Vanja Spaić za “Moju Hercegovinu”: Atletika mi je prioritet, ali ne u Trebinju

Tragajući za mladim, uspješnim sportistima, nismo imali mnogo problema. Naišli smo na Vanju Spaić. Zapravo, svojim rezultatima sama se nametnula.

O džudistima smo već pisali. O karatistima isto. O odbojkšima, košarkašima, takođe. O atletičarima, ne. Vanja je prva. Na Božić, kažu, valja sve započeti.

Vanja ima 18 godina. Učenica je četvrtog razreda srednje Medicinske škole u Trebinju, gradu u kome je i rođena. Članica je Atletskog kluba “Leotar”. Na nedavno održanom izboru za sportistu Grada Trebinja, za 2013. godinu  Vanja je zauzela drugo mjesto.

Prethodnu godinu će sigurno dugo pamtiti, ako ništa drugo, a ono po rezultatima koje je postigla. Osvojila je prvo mjesto na Međunarodnom turniru u Baru u konkurenciji seniorki. Na Evropskom timskom prvenstvu, održanom u Banskoj Bistrici u Slovačkoj, gdje je nastupala za reprezentaciju osvojila je 5 mjesto.  Posebno je ponosna na 4. mjesto koje je zauzela na Balkanskom prvenstvu za seniore. A kako i ne bi kada je baš tada upisala lični rekord – 45m 87cm, što smatra najvećim uspjehom. Na državnom prvenstvu za seniore, održanom u Zenici, bila je najbolja.

Trenutno je na raspustu, ali ne odmara se. Priprema se za sljedeću sezonu i za Svejtsko prvenstvo.

Trenira svakodnevno. Nedjeljom, ponekad se i odmori.

“Neko misli da ja samo bacam koplje. Ja sve radim. Koplje je tehnička disciplina. Jedan kompletan kopljaš mora da radi sprinteve, skače, baca kuglu, trči atletske dionice, pa onda i koplje. Sve… Najveći prioritet mi je to svjetsko prvenstvo koje se održava u julu u Americi, nadam se dobrim rezultatima. Dobro sam počela. Najveći san svakog sportiste je da ode na svjetsko prvenstvo”, kaže Vanja za Moju Hercegovinu.

Do daleke Amerike treba proći dug put. U svakom smislu. Vanju čekaju takmičenja na kojima mora da ispuni predviđenu normu. Prvo iskušenje je čeka već 1. marta.

Koplje je, priča Vanja za Moju Hercegovinu, prvi put bacila 2008. godine u Čitluku, gdje je osvojila prvo mjesto. Ljubav prema atletici je samo nastavak porodične priče. Otac trener, zatim starija sestra, koja se svojevremeno bavila atletikom, a potom i Vanja. Želja za tim, kako kaže vukla je od malena, iako se aktivno atletikom bavi od već pomenute 2008. godine. Trčanje, skakanje u dalj, troskok i na kraju koplje. Tu se zaustavila i potpuno posvetila toj disciplini. Nije se pokajala.

Vanja se divi svjetskim rekorderkama u atletici, kao što je na primjer Marija Abakumova, ali ipak nastoji da bude originalna. Sve to postiže ničim drugim, nego radom. Samo uporna osoba, napominje Vanja ono što teroetski mnogi znaju, može doći do velikog rezultata.

Koplje je, priča ona, disciplina u kojoj svoju snagu može da pokaže u godinama koje slijede. Godinama, žena postaje jača, pa u koplju može mnogo da traje, napominje Vanja.

Pitanje koje se nametnulo samo po sebi – da li namjerava ostati u Trebinju. Odgovor jasan: “Ne, nikako u Trebinju”, a u nastvaku i objašnjenje.

Užasni su uslovi. Nemamo prvo i osnovno tartarn stazu. Ima samo šljaka. Po tome trčimo. Nemam zaletište. Sa gume ja bacam. Veliki je problem kad idem na takmičenje to što mijenjam podlogu. Dođem sa gume na tartan, to je promjena. Uslovi jesu loši, ali mi se snalazimo”, optimistično priča Vanja, te dodaje : ” Nije sve tako crno, ali svakako da može bolje”.  I ističe onu poznatu : “Volim ja Trebinje”.

Društvo je podržava, a porodica, pogađate, najveća je podrška. Ističe i dorbu saradnju sa trenerom iz Sremske Mitrovice koji joj izlazi u susret kada ide na pripreme. Tamo kaže, ima i stazu i zaletište i koplje…

Finansiranje priprema zavisi od toga koliko klub ima novca. Vanja kaže da je dosta priprema i sama finansirala.

Nakon što završi srednju školu Vanja ima u planu da upiše fakultet. Šta će izabrati i gdje još nije odučila. Sport koji je odabrala biće joj vodilja u odluci.

Vanja je nasmijana. Makar je takva bila više od sat vremena koliko smo ćaskale.

Pričali smo o svemu pomalo. O fakultetu, sportu, horoskopu, o čemu sve ne. Zajedno smo zaključili ne tako veliku mudrost “Mnogo dobrih sportista je otišlo iz Trebinja”. Nismo mnogo raspravljali ZAŠTO. Ostavili smo da o tome razmisli neko drugi.