditi nebrojeno mnogo nalaza da bi specijalista znao s čime ima posla. To košta zaista mnogo para, ponekad jedan pregled ili jedna kontrola podrazumijevaju i hiljadu ili dvije maraka“, ističe naš sagovornik.
Direktor Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske Vlado Đajić kaže kako će ova ustanova uskoro dobiti dva imunologa. Dva ljekara su, dodaje on, na specijalizaciji iz imunologije.
„Mi imamo specijalističku ambulantu za reumatologiju. Imamo reumatologa. Oblast imunologije bila je adekvatno i kvalitetno ‘pokrivena’. To nikada nije sporno. Mi mislimo da smo državetina, ali smo zapravo mali i tačno znamo šta nam treba. Nama treba svega par imunologa“, rekao je Đajić.
Dekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Ranko Škrbić kaže da ova visokoškolska ustanova radi na tome da dobije imunologe. On ističe da su dva ljekara koja su nedavno završila Medicinski fakultet izabrala upravo imunologiju kao specijalizaciju.
„U narednim godinama ćemo dobiti imunologa. Ipak, to nije pitanje za mene, nego za rukovodioce zdravstvenih ustanova. Zašto nemaju potrebu za imunolozima? Na medicinskom fakultetu imunolozi svakako trebaju. Izaći će klinička spacijalizacija i mi ćemo to imati, ali će za to trebati najmanje četiri godine“, kazao je Škrbić.
Predsjednica Saveza za rijetke bolesti Srpske Biljana Kotur kaže kako ne zna zašto Srpska nema imunologa, ali zna da ga mnogi pacijenti trebaju.
„Nekoliko puta su me kontaktirali i tražili imunologa, ali nisam mogla da im pomognem. Sigurno je da postoji potreba. Postoje rijetke imunološke bolesti zbog kojih bi nam trebao imunolog, ali ga nemamo“, rekla je Kotur.
Iz Ministarstva zdravlja Republike Srpske ističu da zdravstene ustanove zapošljavaju radnike u skladu sa potrebama za određenim kadrom i mogućnostima, kao i da doktori imaju mogućnosti specijalizacije i supspecijalizacije.
„Pravilnikom o planu i programu specijalizacija i supspecijalizacija propisane su specijalizacije alergologija i klinička imunologija u trajanju od pet godina, kao i imunologija, takođe u trajanju od pet godina. Godišnjim planom specijalizacija i supspecijalizacija za 2022. godinu odobrene su dvije specijalizacije iz imunologije za Univerzitetski klinički centar Republike Srpske“, kažu iz resora zdravstva.
Ukoliko se neki pregled ne može obaviti u Republici Srpskoj, osiguranici imaju mogućnost da se, na prijedlog Univerzitetskog-kliničkog centra, liječe u zdravstvenim ustanovama izvan Srpske sa kojima Fond ima potpisan ugovor, kao što je slučaj sa Srbijom. U tom slučaju neophodan je prijedlog UKC RS koji razmatra i stručna komisija Fonda i osiguranik sa rješenjem Fonda ima mogućnost da se liječi u zdravstvenim ustanovama u Srbiji. Ukoliko je oslobođen plaćanja participacije sa rješenjem Fonda ne plaća, a ukoliko je riječ o kategoriji koja nije oslobođena plaćanja participacije, učestvuje u troškovima liječenja deset odsto.
