Mileva Pješčić iz Gacka: Put do pravde dug i trnovit

Sudski proces za saobraćajnu nesreću u kojoj je Mileva Pješčić ostala bez supruga i dvije ćerke ni poslije više od šest godina nije okončan, a nakon anonimnog pisma koje je dobila, sumnja da će do pravde ikada doći.

Sedmu godinu Mileva čeka pravdu koja bi malo ublažila bol
Sedmu godinu Mileva čeka pravdu koja bi malo ublažila bol

“Nepravda me ubija. Moj život se odvija na relaciji kuća-bolnica-groblje. Ne mogu ponovo da prolazim kroz sve. Kada je prije tri godine izrečena drugostepena presuda mislila sam da je kraj. Sada se proces ponavlja, ročišta se otkazuju. Prije svakog suđenja prvo idem u bolnicu da mi daju inekciju za smirenje, pa onda u sud”, priča Mileva Pješčić dok drhtavim rukama okreće stranice presude za koju je mislila da je stavila tačku na slučaj, a njene najmilije koji su izgubili život, pustila da počivaju u miru.

Muža i dvije ćerke na pragu punoljetstva izgubila je u saobraćajnoj nesreći koja se desila 26. novembra 2009. godine, u mjestu Vrbica na magistralnom putu Gacko-Trebinje. Ostali su na mjestu mrtvi kada su Golfom 2 udarili u neosvijetljen i neobezbijeđen ULT 150 koji je gurao staro gvožđe i zauzeo jednu kolovoznu traku. Mileva je ostala sa dvoje djece, od kojih je mlađe tada imalo samo deset godina. Kao izazivač nesreće okrivljen je Mlađo Zelenović koji je upravljao radnom mašinom te kobne večeri, 26. novembra 2009. godine. U postupku koji je vođen pred Osnovnim, a kasnije i Okružnim sudom u Trebinju, utvrđeno je da radna mašina nije imala propisnu signalizaciju niti su radovi bili obezbijeđeni propisanim saobraćajnim znacima.

Sud je, takođe, utvrdio i da je vozač Golfa bio pod uticajem alkohola i da se kretao nepropisnom brzinom u naseljenom mjestu.

Nakon dvije godine procesuiranja, Osnovni sud je Zelenovića proglasio krivim za ugrožavanje javnog saobraćaja i osudio ga na četiri godine zatvora. U drugostepenoj presudi iz februara 2013. godine, kazna zatvora je smanjena na tri godine.

Mileva Pješčić je mislila da je time na sudski proces stavljena tačka, a ova agonija za nju završena. Međutim, anonimno pismo koje je dobila otvara nove sumnje:

Pismo je poslao neko koga očigledno peče savjest zbog svega. U njemu se navodi da je Ustavni sud uvažio apelaciju osuđenog Zelenovića i da se predmet vraća na ponovno suđenje. Pominju se i sudije kojima su date pare, mjesta i način na koji je isplata vršena. Prvo sam pomislila da je sve to izmišljotina. Proces je završen. Kome sad treba da to poteže? Ali, nisam imala mira. Ipak sam, kad sam otišla u Trebinje, svratila u Tužilaštvo gdje su mi potvrdili da je predmet vraćen na ponovno suđenje. Sada sumnjam da su i ostali navodi iz pisma istiniti.”

Nepravda i odugovlačenje sudskog procesa za Milevu Pješčić postaju neizdrživi
Nepravda i odugovlačenje sudskog procesa za Milevu Pješčić postaju neizdrživi

Razočarana u sudstvo, Mileva kaže da je sam proces pratilo i niz nelogičnosti. Iako je Tužilaštvo tražilo da optuženi bude u pritvoru mjesec dana, kako bi se spriječilo uticanje na svjedoke, Sud je taj zahtjev odbio i pustio optuženog nakon 24 sata. Tokom procesa svjedoci su mijenjali iskaze u dijelu koji se ticao obezbijeđenja puta tokom izvođenja radova. Sve to je u Milevi izazivalo sumnju u pravosudni sistem, pa namjerava da se obratiti ministru pravde i predsjedniku RS, kako bi skrenula pažnju na ovaj slučaj.

Nikoga nije briga. Zar nisu novinari trebali da prate, zar nije javnost trebala da zna šta se dešava, a mnogo toga se radi iza naših leđa?! Moji najmiliji su poginuli, a sad mene sahranjuju. Ostala sam bez dvoje djece i muža, ali mi i dalje vrijeđaju rane, a sva ova nepravda me ubija. Niti mogu spavati, niti mogu više živjeti. Prije mjesec dana mi je i majka umrla, ali sve bih nekako, da se ne moram još sa ovim boriti. I zar treba ja da idem u Trebinje i da tako saznam da je sve vraćeno na početak? Ja ne znam kako sam odatle izašla ni kako sam došla kući. I ne shvatam zašto tako jasan slučaj toliko traje?! Sve se zna, svi znaju šta je bilo. Svjedoci su najprje rekli kako je bilo. Kasnije su mijenjali iskaze. Više me je to zaboljelo, te laži svjedoka, nego bilo šta”, bespomoćno objašnjava Mileva.

Saobraćajna nesreća je prepolovila porodicu Pješčić, ali je, kaže Mileva, u njenom bolu razočarala ne samo nezainteresovanost opštine, nego i Elektro-Gacka, kolektiva u kojem je njen pokojni suprug radio 30 godina.

“Zaposlili su mi ćerku, ali da muž nije izgubio glavu, ni ona ne bi imala posao. Sin je bez oca ostao kad je imao deset godina. Tadašnji direktor je na sahrani rekao da sinu ništa ne smije da fali. Šta da vam kažem, ni olovku mu nisu kupili, niti je bilo ko nazvao da pita kako smo. Živimo od porodične penzije od 380 maraka. Da li išta sljeduje od firme u kojoj je muž radio tri decenije?”, pita se Mileva.

Ustavni sud je sredinom juna 2015. godine uvažio prigovor apelanta (Mlađa Zelenovića prim. aut.) da je pred sudovima u Trebinju povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, ukinuo presudu Okružnog suda kome je naloženo da po hitnom postupku donese novu odluku.

Proces je počeo krajem prošle godine, a od tada je ročište tri puta odlagano zbog bolesti branioca.

Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora