Sinoć je, u bioskopskoj sali Kulturnog Centra u Trebinju, u okviru Preobraženskih svečanosti, održana promocija knjige ”Lađa za spas – Priče iz ratomira 2” Ratomira Mijanovića. Sala ispunjena ljudima, ali i snažnim emocijama koje su navirale svakog časa. U prvom redu junaci i potomci junaka Ratomirovih priča. Veče upotpunjuju talentovani trebinjski Gimnazijalci Mato Ratković, Lana Ćapin, Romana Roganović i Helena Brajić, mladi guslar Pavle Brnjoš i poznati trebinjski muzičari Dobroslav i Miloš Slijepčević. Tu su Miro, Ilija, Šilja, Vojo, Nikola Pujić (čiji je otac junak ove knjige, ali i on sam), Goran – junaci priča koje su stale na prvu liniju odbrane časti i dostojanstva malog čovjeka koji je iz rata, samo na papiru, izašao živ. A na prvoj liniji odbrane časti i dostokjanstva su i svi oni mrtvi koji odnekud gledaju svoje ratne drugove i tuguju za njima jer su zvanično preživjeli, a zapravo mrtvuju i tako mrtvi provode ovozemaljske dane…
Novica Telebak na sinoćnjoj promociji ističe da je vrijednost Ratomirovih priča ogoljenost čovjeka i da posjetioci promocije nisu gledaoci već svjedoci. Mijanović se u emotivnom obraćanju na kraju večeri obraća svima koji zagovaraju još neke ratove, a da i ne znaju šta je rat. Ko su junaci, a ko antijunaci svih životnih priča, pa i Mijanovićevih ”Priča iz ratomira”? U traganju za istinom, a Ratomir traga za istinom, treba biti hrabar, a Ratomir jeste, treba biti snažan, a Ratomir i to jeste, te treba biti iskren, a Ratomir i to jeste… Zato se može reći da je Ratomirov drugi dio antiratne trilogije ”Priče iz ratomira” na sinoćnjoj promociji krenuo u snažnu potragu za istinom kako bi upozorio na sve užase rata, ali i na one ljude koji su iz ratnog vihora izašli neokrznuti, štaviše, bogatiji, snažniji i pozicioniraniji, na one ljude koji su danas sve i svja. Baš zbog toga su ove priče na prvoj liniji odbrane časti i dostojanstva onih malih, običnih ljudi koji su zvanično preživjeli rat, a nezvanično, trajno su osakaćeni, skrajnuti, poniženi i višestruko ubijeni…
”Ako ima zid plača i zid zaborava, ako ovom knjigom našeg Rata skidamo jedan kamen sa zida zaborava, vrijedilo je!” – Novica Telebak
Svojim pričama iz ratomira, tog skoro vjekovnog stanja u kojem se na našim prostorima smjenjuju rat i mir, tvoreći međuprostor koji možemo nazvati ratomir, Ratomir Mijanović snažno opisuje istinske junake proteklog rata. On hrabro opisuje i u svoju knjigu uvodi i istinske antijunake proteklog rata, a da to nisu neprijateljski vojnici već sunarodnici, poznanici, prijatelji i/ili nadređeni junaka… A istinski junaci svakog rata, ljudi neuprljane prošlosti, ne priželjkuju nijedan ispaljen metak, pa ni na svadbi rođaka ili sina, ne priželjkuju nijednu ratnu iskru, pa ni na stolu na kojem se igra ”Riziko” ili nešto benigniji ”Ne ljuti se čovječe” – istinskim junacima je rata dovoljno, pa i previše, za stotinu života… Ali antijunaci svake priče, pa i Ratomirovih ”Priča iz ratomira”, ne prezajući od još jednog krvoprolića, zloupotrebe omladine i jauka unesrećenih majki, žele još neke ratove iz kojih bi ponovo izašli ugledniji, moćniji i prividno jači…
Antijunaci, kao što je i sam autor sinoć indirektno rekao, nisu vidjeli rat niti znaju šta je rat, pa ga zato danas ponovo mantraju. Čovjek bira ulogu koju će igrati, ili bar pokušati odigrati u životu – bira da li će biti junak ili antijunak. I niko ne može sa sigurnošću tvrditi šta je (p)ostao, ali može i mora znati čemu je strijemio… Oni koji (pod)svjesno strijeme biti antijunaci, kako u ratu, tako i u miru, nikada neće biti junaci, bez obzira na sve i bez obzira što u jednom trenutku možda i zaliče na junake. Zbog baš tih (anti)junaka priče iz pera Ratomira Mijanovića hrabro stoje na prvoj liniji časti i dostojanstva istinskih malih heroja svakog doba, a ne samo ratnog. Zbog njih će junaci Ratomirove trilogije prkositi današnjem poratnom vremenu za koje se nerijetko, i to iz usta boraca, može čuti da su ratovali i ginuli najbolji da bi vladali najgori. Asocijacija na roman ”Rat je bio bolji” Miodraga Bulatovića je neizbježna, no mir nema alternativu, ali da li je ovo mir ili smo još uvijek u ratomiru, tom bestežinskom stanju u kojem se smjenjuju priče o ratu i priče o miru, priče o junacima i antijunacima i priče čiji junaci u postratnom periodu postaju marginalci, a antijunaci postaju vlasnici njihovih i svačijih života… A znaju li antijunaci šta je rat?!
Igor Svrdlin
