Početna  /  “Crnom listom poslodavaca” i borbom za prava radnika zatvorio sebi sva vrata u Banjaluci
Izdvajamo Teme i komentari

“Crnom listom poslodavaca” i borbom za prava radnika zatvorio sebi sva vrata u Banjaluci

Dražen Pejaković (Foto: Moja Hercegovina)

“Kada su se izdešavale stvari sa mojim poslodavcem o kojima su svojevremeno pojedini mediji izvještavali, a Moja Hercegovina prije svih, i kada sam dobio otkaz, napravio sam grupu ‘Crna lista poslodavaca Republike Srpske’. Tim potezom sam sebi zatvorio sva vrata za zaposlenje u ugostiteljstvu u Banjaluci. Tražio sam posao u svim restoranima. Otvoreno su mi govorili da ne možemo sarađivati jer neće da imaju problema zbog mene. Zato sam se sa suprugom i djecom preselio iz Banjaluke u Istočno Sarajevo. Prodali smo stan u Banjaluci i kupili drugi ovdje.”

Kaže ovo za Moju Hercegovinu Dražan Pejaković, konobar iz Banjaluke i tvorac sada već čuvene stranice koja danas okuplja preko 28.000 pratilaca, te dodaje da se nimalo ne kaje što je pokrenuo jedan novi talas među radnicima i kroz grupu pozvao ljude da iznesu svoje informacije o poslodavcima i obavijeste druge radnike šta mogu kod njih očekivati.

Pejaković je nakon otkaza tužio bivšeg poslodavca, vlasnika MS grupacije, kod kojeg je radio u lokalima „Mac Tire Pub“, „Mala stanica“ i „Kod Brke“, napustio Banjaluku i preselio se u Istočno Sarajevo. Istovremeno, nastavio je intenzivno da vodi stranicu i sa grupom advokata pokrenuo besplatnu pravnu pomoć za radnike.

Tužio poslodavca pa pokrenuo borbu i za druge radnike: Želim da budem pahulja koja će pokrenuti lavinu!

“Grupa je još uvijek veoma živa, a najbitnije je da je njena vidljivost na mjesečnom nivou oko 650.000. Ljudi su preko grupe dobili potrebnu želju i motivaciju da se bore za sebe, uz informacije šta bi trebalo, a šta ne bi trebalo da rade. Data im je neka sigurnost po pitanju radničkih prava. Zahvaljujući saradnji sa 50 advokata, formirali smo tim koji danas štiti interese svih radnika, ne samo u Republici Srpskoj, nego u cijeloj BiH. Sve što radimo za njih je potpuno besplatno, od savjetovanja do zastupanja na sudu”, priča Dražan.

On objašnjava da je problem vidio u tome što radnici imaju besplatnu pravnu pomoć ako su nezaposleni, ali ako imaju posao, onda je gube.

“Radnici iz naše zemlje su dobili medijski prostor i mogu da pišu svoje probleme i da saznaju sve o poslodavcima. Grupa je mjesto gdje se radnicima olakšava odluka za zaposlenje kod određenih poslodavaca. To ranije nije postojalo i mislim da je fenomenalno što sada imamo taj prostor. Ranije se niste imali gdje raspitati ko je kakav i niste mogli znati gdje idete, kakvi su uslovi”, kaže Pejaković.

On priča da je, iako je prošao veoma težak period, ponosan što je grupa prerasla zajednicu na društvenim mrežama i postala mjesto gdje se pomoć traži i stvarno dobije.

“Zato sam sve i napravio tako. Kontaktirao san advokatske kancelarije i iznio im svoju ideju i želju da zajedno probamo nešto poboljšati. Ljudi se danas javljaju preko ‘Radničkih prava’, popune jednostavan formular u kojem objasne kakva im pomoć treba. Do sada nam se obratilo oko 3.800 ljudi preko ove kontakt forme i svi oni su od advokata dobili odgovore na sva svoja pitanja i pomoć”, objašnjava on.

Podržite borbu za radnička prava!

Kaže da su mnogi među njima dobili besplatno zastupanje i da su uspjeli brzo riješiti sporove sa poslodavcima preko Agencije za mirno rješavanje sporova te da su svi uglavnom zadovoljni rješavanjem svoje situacije. On lično, kaže, nema od toga nikakvu materijalnu korist, ali želi da pomogne ljudima i da učini nešto za društvo u kojem živi.

“Stvarno nisam želio da bježim iz svoje zemlje, ali jesam želio da napravim neki doprinos društvu, koliko toliko bolji život svojoj djeci kad ne mogu sebi. Jer, sve što mi odrasli radimo, to je u korist naše djece, da njima olakšamo odrastanje i samozaposlenje, da ne moramo bježati odavde i da ovo ne bi postala država duhova”, kaže Dražan.

Na pitanje da li je imao kontakata sa sindikatima, kaže da je imao sa nekima, ali da ne želi da radi ni sa kim.

“Imao sam saradnju sa par nekih sindikata, ali sa Savezom sindikata, odnosno Rankom Mišić, nisam niti želim imati bilo kakvu saradnju. Iskreno mislim da ona radi samo za ličnu korist, a da za narod nije ništa naročito postigla. Ni finansijski, ni društveno. Mislim da je sve ovo što radi, radi nje, nje i samo nje”, kaže on.

Njegova situacija sa bivšim poslodavcem, Daliborom Šajićem, sada je na drugostepenom sudu. U prvom stepenu, Pejaković je izgubio, ali su se žalili, jer je “slučaj otišao na desetu stranu” po pitanju njegove tužbe prema poslodavcu.

“Mi smo završili na drugostepenom jer je sudija Nebojša Pejović, koji je sudio na prvostepenom sedam dana kasnije uhapšen zbog primanja mita. Mi se nadamo da će pravda izaći na vidjelo polovinom ove godine. Sa Šajićem je bilo kontakata u toku našeg spora, krajem 2020. godine. Ponudio mi je novac da odustanem od tužbe, ali ja sam to odbio. Nisam želio da odustajanjem pogazim sam sebe i svoje riječi, da precrtam ono što sam pokrenuo i za šta sam se zalagao”, kaže Pejaković.

Na pitanje kako je izgledao prelazak iz Banjaluke u Istočno Sarajevo, Pejaković odgovara da nije bilo lako, ali da je sada svjestan da nije pogriješio, jer su ljudi dobili i prostor i snagu da kažu ono što ih izjeda.

“Imao sam mnogo upitnika iznad glave. Otišao sam iz Banjaluke i došao na mjesto gdje me poslodavac prihvatio. Tu i sada radim, sve znaju kroz šta sam prošao i podržavaju moj rad i moju borbu za narod. Oni podržavaju malog čovjeka, koji i nije toliko mali zbog toga što nešto dobro radi za druge. Da krenem ispočetka, sve bih isto uradio. Možete vidjeti da sam napisao za ovih godinu i po dana preko 300 motivacionih postova i pokazivao ljudima da može. Radim na empatiji ljudi, želim da im približim i pokažem kako je drugima na poslu. Da je svima teško”, kaže Dražan.

Obespravljeni radnici za MH: Nemamo kome da se obratimo, prepušteni smo sami sebi!

Kaže da želi da pokaže ljudima da život u strahu ne daje rezultate, da im govori da ništa neće napraviti od sebe ako žive uplašeni. Čak će upasti u još veće probleme. Govori im da ne moraju da ćute, da će posla naći ko god želi da radi, a onaj koji ne želi, on će naći izgovor. U danima pred početak sezone na primorju, objašnjava zašto nije krenuo sa desetinama hiljada radnika koji ovih dana daju otkaze i odlaze po pravi novac.

“Išao sam da radim na primorje. Tamo je super, a ove godine ne idem jer imam dobre i poštene poslodavce koji rade sve po zakonu i ne moram da idem. Zadovoljan sam i ne ide mi se ove godine. Inače, sezone su nešto fantastično. Istina je, radi se mnogo, ali znate za šta ste radili, puno je drugačije donijeti toliko novca kući. To nisu samo zarađene nego i ušteđene pare sa kojima nešto možete da uradite. Neko radi tri do četiri mjeseca i može kući da se vrati sa 10.000 maraka”, kaže on.

Vjeruje da kod nas neće biti bolje sve dok poslodavci ne shvate da se “do jahte ne dolazi za godinu dana”.

“Poslodavci sada kukaju da nemaju radne snage, a ja uporno ponavljam da oni mogu dati veću platu svome radniku i zadržati ga i ispuniti sve uslove. Međutim, problem poslodavaca u našoj zemlji je što hoće sve i to odmah. Da za godinu dana postanu bogati. U Njemačkoj se bogatstvo stvara tokom tri generacije, a kod nas on hoće da kupi sebi jahtu za godinu dana, ne za deset ili više. Da izgradi kuću od 500 kvadratnih metara za godinu, ne za pet ili deset. To je taj naš megalomanski poriv, daj meni i samo meni”, priča naš sagovornik.

A rješenje je, dodaje, vrlo jednostavno.

“Kada oni shvate da profit koji su ostvarili moraju rasporediti adekvatno i podijeliti sa radnicima, da ih plate kako treba, posebno da im plate prekovremene sate u skladu sa zakonom, ako prihvate da moraju ispoštovati godišnji odmor kako je propisano i kako dolikuje, odnosno da poštuje Zakon o radu, tek onda se možda nešto krene dešavati”, kaže Pejaković.

On vjeruje da ljudi ne odlaze sa ovih prostora samo zbog loše zarade, nego zbog nedostatka poštovanja i degradiranja. Kaže da će to tek da se obije poslodavcima o glavu.

“Biću brutalno iskren: Ne odlazi narod samo zbog loše zarade u BiH, već i zbog nepoštovanja prema radniku. Zbog degradiranja. To je natjeralo radnike da odlaze i to će raditi sve više. Neće ići samo na primorje, na sezonu, nego i duže i dalje, u Njemačku, Sloveniju i druge zemlje. Prema mojim i procjenama ljudi sa kojima sarađujem, ove godine napustiće nas preko 350.000 naših građana, na nivou BiH. To je jedan veliki grad”, priča on.

Istraživanje MH: Većina radnika u BiH ima iskustvo sa „radom na crno“

Rješenje vidi u poštovanju radnika, ali i zakona. Bez plata u kovertama, bez neprijavljene robe, bez prekovremenih a neplaćenih sati.

“Znam, stisne država. Ali, što se oni ne bore da država popusti, nego prebacuju teret na radnike? Zašto se ne potrude da malo usreće radnika kako bi i njima bolje bilo? Došlo bi do promjene. Prva stvar koju rade i nanose štetu državi je nekucanje fiskalnih računa. Kada uvedemo fiskalnu disciplinu, samim tim će se budžet više puniti i biće prostora za neke subvencije i pomoć. Dokle godi imamo sive ekonomije, nama će biti tako”, kaže on.

Dokle god, dodaje, inspektor za 200-300 maraka piše neku mizernu kaznu umjesto one koja treba, nama će biti ovako.

“Non-stop se skriva neki novac ili roba. Na lageru ima pola miliona maraka robe, a u papirima manje od 50.000 maraka. Gdje su te pare? Pisao sam upit i Poreskoj upravi RS i nudio da krenemo zajedničkim snagama, ja ću im pružati informacije o poslodavcima i njihovim nezakonitim radnjama, ali su odbili, zato što sam nudio i da pomognem u suzbijanju korumpiranih inspektora radi drugih ljudi. Kada se trese stolica, onda će, naravno da odbiju. To samo pokazuje u koliko lošem društvu mu živimo”, zaključio je Pejaković u razgovoru za naš portal.

62 Shares
62 Shares
Copy link