„Ja sam Dalibor Šajić, a ti si samo jedan običan konobar!“, rečenica je koja je „natjerala“ Banjalučanina Dražana Pejakovića (36) da pokrene vlastitu borbu za svoja, ali i prava svih radnika u Republici Srpskoj!
Pejaković je nakon otkaza tužio bivšeg poslodavca, vlasnika MS grupacije, kod kojeg je radio u lokalima „Mac Tire Pub“, „Mala stanica“ i „Kod Brke“, a motivaciju za borbu prenio je i na druge radnike koji sada sve glasnije govore o maltretiranjima i nezakonitostima kojima su izloženi.
On je osnovao Fejsbuk grupu „Crna lista poslodavaca Republike Srpske“ koja iz dana u dan broji sve više članova i kroz čiji je rad do sada „detektovano“ preko 30 poslodavaca koji grubo krše prava radnika i ne izvršavaju obaveze prema njima.
Pejaković kaže da ne namjerava odustati, a dokaz za to je osnivanje Udruženja „Radnički pokret“ koje je trenutno u fazi registracije. Uz sve ovo, naš sagovornik je, uz pomoć grupe entuzijasta, obezbijedio besplatnu pravnu pomoć za nezaštićene radnike, izložene samovolji poslodavaca. I sam je, trenutno, u sudskom sporu sa pomenutim Šajićem, a svojim hrabrim primjerom želi, kako kaže, da bude „pahulja koja će postati grudva, a konačno i lavina“.
Prvi susret
Pejaković ističe da je prvi susret sa MS grupacijom i Daliborom Šajićem imao u jednom od njegovih lokala, „Mac Tire Pub“-u, 2016. godine.
„U pomenutom lokalu sam počeo raditi 5. septembra 2016. godine. Rad u njemu je bio naporan, radilo se jako puno sati. Tokom 2019. godine počinjem ponovo raditi za Šajića, ali ovaj put u ’Maloj Stanici’. Posao sam dobio bez problema, imao sam jake preporuke sa prijašnjih poslova i dosta pohvala na društvenim mrežama od strane gostiju na sajtu Tripadvisor i Fejsbuk stranicama poslodavaca. Početak rada je bio dobar, prijava je uslijedila na određeno, nakon mjesec dana rada bez prijave, da bih na kraju dobio i ugovor na neodređeno. Radio sam svoj posao vrijedno i pošteno, imao sam dobre rezultate, koji dokazuju ostvareni mjesečni prometi i pohvale gostiju. Kako sam imao u tom periodu najviše iskustva i dobar odnos sa gostima, te jaku prodaju, Šajić me je pitao da pređem u piceriju ’Kod Brke’ i popravim tamo rad, odnosno promet. Tamo sam nastavio sa svojim radom, trudom i zalaganjem, ali nedugo nakon toga dobijam otkaz“, naveo je Pejaković za Moju Hercegovinu.
On tvrdi da je otkaz dobio jer je pitao za avans koji mu je tadašnji poslodavac obećao, a nije ispoštovao dogovor, kao i zbog verbalnog okršaja sa šefom picerije. Kako tvrdi Pejaković, od tog momenta mu je zabranjen dolazak na posao, iako mu još uvijek nije bio uručen otkaz. Dobio ga je dan nakon dolaska inspektora Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske u lokal, a po njegovoj prijavi.
Šajić mi je obećao avans, pa sam ga nazvao da pitam za njega. Međutim, on mi je dao otkaz, zbog toga i zato što sam napao verbalno šefa picerije ’Kod Brke’, koji mi je otvorio kovertu i iz nje uzeo platu. To me je jako povrijedilo i tada sam progledao: shvatio sam da je 500 ljudi prošlo kroz MS grupaciju, a da su dobijali otkaz na pravdi Boga, ostajali bez posla samo zato što je poslodavac ustao na lijevu nogu. Shvatio sam da se moj trud podcjenjuje. Lampica mi se upalila kada mi je vlasnik dao otkaz i rekao rekao: „Ja sam Dalibor Šajić, a ti si samo jedan običan konobar!“ U tom momentu se desilo moje buđenje“, kaže Pejaković.
Prijava
Kada govori o radu na crno, Pejaković kaže da je prijavu u „Maloj stanici“ dobio nakon mjesec dana rada, ali i da je kod istog poslodavca u drugom lokalu radio neprijavljen, a poslije toga i prijavljen na pola radnog vremena, iako je radio puno radno vrijeme.
„Prijavu u ’Maloj Stanici’ sam dobio nakon mjesec dana, a što se tiče rada na crno imao sam susret kod istog poslodavca dok sam radio u ’Mac Tire Pubu’ za šta postoji foto dokumentacija. Radio sam šest mjeseci neprijavljen, a nakon toga sam dobio prijavu na četiri sata, iako sam radio 320 sati mjesečno“, ističe Pejaković.
Naš sagovornik kaže da je većina radnika MS grupacije, dok je on bio tamo zaposlen, bila prijavljena na minimalac.
„Gotovo svi su prijavljeni na minimalac, barem je tako bilo dok sam ja bio u firmi. U skorije vrijeme je pisano u novinama i da je Šajić kažnjen zbog neprijavljivanja radnika“, ističe naš sagovornik.
Podsjećamo, inspektori Poreske uprave RS u februaru ove godine zatekli su u “Maloj stanici”, restoranu koji se nalazi tik uz zgradu Vlade RS, neprijavljene radnike, zbog čega su vlasnika lokala kaznili sa 3.000 maraka.
Što se tiče neke pobune, niko još nikada nije tužio Dalibora Šajića, ja sam prvi. Čak mi je jednom prilikom rekao: ’Niko nikada nije smio da tuži mene, ti si se našao’“, kaže Pejaković.
Kada je do tužbe ipak došlo, Pejaković tvrdi da mu je bivši poslodavac ponudio 2.000 KM i kutiju kolača kako bi od iste odustao.
„Nakon što sam odbio ponudu rečeno mi je da više ne dolazim na posao, iako ugovor o radu na neodređeno nije bio raskinut pa sam zato nastavio dolaziti. Pošto mi nisu dozvoljavali išao sam u inspekciju rada da prijavim i dostavim dokaze o onemogućavanju obavljanja posla za koji sam još uvijek uredno bio prijavljen. Kako poslodavac nije uplaćivao doprinose, a ja izgubio pravo na naknadu od strane Zavoda za zapošljavanje, uslijedile su prijave Poreskoj upravi jer je došlo do grubog kršenja zakona od strane mog bivšeg poslodavca. Šajić me je odjavio, a nije izmirio svoje obaveze po pitanju doprinosa, što je jedan veliki propust u sistemu i šteti jako velikom broju radnika. Inspekcija rada je postupila prema Šajiću nakon više mojih dopisa i ustanovila da sam još uvijek zaposlen kod njega. Istog dana sam dobio odgovor iz Inspektorata i otkaz, a na oba dokumenta stajao je isti datum, 6. avgust 2020. godine“, rekao je Pejaković.
Naš sagovornik je, kako stoji u obrazloženju otkaza, proglašen tehnološkim viškom. Na suđenje je, tvrdi on, u svojstvu svjedoka, došlo više njegovih bivših kolega koje su lažno svjedočile protiv njega.
„Dobio sam otkaz kao tehnološki višak zbog ekonomskih problema nastalih uslijed pandemije korona virusa. Međutim, Dalibor Šajić je doveo moje bivše kolege da svjedoče protiv mene kako sam bio loš radnik, što je notorna laž. Da sam zaista loš radnik, dobio bih pismenu opomenu ili direktan otkaz. U Zakonu o radu je tačno ispisano šta je lakša a šta teža povreda rada, a šta je tehnološki višak. Nisam povrijedio svoj posao ni po kojoj tački, jer da jesam sigurno ne bi bio ovdje sa njim gdje jesam. Shvatam te bivše kolege, morali su da svjedoče za njega jer su još uvijek zaposleni kod njega. Imaju porodicu, kredite i obaveze, samo mi je žao toga što ih moj bivši gazda ili njegov advokat nisu upozorili da je lažno svjedočenje na sudu krivično djelo“, kaže on.
Sa druge strane, prozvani vlasnik MS grupacije, Dalibor Šajić, poručio je novinarima Moje Hercegovine da trenutno ne želi komentarisati Pejakovićeve navode.
Trenutno sam na sudu sa Pejakovićem i do okončanja postupaka ne želim javno komentarisati njegove navode“, poručio je kratko Šajić za naš portal.
Crna lista
Pejaković, u međuvremenu, osniva Fejsbuk grupu „Crna lista poslodavaca Republike Srpske“, a glavni razlog za taj vid djelovanja, kaže on, je nedostatak medijskog prostora za obespravljene radnike.
„Fejsbuk grupa je nastala iz razloga što medijski prostor za nas radnike skoro i ne postoji i niko ne želi da piše o svim problemima radnika. Niko nema hrabrosti da robovlasnike, a ja ih tako zovem, kritikuje i iznese u javnost problem rada na crno, mobinga i generalno lošeg odnosa poslodavaca prema zaposlenim. Takođe, ljudi uglavnom ne poznaju svoja prava. U grupu se javljaju brojni radnici koji iznose svoja radna iskustva u određenim firmama. U početku mnogi nisu smjeli pisati o lošim iskustvima, trebalo je vremena da počnu da pišu, neki se još uvijek boje. Nikome ne sudim, ali želim da ljude ohrabrim da javno progovore o svom problemu, jer samo na taj način se može stati u kraj lošim poslodavcima. Dosta je ljudi do sada pisalo o lošim poslodavcima i uslovima rada, radnom vremenu, visini plate, pravu na godišnji odmor i svim poteškoćama koje određeni ’robovlasnik’ pravi radniku“, kaže Pejaković za Moju Hercegovinu.
Naglašava da cilj pomenute Fejsbuk grupe nije samo da iznosi negativne primjere već i da pohvali svakog poslodavca koji se na pravi način i u okviru zakonskih regulativa odnosi prema radnicima.
Nije grupa nastala da ocrni sve, nisu svi poslodavci robovlasnici, ima dosta njih koji nagrade svoje zaposlene, daju im sva zakonom propisana prava i obavljaju svoju dužnost prema državi. Ovakvim poslodavcima treba pomoći, jer oni misle i na radnike, ali i na državu, jer da nema i ovakvih, dobrih primjera, mi bi baš bili u velikom problemu i gotovo bezizlaznoj situaciji. Na listi se za sada nalazi 31 poslodavac koje u grupi nazivamo robovlasnicima“, ističe naš sagovornik.
Već neko vrijeme svim zainteresovanim radnicima Pejaković je, uz pomoć grupe entuzijasta, obezbijedio besplatnu pravnu pomoć, a sve to kao svojevrsnu uvertiru u osnivanje Udruženja „Radnički pokret“, koje bi uskoro trebalo biti registrovano. Svima koji se odluče da svoja prava potraže sudskim putem biće obezbijeđen advokat koji će ih besplatno zastupati.
„Došao sam na ideju da nijedan radnik ne mora više izdvojiti ni marku za pokretanje tužbe. Bile su na početku neke preporuke o zajedničkoj saradnji drugih lica i prepuštanju pravnog tima, ali ta osoba se jako brzo povukla iz priče. Ostao sam usamljen u ovoj priči i krenuo sam u potragu za ljudima koji bi bili voljni da pruže pomoć kao volonteri. Išao sam na to da pokrijem barem dio Republike Srpske ali na kraju sam skupio tim i pokrio cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ljudi su podržali ideju i projekat, radi se o grupi entuzijasta koja zajedno sa mnom želi da pravda među zaposlenima ima svoj pravi smisao. Ljudi se obraćaju putem web sajta radnickaprava.com, maksimalno nakon 72 sata dobiju besplatan odgovor na svoj upit, a ukoliko upit nije dovoljno dobro napisan ili ne sadrži sve informacije putem mejla im se ukaže na te detalje. Na njima je da li žele ili ne da idu u sudski spor, ali ako se odluče na taj korak, imaće na raspolaganju advokata koji će besplatno zaštititi njihove interese“, rekao je Pejaković za naš portal.
Promjena sistema
Udruženje „Radnički pokret“ bi trebao uskoro krenuti sa radom. Naš sagovornik kaže da ga je na ovaj korak ponukao Savez sindikata koji, po njegovom mišljenju, nije u funkciji radnika i njihovih prava.
„Osnivanje udruženja imaće jednu jako veliku ulogu u promjeni sistema, promjeni u smislu da će radnicima, dobrim poslodavcima i državi biti kud i kamo bolje. Ponude saradnje sa drugim udruženjima stižu svakodnevno, čak i od nekih sindikata koji traže pravnu pomoć i zaštitu jer Savez Sindikata ne funkcioniše kako treba. Sindikalci su nezaštićeni, radnicima su potrebna rješenja, a ne priče. Potrebni su projekti o izmjeni i dopuni Zakona o radu od kojih će svi imati koristi, a prije svega je potrebna sloga radnika. Sve je to spremno i biće prezentovano kada vrijeme za to dođe. Besplatnu pravnu pomoć smo pustili u rad i prije registracije udruženja, a razlog je taj što nismo mogli dozvoliti da neko ispašta i izgubi svoja prava dok mi čekamo rješenje. Ovako već mjesec dana se štite radnici“, kaže naš sagovornik.
Za kraj razgovora Pejaković navodi da mediji mogu i trebaju imati veliku ulogu u borbi za radnička prava, ali da to trenutno nije slučaj. Pisao je, tvrdi, gotovo svim medijima u BiH u želji da podijeli svoju priču ali i informacije vezane za Fejsbuk grupu i Udruženje „Radnički pokret“, ali da ga nijedna medijska kuća nije kontaktirala. Nada se da će ovaj razgovor za Moju Hercegovinu probuditi mnoge obespravljene radnike.
Većina medija ima jedan problem koji se zove strah. Međutim, zaboravljaju jako bitnu stvar, a to je zašto su se u stvari počeli baviti tim poslom. Pero u rukama novinara može i mora biti veoma moćno oružje. Pisao sam gotovo svim bh. medijskim kućama i još nisam dobio nijedan odgovor niti je neko izrazio želju da pokušamo kroz moj primjer uticati na svijest radnika ali i poslodavaca. Radnici uopšte nisu zaštićeni, a razlog tome je i neinformiranost o njihovim pravima, a tu mediji moraju imati jaku ulogu. Želim da, kao što jedna izreka kaže, budem pahulja koja će skupiti još pahulja i pretvoriti se u grudvu, a ta grudva će se kasnije lako pretvoriti u lavinu. Hvala vam što ste dovoljno hrabri da govorite o ovoj temi i što ste otvorili jednu značajnu temu kao što je rad na crno“, rekao je za kraj Pejaković.
Podsjećamo, razgovor sa Dražanom Pejakovićem samo je jedan u nizu tekstova koje će Moja Hercegovina objaviti, vezano za problematiku rada na crno u BiH. Prošle sedmice, u tekstu Istraživanje MH: Većina radnika u BiH ima iskustvo sa „radom na crno“ objavili smo rezultate istraživanja našeg portala o radu na crnu, razgovarali sa nizom sagovornika o ovom problemu i potencijalnim rješenjima te prenijeli iskustvo Alekse Tramošljanina, bivšeg radnika prodavnice alata i druge opreme “Centrum” iz Kozarske Dubice.
Igor Svrdlin
