TREBINJE – Juško je 9. septembra napunio četiri godine. Iz Beograda je doputovao u Trebinje i svoj novi dom našao u stanu Mirjane i Čedomila Mucovića. Još kao jednomjesečnu uplašenu životinju Mira ga je, među brojnim potencijalnim ljubimcima primjetila u ćošku kaveza, u beogradskom Zoološkom vrtu. Dok su se ostale životinje družile, bezimeno morsko prase je stajalo samo u ćošku i posmatralo. Izgledao je, kaže Mira, usamljen, pa je odluka da kupi baš njega, ubrzo pala.
Zamisao je bila, priča Mira, da joj pravi društvo dok je studirala u Beogradu, pošto se njen, tada momak, a danas suprug, vratio u Trebinje, pa je i ona bila pomalo usamljena. Tako je malo morsko prase uljepšavalo Mirine studentske dane i postalo joj nerazdvojni prijatelj, a ona mu nesebično uzvraćala pažnjom.
Prvobitno joj je rečeno da je životinja koju je izabrala u stvari žensko, pa joj je zbog specifične crvenkaste boje očiju dala ime Rubi. No, nakon prvog odlaska kod veterinara, uspostavilo se da je u pitanju muško morsko prase. Od tada nosi ime Juško.
U kartonskoj kućici pod prozorom, iza dvosjeda malo je Juškovo carstvo. Piljevina, hrana i voda, a na ulazu čuvar – mali plišani medvjedić, koji je sa njim od početka. No, Jušku, je to malo, pa gospodari cijelim stanom. Domaćini Mira i Čedo u šali kažu da živi kao lord.
„Iako ima kućicu, on spava gdje hoće, ima svoju hranu ali jede sa nama. Kad mi jedemo on dođe do stola, propne se na zadnje noge i tako daje znak da želi i on“, priča Mira.
Mira nas je upozorila – Juško ne voli gužvu i buku, zato smo prišli pažljivo.
Dočekao nas je u svojoj kućici, a na Mirin poziv „ciju – ciju“ došunjao se do naših nogu, ritmički lupkajući šapicama po podu. Ponuđen grančicama peršuna počeo je da ga gricka. Brzo smo se sprijateljili.
Nema mjeru u hrani, pa mu treba dozirati sve”, kaže Mira.
Njihov ljubimac dobro razumije šta se dešava oko njega. Svakog dana na pragu dočekuje Čeda s posla. Nakon pozdrava dobrodošlice, odlazi u kuhinju, gdje zna da ga čeka porcija. Zvuk kese govori mu da je nešto stiglo za njega, tada kaže Mira, poludi. Jede voće, povrće, sijeno, sjemenke…
Zna biti i probirljiv, čas mu se sviđa jedno, čas nešto drugo“, priča Mira.
Iako, prirodno ove životinje vole društvo svoje vrste, Juško je u svojoj kućici, ipak, sam. Ponekad ga izvedu na neku livadu gdje prostor nije zagađen i tu voli da uživa u travi. Svojevremeno se, priča vlasnica ovog nestašnog glodara, družio i sa jednim zecom, ali sad je sam. Izgleda da mu to i ne smeta puno. Zna se on i tako zabaviti. Zvucima koje ispušta jasno daje do znanja kako se osjeća.
„Ma sve zna. Samo što ne propriča. Pravi je dobrica. Nekada kada mi ležimo i gledamo TV, on se zna privući na naše papuče, kao i on tu gleda sa nama. Dok spremam ručak u kuhinji, on obavezno nadgleda radove. On mi uvijek popravi raspoloženje, svojim grimasama“, govori Mira dok ga mazi i hrani, a on ispušta zvuke zadovoljstva.
Kupanje mu, kaže, nije omiljeno.
[mhc_antrfile naslov=”Morsko prase za pijacu”]Ove radoznali glodari, biljojedi potiču iz Južne Amerike. Smatra se da su ih Španci brodovima dovodili u Evropu. U prosjeku žive pet do osam godina. Krhke su životinje i zahtjevaju pažnju.
Postoji vjerovanje da ako niste sigurni da li je neko voće na pijaci prskano ili ne morsko prase sa lakoćom može da riješi tu dilemu. Ako ono uzme da jede, onda je dobro, a ako neće da jede, onda je sigurno prskano.
[/mhc_antrfile]
„Ne mora ni da se kupa, ako čistim održavate prostor u kome boravi. On se i sam umiva nekoliko puta na dan, jer kada pije vodu pokvasi se. Kada sam ga tek donijela razbježao se po stanu, nije znao gdje će prije. Pao je sa jednog stepenika u hodniku i poslije toga nikada nije ni pokušavao da priđe tom stepeniku. Dok je bio manji pregrizao mi je kabel od laptopa, grizao je i drvo, ali sada ne. Sve mu je to na raspolaganju, ali ne gricka ništa“, kaže Mira i kroz osmijeh dodaje da je u Beogradu često i spavao sa njom u krevetu, ali sada ne, jer je dobio zamjenu.
Odlučite li se za ovog krhkog ljubimca budite spremni da mu posvetite dovoljno pažnje, budite tihi, razgovarajte s njim, da vam zapamti glas, mazite ga, hranite, čistite mu prostor. Biće vam zahvalan i uzvratiti vam umiljatošću, koju obično ispoljavaja uvlačeći vam se u krilo i lickajući vas, mrmljajući i grgućući.
Dok smo razgovor privodili kraju, Juško se izgubio. Po odlasku zatekli smo ga protegnutog kako se izležava pored stola, na suncu, baš kao da zna da stiže zima i da će ga biti sve manje.
Evo i ova u Beograd. Njima je BG kao Pariz. Da u TB imaju sve moguce fakultete i skole oni bi jadni opet u BG. To nesto nije u redu sa ovim narodom. Ocigledno su neki komplkesi u pitanju.
Očigledno je da ti imaš neki kompleks čim na ovoj temi daješ ovakav komentar.