GACKO – Obilježavanje slava u javnim preduzećima, tradicija nastala kao izraz euforije zbog nestanka socijalističkog sistema i slobode povratka nacionalnom i vjerskom, odavno je izgubila duhovnu notu.

Pretvorila se u svoju suprotnost – paradu pijanstva i kiča, zatvoreni skup ljudi, takoreći blagoslovenih, povezanih interesima i partijskom pripadnošću.
Tu se na račun preduzeća (uglavnom gubitaša, jer većina javnih preduzeća to jeste) jede i pije do mile volje, a orkestar na čelu sa pjevačicom je nezaobilazan inventar.
U tom smislu je ilustrativna Termoelektrana Gacko koja je danas proslavila (pro)svetitelje Ćirila i Metodija onako kako i priliči – uz obilnu trpezu u svečanoj sali preduzeća i milozvučni glas pjevačice.

Ako za reper uzmemo Titanik na kojem je orkestar svirao dok je grdosija tonula u okean, program obilježavanja zaštitnika Termoelektrane je bio potpuno u tom duhu, a i u skladu sa proizvodnim rezultatima i izgledima preduzeća.
Cajki (pjevaljki), jelu i piću, takoreći zemaljskim zadovoljstvima, predhodila je služba u crkvi, odavanje pošte i polaganje cvijeća na spomenik palim radnicima kao pokušaj da se profanoj proslavi da element duhovnosti, skrušenosti i zahvalnosti.
Sve ostalo, na šta je (na žalost!) javnost već oguglala, daleko je od bilo čega duhovnog, još manje skrušenog.
Mada se menadžment preduzeća hvalio dobrim proizvodnim rezultatima i nikad efikasnijim remontom, stvarnost je daleko od ove ružičaste projekcije rukovodilaca. Do javnosti rijetko dopiru stavovi iskusnih radnika koji ukazuju da se proizvodnja praktično održava zahvaljujući odgovornom radu ljudi koji su tu proveli veći dio radnog vijeka i koji su navikli da rade savjesno. Oni koji su tek došli, čast retkim primerima, niti znaju da rade, niti ih zanima da nauče. Jer nisu tu na osnovu stručnih nego partijskih referenci. Uostalom, to je i logično budući da partijska reputacija ima primat u odnosu na profesionalnu i kod onih koji vode preduzeće.
Radnicima licemjerno zvuči tvrdnja menadžmenta da je remont završen prije roka zahvaljujući dobroj pripremi i blagovremenoj nabavci dijelova, jer stvarnost kaže da se ovaj remont bazirao najviše na čišćenju i provizornom pregledu, a da je značajan dio radova ostao i nakon što je remont zvanično završen, a ugovori sa izvođačima će biti naknadno potpisivani.
Zbog svega toga današnja proslava je umijesna koliko i pominjanje konopca u kući obješenog.
I kao tačka na i (da ne kažem pjevaljka na slavu) stiže nam najava Dodika o finalizaciji pregovora za TE Gacko 2 sa Kinezima iz koje možemo da zaključimo da se još ništa nije izvjesno i da malo šta zavisi od nas.
O poslovnom minusu, radu na kraju tehničkog vijeka, problemima sa ugljem i duplo većem broju zaposlenih od potrebnog, ovog puta nećemo.
Vrijeme je za slavu Termoelektrane – slava joj!