Početna  /  Istraživanje MH: Skoro polovina anketiranih radnika iz BiH ostala bez posla ili dobila niže plate za vrijeme pandemije!
Izdvajamo Teme i komentari

Istraživanje MH: Skoro polovina anketiranih radnika iz BiH ostala bez posla ili dobila niže plate za vrijeme pandemije!

Gotovo polovina anketiranih u nedavnom istraživanju Moje Hercegovine od početka pandemije suočila se sa otkazom ugovora o radu, smanjenjem i neisplaćivanjem zarada, mobingom, verbalnim napadima, produžavanjem radnog vremena bez odgovarajućih naknada, čak i na radnim mjestima gdje su bili izloženi virusu ili su svjedočili takvim situacijama u svojim firmama.

Ovo su samo neki podaci istraživanja koje je nedavno sproveo portal Moja Hercegovina a u okviru kojeg je preko 40 odsto anketiranih radnika potvrdilo da je dobilo ili je svjedočilo otkazima u njihovim kolektivima, dok je četvrtina ostala bez radnog mjesta. Istraživanje je pokazalo da je četiri odsto radnika bez angažmana ostalo zato što je propala firma za koju su radili. Četvrtina radnika je potvrdila i da im je od početka pandemije, kada su bili zaraženi ili u izolaciji, snižavana plata 10 odsto i više, pa čak i preko 30 odsto. Istovremeno, samo mali procenat anketiranih je rekao da su njihovi poslodavci imali inspekcijsku kontrolu u ovom periodu.

Radnici koji su učestvovali u pomenutom istraživanju su za naš portal ispričali da su se susretali sa raznim situacijama sa svojim poslodavcima, koji se, najblaže rečeno, nisu snalazili u novonastaloj situaciji. Bilo je otkaza, smanjivanja plata, neisplaćivanja zarada, kao i otpuštanja zbog “rada od kuće”. Upravo se tako nešto dogodilo radniku D. N. (njegovo ime poznato je redakciji) koji nam je ispričao da mu je poslodavac rekao da neće dobiti platu uopšte, a onda mu rekao da nastavi posao od kuće. Tri dana kasnije, dobio je otkaz “jer nije dolazio na posao”.

“Platu nećeš dobiti uopšte”

“Prvog dana uvođenja vanrednog stanja, polovinom marta 2020. godine, održali smo sastanak u salonu vozila gdje sam bio zaposlen i tu smo podijeljeni u dvije grupe koje su naizmjenično dežurale. Direktor firme je u tom periodu bio prilično uspaničen i širio je svoje strahove i na zaposlene, a njegovi ispadi prelazili su u mobing. Koji dan kasnije pričali smo o platama i na moj prijedlog da se radnicima uplate minimalci dok ne prođe vanredno stanje odbijen je uz riječi da ‘platu neću dobiti uopšte’”, ispričao je on.

Panično raspoloženje i mobing, priča ovaj radnik, nastavili su se i u narednim danima, kada su počeli verbalni okršaji i napadi poslodavca na radnike.

“Otišao sam na još jedan sastanak sa direktorom i vlasnikom firme da pričamo o problemima i situaciji koja je nastala, ali to se pretvorilo u katastrofu. Vlasnik firme je bio baš drzak prema meni. Obratio mi se sa: ‘Šta te muči cakani?’ Prešao sam preko toga i objasnio mu koji su problemi, a onda predložio neka rješenja. Nije ih ni odbio ni prihvatio nego me napao šta ga zovem da dolazi u firmu, govoreći mi da je neko za vrijeme rata bio na prvoj liniji, dok su drugi bili u pozadini. Završio je tako što mi je rekao da svoj posao, ako se plašim nečega, mogu obavljati i od kuće. Prihvatio sam to rješenje”, rekao je naš sagovornik.

Radnik je dalje ispričao da je poslodavcu i porukom preko Vibera, jer su tim putem često komunicirali, potvrdio da prihvata da radi od kuće i da će mu biti dostupan 24 časa dnevno. Međutim, dočekalo ga je iznenađenje.

“Na tu moju poruku je odgovorio: ‘Ne se*i. Ako hoćeš radi, ako nećeš nije problem’. Nastavio sam da radim, išao na carinu više puta na kojoj je zaista bilo opsadno stanje. Krajem petog mjeseca sam ga zamolio da mi uplati minimalac za četvrti mjesec i nekoliko dana nisam dobio odgovor. Početkom juna su me pozvali da dođem na razgovor, ali sam odbio zbog njegovog nasilničkog ponašanja. Onda mi se javila njegova supruga 15. juna i pozvala me da dođem, ali sam odbio zbog neisplaćenih zarada. Moj poslodavac mi nije uplatio ni marke zarade od 21. marta do 30. juna. Knjižica mi je zaključena 30. juna, a otkaz ugovora o radu sam dobio zato što se nisam tri dana pojavio na poslu bez opravdanja, iako sam radio od kuće i ispunjavao sve svoje obaveze“, zaključuje naš sagovornik.

On kaže da je bitno da se istakne i da mu je na prijavi u Poreskoj upravi RS pisalo da je prijavljen na VSS (oko 827 KM), a sve vrijeme mu je uplaćivan minimalac na nivou od 540 KM, a i to je bilo neredovno.

“Dobio sam otkaz iako sam imao ugovor na neodređeno. Bio sam čak jedini radnik u firmi koji je potpisao ugovor da će u naredne dvije godine ići na školovanje vezano za radno mjesto na kojem sam se nalazio. Poslodavac se nije udostojio da mi bar 15 dana ranije najavi da će mi prekinuti radni odnos, što je njegova obaveza. Mogao sam za to vrijeme predati dokumenta na Zavod za zapošljavanje i ostvariti mogućnost da šest mjeseci imam zagarantovana primanja i ostala prava koja radnicima u takvim slučajevima pripadaju. Tu sam izgubio preko 2 500 KM, mimo toga što mi je sam poslodavac ostao dužan na ime zarađenih plata. Tek nakon otkaza mi je uplatio tri minimalca po 540 KM. Ostao mi je dužan oko 1 500 KM. Kad na to dodam onih pomenutih 2 500 KM, direktno mi je ‘izbio iz džepa’ 4 000 KM”, zaključio je naš sagovornik.

Na žalost, ovo nije usamljeni slučaj, o sličnim situacijama pisali smo i u prethodnim istraživanjima na portalu Moja Hercegovina u tekstovima: Istraživanje MH: Većina radnika u BiH ima iskustvo sa „radom na crno“, Tužio poslodavca pa pokrenuo borbu i za druge radnike: Želim da budem pahulja koja će pokrenuti lavinu! i Obespravljeni radnici za MH: Nemamo kome da se obratimo, prepušteni smo sami sebi!

Najviše otkaza u prerađivačkoj industriji

Iz Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite za naš portal su izjavili da se od početka pandemije, odnosno od 19. marta prošle do 2. jula ove godine, kao posljedica obustavljanja rada u pojedinim djelatnostima ili smanjenog obima poslova uzrokovanog korona virusom, na evidenciju Zavoda prijavilo ukupno 34 405 osoba kojima je radni odnos prestao u navedenom periodu.

“Kao razlog prestanka radnog odnosa u 2 497 slučajeva radilo se o ekonomskom višku, u 9 734 slučaja o tehnološkom višku, dok je 13 689 radnika prestalo da radi po isteku ugovora na određeno vrijeme. U 2 625 slučajeva postojala je izjava radnika ili poslodavca o prekidu radnog odnosa, zatim je 5 462 puta došlo do sporazumnog prekida između radnika i poslodavca, a u 398 slučajeva navedeni su ostali razlozi”, rekli su u Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite RS.

Najviše radnika je prestalo raditi u prerađivačkoj industriji, čak 8 691, a kako navode iz ovog ministarstva, u istom periodu je brisano sa evidencije Zavoda radi zaposlenja 40 386 osoba, od čega je 37 913 radi zaposlenja kod poslodavca i 2 473 radi obavljanja privatne djelatnosti.

Smanjen nadzor

Sa druge strane, načelnica Odjeljenja za odnose sa javnošću Inspektorata Republike Srpske Dušanka Makivić poručila je da su sa pogoršanjem epidemiološke situacije, a u skladu sa zahtjevima i zaključcima Republičkog štaba za vanredne situacije RS, svi raspoloživi kapaciteti usmjereni prioritetno na pojačane kontrole poštovanja mjera zaštite od epidemije u zajednici i radnim sredinama, što je, kako ističe, značajno uticalo na mogućnosti nadzora.

Dušanka Makivić

“Upoređivanje statističkih podataka o kontrolama u 2020. godini i prvoj polovini ove godine, sa nekim prethodnim godinama, nije adekvatan pokazatelj, jer je rad inspekcijskih organa bio organizovan potpuno drugačije. Same privredne aktivnosti su se odvijale u drugačijim okolnostima i izmijenjenom obimu nego inače. Republička inspekcija rada je u 2020. godini izvršila ukupno 3 434 kontrole u oblasti radnih odnosa i zaštite na radu, od čega je 1 156 kontrola bilo sa utvrđenim nepravilnostima i propustima”, objasnila je ona i pojasnila da je poslodavcima izrečeno 897 upravnih mjera kojima je naloženo otklanjanje propusta u radu, dok su zbog počinjenih prekršaja izdata 244 prekršajna naloga u vrijednosti od 446 750 KM.

Interesantno je i to da je nadležnim sudovima podneseno svega 55 prekršajnih prijava.

Gdje je najviše radnika “na crno”?

Angažovanje radnika na crno, dodaju u Inspektoratu, najčešće je u oblastima ugostiteljstva, trgovine, eksploatacije i prerade drveta, građevinarstva, te uslužnim djelatnostima. Dodaju da je, u odnosu na prethodne godine, uočeno smanjenje rada na crno u oblasti građevinarstva, što se može povezati sa nedostatkom stručne radne snage u ovoj djelatnosti.

“U prvoj polovini 2021. godine po osnovu ugovora o radu kontrolisano je 7 342 radnika zatečena na radu kod poslodavca, od čega 118 radnika nije imalo zaključen ugovor o radu i nisu bili prijavljeni na obavezne vidove osiguranja. Godinu ranije kontrolisano je 19 695 radnika zatečenih na radu kod poslodavca, od čega 175 radnika nije imalo ugovor i prijavu. U 2019. godini kontrolisano je 13 550 radnika zatečenih na radu kod poslodavca, od čega 333 radnika nisu imali ugovor. U 2018. godini kontrolisano je 14 390 radnika, od čega 392 radnika nisu imala ugovor”, rekli su u Inspektoratu.

“Radnici na crno u kovidu su ostali bez hljeba”

Predsjednica saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić kaže da je tokom zatvaranja preko 170 000 radnika u Srpskoj bilo bez sindikalne zaštite, a da je nekoliko desetina hiljada njih osjetilo sve ono loše što može da vam se desi kada nemate nikoga da vam čuva leđa.

“U periodu pandemije i vanrednih okolnosti nije bilo većih problema i gubitaka tamo gdje imamo formiran sindikat i to moram da podcrtam. Međutim, u našem je sindikatu oko 110 000 članova, a u Srpskoj je zaposleno preko 280 000. Dakle, preko 170 000 radnika nije imalo sindikat iza sebe u tim trenucima, a mnogi od njih su se našli u problemima kada je počelo zatvaranje. Veliki broj tih radnika nam se tada obratio za pomoć, dolazili su nam, najčešće kada je već kasno, kada su dobili otkaz ili kada su potpisali sporazumni raskid ugovora o radu. Mnogi su tek tada shvatili da nisu bili ni prijavljeni ili da su radili puno radno vrijeme, a imali prijavu na četiri sata. Naravno, mi smo pomogli tamo gdje smo mogli bez obzira na to što nisu članovi sindikata”, kaže Mišićka za Moju Hercegovinu.

Ranka Mišić

Ona ističe da je u tom periodu 35 101 radnik ostao bez posla, a da je preko 14 000 njih radilo na određeno vrijeme i bez radnog mjesta ostalo po isteku ugovora. Zanimljivo je da 5 575 radnika sporazumno raskinulo ugovor sa poslodavcem u tom periodu.

“Istovremeno, mi smo se susretali sa radnicima koji su prilikom potpisivanja ugovora o radu, bjanko potpisali i sporazumni raskid, a koji su poslodavci iskoristili u pandemiji da se na lak način riješe viška. U takvim slučajevima na sudu ne možete ništa iako je radnik sam sebi i u neznanju potpisao otkaz”, kaže ona.

Mišićka dodaje da su ipak u ovome periodu najviše nagrabusili ranici na crno, koji su radili na dnevnice, bez prijave i koji su tada bukvalno ostali bez kore hljeba. Njima niko nije mogao da pomogne, a oni sami nisu krivi zbog situacije u kojoj su se našli.

“Naše evidencije, naravno, ne znaju ko su radnici na crno. Moramo otvoreno da kažemo da ih ima u svim sektorima, ali da je tu ugostiteljstvo prednjačilo. Ogroman broj mladih ljudi radili su neprijavljeni, a u kovidu su ostali bez tog dinara dnevnice od kojeg su preživljavali. Njih nema nigdje pa nisu mogli ni dobiti pomoć Vlade RS, nisu imali gdje da zarade za život, a najteže su prošli u 2020. godini. Kada pogledate strukturu radnika koji su dobili otkaz, vidi se da je tu 8 821 iz prerađivačke industrije, a da je čak 10 770 iz oblasti trgovine i ugostiteljstva. Tu je nastao pravi egzodus zbog kojeg su mnogi od njih nakon otvaranja sreću potražili preko granice, zbog čega sada na svakom butiku, kafiću i restoranu piše da traže radnike”, rekla je Mišićka.

Mjere Vlade nisu bile sistemske

Ekonomista Slaviša Raković ističe za Moju Hercegovinu da Vlada RS nije ništa sistemski uradila kako bi umanjila posljedice pandemije na privredu Srpske i da u njoj treba tražiti odgovorne zbog nepovoljne situacije u kojima se našlo na desetine radnika.

Slaviša Raković

“Država nije previše dobro pratila kako se razvija situacija u privredi za vrijeme krize. Fokusirala se tek na par pitanja a preko Fonda solidarnosti kojim su se najviše dičili nastojala u suštini više da radi u svoju korist i iz sredstava koje je odobrila privrednicima naplati poreze i doprinose. Nakon prvih nekoliko mjeseci prvog talasa epidemije Vlada praktično više nije uvodila nikakve mjere. Nešto je nadoknadila u određenim sektorima, ali vrlo skromno. Istovremeno, pojedini sektori, naročito ugostiteljstvo, hotelijerstvo i razne vrste usluga, dobro su patili zbog donesenih mjera a da nisu dobili nikakvu podršku”, ističe naš sagovornik.

To se, dodaje on, odrazilo u padu BDP-a te prihoda od indirektnih poreza koji govore o strukturi potrošnje u periodu od početka pandemije.

“Vlada se u suštini nije previše fokusirala na te stvari već je računa vodila kako da svoje budžetske gubitke prihoda u nekom narednom periodu nadoknadi. Valjda su mislili da tako mogu stabilizovati cijelu privredu. Zbog toga su ljudi zaposleni u realnom sektoru najviše stradali, prije svega ugostiteljstvo. Najnovijim razvojem vidimo da su to ljudi koji su sada otišli kao sezonci u inostranstvo i ovdje već imamo manjak te radne snage”, zaključio je Raković.

Redakcija Moje Hercegovine

2 Shares
2 Shares
Copy link