Ovogodišnju zaštitnicu, svetu Varvaru, gatački rudari nisu proslavljali. Prisutne kamere su zabilježile dodjelu zahvalnica petnaestorici najboljih radnika i polaganje vijenaca na spomenik poginulim u posljednjem ratu.

Nije izostalo obraćanje aktuelnog direktora Kozomare, koji je istakao da je po rezultatima lako izabrati dobitnike 300 maraka kao nagrade za trud iznad standarda. Bilo je tu još opštih mjesta koja na najbolji način oslikavaju trenutno letargično stanje u koje je rudnik zapao.
Neke od dugogodišnjih rudara koje smo kontaktirali, naša čestitka je zatekla. Kažu – potpuno su zaboravili da je njihov dan.
Mi smo izumrla vrsta, sada su na sceni premladi ljudi, rukovodioci bez iskustva, što se odražava na sve. Zato se bave marginalnim stvarima, a preskaču bitne. Osnovna stvar je da, ko svojski radi, doslovno biva kažnjen, jer će uraditi nešto što se nekom od šefova ne sviđa ili će, možda, pogriješiti i jer radi. Tu, otprilike, ubrajamo oko 850 radnika RiTE-a. Ovih hiljadu koji ništa ne rade, nemaju problema sa tim. Trenutno su moderne represije. Neko mašinom zapeo za ogradu – kazna, neko ostao u blatu – kazna, drugi pokrali tečnost koja asocira na dizel – kazna nadzorniku i sl. Samo radom, i to pravilno nagrađenim, može se doći do rezultata“, priča jedan od sagovornika sa rudarskim stažom od preko dve i po decenije, i dodaje da je proteklih dana rudnik branjen od vode, ali se rudari pitaju da li ga je možda „prešnije“ spasavati od rukovodilaca.
„Na sceni je nezrelo rukovodstvo koje smatra da je rudnik od njih počeo. Oslanjaju se na podobne ljude koje su pravi radnici odavno prepoznali kao karcinom u zdravom tijelu. Pitam se da li su najbolji radnici oni koji su iznijeli najviše nafte ili oni koji su jedva osnovnu školu završili, a poslije ih krenula nauka“, kratko kaže drugi, koji, kao i njegov kolega, ali i još nekoliko rudara koje smo pozvali, ne žele da sebi, poslije toliko godina u rudniku, stvaraju dodatne neprijatnosti istupanjem u javnost.
A u onome što je televizija javnosti prezentovala izostalo je sve što je bilo uobičajeno da se vidi i čuje. Od rezultata proizvodnje do planova za budućnost. Nije bilo ni riječi (a niti je ko pitao) kako će se proteklih dana potpisan ugovor sa Kinezima o izgradnji Gacko 2 odraziti na rudnik? I šta je uopšte potpisano? I ko će učestvovati u aktivnostima formiranja zajedničkog preduzeća koje na noge treba da stane u narednih godinu dana? I da li će u te aktivnosti biti uključeni ljudi iz Gacka? Na ta pitanja, javnost, ali prije svega i radnici, imaju pravo da znaju odgovor.
Izostali su i kadrovi iz proizvodnje, možda da se ne uhvati dio koji će pokazati problem sa vodom? Decembar je, svode se računi koji će pokazati da je proizvodnja doživjela debakl. U sušnoj godini, za jedanaest mjeseci, otkopano je 5,6 miliona kubika jalovine, što je gotovo uvreda za impozantnu mehanizaciju koja je od moćne postala bespomoćna. Otkad je struka ustuknula pred politikom, plan proizvodnje se tretira ne kao bitan pokazatelj poslovanja, nego kao cifra za javnu upotrebu. Stoga je potpuno obesmišljen podatak ispunjenja plana jer se dešavalo da se on revidira i uskladi sa ostvarenom proizvodnjom.
Iako ni Ugljeviku ne cvjetaju ruže, tamo su imali više sluha, pa su organizovali svečani ispraćaj za svoje penzionere. U nedavnom razgovoru sa penzionerima u Gacku, od kojih je, sasvim logično, najveći procenat penziju zaradio u RiTE, rekli su da ih se niko ne sjeti da pozove makar jednom godišnje. Iz udruženja su se bezuspješno obraćali u više navrata, sa molbom da se za najugroženije obezbjedi ugalj.
Rudnik nema problema sa rudarima. To su pokazali i posljednjih dana kada su u surovim vremenskim uslovima, promrzli i mokri, uspjeli da spriječe prodor vode u kop. Za to su bile potrebne solidarnost, hrabrost, znanje, srčanost, požrtvovanje, svijest da je rudnik izvor egzistencije i da njegov rad obezbjeđuje hljeb za hiljade porodica. Kada te osobine budu karakterisale i one koji sjede u Upravi, najveće preduzeće u Gacku će doživjeti procvat.
Milanka Kovačević