U susret Danima mimoze – zbog čega je zovu “princezom cvijeća”

„Ako si kamen, budi kamen, ako si čovjek, budi ljubav, ako si cvijet, budi mimoza“, davno je zapisao francuski pisac Viktor Igo. Mimoza je bila inspiracija mnogima, pa tako i Hercegnovljanima koji već 47 godina zaredom održavaju praznik u čast ovom zlatnožutom cvijetu.

Ovog petka mimoza će još jednom zvanično pozvati u goste i nakon hercegnovskih fešti krenuti u svijet, najavljujući skori dolazak proljeća, donoseći miris juga, ljubavi i mora.

Ako je ruža kraljica, onda se sa razlogom kaže da je mimoza princeza cvijeća. O mimozi su mnogi pjesnici i prozaisti napisali brojne redove, uglavnom poredeći je sa ženama, jer i danas mnogi svojim ljubljenim damama upućuju poruke iz soneta Viktora Igoa: „Ako si cvijet, budi mimoza“.[mhc_antrfile naslov=”Gdje mimoza raste, vlada carstvo sunca i ljepote”]

Mimoza (Acacia dealbata) zimzelena je drvenasta biljka uglavnom donesena iz Australije. Ima vrlo razgranatu krošnju i doseže visinu do deset metara. Kora debla je glatka i bjelkasta, na dugim granama i maljava. Listovi su joj dvostruko perasti, osam do deset centimetara dugi, a liske sitne, uske, često srpaste i bjelkasto-zelene. Zlatnožuti mirišljavi cvjetovi, u krupnim grozdovima najčešće na kraju grana, razvijaju se od januara do kraja marta. Zbog velike osjetljivosti mimoza traži priklonjena i prisojna mjesta, što je slučaj sa hercegnovskom rivijerom, na kojoj raste 25 vrsta ovog egzotičnog cvijeća. Zlatni cvjetovi mimoze kazuju da tamo gdje ona raste vlada carstvo sunca i ljepote.
[/mhc_antrfile]

Iako nježne, lepršave, osjetljive na promjenu temperature, mimoze se ne režu makazama ili nožem, već se krše, lome. I kako mještani bokokotorskog zaliva kažu, opet je poredeći sa ženom: „Što je više kršiš, sve je bujnija“.

Inspirisala je mimoza i slikare, kompozitore i sve koji sanjaju i stvaraju ljepotu. Mimozu, neki dalekih vremena iz Australije i drugih dalekih krajeva, na prostore Boke Kotorske nisu donijeli cvjećari i baštovani, već pomorci. Umjesto dragog kamenja i zlatnih ogrlica, ti nemirni Odiseji nagrađivali su svoje drage i vjerne Penelope za ljubav i srtpljivo čekanje primjercima egzotičnog, ukrasnog i mirisnog bilja. Danas ga na hercegnovskoj rivijeri ima oko 300 različitih vrsta.

U mnogim mjestima crnogorskog primorja, u ne tako dalekoj prošlosti, bio je običaj da se mladić ne može oženiti ako ne zasadi 40 stabala masline. Običaj je odavno prestao da važi. Priča je ostala, ali ništa ne kazuje da li su momci uz „drvo života“, pred stajanje na „ludi kamen“, morali zasaditi i po koje stablo mimoze. Sudeći po njenoj rasprostranjenosti, čini se da je i toga bilo. Samo na hercegnovskoj rivijeri danas raste više od 35.000 stabala mimoze, čak su formirane i čitave plantaže, što ne čudi, kada se zna da to može biti i zanimljiv izvor zarade.

Najljepši ukras praznika mimoze svakako su mažoretke. One mu daju posebnu ljepotu i draž. Prvi put u Herceg Novom pojavile su se prije 45 godina. Tada je osnovana sekcija mažoretki u sastavu Gradske muzike. Kroz njihovu sekciju do sada je prošlo na stotine Hercegnovljanki, od kojih najveći broj učenica i studentkinja. U atraktivnim kratkim suknjicama, bijelim i crvenim čizmicama, prodefilovale su kroz gotovo sve zemlje Evrope, a kako je to u vrijeme zime, dešavalo se da neki od defilea budu na temperaturi od minus 25 stepeni, kao što je bilo prilikom jednog gostovanja karavana mimoze u Vojvodini.

Pored autohtonih biljaka, poput mimoze, posebnu ljepotu cijeloj hercegnovskoj rivijeri daju i brojne druge vrste, čija je domovina u dalekim tropskim i subtropskim zemljama. Može se slobodno reći da ljubav, ljepotu i nježnost ništa tako snažno ne simbolizuje kao cvijeće, a centralno mjesto na ovom mjestu sasvim sigurno pripada mimozi.

Jelena Denda