TREBINJE – Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Badnji dan, koji prethodi sutrašnjem najradosnijem prazniku rođenja Isusa Hrista Božiću.
Hercegovci su jutros poranili u badnjake koje su po običaju donijeli ispred svojih kuća, a večeras, na badnje veče, trebalo bi da ih unesu u svoje domove.
„Moja Hercegovina“ je jutros obišla pojedina trebinjska naselja. Veselje u duhu praznika danas je u svim domovima, a vrše se i posljednje pripreme za Božić. Iz garaža gdje su se domaćini sklonili od kiše, vije se dim iz ražnja. Miris jagnjećeg ili prasećeg pečenja, mami, ali običaj se zna – danas nema probanja, danas se posti.
Domaćini kažu da se tradicija mora poštovati i da stari običaji nalažu da se za Badnji dan peče ispred kuće „veselica“, „pečenica“, kako li je ko zove. To je obično jagnje ili prase. Oni koji nemaju uslove za to snalaze se na različite načine, pa posao pečenja mesa prepuste lokalnim pečenjarama, koje u ove dane ponešto i zarade.
U trebinjskom naselju Dražin Do ispred kuće porodice Brenjo, već tradicionalno na ražnju se vrti jagnje. Tako je u njihovoj porodici otkako se sjeća domaćin Petar Brenjo. Doduše, okolnosti su izmijenile običaje, pa je veselje nešto drugačije. A i ljudi je manje. No, bitno je, kažu okupljeni ispred kuće Brenja, na današnji dan biti veseo, ispoštovati običaje u skladu sa mogućnostima, družiti se sa prijateljima, a sutra, na Božić, više pažnje posvetiti porodici.
Ja sam u Sarajevu živio 30 godina. Tamo se okreće po 20 jagnjadi, iskupi se cijeli komšiluk. Pije se, pjeva se, veseli se. Kod nas je ovdje nešto drugačije. Prije nekoliko godina bilo je više, sada nas je samo dvoje. Ja dok sam živ, ja ću ovo poštovati. Dok sam živ, za Božić se peče pred kućom, za slavu može gdje hoćeš“, kaže Petar.
Pored Brenja u svojoj garaži za Božić se sprema i Veljko Vukanović, koji je rodom iz Popova Polja.
Prisjećajući se minulih godina Vukanović žali što veselje nije kao nekada. Više se, kaže, pjevalo, veselilo, bilo je više ljudi. No, kakvi god uslovi bili, kaže on, Božić sam po sebi donosi radost.
Ja, još dok sam bio dijete, uvijek sam bio najsrećniji kada sam dočekivao Badnji dan i Božić. Danas pečemo veselicu. Ja se i danas radujem i proslavljam ga kako mi mogućnosti dozvoljavaju. Neko može, neko ne može. Sutra se po našem običaju ide u crkvu i poslije idemo kao polaznici. Zatim slijedi ručak, kod nas je običaj da se sprema raštan, sa različitim vrstama mesa. Mirbožimo se prvo sa svojim ukućanima, pa tek onda možemo da idemo kod komšija, rodbine i prijatelja, da im čestitamo Božić. Onda ide druženje, veselimo se, pjevamo, koja se i popije i tako“, kaže Vukanović.
Kolona od petnaestak automobila iz naselja Varina Gruda rano jutros se uputila da, kao što običaji nalažu, uberu badnjake. Ponijeli su rakiju, pšenicu, barjak, ubrali badnjak, zakitili ga, zapjevali i nazad kući, gdje su ih čekale žene, da badnjak pospu žitom.
Radmila Divljana zatekli smo ispred kuće u takozvanom „sarajevskom naselju“ na Varinoj grudi. Za njega je Badnji dan nešto posebno. Druženje sa komšijama je neprocjenjivo. Nekada se, kaže, bilo mlađe, pa je bilo malo drugačije, ali običaji ostaju isti. Oni se ne smiju mijenjati, već prenositi na mlađe gnereacije.
Evo dočekujemo Božić sa komšijama i prijateljima. Popijemo piće, razgovaramo. Jutros sam naložio vatru, stavili smo janje. Ono se peče bogami 4-5 sati jer je ovo malo veće. Svake godine mi to pečemo. Zabavljamo se“, kaže Divljan.
Dok se pečenica vrti na ražnju, uz časicu razgovora popije se koja čašića vina, rakije ili piva, a vrijedne domaćice pored priprema za Božić, danas prave posnu hranu.
***
Tradicionalno nalaganje badnjaka na Trgu slobode večeras će biti upriličeno u 19 časova, a planirano je obraćanje predstavnika gradske administracije i crkvene opštine Trebinje.
Nalaganju badnjaka prethodiće praznična večernja služba u sabornom hramu Svetog Preobraženja Gospodnjeg, od 18 časova.
U ovom hramu božićnu liturgiju u ponoć će služiti Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije sa sveštenstvom eparhije.
Druga božićna liturgija biće služena na najradosniji hrišćanski praznik, u 6 časova, dok je praznično večernje u 18 časova.
Nikolija Bjelica
To je nekad bilo a danas nidje nikog i ne samo u Hercegovini nego je tako svuda jer je neimastina pritisla Ja sam iz bosanskog djela RS i kad sam kupovali i nosili prase iz mesare do stana cjeli grad se okretao za nama,bas kao da nikad nisu vidjeli krme a drugo danas kad smo ga okrenuli na raznju osim moje rodbine nidje nikog nego vire kroz prozore po cjeli dan.Mozda misle ako oni kod nas dodju da ce i oni nas morati zvati a ne mogu da uzvrate sta znam ali od cjelog tog naselja koje nije malo i gdje su sve nove kuce samo se kod nas razanj vrtio.Mislim da je neimastina potpuno deformisala narod.