Među istočnohercegovačkim školama, jedina koja se danas mogla pohvaliti većim brojem polaznika u prvi razred u odnosu na prethodnu godinu jeste osnovna škola u Ljubinju. Trend smanjenja broja prvačića donio je strepnju učiteljima i nastavnicima da će u Hercegovini doći do potpunog gašenja područnih škola, dok roditeljima početak školske godine donosi neke druge brige.
Ljubinje ove godine ima 34 prvačića, svega tri više nego lani, dok je u Gacku broj prvačića isti kao i prošle godine – 90. U Bileći i Berkovićima razlika između ove i prethodne godine je slična, đaka prvaka danas je manje za 11, odnosno deset. Trebinje i Nevesinje prednjače po trendu pada broja prvačića. Tako su u Trebinju u novu školsku godinu krenula čak dva odjeljenja manje nego prošle, a u Nevesinje je siromašnije za 34 prvaka u odnosu na lani.
Darko Jegdić, direktor Osnovne škole „Jova Jovanović Zmaj“ u Trebinju, smatra da je ovakva situacija zabrinjavajuća, jer područne škole nestaju.
– U Ljubomiru ove godine nemamo nijednog prvačića, a prethodne ih je bilo tri. Ako u narednih dvije-tri godine ne bude upisanih prvačića, ova škola će se ugasiti. Na Dražin Dolu imamo dva prvačića i vjerujem da tu neće biti upitan opstanak škole, jer se ovo područje gradi. U Lastvi smo ove godine upisali tri prvačića, a prošle ih je bilo osam – priča Jegdić za „Moju Hercegovinu“.
Jegdić ističe da je dodatni problem to što će, zbog ovakve situacije, novim Zakonom o osnovnom obrazovanju već sljedeće godine u područne škole biti uvedena takozvana „kombinovana“ odjeljenja, što će dovesti u pitanje normu nastavnika.
– Nije dobro to što je po novom Zakonu u narednoj školskoj godini planirana kombinacija predmeta u razrednoj nastavi šestih i sedmih, te osmih i devetih razreda, čime će se smanjiti broj normi nastavnika. No, s obzirom na to da je već bilo pitanje da li će se, zbog nedovoljnog broja učenika, ugasiti devetorazredno odjeljenje u Lastvi, pri čemu bi pet-šest nastavnika izgubilo normu ili posao, ovo sa kombinovanom nastavom je ipak kompromisno rješenje, što je opet prihvatljivo za škole. Bolje i to nego da se ugasi kompletna škola – kaže Jegdić.
Roditelji: Izdaci veliki, ali obrazovanje je najvažnije
Roditelje na početku nove školske godine, pak, muče druge brige. Iako je škola važan segment u životu njihove djece i za istu im je potrebno obezbijediti štošta, roditelji u Trebinju, ipak, ne žele javno da govore o ovoj temi.
Svoje iskustvo sa nama je jedina željela da podijeli Olivera Vuković. Njen sin pohađa treći razred, a da bi ga spremila za ovu školsku godinu, kaže, bilo joj je potrebno dosta novca i vremena. Ipak, kaže, to joj ne pada teško, jer roditelju treba da bude jedna pozitivna i divna obaveza da dijete izvede na put.
– Treba dosta novca. Jako sam se iznenadila kada smo uzeli knjige, jer koštaju oko 80 maraka, što je sa ostalim priborom oko 150 KM. A da ne pričamo, onda, o nekim starijim razredima, gdje ima više predmeta. Imam i sina u srednjoj školi, pa treba i dosta novca da im kupite odjeću i obuću. A zamislite kako je u porodicama gdje je više djece – kaže Olivera za naš magazin.
No, ona ističe da ne žali trud, jer je najvažnije da djeca dobiju potrebno obrazovanje. Međutim, nije zadovoljna školskim programom, jer, kako kaže, djeca ne dobijaju dovoljno znanja u školi.
– Mnogo se više uči kod kuće i mnogo se mora raditi sa djecom. Ja 70 posto posla uradim sa njima. Stalno na roditeljskim sastancima ističem da mi smo prije naučeni iz škole dolazili, a kući smo ponavljali ono što smo naučili, dok danas nije tako. Meni dijete dolazi sa nepoznatim stvarima da učim sa njim. Dakle, ako roditelji ne rade sa djetetom, ono ne može da postigne maksimum, osim ako nije baš nadareno. Zatim, gradivo i program su užasni. Ja sam se lani bunila zbog toga. Do decembra oni prelaze 80 posto udžbenika, pa ne može to dijete u drugom razredu svariti. Taj koji je pravio taj program nema pojma, to nikome nije prilagođeno – ističe Vuković.
Poglede drugih roditelja na sistem obrazovanja njihove djece, drugi roditelji danas nisu htjeli javno da podijele sa nama. Pokušali smo da dobijemo zvaničnu izjavu od mnogo njih, ali svi su imali skoro indentičan odgovor: „Nemojte, molim vas!“.
Još jednom se pokazalo da Hercegovci nisu radi da javno govore skoro ni na jednu temu, kao da ih se ona baš nikako ne tiče.
Jelena Denda
