Sankcije koje su SAD uvele pojedinim nosiocima funkcija u BiH, njihovoj djeci i kompanijama, te dovele do toga da su im banke pozatvarale račune i onemogućile da prime plate, unijele su paniku i među narodne poslanike koji se plaše da bi uskoro mogli da se nađu u zamci ako im vladajuće partije narede da glasaju za izmjene zakona kojim bi se to omogućilo-
Kako saznaje portal Moja Hercegovina, poslanici su prilično zabrinuti da bi se i oni mogli naći na OFAC listi ako bi glasali za promjene zakona koji su pripremi, a koji bi omogućili da se sankcionisanim osobama isplate plate.
S obzirom na to da se posljednjih godina u Narodnoj skupštini RS izglasa sve što vladajuća koalicija zaželi, mnogi među njima vjeruju da će predsjednik Milorad Dodik, i sam pod sankcijama, narediti da se usvoje novi zakoni ili mijenjaju postojeći koji bi omogućili da oni dobiju svoje plate i ostvare druga prava.
Bivša ministarka finansija i ekonomski ekspert Svetlana Cenić kaže za naš portal da nema sumnje da će u slučaju glasanja za rješenje kojim se zaobilaze snakcije, narodni poslanici doći na crnu listu OFAC-a kao pomoćnici.
“Naravno da će doći pod sankcije. Nekada smo imali SDK (Službu državnog knjigovodstva) i ukinuli smo to zbog prelaska na komercijalne banke. Da formiramo nešto sada samo za unutrašnji platni promet, da bi se tim ljudima isplatile plate više ne može, jer će i to doći pod sankcije. Šta ćemo onda? Osim toga, da bi se formirala banka samo za unutrašnji platni promet, treba 15 miliona mraka a to je mnogo. Banke žive od deponovanih sredstava i iz toga kreditiraju i zarađuju. Ko će držati deponovana sredstva u takvoj banci, koja začas može dospjeti na crnu listu zato što pomaže osobama pod sankcijama”, kaže Cenićka.

Ističe da bi logičnije bilo da se Agencija za bankarstvo RS obrati OFAC-u i pita koje je rješenje samo za podizanje plata, ali se oni uopšte ne oglašavaju. Za SDS, koji je na OFAC-ovoj listi 20 godina, a račun mu je ugašen prošle sedmice, kaže da je to signal da Amerikanci nisu završili sa zatezanjem.
“SDS je toliko dugo na crnoj listi, da je i bog na to zaboravio. Čak su i njihovi ljudi koji su 20 godina na crnoj listi, normalno dobijali plate do sada. Tada niko nije stao iza tih ljudi. Meni to sada liči na proširenje liste. Nemoguće je da im nešto nije rečeno i da su iz čista mira pozvali ljude da dobrovoljno raskinu ugovore. Nešto je bilo sigurno”, vjeruje Cenićka.
Poslanik Liste za pravdu i red Đorđe Vučinić kaže da su sankcije koje su dobijali zvaničnici iz ove garniture vlasti, do sada imale najviše marketinški značaj, odnosno stvarali su sliku o velikoj netrpeljivosti između Milorada Dodika i njegovog SNSD-a sa jedne, te međunarodne zajednice na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama i njihovom ambasadom u BiH sa druge strane.
“Naravno, to je sve dio šire kampanje koju kreira godinama unazad Milorad Dodik te se onim najmanje upućenim i najnaivnijim zaista ta slika i pojavi pred očima. Međutim, međunarodna zajednica je zaista znala da pokaže zube na ovim prostorima i već je na samom početku života Republike Srpske, neposredno nakon ratnih dejstava putem NATO tenkova i Bonskih ovlaštenja mijenjala vlast i dovela upravo Milorada Dodika na mjesto s kojeg se, manje-više nije ni pomjerio do današnjeg dana”, kaže naš sagovornik.

Dodik je, dodaje Vučinić, mijenjao formalno funkcije od premijera, člana predsjedništva BiH i predsjednika Srpske, ali suštinski je upravljao svim procesima na svim nivoima vlasti gdje se našao SNSD, a to je sa manjim prekidima obilježje posljednje dvije decenije.
“Neko ko zaista zna šta su sankcije su ljudi iz nekadašnje SDS-ove garniture vlasti. Osim što su imali problema sa kandidovanjem i zabranama političkog djelovanja, imali su i problema sa vađenjem ličnih dokumenata kod pojedinaca. Neki ozbiljniji udarci, ako ih tako uopšte možemo nazvati, mogli su da se vide u posljednje vrijeme kada su blokirani računi pojedinaca koji su pod sankcijama, ali smo takođe mogli vidjeti ponašanje Milorada Dodika povodom te situacije, koji je čak na posljednjoj sjednici NSRS izvadio gutu novca uz propratni govor kako mu to ništa ne znači, kako ga ne dotiče”, kaže Vučinić za MojuHercegovinu.
Kaže da je Dodik poznat kao veliki trgovac, a da međunarodna zajednica, prije svega OHR i SAD, da zaista žele da se obračunaju sa njegovom politikom, koja je najčešće ispaljivanje ćorka, koji se glasno čuje ali ne pogađa metu, sve bi se završilo ekspresno kao i sa Nikolom Poplašenom 1998. godine i 50-ak funkcionera SDS-a 2005. godine. Dodaje da ta politika “pucnja u prazno” nije od juče i podsjeća koliko je samo puta Dodik najavio referendum, koliko puta je NSRS usvojila zaključke koje ne sprovodi, poput onog o vraćanju Agencije za lijekove RS, UIO RS, VRS, odbijanje pa davanje agremana njemačkom ambasadoru, a iza kulisa uvodi BiH u NATO, poteže vitalni nacionalni interes RS za Pelješki most, prenosi desetine i desetine nadležnosti na nivo Bosne i Hercegovine, usvaja rezolucije protiv Ruske Federacije i tako dalje.
“I ovog puta mislim da su to sve dogovorene igre i da neće biti nekih posljedica, šta god se to usvojilo u NSRS, s obzirom da se mnogo toga i ne sprovodi u stvarnosti već je sve dio dnevne politike. Stoga je moje viđenje da će jedino trgovinom, a znamo da SNSD trguje interesima Republike Srpske i srpskog naroda, zaustaviti opasnosti ili bolje rečeno marketinške opasnosti koje im idu na ruku, dok po ko zna koji put javno mnjenje zabavljaju ovom i sličnim pričama, a suštinski i stvarni problemi građana ne mogu da dođu ni u peti ili deseti plan. Oni bolje znaju na šta su pristali kad su prije 20 godina dobili naklonost stranaca, tako da oni sigurno znaju da li im je istekao rok trajanja ili je ovo samo još jedna u nizu predstava za narod”, kaže Vučinić.