Aleksa Tramošljanin, bivši radnik prodavnice alata i druge opreme “Centrum” iz Kozarske Dubice, u obimnom istraživanju koje je sproveo naš portal, ispričao nam je da je u ovoj firmi radio osam mjeseci i da je bio prijavljen na minimalac, a da je ostatak plate dobijao u koverti. On priča da je sve vrijeme bio “na probnom radu”, odnosno da je potisivao ugovore na mjesec ili dva, a da su ga onda, zajedno sa još petoro kolega, 31. januara ove godine, samo obavijestili da im ugovori više neće biti produžavani.
„Radio sam u Centrumu od početka juna prošle do 31. januara ove godine. Nisam baš radio skroz ’na crno’, više je to bilo ’polucrno’. Bio sam prijavljen na minimalac, a razliku do pune plate sam dobijao u koverti. Iako je u ugovorima pisalo da ću raditi 40 sati sedmično, redovno se radilo 47 ili 48 sati. Imao sam slobodnu svaku drugu nedjelju. Dakle, samo dva dana mjesečno. Tako sam radio osam mjeseci, ali po broju sati i dana kao da sam radio 10. Plata mi je bila prva dva mjeseca 700 KM, pa tri mjeseca 800 KM, pa zadnja tri 900 KM. Tih 900 maraka izgleda kao solidna plata, ali kad se uzmu u obzir radni sati i težina posla, jasno vam je da to nije tako dobro. Na kraju, kada i stigne ta koverta, ona je uvijek umanjena za neke manjkove, mahom one zaostale od nekih radnika koji su davno tu radili, što nema nikakve logike“, objašnjava on.
Tramošljanin priča da je posljednjeg dana na poslu, kada su dobili kovertu, ona bila umanjena za 30 KM za nešto za šta nisu ni znali šta je, a onda je i održan sastanak na kojem im je saopšteno da im neće biti produženi ugovori.
„Teško mi je i sada povjerovati koliko su bili bešćutni da uzmu od radnika ono što su pošteno zaradili i još ih onda šutnu. I to u jeku pandemije. Još su dva radnika sama dala otkaz, prvi upravnica koja više nije mogla da podnese pritisak, a onda i kolega koji je tu radio 12 godina. Za njega sam obračunao koliko im je radio ’besplatno’. On za godinu dana rada u prekovremenim satima ’nakuca’ tri mjeseca dodatno, što je u konačnom zbiru tri godine prekovremenih. Ako mu je plata bila 1.000 KM, za 36 mjeseci to iznosi 36.000 KM koje su ukrali na samo jednom radniku. I onda vam još odbiju 30 maraka iz te koverte, da na ne znate ni zašto“, kaže Tramošljanin za naš portal.
On priča da je ostao i bez naknade Zavoda za zapošljavanje jer ga nisu odmah prijavili kao radnika, nego tek nakon 13 dana. Upravo toliko dana mu je nedostajalo da bi ostvario pravo na naknadu.
Sa druge strane, upravnik Centruma iz Kozarske Dubice Bojan Perović tvrdi da je on na ovoj poziciji od početka februara tekuće godine i da mu nije poznato da bilo ko iz njegove firme radi na crno, makar, kako kaže, od kada je on tu.
“Ja nisam na ovoj poziciji dugo vremena, a ne mogu sa sigurnošću da tvrdim šta se dešavalo prije mene. Najbolje bi bilo da nazovete centralu u Banjaluci i da provjerite sa njima”, prokomentarisao je Perović.
Mi smo to i uradili, ali ni iz centrale ove firme nismo dobili nikakav konkretan odgovor, stoga smo naš upit poslali putem mejla na više adresa “Centruma”. Do trenutka objavljivanja ovog teksta, nismo dobili nikakav odgovor.
Većina radnika u BiH radi ili je radilo „na crno“. Polovina od toga bez ikakvog ugovora. Zdravstveno osiguranje nema ili nije imalo dvije trećine zaposlenih. Ovo su rezultati istraživanja magazina Moja Hercegovina sprovedene u proteklih mjesec i po dana, a koja je na uzorku od 115 učesnika potvrdila i procjene sindikata da najmanje jednu trećinu BiH finansira „siva ekonomija“.
Rezultati su pokazali da od 115 osoba koje su odgovarale na postavljena pitanja, čak njih 89 ima (ili je nekada u prošlosti imalo) iskustvo sa radom „na crno“, odnosno 77,39 odsto, a 60 odsto učesnika u nekom periodu je radilo bez bilo kakvog ugovora.
Poražavajuće je i to gotovo dvije trećine radnika u „sivoj zoni“ nisu imali ama baš nikakvo zdravstveno osiguranje, dok su njih 60 odsto radili bez ikakvog ugovora.
Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske poručuje da je prema njihovim istraživanjima, osnovni razlog zbog kojeg poslodavci ne prijavljuju radnike njihova dobit, odnosno profit.
Poslodavcu je radnik koji radi na crno puno jeftiniji i tog radnika se uvijek može ’riješiti’ bez ikakvih zakonskih obaveza. Taj radnik je nevidljivi radnik koji nije prijavljen ni u Poreskoj upravi, ni u Fondu PIO, ni u Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. Poslodavac sa takvim radnikom usmeno dogovara platu kakvu on želi i način kako želi da je isplaćuje“, ističe Stanković i dodaje da su procjene sindikata da u Republici Srpskoj na crno radi između 50.000 i 60.000 radnika.
U Savezu samostalnih sindikata BiH tvrde da su korijen problema prije svega nastojanja, kako kažu, neodgovornih i nesavjesnih poslodavaca da steknu veći profit na uštrb plaćanja doprinosa za radnike, te ispunjavanja poreskih obaveza prema državi.
„S obzirom na to da je stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini previsoka i da, nažalost, većina stanovništva živi u teškim ekonomskim uslovima, poslodavci često iskorišćavaju tešku materijalnu situaciju radnika nudeći im posao bez prijavljivanja. Tako sebi osiguravaju dovoljan broj radnika uz minimalne troškove, dok su radnici primorani prihvatiti da rade bez prijave na obavezna osiguranja zbog puke potrebe za preživljavanjem i kakvog-takvog, priliva novca u porodicu“, objašnjava predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović.
Šatorović ističe da je već godinama trend neprijavljenih radnika najveći u sektoru uslužnih djelatnosti, te građevine.
Najveći broj neprijavljenih radi u kafićima, agencijama za pružanje raznih usluga, (posebno u sektoru turizma), a u posljednje vrijeme i u kompanijama iz lT sektora. Ono što se pokazalo kao posebno rizično je veliki broj neprijavljenih radnika u sektoru građevine, u kojem su povrede i nesreće česte, a zaposleni i njihove porodice ne ostvaruju prava na bilo kakvu pomoć“, navodi Šatorović.
Sa njim je saglasan i Goran Stanković, koji naglašava da nije zadovoljan ni brojem evdentiranih radnika na crno od strane inspekcijskih organa.
„Kada bi bilo ko od nas otišao i iskontrolisao 15 lokala u užem centru Banjaluke, našli bi barem desetak radnika koji rade neprijavljeni. Takođe, problem su i radnici koji rade ’od jutra do sutra’, puno radno vrijeme ili prekovremeno, a prijavljeni su na samo dva ili četiri sata“, kaže Stanković.
U Uniji udruženja poslodavaca RS smatraju da je neprijavljivanje radnika jedan od najtežih poreskih prekršaja. Za ovaj prekršaj su predviđene i najteže sankcije. Poslodavci koji posluju na takav način predstavljaju nelojalnu konkurenciju onima koji rade u skladu sa zakonima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
Nema opravdanja za takvo postupanje. Unija poslodavaca sprovodi aktivnosti i daje podršku institucijama u borbi protiv neformalnog rada i neformalne ekonomije i u tom segmentu smatramo da je u proteklih nekoliko godina učinjen napredak. Očekujemo od institucija da još intenzivnije i dosljednije pristupe suzbijanju neformalne ekonomije jer na taj način ne samo da ćemo smanjiti rad na crno na prihvatljivu mjeru, nego ćemo obezbijediti pretpostavke za rast plata, a istovremeno i obezbijediti integritet institucija“, rekao je Saša Aćić, direktor UUPRS.
On smatra i da je jedan od bitnijih razloga za ovu pojavu visok nivo oporezivanja rada.
„Kroz primjenu Zakona o podsticajima u privredi postignut je efekat prelaska radnika iz neformalne u formalne tokove. Pored navedenog, kao jedan od bitnijih razloga navodimo i sistem finansiranja sistema penzijsko-invalidske i zdravstvene zaštite na principima radničke i međugeneracijske solidarnosti koji nije stimulativan i transparentan, što u konačnici rezultuje prisutnošću neformalne ekonomije. Uopšte, neadekvatno riješen sistem raspodjele je u direktnoj korelaciji sa nivoom prisutnosti neformalne ekonomije u našoj zajednici“, kazao je Aćić za naš portal.
Kao najodgovorniji akteri u svim ovim dešavanjima prvenstveno se percipiraju vlade entiteta: Istovremeno Vlada Republike Srpske se hvali mjerama koje su realizovane u proteklom periodu, a sve u cilju, kako ističu, obezbjeđivanja uslova za sveobuhvatne reforme poslovnog okruženja i suzbijanja sive ekonomije, te stvaranja pretpostavki za povećanje plata zaposlenih u realnom sektoru.
„U junu 2019. godine donesen je Zakon o podsticajima u privredi Republike Srpske, kojim je uspostavljen okvir za dodjelu podsticaja privrednim subjektima, a u cilju povećanja konkurentnosti i produktivnosti privrede u Republici Srpskoj. Cilj uvođenja podsticaja za povećanje plata radnika bio je poboljšanje položaja radnika u smislu stimulisanja poslodavaca da povećaju plate zaposlenim u realnom sektoru, kako bi to doprinijelo smanjenju odliva radne snage. Jedan od efekata uvođenja navedenih podsticaja je i otklanjanje sive zone u oblasti isplate plata radnika“, poručuju iz Ministarstva privrede RS i dodaju da je podsticaj za povećanje plata radnika planiran budžetom i za 2021. godinu, te da je u toku obrada zahtjeva za treći obračunski period (jul-decembar 2020. godine).
Kada je riječ o ostalim aktivnostima Vlade Republike Srpske u pogledu rasterećenja privrede napominju da se radi na unapređenju konkurentnosti, te da je tokom protekle godine do toga i došlo kroz određena zakonska rješenja čime su smanjena ili ukinuta pojedina neporeska davanja i takse, a što će se, po njihovim riječima, nastaviti i u budućnosti.
„Takođe, Vlada Republike Srpske je u prethodnom periodu djelimično smanjila opterećenja rada kroz povećanje neoporezivog dohotka sa 200 KM na 500 KM na mjesečnom nivou. To je dovelo do rasta plata zaposlenima u Republici Srpskoj bez povećanja troškova poslodavcima. U skladu sa Programom ekonomskih reformi Republike Srpske planirana je izmjena Zakona o doprinosima da bi se postepeno smanjila zbirna stopa doprinosa na nivo iz 2008. godine. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima, u decembru 2019. godine umanjena je stopa doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti za 0,2 odsto, nakon čega je zbirna stopa 32,8 odsto“ poručili su iz Vlade Srpske.
Interesantno je da su nam iz Federalnog ministarstva razvoja, preduzetništva i obrta poručili da njihovo ministarstvo nije nadležno za tematiku naših pitanja, dok iz Vlade Federacije BiH do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili nikakav odgovor.
Savez samostalnih sindikata BiH je još početkom 2000. pokrenuo akciju “Stop radu na crno” kojom su željeli stimulisati radnike i građane da prijavljuju nadležnim organima sve slučajeve nezakonitosti u oblasti rada. Time su, kako tvrde, htjeli i da pokrenu poslodavce da se pobune protiv nesavjesnih ljudi iz njihovog okruženja, ali i dalje glavno rješenje vide u jačanju inspekcijskih organa u ljudskom i tehničkom smislu, kao i pooštravanje krivičnih odredaba zakona.
Sa druge strane, poslodavci rješenje vide u smanjenju nivoa oporezivanja rada, a potom otvaranja pitanja održivosti sistema socijalne zaštite na principima međugenaracijske solidarnosti. Ipak su saglasni sa sindikatima u tome da je neophodno postići bolji kvalitet u upravljanju javnim prihodima koji se prikupljaju po osnovu rada.
Ekonomski analitičar Faruk Hadžić za Moju Hercegovinu objašnjava da poresku politiku vezanu za opterećenje plata treba posmatrati u cjelini sa drugim instrumentima poreske politike.
„Ključno bi bilo smanjiti zbirnu stopu doprinosa, ali da veći dio tog sredstava ode prema povećanju neto plate radnika. Na primjer, ako se država odrekne 150 KM doprinosa i za taj iznos ih umanji, onda 50 KM može biti ušteda poslodavcu, a 100 KM povećanje neto plate radnika. Oni radnici koji imaju plate ispod prosjeka, taj novac koji bi dobili kroz povećanje bi, naravno, potrošili, a to bi značajno stimulisalo potrošnja na nivou ekonomije. Snažan rast potrošnje doveo bi do povećanja prikupljenih prihoda od indirektnog oporezivanja. Država bi u konačnici dobila više kroz prikupljeni PDV nego što bi smanjila doprinose. Pored toga, došlo bi do dodatnog uvođenja radnika na crno u sistem, a onda i rasta prihoda po tom osnovu. Radnici bi imali više plate, poslodavci zadovoljnije i produktivnije zaposlene, odnosno, ovom mjerom svi bi bili na dobitku“, zaključuje Hadžić.
Autor: Stefan Blagić
