TREBINjE – Požar koji je prijetio kućama u selu Jasen nadomak Trebinja noćas je tjerao san mještanima ovog sela. Neki su budni čekali da vatrena stihija bude ugašena, a neki su cijelu noć gasili vatru. Danas se, kažu seljani, lakše diše.
Lazar Bojanić iz sela Jasen kaže da je izgorjela njegova šuma u koju je godinama izgonio stoku na ispašu. Šteta se, priča Lazar, ne može novcem platiti, ali je dobro što vatra nije došla do kuća.
„To je bila ogromna paša, sad nemam ništa, sad moram stoki kod kuće sijeno davati k'o u sred zime. Nemam kud s njom. Šta ćeš, to su ljudi zapalili. Ja sve mogu pretrpjeti, ali kad izbije požar, ja po pet noći ne mogu spavati. Mene to opterećuje. Ne može, bolan, sve to izgore. Sve to ljudi pale. Lažu ovi što kažu da je došao požar sam. E nije, ne može, neka to pričaju nekom drugom“, priča Lazar.
Cijelu su noć, kaže, komšije pomagale da se vatra ugasi. Jutros se lakše diše, vatra je ugašena, ostala su samo zgarišta, a na pojedinim mjestima još se vidi dim. Straha, kao prethodne noći, više nema.
„Moj sin je otišao juče ujutru u 4 sata. Počeli su s Leotara da gase, a onda je vatra krenula gore povrh brda i gasili su do jutros. Jutros je vatra stala, ali je Leotar izgorio. Nema ništa, evo vidiš, sve je izgorjelo. E, ovo neće, ovo su panjevi, ne sekiramo se i ne bojimo za to. To je i prije gorjelo i sad to tominja. Prošli požar je bio još gori, došao je ovdje do njiva, pa sam ja išao kontra palio vatru da ne bi ovamo došla, ali okrenu, Bog dade, na drugu stranu“, kaže Lazar.
Budni su skoro cijelu noć bili i u kući Bokića. Darinka i Slavko su, pričaju, i ranijih godina imali problema sa požarima, a lani je, kažu, bilo najstrašnije kada je vatra došla do kuća sa obje strane.
„Bogami, da ti pravo kažem, da nije vatrogasaca sve bi izgorjelo, ne bi zaspao noćas ni kapi jedne. Moj sin je došao iz Trebinja, išao s njima i gasio. Da se nisu i mještani uključili i kuće bi izgorjele. Tri puta sam se noćas dizao iz kreveta i povirivao vani. A u 11 sati sam legao u krevet. Šteta je velika, ja nemam stoke ni svoje šume, nego ovo malo ovdje do puta. Bilo je neke godine da je vatra sišla bogami i ovdje do puta. Noćas se vatra primakla najbliže kućama ovih naših komšija“, kaže nam Slavko.
Vatrogasci su već četvrti dan na terenu, požar na Leotaru je stabilizovan, a starješina Vatrogasne jedinice Trebinje Danko Vuković kaže da je ostao aktivan još samo jedan krak prema selu Grkavci, ali da taj požar ne prijeti kućama. Dodatni posao vatrogascima stvaraju novi požari.
“Taj požar je pod kontrolom. Međutim, imamo drugih požara koji se javljaju mimo ovoga. Danas je bio požar u Pridvorcima, koji je ugašen, i jedan iznad naselja Hrupjela. Vatrogasci su umorni. Imali smo nekoliko slučajeva gušenja dimom, jednom vatrogascu je povrijeđeno oko, jedan je imao alergijsku reakciju na neku biljku, neki su zadobili i opekotine“, kaže Vuković.
Štetu koju je nanijela vatrena stihija još je nemoguće u potpunosti procijeniti, ali je izvijesno da je ona velika, ističe Branko Tasovac, direktor Centra za gazdovanje kršom.
Prema njegovim riječima, sa aspekta šumarstva, najveće su ekološke štete, koje su, kako kaže nemjerljive.
„Ovo je najveći požar ove godine. Mi gazdujemo u četiri hercegovačke opštine i do ovoga požara bilo je 39 požara. Sveukupna stradala površina do ovog požara bila je negdje oko hiljadu i po hektara. Stradala površina u ovom požaru je sigurno najmanje tri puta veća nego sva do sad stradala površina. To je gruba procjena. Najveća finansijska šteta je na onim površinama gdje se nalaze izdanačke šume“, pojasnio je Tasovac.
Dodao je kako će se prave posljedice svih požara osjetiti u narednih 50 godina.
Podsjećamo, požar na Leotaru je izbio u petak, a u gašenju su učestvovali, pored trebinjskih vatrogasaca, ljudstvo iz Centra za gazdovanje kršom, te pripadnici Civilne zaštite, a u više navrata dejstvovao je i helikopter Oružanih snaga. Bile su ugrožene kuće i stanovništvo.
Nikolija Bjelica
