Pravosnažna presuda Suda BiH zatvorila je Miloradu Dodiku vrata svih budućih kandidatura do 2031. godine. Ipak, iz redova njegovih saradnika, stranačkih funkcionera i dijela akademske zajednice posljednjih sedmica intenzivno se promoviše suprotna teza – da lider SNSD-a može biti kandidat za sve funkcije osim predsjednika Republike Srpske, čime je otvorena rasprava da li je riječ o stvarnom pravnom pitanju ili o pažljivo osmišljenoj političkoj kampanji.
Od pravnih mišljenja do političke inicijative
Ministar pravde Republike Srpske Goran Selak izjavio je početkom juna da pravosnažna presuda Dodiku ne predstavlja prepreku za kandidaturu za srpskog člana Predsjedništva BiH.
„Iz izreke presude jasno proizlazi da se zabrana odnosi isključivo na vršenje funkcije predsjednika Republike Srpske. Ne postoji zabrana kandidovanja niti obavljanja drugih javnih i političkih funkcija u Republici Srpskoj i BiH“, rekao je Selak.
On je istakao da se sudske odluke moraju tumačiti onako kako su napisane u izreci presude, a koja je izvršna.
„Milorad Dodik ima pravo da bude kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH“, smatra Selak.
I profesor krivičnog prava Ljubinko Mitrović smatra da iz sadržaja presude Suda BiH proizlazi da Milorad Dodik može biti kandidat za sve javne funkcije osim za funkciju predsjednika Republike Srpske, jer je upravo ta zabrana izričito navedena u izreci presude.
“Po mom mišljenju, sve pravne posljedice i ograničenja koja proizlaze iz osude moraju biti jasno i nedvosmisleno sadržana u izreci presude. Da je sud smatrao da postoje i druga ograničenja, ona su morala biti precizno navedena. Ovako je stvorena pravna konfuzija koja otvara prostor za različita tumačenja. Zbog toga smatram da Milorad Dodik može biti kandidat za sve funkcije osim za onu za koju mu je izrečena konkretna zabrana, a to je funkcija predsjednika Republike Srpske”, istakao je Mitrović.
On naglašava da se pravne posljedice osude nigdje izričito ne pominju u presudi, niti su konkretizovane na način koji bi otklonio svaku sumnju u pogledu njihovog obima i dejstva.
“Iz famoznog člana 203a Krivičnog zakona BiH proizlazi da se mjera bezbjednosti može izreći u opštem zakonskom rasponu, odnosno za ovo krivično djelo nije propisan poseban raspon mjere koji bi bio primjeren društvenoj opasnosti djela, a koja je prvenstveno određena propisanom vrstom i rasponom kazne. Time se mjera čini neizvjesnom, a sama odredba arbitrarnom i potencijalno suprotnom Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima”, naveo je Mitrović.
U javnost potom istupa i akademik, univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka Vitomir Popović, koji smatra da postoje ozbiljni pravni argumenti za stav da Milorad Dodik može biti kandidat za sve izborne funkcije osim za funkciju predsjednika Republike Srpske, jer je upravo ta zabrana jedina izričito navedena u izreci presude.
“Tačno je da određene zakonske odredbe predviđaju da pravne posljedice osude nastupaju po sili zakona. Međutim, moje pravno stanovište oduvijek je bilo da pravno dejstvo mogu proizvoditi samo one posljedice koje su jasno sadržane u dispozitivu, odnosno izreci presude. Ništa što nije navedeno u izreci ne može samo po sebi obavezivati”, ističe Popović.
Prema njegovim riječima, svaka presuda predstavlja poseban pravni akt i zbog toga sve bitne pravne posljedice moraju biti precizno navedene kako ne bi bilo prostora za različita tumačenja i pravnu nesigurnost.
“U konkretnom slučaju postoje dva suprotstavljena pravna stanovišta. Prema prvom, pravne posljedice proizvodi samo ono što je navedeno u izreci presude. Kako pravne posljedice osude nisu navedene u dispozitivu, može se argumentovano tvrditi da nisu ni nastupile. Drugo stanovište polazi od odredaba članova 113, 114, 115. i 203a Krivičnog zakona BiH i zastupa stav da pravne posljedice osude nastupaju automatski, po sili zakona, danom pravosnažnosti presude”, navodi, između ostalog, Popović.
Nakon pomenutih tumačenja, uslijedila je i konkretna inicijativa. Gradski odbor SNSD-a Doboj predložio je zadnjeg dana prošle sedmice da lider stranke Milorad Dodik na opštim izborima u oktobru bude kandidat ili za predsjednika Republike Srpske ili srpskog člana Predsjedništva BiH. Ovaj prijedlog je usvojen jednoglasno.
Prazne priče
Politikolog Velizar Antić u razgovoru za MojuHercegovinu kaže da „od čitave priče oko Dodikovog kandidovanja neće biti ništa“, jer lider SNSD-a, nakon presude Suda BiH, ne može da se kandiduje za bilo koju političku funkciju u BiH.
„Bilo kakav pokušaj kršenja ove sudske odluke, prije svega ne bi mogao da se sprovede jer CIK ne bi mogao da ovjeri takvu prijavu. A, takođe, mislim da je u sklopu dogovora koji je Dodik napravio sa američkom administraciojom i to da mora da poštuje sve sudske odluke. Tako da vjerujem da on neće u sljedećem periodu pokušavati da ne poštuje sudske odluke i da na taj način prekrši dogovor koji je postigao sa Trampovom administracijom“, kaže naš sagovornik.
Zašto se onda ovakve izjave i prijedlozi provlače u javnosti?
„Ljudi koji ovo predlažu žele da pošalju poruku Dodiku da su mu oni lojalni i vijerni i da može da računa na njih. Mislim da se u svim ovim slučajevima radi upravo o tome da se što više dodvore i približe Miloradu Dodiku kako bi sutra dobili što bolju poziciju. Jer vjerujem da i oni jako dobro znaju da od kandidature Milorada Dodika nema ništa jer, prosto, ima sudsku presudu da ne može da bude kandidat“, zaključio je naš sagovornik.
Da ni sam Dodik ne planira dodatno podgrijavati priče o vlastitom kandidovanju, pokazuju njegove nedavne izjave u kojima je poručio kako se Željka Cvijanović nameće kao “jedini kandidat za člana Predsjedništva BiH”, dok je aktuelnog premijera Savu Minića označio kao najizglednijeg kandidata za predsjednika Srpske.
Od presude do političkog obrta
Podsjećamo, u februaru prošle godine, tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, prvostepeno je osuđen nakon netipično ubrzanog suđenja pred Sudom BiH za nepoštovanje odluka visokog predstavnika. Sudija Sena Uzunović izrekla je jednogodišnju kaznu zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja funkcija koje se finansiraju iz budžeta, pa tako i na one najviše, na kojima se nalazio pune dvije decenije. Presuda je podrazumijevala prekid aktuelnog mandata te zabranu kandidovanja do 2031. godine.
Pomenuti događaj izazvao je lančano još niz drugih po kojima će se 2025. godina svakako pamtiti. Jedan od njih je nekoliko akcija vlasti Srpske kojima su „osakaćene“ institucije BiH.
Na Dodikov zahtjev, Narodna skupština RS „protjerala“ je sa prostora pomenutog entiteta Sud BiH, Tužilaštvo BiH, VSTS, SIPA, Graničnu policiju itd. Zakoni su najavljeni kao temelj nezavisnosti Srpske. Lider SNSD-a je pozvao sve zaposlene osobe iz Republike Srpske koje su zaposlene u institucijama BiH da iste napuste. Za to nije birao način, prijetnje su bile svakodnevne.
Zbog pomenutih odluka, pravosudne institucije BiH pokreću novi predmet, u kome Dodika, zatim tadašnjeg premijera Srpske Radovana Viškovića i aktuelnog predsjednika republičkog parlamenta Nenada Stevandića optužuju za napad na ustavni poredak BiH.
Kako se nisu odazvali pozivu Tužilaštva BiH na saslušanje, za njima je podignuta potjernica. Time dolazimo do najnapetijih događaja iz 2025. godine, kada se institucije Srpske, prije svih MUP Srpske stavljaju u odbranu Dodika, Stevandića i Viškovića, te suprotstavljaju agencijama sa nivoa BiH koje su po službenoj dužnosti morale da ih privedu.
Tenzije su svakim danom bile sve veće, a svoj vrhunac su imale krajem aprila, kada dolazi i do zvaničnog sukoba pripadnika MUP-a Srpske i inspektora SIPA u Istočnom Sarajevu.
Na vrhuncu krize, ispod radara javnosti, Dodik se naprasno pojavljuje u Tužilašrvu BiH, pred kojim daje izjavu u svojstvu osumnjičenog a potom i pred Sudom BiH, koji mu ukida potjernicu. Nekoliko dana kasnije, isto čine i Stevandić i Višković, sa istim ishodom.
Prvog dana avgusta Dodik biva pravosnažno osuđen, nakon čega mu Centralna izborna komisija BiH oduzima mandat. Iako je presudu pred očima javnosti odbacio i nastavio predstavljazi kao predsjednik, iza scene je sve bilo drugačije. Zapaljive retorike slične onoj iz februara nije bilo, kaznu zatvora je odmah „otplatio“, a kada je došao red i dozvolio održavanje izbora za njegovog nasljednika.
U oktobru prošle godine smo svjedočili novim preokretima. Prvo je Dodik naprasno prihvatio da i formalno odstupi sa pozicije predsjednika i imenuje izrazito prozapadno orijentisanu saradnicu Anu Trišić Babić za svog nasljednika, a potom je i Narodna skupština Srpske poništila sve one zakone koje je, prilikom usvajanja, predstavila kao temelje nezavisnosti.
Nagrada je ubrzo došla u vidu ukidanja OFAC sankcija Dodiku, njegovoj porodici, bliskim saradnicima i povezanim firmama. Tada postaje jasno da je Dodik napravio dil sa Amerikancima, a detalji istog ni danas nisu poznati.
