Kada bi na čelu horde Milorada Dodika jahala četiri jahača Apokalipse, nema nikakve sumnje da bi se na jednom konju našao Petar Đokić. Lider Socijalističke partije i jedan od najdugovječnijih ministara u Vladi Republike Srpske koji je svjedok mnogih afera i sumnjivih „transakcija“ – od RiTE Ugljevik do poslova sa Komsarom.
Decenija bez odgovornosti
Tokom gotovo deset godina Đokićevog upravljanja energetskim resorom, Republika Srpska se suočila sa ozbiljnim problemima u ključnim termoelektranama, višemilionskim arbitražnim obavezama, neuspjelim koncesionim projektima i rastućim finansijskim pritiskom na Elektroprivredu Republike Srpske.
U nekoliko najvažnijih slučajeva Đokić nije bio samo ministar koji je naslijedio problem, već je bio direktni učesnik u donošenju odluka čije se posljedice osjećaju godinama kasnije. Đokić je na čelu Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske praktično čitavu deceniju, što ga čini jednim od najdugovječnijih ministara u ovom resoru. Zbog toga je nemoguće izbjeći pitanje njegove političke odgovornosti za strateške odluke, koncesije, odnose sa investitorima i upravljanje javnim energetskim preduzećima.
Republika Srpska je godinama pokušavala da riješi problem koncesije na ležištu „Ugljevik-Istok 2“ koje je trebalo da obezbijedi dugoročno snabdijevanje RiTE Ugljevik ugljem. Koncesija je bila povezana sa kompanijom „Comsar Energy RS“, odnosno poslovnim sistemom ruskog biznismena Rašida Serdarova. Problem je u tome što je projekat godinama ostao bez očekivanog rezultata. Nije izgrađena nova termoelektrana, niti je rudnik počeo da daje očekivane količine uglja. Da stvar bude gora – RiTE Ugljevik je redovno van sistema i u velikim problemima.
Kako je Srpska platila vlastiti ugalj
Na kraju je Republika Srpska krenula u proces preuzimanja koncesije. U februaru 2026. godine Đokić je potvrdio da je kompaniji „Comsar Energy Group Limited“ isplaćeno 58,6 miliona KM, a na kraju cijelog posla Serdarov je Srpsku napusio sa 310 miliona KM u koferu. „Comsar Energy RS“ je koncesiju za ležište uglja dobio 2013. godine, zajedno uz koncesiju za gradnju trećeg bloka termoelektrane.
Međutim, ruski investitor elektranu nikad nije izgradio iako mu je vlast godinama unazad izlazila u susret i pomjerala rokove sve dok se nije dovela u situaciju da bogato ležište uglja koje je mogla zadržati za sebe plaća 240 miliona maraka. Promjenom vlasničke strukture zaokružena je priča oko kupovine uglavnom propalih projekata Rašida Serdarova u Republici Srpskoj koje je ona platila 312,5 miliona KM.
Prethodno je Vlada od njega preuzela projekat hidrocentrale „Mrsovo“ na rijeci Lim u Rudom koji je plaćen oko 70 miliona, a takođe je za 2,5 miliona KM kupljen i gubitaški hotel „Comsar“ u Rudom. Projekat „Ugljevik-Istok 2“ podrazumijevao je i izgradnju nove termoelektrane, ali to se nikada nije desilo. To znači da Republika Srpska danas ima postojeću RiTE Ugljevik koja se suočava sa problemima, staru termoelektranu, problem obezbjeđivanja uglja, višemilionske obaveze iz arbitražnih sporova i koncesiju koju je na kraju morala vratiti u javni sektor.
Arbitraže koje plaćaju građani
Arbitraža sa Slovenijom, koja takođe pada u Đokićevu nadležnost, jedna je od najskupljih i najkomplikovanijih priča energetske Republike Srpske. Slovenska kompanija Elektrogospodarstvo Slovenije, koju u arbitražnom postupku i povezanim pregovorima zastupa Holding Slovenske elektrarne (HSE) i RiTE Ugljevik i ERS sklopile su 14. aprila konačni sporazum o nagodbi preostalih neriješenih potraživanja u iznosu od 37,4 miliona evra s pripadajućim kamatama.
Slovenačka kompanija sudjelovala je od 1981. do 1991. u izgradnji rudnika i TE Ugljevik, dok su sudski postupci u vezi tih ulaganja počeli 2009. godine. Arbitražni postupak počeo je 2014. godine. Tada je HSE, postupajući po ovlašćenju EGS-a, podnio zahtjev za „ad hoc“ arbitražu u Beogradu protiv RiTE Ugljevik. Riječ je o sporu u vezi s ulaganjima u izgradnju rudnika i termoelektrane i ukupno više od pet TW h neplaćene električne energije.
Arbitražni sud u Beogradu odlučio je 2023. godine isplatiti odštetu od 67 miliona evra za neisporučenu električnu energiju iz TE Ugljevik i naložio plaćanje još 58,2 miliona evra na ime kamata obračunatih do kraja 2021. godine. U februaru 2024. godine HSE je u ime EGS-a nastavio preuzimati električnu energiju iz TE Ugljevik, a tada je sklopljen i sporazum o otplati dosuđene glavnice u iznosu od 67 milion evra. Krajem 2024. godine sklopljen je sporazum o priznavanju i namirivanju duga na osnovu neisporučene električne energije za razdoblje od 1. januara 2022. do 31. decembra 2024. čime se RiTE Ugljevik obavezao isplatiti EGS-u 65,2 miliona evra glavnice.
Kolaps Gacka i minus Elektroprivrede
Đokić je kao dugogodišnji resorni ministar bio na čelu sistema u kojem su problemi RiTE Gacko godinama rješavani kriznim mjerama, umjesto dugoročnom strategijom. Tokom 2024. godine RiTE Gacko je čak 16 puta bio van mreže. Tu godinu je ovaj „gigant“ završio sa 30 miliona maraka gubitka. Rudniku prijeti i nova arbitraža, jer su nezakonito ušli na privatnu parcelu u vlasništvu A. M. i bez ikakvog prethodnog obavještenja je raskopali radi eksploatacije uglja.
Advokat koji zastupa vlasnicu parcele, Din Tešić, kaže da iz RiTE Gacko nisu ni pokušali da je kontaktiraju ili izvrše eksproprijaciju zemljišta. Zbog toga su, kaže, pokrenuli tužbu protiv elektrane i traže obeštećenje koje prelazi vrijednost od 40.000 KM.
„Umjesto toga su se koristili činjenicom da je lice usljed ratnih dejstava napustilo BiH. Podnijeli smo tužbu Osnovnom sudu u Trebinju protiv RiTE Gacko za isplatu zemljišta pošto se radi o faktičkoj eksproprijaciji nepokretnosti“, kaže Tešić.
Elektroprivreda Republike Srpske je 2025. godinu završila sa gubitkom od oko 29 miliona evra, odnosno približno 57 miliona KM, prema izvještajima objavljenim 2026. godine. Na poslovanje su uticali problemi u hidroelektranama i termoelektranama Gacko i Ugljevik, a ERS je morala podići kredit kako bi obezbijedila energiju.
Direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović kazao je kako je kompanija u prošloj godini poslovala u izuzetno teškim okolnostima. ERS je morala da kupuje nedostajuću energiju po većim cijenama nego što je prodaje, ali to nije fakturisano građanima. Petrović je naveo da je zbog problema u poslovanju cjelokupan rezultat holdinga ERS prošle godine bio u minusu malo većem od 56 miliona KM.
Kako je moguće da preduzeće koje ima godišnje prihode od 748 miliona KM ode u minus? Od toga 345 miliona KM dolazi od privrede, a 403 miliona KM od domaćinstava, ali ERS završava godinu u minusu i traži poskupljenje struje. Kada je o kriminalu Luke Petrovića progovorio tadašnji direktor RiTE Ugljevik Diko Cvjetinović, ekspresno je smijenjen. Prilikom jednog „pada“ RiTE Ugljevik premijer Savo Minić rekao je novinarima da za to pitaju Đokića, dok je Đokić vreo energetski krompir prebacio u ruke Luke Petrovića. Svi su, osim Cvjetinovića, ostali u svojim foteljama, a vreo krompir je nastavio da kruži.
Energetski sistem bez domaćina
Novinar Dejan Tovilović kaže za MojuHercegovinu kako je Petar Đokić bio svjedok brojnih događaja u energetskom sektoru Republike Srpske u zadnjih 15 godina i propalih projekata na kojima su otisci njegovih prstiju. Iako često pokušava da umanji svoju ulogu prebacivajući lopticu SNSD-u, njegova odgovornost za loše odluke i poteze koje su građane Srpske koštali stotine miliona maraka je ogromna.
„Đokić je imao dvije jako važne poluge u energetskom sektoru – ministarsrvo i Komisiju za koncesije Republike Srpske u kojoj sjede uglavnom njegovi ljudi i preko koje je privatni kapital došao do prirodnog bogatstva vrijednog milijarde maraka. Potezi koje je donosio ostavljaju otvoreno pitanje da li je radio u za korist svojih građana ili krupnog privatnog kapitala“, istakao je Tovilović.
Povlastice koje je Vuku Hamoviću dao za rudnik i termoelektranu u Stanarima mnogo su više od susretljivosti. Mnogi kažu, dodaje Tovilović, da mu takve olakšice ni rođeni brat ne bi omogućio. Slično je bilo i sa Rašidom Serdarovim.
„Iako je kasnio sa građenjem elektrane, više puta mu je progledao kroz prste, dozvolio probijanje rokova i doveo nas u situaciju da 240 miliona maraka platimo za vlastiti ugalj. Njega pored Rusa vole i Kinezi, zatim vlasnici malih hidrocentrala, investitori u solarne elektrane koji trguju koncesijama, kopači uglja i brojni drugi“, tvrdi Tovilović.
Đokić, kaže naš sagovornik, često pokušava da sebe predstavi samo kao jednu kariku u lancu gdje nema apsolutni uticaj. Međutim, nije ostalo zabiježeno da se ikad pobunio protiv sistema koji mu je omogućio da godinama uživa u ministarskoj fotelji. Kakav je sistem pod Đokićevom jurisdikcijom najbolje govori to da dobar dio radnika ERS-a nema ovjerene knjižice, da trgovci dugovima održavaju likvidnost sistema, dok direktori izvlače milione maraka preko reklamiranja monopolističkog položaja dok se dugovi iz minuta u minut gomilaju.
„Energetski sistem Republike Srpske je u kolapsu, a Petar Đokić je jedan od najodgovornijih za takvo stanje koliko god on to pokušao da prikrije. Ako nekada pravna država zaživi i neko se sjeti da sve ove sporne odluke preispita po pitanju krivične odgovornosti, vrata Petra Đokića nikako ne bi smio da preskoči“, kategoičan je Tovilović.
Krivične prijave bez političkih posljedica
Pripadnici Agencije za istragu i zaštitu podnijeli su u maju prošle godine krivičnu prijavu protiv ministra energetike i rudarstva u Vladi Republike Srpske Petra Đokića, Nenada Đukića, posrednika u pregovorima s kineskom firmom China National Aero-Technology International Engineering Corporation, kao i protiv više NN lica zbog sumnjivog ugovora iz 2019. godine o izgradnji hidroelektrana B-1, B-2a i B-3 na rijeci Bistrici.
Prema prijavi dostavljenoj tužilaštvu, ugovor je direktno štetan po budžete Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Njegovom realizacijom ministar Đokić je, kako se navodi, pribavio protivpravnu imovinsku korist u milionskom iznosu.
Svi koraci u pripremi i potpisivanju tog ugovora, prema navodima iz prijave, unaprijed su planirani i dogovoreni sa Nenadom Đukićem iz Beograda, koji je bio posrednik u procesu. Tvrdi se da su postupci realizovani svjesno i s namjerom da se nanese šteta budžetu RS, dok bi Đokić iz tih sredstava dobio određeni procenat – konkretno, 15% iznosa koji bi kineskoj firmi bio isplaćen iz kase Republike Srpske.
Đokić se, zajedno sa Đukićem i još nekoliko visokorangiranih funkcionera, sumnjiči za krivična djela pranja novca, zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja, te udruživanja radi činjenja krivičnih djela, po zakonima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
U prijavi se detaljno opisuje kako je ministar Đokić prije potpisivanja ugovora uspostavio dogovor s Nenadom Đukićem, s kojim je isplanirao način sklapanja štetnog ugovora i kasniju podjelu finansijske koristi. Sporazum s kineskom kompanijom potpisan je u decembru 2019. godine u Kini, uz prisustvo tadašnjeg predsjednika Vlade RS Radovana Viškovića.
Posebno je alarmantno što je ugovor, čija je vrijednost višemilionska, potpisan isključivo na engleskom jeziku, bez poštivanja zakona o javnim nabavkama i bez provođenja bilo kakvih tenderskih procedura. Nije bilo javnog poziva za dostavljanje ponuda, nije bilo pregovora, niti je uopšte postojala osnovna zakonska procedura za dodjelu tako značajnog projekta.
Sumnjiva biografija samo početak
U prijavi se navodi da niko iz institucija RS nije imao uvid u sačinjavanje ugovora, niti je postojala mogućnost da se reaguje na bilo koje njegove odredbe koje bi mogle biti štetne po RS. Ugovor je nakon potpisivanja formalno postao važeći, a kineskoj strani je isplaćeno oko 70 miliona KM, iako se projekat do danas nije realizovao – hidroelektrane na Bistrici ne postoje.
„Petar Đokić vjerovatno nosi titulu najgoreg ministra u istoriji Vlade Republike Srpske. Kažem ‘vjerovatno’ zato što je konkurencija velika, ali teško da neko može napraviti toliko naopakih poteza i da uspije sačuvati fotelju u toliko mandata. Počevši od sumnjive biografije i nikada do kraja istražene afere ‘London’, barem ne onako kako bi morale sve slične afere imati epilog, pa sve do onih sitnih nepočinstava“, kaže za MojuHercegovinu poslanik Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske Đorđe Vučinić.
On podsjeća na nikada istraženi slučaj pokojnog profesora i svojevrsnog umjetnika Papovića gdje se, pisali su mediji, u istrazi spominjao Petar Đokić kao korisnik izrađivanja lažnih računa i faktura. Suvišno je i pominjati koliko je pogubno i razmišljati o litijumu u Republici Srpskoj, a kamoli o pokušaju iskopavanja istog. Komisija za koncesije je jedna od najboljih primjera naopakog rada, nepočinstava i primjera da pravna država ovdje ne postoji.
„Ako ne idemo u sitna crijevca i osvrnemo se samo na najpoznatije slučajeve gdje smo izgubili na stotine miliona, poput svake priče između Rašida Serdarova i Republike Srpske, odnosno ako se osvrnemo na situaciju od Mrsova do Ugljevika, bez da zalazimo u lizing poslove, Petar Đokić ne bi smio proći ulicom gdje se nalazi Vlada RS, a ne da bude vječiti ministar energetike i rudarstva“, smatra Vučinić.
Ministar protiv koga istrage ne traju dugo
Republičko javno tužilaštvo RS donijelo je u septembru prošle godine naredbu da se neće sprovoditi istraga protiv ministra energetike i rudarstva RS Petra Đokića po izvještaju koji je MUP Srpske protiv njega podnio ovom tužilaštvu u predmetu Rudnik i Termoelektrana Stanari.
Izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama je Uprava za organizovani i teški kriminalitet Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske 25. januara 2019. godine dostavila Republičkom javnom tužilaštvu, a odnosio se na prikupljene dokaze i obavještenja po prijavi Adama Šukala (tadašnjeg poslanika u NSRS) protiv ministra Đokićazbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja.
Predmet se odnosio na izmjene pravilnika o visini koncesione naknade i bankarskim garancijama u oblasti elektroenergetike, a koje je potpisivao Đokić i kojom su koncesionari, koji u svom sastavu imaju rudnik i termoelektranu, prvo bili oslobođeni plaćanja posebne naknade za eksploataciju uglja, a potom im je i naknada za korišćenje prirodnih resursa smanjena sa 3,6 na 0,5 odsto.
„Ono što poslije njegove fotelje ostane biće prah i pepeo poput onoga iz Ugljevika, ali u onim momentima kada ta termoelektrana radi, pošto znamo da je i opština Ugljevik ostajala bez struje i grijanja u zimskom periodu, upravo zahvaljujući predanom radu ovog gospodina i poslovima sa Serdarovim. Međutim, treba krivo sjesti, a pravo reći – Petra Đokića u ovakvoj ulozi ne bi bilo da nije Ivice Dačića i njegova sudbina i snaga će najvjerovatnije i zavisiti od sudbine i snage Ivice Dačića sa druge strane Drine“, rekao je Đorđe Vučinić.
