Slaviša Janković je rođen 1973. godine u selu Dubočani, gdje provodi rano djetinjstvo, nakon čega sa porodicom seli u Trebinje, gdje i danas živi. U Trebinju završava osnovnu i srednju školu, a zvanje porfesora sociologije stiče na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Aktivan je učesnik rata, a poseban doprinos dao je u istraživanju ratnih zločina nad Srbima. To životno i profesionalno iskustvo ističe kao najveću životnu školu. Kroz angažman na istrazi ratnih zločina radio je na predmetima Dobrovoljačka ulica,Pofalići,El mudžahid,izrada 2700 kartona stradalih sarajevskih Srba,stradanje Srba u Srebrenici,Makitan Ahmet i Repak Mirsad u Švedskoj i Norveškoj,Bradina,Dretelj,Lora,Vojna ambulanta… Na mjestu direktora KPZ Trebinje nalazio se 8 godina, a danas je, zbog političkih sukoba, prebačen na drugo radno mjesto i izložen brojnim pritiscima, malverzacijama, pa i klasičnom mobingu.U žižu trebinjske javnosti ulazi jer je, kako sam kaže, došao u situaciju da sebe brani i pravda pred ljudima koji nisu u životu postigli ništa sem lične koristi. Sve do prethodnih lokalnih izbora bio je predsjednik Gradskog odbora DEMOS-a u Trebinju, a nakon izbora ulazi u otvoren sukob sa Lukom Petrovićem, o čemu je javnost saznala, ali Slaviša se nije zvanično oglašavao u medijima, ne računajući objave na ličnom Fejsbuk profilu. O tome da sukob sa Lukom Petrovićem nije eskalirao preko noći, već da se to ”vuče” mnogo duže, kao i o pritiscima i poniženjima koja doživljava i danas, zbog sukoba sa ljudima iz vladajuće koalicije, Slaviša Janković govori ekskluzivno za internet magazin ”Moja Hercegovina” u svojevrsnom insajderskom osvrtu na način funkcionisanja vlasti.
Nakon uvoda u svoju biografiju i životni put, Slaviša na početku razgovora govori o događajima koji su prethodili svemu što mu se danas dešava. Kako je došao na mjesto direktora Kazneno-popravnog zavoda Trebinje i kako je ušao u priču sa DEMOS-om?
”Sa Pekom Ivankovićem, tadašnjim predsjednikom Gradskog odbora DNS-a u Trebinju, razgovaram 2012. godine i on mi tada predlaže da konkurišem na mjesto direktora KPZ Trebinje. Rekavši mi da je koalicionim sporazumom sa SNSD-om Demokratski narodni savez dobio ovu funkciju, pitao sam ga zašto ja baš. On je znao da se u tom trenutku nalazimo u situaciji kada je naša najmlađa kćerka, koja se upokojila 2013. godine, jako bolesna i kada smo svu energiju usmjerili na njeno liječenje, i rekao mi je da ne postoji nikakav uslov, tačnije da ne bih nikome bio dužnik, pa da ne moram čak ni kafu nikome platiti, već da jednostavno želi da ja budem na tom mjestu. Gledajući iz današnje perspektive, to djeluje prosto nevjerovatno, ali je zaista istina. Odgovorio sam mu da moram razmisliti o tome, popričati sa porodicom, pa ću mu javiti šta sam odlučio. U tom momentu sam bio zaposlen u Centru javne bezbjednosti Trebinje, a istovremeno sam dugo odsustvovao sa istog, jer smo bili u Beogradu sa kćerkom, gdje sam imao punu podršku i razumijevanje tadašnjeg načelnika Gorana Zupca, zbog čega mu dugujem ogromnu zahvalnost, razmišljao sam kako da uskladim obaveze na novom radnom mjestu, ukoliko bih prihvatio. Dobio sam uvjerenje od Peka Ivankovića da će zbog specifičnih okolnosti postojati razumijevanje i na novom radnom mjestu i rekao sam mu da pristajem. Vraćam se u Beograd, zatim dobijam poziv jer je izašao konkurs, da predam dokumentaciju i to prolazi kako prolazi i mene postavljaju na mjesto direktora zatvora. Iako sam postavljen na tu funkciju, i dalje sam skoro stalno bio u Beogradu, nisam pa skoro nikako dolazio na posao i onda dobijam poziv iz Banjaluke, od Gorane Zlatković, tadašnje ministarke pravde, da dođem na hitan sastanak jer je do nje došla informacija da ne dolazim na posao. Bio sam se pomirio u toj situaciji, i tada me primio pomoćnik ministra, zajedno sa savjetnicom i on je stao na izvjestan način u moju zaštitu, ali da bi se napravio svojevrstan bedem, dolazi do prvog kontakta mene i Nedeljka Čubrilovića, tadašnjeg potrpedsjednika DNS-a. On je tada stao u moju zaštitu, rekao mi je neka oni mijenjaju svoje kadrove, neka ostave DNS, a tadašnja ministarka je bila iz reda Socijalista, tebe neće niko mijenjati, posveti se svome djetetu i slobodno idi, bitno je da posao ne trpi, a tako je i bilo. Iz tog razloga, kada je 2018. došlo do pucanja unutar redova DNS-a, sam, osjećajući moralnu odgovornost, povjerenje dao Čubriloviću i novoformiranom DEMOS-u. Nisam se u tom periodu kada sam postao direktor KPZ Trebinje bavio politikom, niti sam bio član stranke, a tada je i Zakon branio da se direktori ustanova iz resora Ministarstva pravde bave politikom. Tek izmjenom Zakona 2018. godine, to je promijenjeno i dato je pravo direktorima ustanova pod resorom Ministarstva pravde da se bave politikom. Tada sam došao u sitruaciju da biram svoj politički put, kada dolazi do formiranja dvije frakcije DNS-a, tačnije formiranja nove političke stranke DEMOS. Iz gorenavedenih razloga biram DEMOS i od Nedeljka Čubrilovića dobijam ponudu da budem ovdje u Trebinju predsjednik Gradskog odbora. Pored mene, u tu priču ulazi i Slobodan šaraba, koji je izabran za predsjednika regije, a Čubrilovićevu pažnju pridobija kada je sa svojom Snagom Hercegovine podržao DNS i oni su mu navodno ostali dužni određena mjesta, s obzirom da je prikupio određeni broj glasova. Kako je pukla priča oko DNS-a, Pavić nije dozvolio Šarabi da mu priđe pa je on obavio razgovor sa Čubrilovićem koji mu nudi da bude predsjednik regije. Tako Slobodan Šaraba i ja ulazimo u tu novu priču u Trebinju.” – kaže Janković za naš magazin.
Janković: Luka Petrović je čovjek koji nastoji da kontroliše kompletan život u Trebinju, gdje ni čistačica ne može da se zaposli bez njegovog odobrenja!
U tom periodu, kada dolazi do formiranja DEMOS-a, Janković ulazi u prvi sukob sa Lukom Petrovićem.
”Međutim, u tom periodu nastaje prvi, da kažem, sukob sa Lukom Petrovićem i ja nisam mogao da se bavim politikom u tom momentu. Luka Petrović je čovjek koji nastoji da kontroliše kompletan život ovdje u Trebinju, gdje ni čistačica ne može da se zaposli bez njegovog odobrenja. U KPZ Trebinje se desilo da se upokojila jedna naša radnica i ja sam nakon 40 dana, da ne bi ispalo pogrešno, da sam odmah potrčao da popunim upražnjeno radno mjesto, raspisao konkurs za to radno mjesto. I tada počinju dešavanja… Tada padam u nemilost Luke Petrovića – Karađoza trebinjske proklete avlije! U tom trenutku ministar pravde je bio Anton Kasipović, koji tu funkciju obavlja i danas. Na konkurs se javilo pet kandidata, između ostalih i Bojana Sarić, supruga Aleksandra Sarića. Ja sam formirao komisiju koja će ni po babu ni po stričevima izabrati najboljeg kandidata. Bojana Sarić se pokazuje najboljim kandidatom za ono što smo mi tražili, u okviru opšte pravne i finansijske službe, tražili smo nekoga ko poznaje materijalno knjigovodstvo, na tome je bio akcenat. Komisija je predložila Bojanu Sarić za to radno mjesto i ja po zakonu šaljem prijedlog komisije Ministarstvu pravde da bih dobio saglasnost na osnovu koje ću ja kao direktor dati rješenje o tom radnom mjestu. Nakon toga prolazi nekih dvadeset dana, mjesec, a ne dobijam nikakav odgovor. Pozivam gospodina Pera Dunjića, pomoćnika ministra, koji mi tada otvoreno kaže da ne može ona proći, da je Luka Petrović zvao. Pitao sam ga kakve veze ima sa njima Luka Petrović i zatražio sam da mi odmah sutra zakaže sastanak sa ministrom.” – govori Slaviša Janković za internet magazin ”Moja Hercegovina”.
Janković: Pitao sam ministra Kasipovića da li je on ministar pravde ili ministar poslušnosti?!
Već sam bio naoštren, pun jeda, odlazim u Banjaluku na sastanak sa Antonom Kasipovićem. Sastanku su, pored ministra Kasipovića, prisustvovali pomoćnici Pero Dunjić i Slobodan Zec. Pitao sam u čemu je problem, da bi mi ministar Kasipović rekao da postoje dva problema, a da je prvi taj što moram na mjesto vaspitača da primim jednu ženu koja je kadar Ujedinjene Srpske, po dogovoru Milorada Dodika i Nenada Stevandića. Smatrao sam da žena ne može da obavlja te zahtjevne zadatke i rekao sam da je ja neću primiti i da mogu zvati Dodika da mu to lično kažem. Poslije određenih varnica prešli smo na drugi problem i došli do Bojane Sarić. Kako mi je tada rekao ministar Kasipović, Bojana Sarić ne može proći, već neka druga žena, jer je zvao Luka Petrović i rekao da je muž Bojane Sarić član SDS-a i da ona ne može dobiti posao. Meni se u tom trenutku kosa nakostriješila. Tada sam se obratio ministru pitanjem da li je on ministar pravde ili ministar poslušnosti?! Nastavio sam sa pitanjem kako mu može naređivati Luka Petrović i direktno mu poručio da će Bojana Sarić početi da radi! Da bih mu objasnio zašto treba da počne da radi, rekao sam mu da treba da čuje sljedeću priču, a to je da njen muž jeste član SDS-a, ali njen muž je sa 16 godina otišao da brani Republiku Srpsku i stvara sve ono što imamo. Poslije rata je dobitnik Ordena Radovana Karadžića, nastavljam govoriti ministru Kasipoviću, a nakon rata se taj isti Aleksandar Sarić razbolio i nastavio hraniti četvoro usta, koliko ima djece. Da li ministre danas može jedan Luka Petrović da određuje da li će njegova djeca jesti hljeb ili ne?! Tada sam mu, na njegovo opšte iznenađenje i začuđenost predložio da instaliraju svoju crvenu SNSD bagru u porodilište i onda tražite izjašnjenje od roditelja novorođenčadi da li su za SNSD, ako nisu, onda pobijte tu djecu! Nastao je muk, prekid filma. Takođe sam upitao ministra zašto Luka Petrović, kada se već zalaže za zapošljavanje žena sa više djece, kakva je bila kandidatkinja koju je Petrović ”gurao”, te iste nije zaposlio u HET-u već je u HET zapošljavao žene trebinjskih narkodilera, što cijelo Trebinje zna i može da potvrdi. Nijedan odgovor od gospodina Kasipovića nisam dobio sem konstatacije da sam slobodan i da je sastanak završen. Po izlasku iz kabineta zovem zeta koji inače radi u Dubrovniku i govorim mu da mi traži neki posao jer sam očekivao da takav moj nastup neće proći nekažnjeno. Nakon par dana zove me Čubrilović koji me izuzetno povišenim tonom pita šta sam to uradio u kabinetu ministra Kasipovića. Rekao sam mu da je bio upućen u cijeli slučaj, jer sam mu saopštio šta se dešava, te da sam od njega očekivao da će to sanirati, odnosno da će ih ”udaljiti iz moje kapije”. Rekao sam mu da je zabio glavu u pijesak kao noj i ako je potrebno da ću ponovo otići kod ministra Kasipovića da mu sve isto ponovim, jer sam svjestan da su pritisci nastavljeni. Čubrilović na to bukvalno kaže nemoj kumim te bogom opet ići gore, to je tamo puklo k'o bomba. S druge strane, ako govorimo o porodici Sarić, tačnije o Aleksandru, Bojaninom suprugu, on, što je i prirodno, osjeća potrebu da zaštiti dignitet svoje porodice i želi da odnese orden koji je dobio u Banjaluku i baci ga u kabinet predsjednice Cvijanović, u znak revolta, kada sam to saznao, zamolio sam ga da to ne radi, kao što sam ga zamolio da ne preuzma nikakve radnje prema Luki Petroviću od kojeg je sva opstrukcija i krenula. Ne znam da li zbog toga što je neko čuo Aleksandrove namjere u smislu odbrane svoje porodice ili zbog nečega drugog, uglavnom kroz par dana iz Ministarstva stiže saglasnost za zapošljavanje Bojane Sarić.” – kaže Janković.
Slaviša Janković kaže da taj sukob sa ministrom Kasipovićem i dalje traje, a kao posljedica njegovog nastupa u kabinetu Ministarstva pravde, stiže i godišnji izvještaj ministra o radu direktora u kojem Janković dobija izuzetno loše ocjene, po prvi put nakon 8 godina obavljanja direktorske funkcije.
”To je bio moj prvi sukob sa ministrom Kasipovićem i taj animozitet je ostao da dana današnjeg. Zbog toga ja imam za prošlu godinu imam ocjenu 1 od strane ministra, što je zanimljivo. Postoji Pravilnik o ocjenjivanju radnika gdje se gledaju urađeni zadaci i na kraju godina dobija se određena ocjena. Ja ocjenjujem svoje radnike, a mene ocjenjuje ministar. JA sam odmah napisao odgovor ministru u kojem sam naveo da to ocjenjivanje nije pravno već političko i da me izgleda ne ocjenjuje on nego Luka Petrović. Jedna od stvari koja se ocjenjivala je spremnost na prilagođavanje određenim promjenama, za šta sam takođe dobio jedinicu, a na šta sam ministru odgovorio da je potpuno u pravu kada je ova ocjena u pitanju, jer nisam spreman da se prilagodim određenim promjenama posebno ako su protivzakonite. Kako je moguće da sam prethodnih osam godina dobijao ocjene na manje od četvorke i da odjednom sva znanja i zalaganja su mi pala na nedovoljnu ocjenu?! Poenta je u tome da ako dva puta uzastopno dobiješ jedinicu, gubiš posao i jasno je da oni idu na to, a da Luka Petrović vuče sve konce.” – kaže Janković.
Janković kaže da se i na njegovom radnom mjestu, kako tvrdi po nalogu Luke Petrovića, događaju svojevrsne hajke na njega, a peticija protiv njega je jedan od pokušaja da se diskredituje.
”Tada se nastavljaju pritisci i namještaljke za mene kada načelnik zatvorske policije koji nije još uvijek želio u penziju, a kojeg sam, da tako kažem, poslao u penziju, stvara animozitet prema meni i pravi hajku na mene preko mojih radnika, kada njih 40 potpisuje peticiju protiv mene. Ja pzivam te ljude koji su potpisali peticiju u namjeri da suočimo mišljenje, da mi ukažu na neke moje propuste, a svaki do jednog potpisnika mi odgovara da nemaju ništa lično protiv mene, ali da su svi potpisali peticiju, pa i oni?! Znači, zamolio sam ih da mi iskreno kažu da li sam nešto loše uradio prema njima, a oni su svi odgovorili da nisam, ali eto kao većina je potpisala… Te potpise je direktno koristio Luka Petrović kako bi diskreditovao mene i ostavio me bez posla.” – priča Slaviša Janković u ekskluzivnoj ispovijesti za MH.
Janković: Ćurić je završio fakultet na univerzitetu gatačkih delikvenata!
Nakon svih tih događaja, Nedeljko Čubrilović uporno insistira na ”pomirenju” Jankovića i Kasipovića, kao i na sastanku sa Petrovićem, kojem bi DEMOS na lokalnom, trebinjskom nivou dao podršku pred lokalne izbore. Janković, prisjećajući se tog perioda, kaže da je nevoljno pristao na tu saradnju kao i da je imao ponudu iz SDS-a da pređe kod njih, ali da to nije učinio jer ni radom opozicije nije zadovoljan.
”Sve vrijeme Čubrilović u razgovoru sa mnom me pita da li sam se pomirio sa ministrom i insistira na tome da se odnosi sa Lukom Petrovićem izglade. Negdje krajem 2019. godine Nedeljko Čubrilović, predsjednik DEMOS-a traži sastanak sa Lukom Petrovićem i on pristaje, a ja na tom sastanku kažem da sam zgrožen bezobrazlukom SNSD-a i da to govorim jer nisam čovjek koji je naučio da se povija i da poslije januara moju podršku neće imati, nakon čega se u razgovor ubacuje Čubrilović koji kaže da ćemo vidjeti kako i šta možemo uraditi u cilju smirivanja situacije. Ja sam od strane opozicije, tačnije od SDS-a dobio ponudu da neki moji ljudi i ja pređemo tamo, ali nisam pristao, poznavajući situaciju kako u SDS-u, tako i u PDP-u. S jedne strane smo imali SNSD s kojim smo maltene ušli u otvoreni sukob, s druge strane opoziciju koja u Trebinju praktično i ne postoji, a sa treće strane Čubrilovića koji mi je stalno govorio da podržimo SNSD, ako to ne uradimo da ćemo izgubiti sve. Da bih testirao čitavu situaciju, obavim razgovorom sa Aleksandrom Koprivicom, ona je inače profesor na fakultetu, i predložim joj da bude kandidat DEMOS-a za gradonačelnika Trebinja. Jedna fina ideja, po prvi put u istoriji Trebinja se žena pojavljuje kao kandidat, žena koja je fakultetski obrazovana i kojoj Mirko Ćurić ne može ni da primiriše s obzirom da je u Avtovcu završio fakultet, na univerzitetu gatačkih delikvenata. U tom trenutku imamo pritisak od Čubrilovića da se to ne radi, da se podrži Luka. Luka Petrović, vidjevši da je đavo odnio šalu, poziva me, dva mjeseca pred izbore da se sastanemo. On govori da moramo da ga podržimo, da je to dio koalicionog sporazuma, i ja Predsjedništvu DEMOS-a prenosim to što mi je Petrović rekao, a Predsjedništvo odlučuje da podržimo SNSD, nakon čega odustajemo od kandidata i ja nevoljno potpisujem koalicioni sporazum na lokalnom nivou.” – priča Janković.
O izbornim krađama unutar vladajuće koalicije…
Uprkos tome što je potpisan koalicioni sporazum koji je obuhvatao podršku Mirku Ćuriću za mjesto gradonačelnika Trebinja, Janković trvdi da je već na dan izbora bilo jasno da se unutar koalicije dešavaju čudne stvari i da se nekim političkim subjektima dodaju glasovi i ”gura” se njihov mandat u Skupštini Grada Trebinja, dok se DEMOS-u smanjivao broj glasova, što je kao nepravilnost na dan izbora prijavio čak i jedan posmatrač ispred Ujedinjene Srpske.
”Dolaze izbori, nedelja, pratimo situaciju na terenu, na papiru smo imali preko 1300 glasova, računali smo i da nas slaže 30% ljudi koji su tvrdili da će nas podržati, opet imamo oko 700 glasova. Negdje kod brojanja sa osmog biračkog mjesta, u naš izborni štab ulazi Predrag Pujić, koji je u našem štabu i naš aktivista te kaže da ne trebamo ništa brojati, da je Slobo (Šaraba, op. aut.) tako rekao jer ga je zvao Đoko Tarana iz Penzionerske stranke i rekao da ćemo imati 320 glasova?! Otkud Đoko Tarana i bilo ko, nakon brojanja osam biračkih mjesta može znati koliko je neka stranka osvojila glasova?! Mi smo se tu sledili jer nam je bilo jasno da je projektovano da mi, bez obzira na sve, imamo toliki broj glasova, a da će ostatak naših glasova biti usmjeren na neke druge partije. Istu noć dobijamo informacije o krađama. Odmah dolazim u prostorije GIK-a, koje se nalaze u neposrednoj blizini prostorija DEMOS-a, želim da uložim prigovor iliti žalbu, na šta dobijam odgovor da nije još vrijeme i da dođem sutra. Tada pozivam Aleksandru Koprivicu, saopštavam joj da smo pokradeni, ona mi govori da raspolaže istim informacijama, a do krađe je došlo tako što su glasove za DEMOS pripisivali DNS-u. Na jednom biračkom mjestu je reagovao čak i jedan posmatrač Ujedinjene Srpske. Takođe, jedan naš posmatrač je uočio prisustvo ”bugarskog voza” na biračkom mjestu Hrupjela, a nakon što je reagovao i prijavio uočene nezakonite radnje, komisija je došla i doslovno rekla: ma nema to veze?! Mi već u ponedeljak pišemo žalbu Gradskoj izbornoj komisiji, Centralna izborna komisija u srijedu nalaže GIK-u ponovno brojanje glasova na 11 biračkih mjesta. Taj dan, dakle u srijedu, dobijam poziv iz GIK-a, traži se od nas da pošaljemo posmatrače za ponovno prebrojavanje glasova. Imajući u vidu da je bilo već oko 17:30, jasno je da su nam se javili kasno i da se sve odigralo na brzinu. Mi šaljemo posmatrače i dolazimo na lice mjesta, ja pitam Maju Sorajić, predsjednicu GIK-a o čemu se radi, ona mi odgovara da je to samo da bi se uporedila statistika sa određenih biračkih mjesta. Pitao sam je da li postoji naredba o tome i šta je tačno navedeno u njoj, ona je rekla da ima naredba, a kada sam tražio da mi se ista pokaže, Maja Sorajić mi je odgovorila da mi neće dati naredbu CIK-a. Našao sam se u blagom šoku i insistirao da mi se naredba pokaže kako bi znali koja je pravna osnova iste i šta da kažemo posmatračima u smislu šta treba da rade. Tu smo već uočili da se radi o ”mutljavini”. U međuvremenu, jedan od prisutnih ulazi u prostorije Gradske administracije i slika naredbu koja je slučajno ostala na jednom od stolova. Nakon toga pozivam Maju Sorajić i saopštavam joj da smo pročitali naredbu i da je u istoj navedeno da se kompletno prebroje glasački listići sa određenih biračkih mjesta, a tek onda da se uporedi sa rezultatima. Neko iz Gradske administracije je pozvao policiju, ispred zgrade već nastaje negodovanje, skupljaju se ljudi iz opozicije, zamolio sam sve one koji su se našli u prostorijama Gradske administracije da puste odgovorne iz GIK-a, koji imaju i krivičnu odgovornost, da rade svoj posao, nakon čega smo napustili zgradu Gradske administracije.” – prisjeća se Janković događaja od 18.11.2020. godine.
Gradonačelnik Ćurić u zgradi Gradske administracije tokom ponovnog prebrojavanja, istu napušta u pratnji osuđivanih lica?!
”E, u međuvremenu dolazi i Mirko Ćurić, tadašnji i sadašnji gradonačelnik Trebinja. Ulazi na sprat, nastaje negodovanje okupljenih ispred zgrade, narod počinje negodovati kada uočava da predsjednica GIK-a u više navrata odlazi u kabinet gradonačelnika. Negdje u tom momentu petnaestak metara ispred mene pojavljuju se osuđivana lica. Prilazim njima i pitam ih šta oni rade ovdje, dobijam odgovor da su tu po zadatku Lazara Brkovića da zaštite Mirka Ćurića. Rekao sam im: Koga da zaštitite? Ajde vi polako razgulite, nema potrebe da vi ikoga štitite, ako neko napadne Mika Ćurića, ja ću prvi da ga branim. Oni su se polako udaljili, a ja sam takođe otišao jer sam imao neku obavezu. Kada sam se vratio ispred zgrade Gradske administracije, okupljeni narod je komentarisao da je Mirko Ćurić napustio zgradu pod zaštitom tih istih osuđivanih lica. Znači, pored inspektora i policije, gradonačelnika vode osuđivana lica. Kakvu je poruku gradonačelnik poslao narodu takvom slikom?! Na osnovu svega viđenog te noći, mogu slobodno tvrditi da je tu noć izvršeno takozvano ”friziranje” izbornih rezultata. To je trajalo do kasno u noć, negdje do 5 sati ujutro, primjećuju se određene nepravilnosti i već sutradan dobijam poziv od Slobodana Šarabe da popijemo kafu. Nalazimo se i Šaraba mi saopštava da ga je zvao Čubrilović, da je rekao da je kod njega dolazio ministar i da traži moju smjenu. Nisio bio iznenađen, samo sam pitao Šarabu zašto je Čubrilović zvao njega a ne mene da mi to saopšti, na šta mi Šaraba odgovara da možda još nije kasno da se smire tenzije sa Lukom, na šta mu odgovaram da ne želim i neću to uraditi da mi daju milijarde, a ne milione. Ja sam, pravo da vam kažem, jedva čekao da me smijene, da malo počinim, pa to je normalno da dođe do smjene ili prestanka rada na nekom mjestu, nije mi otac ostavio to mjesto u amanet. No, oni su očekivali da ću ja zarad radnog mjesta i direktorske fotelje da uđem u neke kompromise, da spustim loptu, ali ja da se poklonim Luki Petroviću, jedino se Bogu mogu pokloniti, a ljudima ne, pogotovo neljudima. Taj Lukin pokušaj da me stavi pod kontrolu je propao. Zovem Čubrilovića i kažem mu da želim da izrazim svoje nezadovoljstvo, ne smjenom, nego njegovim pristupom jer sam smatrao da je mene trebao nazvati i saopštiti mi informacije, tačnije zahtjev Luke Petrovića koji je išao preko ministra Kasipovića. Nakon toga Čubrilović mi se pravda kako je eto zvao ministar, odgovaram mu da znam da je to Petrovićevo maslo, a onda mi Čubrilović govori kako nema od smjene ništa i da to neće proći. Ja mu govorim da mi je potpuno svejedno i da neću praviti problem ukoliko i budem smijenjen.” – prepričava Slaviša Janković.
Šta se događalo na ”famoznoj MG večeri”?
Svega nekoliko danas nakon ponovnog prebrojavanja glasova sa određenih biračkih mjesta i nakon što dobija informaciju da ministar Kasipović zahtijeva njegovu smjenu, Slaviša Janković biva pozvan na večeru koju je organizovao Luka Petrović, a na koju su pozvani svi koalicioni partneri SNSD-a.
”Dva – tri dana nakon događaja ispred zgrade Gradske administracije, dolazi do famozne MG večere na koju je Luka Petrović pozvao sve koalicione partnere. Moje razmišljanje je išlo u pravcu da ako se ne pojavim na toj večeri, donji sam, a svakako sam donji, ali neću im priuštiti to zadovoljstvo da me ogovaraju iza leđa. Odlazim na večeru, sjednem za sto, vidim tu su koalicioni partneri, potom dolaze i Petrović i Ćurić, po običaju kasne, to je njihova ceremonija kako bi ih ljudi čekali. Luka sjeda tačno preko puta mene, što je ovako zanimljivo, a Miko sjeda lijevo od mene, gledamo se. Položaj Ćurićevog tijela mi govori da je napet, spreman da se brani napadom. Razmišljam, e vrijeme je da kažemo sve šta imamo reći. Koalicioni partneri čestitaju Luki, a on im mrzovoljno govori da nema ničega za čestitak, vadi papir iz džepa i govori kako je na prošlim izborima razlika bila oko 6500, a sada je oko 1500. Zahtijevao je od koalicionih partnera da uvidom u tabelu koju je izvadio iz džepa kažu ko je po njihovom mišljenju zakazao, tačnije ko je izdao. Po prvi put uviđam podanički odnos koalicionih partnera prema Luki Petroviću. Ljudi su počeli da se pravdaju. Prvi je uzeo riječ Milan Kovač, iz Ujedinjene Srpske, koji je naveo da su prošli put imali 500 glasova, sada imaju 900, osvojili su dva odbornička mjesta, te skočili skoro 100%. Luka na to reaguje sa ”bravo”, na šta riječ uzima Jovica Vlatković koji govori Kovaču da to nije tačno, da je Ujedinjena Srpska prošli put imala 480 glasova, a Penzioneri koji su prošli put nastupili odvojeno, a ovaj put zajedno sa Ujedinjenom Srpskom, su prije 4 godine imali 500, što je u zbiru tih 900 i nešto glasova te da nema nikakvog skoka, na šta ja Vlatkoviću govorim ”bravo, dobro si to primijetio”. Dakle, nisu nikako skočili, samo su se udružili. Ostali koalicioni partneri su iznijeli svoj dio priče i viđenje izbornog rezultata i dolazi se do mene. Obraćam se Luki Petroviću rekavši da na pogrešnom mjestu traži one koji su podbacili i da nije svjestan da je ogromnim dijelom upravo zbog njega i njegove bahatosti, glasačko tijelo kaznilo kako njega, a samim tim i SNSD. Rekao sam mu da je njegovo članstvo prvenstveno zakazalo jer se veliki dio njih potpuno okrenuo od Luke nakon saznanja o posjedovanju vila, velikog broja apartmana u Beogradu, stanova na primorju i na Zlatiboru, te dodao da smatram da ga je narod blago kaznio kako će ga kazniti sljedeći put. Sljedeći put neće vas biti na mapi, jer požar koji je krenuo iz Banjaluke i Bijeljine, ja vrlo brzo očekujem i u Trebinju. Luka nije mogao sakriti nervozu jer očito nije navikao da neko sa njim razgovara na takav način a dodao sam još nešto, a to je da, po mojim saznanjima, veliki dio odborničkih kandidata SNSD-a jedva čeka da dođe do ponovnog brojanja jer smatraju da su pokradeni unutar odborničke liste SNSD-a, tačnije da su se lični glasovi određenih kandidata pripisivali određenim kandidatima među kojima je i Luka. Dao sam mu do znanja da te informacije o nezadovoljstvu unutar njegove liste zna i on, a da takođe pouzdano znam o eskalaciji nezadovoljstva unutar članstva SNSD-a. Ono što tada nisam prećutao da kažem Petroviću tiče se saplitanja mene od strane njega, navodeći mu samo primjer naručene peticije radnika zatvora protiv mene. Tada sam mu rekao da mi ne može ništa i da ga se ne plašim i da uzalud pali vatru preko ministra Kasipovića kako bi udario na mene i moju porodicu. Saopštio sam mu i to da znam da zna da je naš čovjek bio na protestu opozicije pred izbore kada je govorio Rodoljub Drašković, da mi je to zamjerio ali da mi se nije obratio otvoreno tim povodom, ali ono što on ne zna je da smo mi namjerno poslali našeg čovjeka na taj skup kako bi se uvjerili u naše sumnje da postoji Lukina produžena ruka u redovima DEMOS-a, a to je Slobodan Šaraba, koji je Petroviću odmah prenio to da je naš čovjek na protestu opozicije. Šaraba je, sada sam u to definitivno uvjeren, sve vrijeme mog bitisanja u DEMOS-u prenosio Luki Petroviću sve ono što se događa unutar stranke. Ono što takođe želim reći, a tiče se Slobodana Šarabe je sadržano u pismu koje sam mu poslao nakon što je, poslije mog ”skidanja” sa mjesta predsjednika Gradskog odbora i raspuštanja istog prije nego što su potvrđeni rezultati izbora, a u kojem odgovaram na Šarabin zahtjev, koji je nakon mene postavljen na mjesto povjerenika DEMOS-a tražio da podnesem finansijski izvještaj kampanje DEMOS-a. Napisao sam mu da mi ne pada na pamet da to radim jer nemam nikakvu pravnu ni moralnu obavezu jer smo izigrani od strane stranke, pa i njega samoga. A ono što još želim reći je to da mi je Čubrilović onomad otvoreno rekao kako Slobodan Šaraba preko DEMOS-a nastoji da zaposli djecu, te da će stranka gledati da mu se, u tom smislu, pomogne. Nakon večere izlazimo napolje, već su 23 časa, ispred restorana ostajemo Petrović i ja, a kako će se kasnije ispostaviti, taj razgovor je snimljen kamerom ili telefonom, Luka galami kako će on mene da smijeni, a Mirko Ćurić koji se nalazi u neposrednoj blizini, uočava kameru i upozorava Luku da prestane jer se snima. Odlazim kući i odmah po ulasku kćerka me pita zašto Luka Petrović prijeti meni, kada sam je pitao otkud joj to, rekla mi je da je Vukanović objavio na svom sajtu. Porodica mi je bila uznemirena prijetnjama, tješio sam ih govoreći da je Luka Petrović jedan slabić i da nema potrebe da se plaše jer on je kukavica koja može prijetiti samo u pijanom stanju, nikako drugačije” – iznosi Janković insajderske detalje sa večere nakon koje je nastao snimak objavljen na blogu Nebojše Vukanovića.
Nakon prespavane noći, Janković oko 11 časova ujutro dobija poziv iz CJB Trebinje, a po prijavi Luke Petrovića za prijetnje.
”Ujutro, negdje oko 11 ili 12 sati, bila je subota, na telefon me zove inspektor Lakić, inače on je brat od muža Valerije Lakić, što je očigledan dokaz da se radi o pozivu po stranačkoj direktivi. Zamuckujući mi je saopštio da treba da dođem do Centra javne bezbjednosti, a na moje pitanje zašto da dođem, dobio sam odgovor da je Luka Petrović jutros prijavio mene za prijetnje. On je mene prijavio u 9:45, a ja kao da sam znao, u isto vrijeme sam poslao SMS Nedeljku Čubriloviću u kojoj sam mu opisao cijelu sinoćnju situaciju i dao mu do znanja da se traži krivac za smanjenu razliku između vladajuće koalicije i opozicije, te kako je Luki posebno zasmetalo to što tražim ponovno prebrojavanje glasova. Takođe sam Čubriloviću prenio saznanja o tome kako veliki dio odborničkih kandidata SNSD-a priželjkuje ponovno brojanje glasova te namjeru Luke Petrovića da mene označi kao glavnog Judu, tačnije izdajnika. Ja srećom nisam imao tih 1500 glasova pa je jasno da mi nismo kalkulisali. Napisao sam Čubriloviću i to da je Vukanović objavio snimak na kojem se vidi da Luka prijeti meni, te da će cijela stvar sigurno doći i do njega, nakon čega će definitivno morati donijeti neke odluke. Dakle, odlazim u CJB i nekih 5-6 sati dajem izjavu. Prvo pitanje koje sam ja postavio policiji je ako je Petrović smatrao da su on i njegova porodica ugroženi od strane mene, zašto nije odmah došao da prijavi? Ja da sam se osjetio ugroženim od strane Luke Petrovića, ja bih istog momenta otišao da ga prijavim, a nisam ga prijavio jer se radi o pijanom čovjeku. Naprotiv, on mene ne prijavljuje odmah, nego čeka da se otrijezni pa to čini ujutro. Imam informacije da se on nakon razgovora ispred restorana vratio u neku kafanu i nastavio da pije. Druga stvar koju sam rekao policiji je da je Petrović slagao vrijeme jer je naveo da sam mu prijetio u 22 časa, što je apsolutna laž jer smo mi ispred restorana razgovarali tek u 23 časa. To je uradio kako bi sakrio činjenicu da je prekršio odredbe kriznog štaba jer u tom momentu ugostiteljski objekti smiju raditi do 22 časa. Zanimljivo je da Lukini mediji, portali, televizija, ni aktivisti i botovi nisu napisali ni riječ o navodno mom napadu na njega, jednostavno muk.” – kaže Janković za MH.
Nakon toga kreću još veći pritisci, a prvi u nizu došao je svega dva dana nakon prijave Luke Petrovića.
”Par dana nakon toga, iz Ministarstva pravde, u formi Sapštenja saznajem da će Komisija da obiđe KPZ Trebnje. O primopredaji dužnosti ni riječi. Dva pravnika dolaze kao članovi Komisije, ja ih dočekujem, govorim im da znam zbog čega su došli i kakva se igra, te da slobodno rade ono što im je naloženo jer ja svoju funkciju ne mislim braniti niti praviti problem. Ostaju začuđeni, zahvaljuju mi se na dostojanstvenom držanju i govore da bi pola direktora bilo u stanju da se pobiju radi fotelje. Rekao sam da mi ne pada na pamet da to radim i da sam svjestan da je to sve Lukino maslo. Tada oni pozivaju pomoćnika ministra koji mi daje ministra Kasipovića na telefon koji mi doslovno govori: pamet u glavu, nakon čega ja pitam da li je to neka prijetnja i šta hoće time da kaže? Kasipović je rekao kao ništa, da se ovo jednostavno moralo desiti. Dobijam Rješenje da idem na godišnji odmor do januara, a da se Miladinović postavlja na moje mjesto – mjesto direktora KPZ Trebinje te da sam nakon godišnjeg odmora raspoređen na poluotvoreno odjeljenje KPZ Trebinje u Dužima. Rekli su mi da imam pravo na žalbu, ali nisam je ulagao jer mi jednostavno nije bilo stalo do toga. Kao razlog moje smjene naveli su to što sam ja kao direktor ustanove dao prijedlog da se Zoran Kovačević vanredno unaprijedi, a zatim opet ja donosim Rješenje o vanrednom unapređenju. Tamo postoji jedan pravni akt koji se zove Pravilnik o unapređenju gdje stoji da rukovodilac može pripadnike policije vanredno unaprijediti u toku njegove karijere. Taj prijedlog bi trebalo da podnese načelnik policije, ali ja u tom momentu nemam načelnika policije u KPZ-u, nemam ni zamjenika, te pošto nisam imao izbora, ja napišem taj prijedlog. Pravno gledano, ja pisanjem tog prijedloga nisam povrijedio nijednu pravnu odredbu jer u tom momentu imam ovlaštenja. Nakon donesenog Rješenja o vanrednom unapređenju Zorana Kovačevića, iz Ministarstva pravde šalju inspekciju da pregledaju akte vezane za taj slučaj i Komisija ustanovljava da je sve urađeno po propisima, nakon čega ministar Kasipović odobrava vanredno unapređenje Kovačevića nakon čega ga ja postavljam na mjesto načelnika policije. Nakon četiri mjeseca ministar Kasipović ponovo šalje inspekciju u istom sastavu i sa istom temom. Nakon toga, Duško Šajin, tadašnji načelnik inspekcijskog nadzora zloupotrebljava svoj položaj, nalazi u gradu jedno osuđeno lice i nagovara ga da iznese svakakve laži o Zoranu Kovačeviću, da ga je tukao, ovako, onako, a u cilju smjene Zorana Kovačevića i mene. Šajin takođe ministru saopštava još jednu laž, a to je da je Benderać, bivši načelnik policije KPZ, u tom momentu na godišnjem odmoru, što nije istina, a ministar Kasipović donosi odluku da se Kovačević skine sa mjesta načelnika policije KPZ Trebinje i da poništim konkurs koji je ranije ocjenjen kao regularan. Zovem ministra Kasipovića i pitam ga šta se to dešava sa njegovom službom, zašto je dozvolio da ga lažno izvijeste, te kako to da je u januaru sve bilo regularno a sada odjednom nije?! Takođe mu govorim da neću Zorana Kovačevića smijeniti sa mjesta načelnika policije KPZ-a jer smatram takvu odluku neregularnom. Dakle, tek nakon mog konačnog sukoba sa Lukom Petrovićem on naređuje ministru da se obračuna sa mnom i tada se izvlači ovaj slučaj sa Zoranom Kovačevićem i navodi se kao razlog moje smjene. Ponavljam, u konkretnom slučaju sve je bilo pravno regularno i kada bi ih tužio zbog smjene iz navedenog razloga, sigurno bih dobio taj spor.” – kaže Janković u ekskluzivnom intervjuu za internet magazin ”Moja Hercegovina”.
Kancelarija usred svinjca i ostali pokušaji poniženja i mobinga…
Po dolasku u Duži, gdje je Janković premješten, počinje jedan nov vid mobinga i pokušava se na sve načine poniziti. Tako dolazimo i do kancelarije usred svinjca, što ne bi palo na pamet ni genijalnom Živku Nikoliću, u scenariju za film ”U ime naroda”. Svaki njegov korak na radnom mjestu u Dužima se posebno prati, a zabranjuje mu se upotreba interneta i kompjutera, pa je Janković prinuđen da sve izvještaje o radnim obavezama piše olovkom.
”Dolazim u Duži, gdje mi zabranjuju da ulazim u policijsku kućicu, kažu takav je stav Miliše, vršioca dužnosti načelnika policije i odlazim u kućicu među osuđena lica i tu provodim radno vrijeme. Tamo provodim tri mjeseca, među osuđenim licima, bez interneta, bez računara, bez bilo kakvog kontakta sa bilo kim od radnih kolega. Jednostavno, prihvatio sam to tako i čekao da vidim dokle može ići ljudski bezobrazluk. U međuvremenu, dobijam informaciju da je planirano da se usred svinjca uradi montažna kancelarija za mene?! Ja kad sam to čuo, poslao sam ministru pismo u kojem sam ga obavijestio da se planira da moju kancelariju smjeste usred svinjca te naveo mu razloge zašto ja na to nipošto neću pristati.” – iznosi Janković nevjerovatne detalje.
Nedugo nakon pisma koje je u znak protesta poslao ministru Kasipoviću, a vezano za ideju da se njegova kancelarija napravi usred farme, tačnije, usred svinjca, od ovakvog poniženja se odustaje.
”Nakon 2-3 dana dolazi delegacija KPZ-a i navodi da u svinjcu stvarno smrdi i da je tu nemoguće praviti kancelariju, te odlučuju da se kancelarija pravi uz jedan objekat gdje se ne osjeti smrad. Prave taj objekat i ja konačno dobijam svoju kancelariju. I dalje mi nisu dozvoljavali ni internet ni računar, rekli su mi da sve što imam pišem na papiru. Ja nisam čovjek koji je naučen da kuka, ali je jasno da se radi o klasičnom mobingu. Ali pokušaji mog diskreditovanja i dalje ne prestaju. Nalaze Nemanju Đokića, jednog bolesnog i neuračunljivog zatvorenika kojeg su zloupotrijebili i čija je majka tvrdila da sam joj ja za puštanje sina uzeo 2500 eura, što je apsolutna laž. Dajem izjavu da sam spreman da se suočim i sa Nemanjom i sa njegovom majkom, pa da idem i na poligraf ako treba, nakon čega taj mladić mijenja svoju priču i odjednom počinje tvrditi da sam mu ja vratio taj novac?! Meni je žao tog mladića jer ima šećer i još neke druge zdravstvene probleme, on je klasično zloupotrebljen i nagovoren da lažima diskredituje mene. Dozlogrdilo mi je sve pa sam pitao nadležne kako ih nije sramota, zašto nisu prvo pozvali mene, po dobijanju te informacije, na šta bih ja odmah rekao da prijavu slobodno šalju SIPA-i, a mene na poligraf. Čak sam im rekao da traže urgenciju u CJB jer nema odgovora na prijavu protiv mene, a prošlo je skoro 4 mjeseca, pa i da traže izuzeće CJB Trebinje jer sam tamo radio deset godina, kako bi se izbjegla evenualna pristrasnost mojih bivših kolega te kako bi bili sigurni da me niko neće štititi već objektivno razmatrati o prijavi protiv mene, da slučaj pošalju SIPA-i i Tužilaštvu u Banjaluku. Ukratko, spreman sam u svakom momentu da se svaki detalj obavljanja moje direktorske funkcije stavi pod lupu i da se sve prečešlja, a ukoliko se nađe bilo šta nelegalno, spreman sam odgovarati i snositi posljedice.” – kaže Janković za naš magazin.
Janković se pita kako je Luka Petrović stekao ogromno bogatstvo ako se zna da je prije petnaestak godina u HET, kako kaže, ”uplovio” na plavoj Zastavi.
”Luka ne može da se smiri, a ja ću preko vas da pošaljem poruku javnom mnjenju, kao neko ko je kao dječak učestvovao u ratu, ko je na neki način stvarao Republiku Srpsku, a nakon rata dao nemali doprinos u procesuiranju ratnih zločina nad Srbima, a poruka je da sigurno neću dozvoliti da spadnem na to da me jedan ministar Kasipović ili Luka Petrović progone maltene. Spreman sam da svake subote, normalno, u zakonskim okvirima, izađem na ulicu i da do kraja svog života prozivam lopove i da se borim za svoja prava. Po cijenu mog života neću se predati Luki Petroviću koji stoji iza svega ovoga što mi se dešava, i njegovoj mafiji, niti ću dozvoliti da moja djeca ostanu bez hljeba, a Lukin glavni cilj i jeste potpuno uništenje mene i moje porodice. Ovo je došlo do krajnjih granica i tu priče više nema. Evo javno pitam Luku Petrovića kako to da ima toliko bogatstvo, možda izraženo i u stotinama miliona maraka, a ja koji sam godinama imao približno jednaku platu kao on imam samo ono što mi je ostalo od oca? Zašto ne kaže narodu odakle mu silne kuće, apartmani, bazeni, stanovi nego to predstavlja kao svoju očevinu, kao njegovi djedovi su to bogatstvo donijeli iz Amerike, a on sam je prije petnaestak godina vozio plavu Zastavu na kojoj je i ”uplovio” u HET, a njegovi su jako skromno živjeli i zarađivali prodajom na pijaci. Ima tu i još jedna pozadina Lukine moći, a to je bliskost Aleksandra Vučića sa njegovim bratom Radom. No, vratimo se na pritiske i čudne stvari koje su mi se počele dešavati otkad sam Luki ”pokazao zube”. U tom smislu, mogu reći i to da je meni u Trebinje poslano jedno problematično lice, koje je prebačeno iz Banjaluke u Doboj, pa kod nas u Trebinje, u Doboju je riješeno da se tom licu odobri povremeno puštanje iz zatvora, a tu sam odluku morao i ja poštovati. Šta se na kraju dešava? To lice na jednom od dopusta pali meni kuću, a ja sam ubijeđen da je to urađeno planski, nikako slučajno. Taj mobing neće stati, to je sigurno, čini mi se da je tek počeo jer njihov cilj, tačnije cilj Luke Petrovića prvenstveno je da ja dobijem još jednu jedinicu u godišnjem izvještaju i da ostanem bez posla, ali borićemo se, neću se dati. Evo prije nekoliko dana sam dobio poziv na saslušanje u KPZ zbog, vjerovali ili ne, toga što sam na jednom dokumentu koji sam poslao stavio pogrešan datum, pa možete li to zamisliti? Cvijeta nam pismenost u javnim institucijama, a danas su mi uručili disciplinsku prijavu zbog toga šta sam par minuta ranije napuštao radno mjesto, a činjenica je da ne postoje kamere na izlaznoj kapiji, pa ako sam ja iz kancelarije i izašao 2-3 minuta ranije, oni ne mogu tvrditi kada sam napustio radno mjesto, to jeste, izašao iz farme. Spreman sam na sve vrste pritisaka, ponižavanja i namještaljki, a ono što je sigurno je da se neću predati u ruke Petrovića i njegove crvene mafije.” – iznosi Janković.
Janković: Luka Petrović se javno hvalio kako tužioce i sudije drži pod svojim šapama!
Kada govori o sadašnjem direktoru KPZ Trebinje, Zoranu Miladinoviću zvanom Zukac, tvrdi da se radi o klasičnom partijskom kadru sa brzo stečenom diplomom. Protiv njega je zbog falsifikovanja dokumenata i zloupotrebe službene dužnosti nedavno podnio i krivičnu prijavu.
”Vjerujte mi da kada Miladinovića pitate koji je fakultet završio, on kaže isti kao Miliša. Taj čovjek ne zna nabrojati tri predmeta sa fakulteta čiju diplomu posjeduje. Čovjek jednostavno ne zna ništa i ja ga prebacim na protivpožarnog referenta, jer je svojim neradom i neznanjem bukvalno rušio ugled ustanove. Nakon toga, on poteže veze u Ministarstvu pravde i ministar šalje zahtjev da se Miladinović vrati na strao radno mjesto za koje ja odgovorno trvdim da ga nije obavljao kako treba, niti je sposoban za tako nešto. Sistem na kraju njega nagrađuje njega funkcijom direktora KPZ Trebinje, a na konkursu je uložio falsifikovan dokument kojim lažira da ima iskustvo na rukovodećim pozicijama, zbog čega sam ja nedavno podnio krivičnu prijavu. Moja želja nije da ja ponovo budem na toj funkciji, da mi i ponude, ne bih ponovo bio na tom mjestu, krivičnu prijavu sam podnio kao odgovoran građanin. Bitno je da su sve Miladinovićeve odluke od imenovanja do danas nelegitimne, tačnije nevažeće. Prijava je otišla u Tužilaštvo, sada ćemo pratiti šta će se dešavati, biće zanimljivo iz više razloga, a posebno iz razloga što se Luka Petrović više puta javno hvalio da drži tužioce i sudije pod svojim šapama. Mada, iskreno se nadam da i u Sudu i Tužilaštvu ima časnih ljudi i da će se moja prijava uzeti u objektivno razmatranje.” – kaže Janković.
U Elektroprivredi, u posebnim prostorijama opremljenim računarima i dodatnom opremom rade botovi, a najbolje među njima nazivaju mega botovima…
Kada govori o događajima unutar vladajuće koalicije, Janković se dotakao i tzv. botova. Govoreći o njima, iznosi zanimljive podatke o organizovanom djelovanju na društvenim mrežama i u medijima, a tiče se tvrdnje da u Elektroprivredi postoje prostorije opremljene računarima i dodatnom opremom namijenjenom za rad službenika zaduženih za ”botovanje”.
”U prostorijama Elektroprivrede, tačnije u nekim kancelarijama, rade, po službenoj dužnosti, botovi vladajuće partije. Tu postoji više računara sa kojih se organizuju grupni komentari na neke vijesti, hvaljenje SNSD-a, napadi na neistomišljenike, a zanimljivo je da najistaknutije botove nazivaju mega botovi!” – iznosi ove zanimljive podatke Janković za MH.
Janković: Nešić je ”trojanski konj”. Po mojim saznanjima, Vukanovićevom pokretu će se pridružiti Krunić i Trivićeva što će biti osnova treće kolone!
Za kraj ove velike ispovijesti sa primjesama insajderskog, koju je Slaviša Janković dao ekskluzivno za naš magazin, pitali smo našeg sagovornika da li sebe i dalje vidi u politici, te da li u nekoga sa aktuelne političke scene ima povjerenje.
”Nastavljam se sigurno boriti kao pojedinac, a da li ću biti formalni dio neke političke organizacije, još uvijek ne znam. Ono što znam je da sam neposredno poslije izbora imao ponudu da dođem u DNS, što sam odbio jer nemam povjerenja prema Nešiću, nisam imao ni onda prije raspada DNS-a, a pogotovo nemam sad, smatram da je on u opoziciju ubačen kao ”trojanski konj’, kao što smo ranije imali slučajeve rasturanja opozicije iznutra, prvenstveno mislim na Doboj 2015. godine i sve što se tada dešavalo. Pored DNS-a, imao sam ponude i SDS-a kao i PDP-a, međutim, smatram da u toj kući koja se zove ”opozicija” mnoge stvari treba rasčistiti, posebno u Trebinju. Činjenica je da je Milorad Dodik potpuno izgubio kompas, on čas podržava Rusiju, čas Zapad, čas je za Dejton, čas protiv Dejtona. Dolaskom Šmita na mjesto visokog predstavnika, mislim da će Dodik doživjeti istu sudbinu kao Nikola Poplašen, čovjek iza kojeg on nije stao, a sada očekuje podršku opozicije. On se poziva na srpsko jedinstvo i dobija podršku opozicionog bloka SDS-PDP-DNS, a opozicija je trenutno kao malo dijete, čim su nasjeli na tu priču, taj nesretni opozicioni blok je izuzetno nesretan. Sa te strane nemam povjerenje u trojni opozicioni blok. Što se tiče nekog izlaza iz ove situacije u kojoj javnost u sve većoj mjeri gubi povjerenje i u opozicione stranke, mislim da će sve ići u pravcu, a to su neka moja saznanja, da se Vukanovićevom pokretu pridruže Ljubiša Krunić i Jelena Trivić i da na predstojećim izborima, sa još nekim pojedincima i grupama neuprljanim politikom i formirati treći blok, a lično smatram da je to budućnost Republike Srpske. Vukanović kao istinski predvodnik jednih pravih promjena je čovjek kojem narod sve više vjeruje, te da mu treba dati šansu da sa svojim istomišljenicima i istinskim protivnicima. Smatram da, ukoliko ne dođe do formiranja trećeg bloka, čak i u slučaju promjene vlasti i pada SNSD-a ništa ključno se neće promijeniti jer prvaci postojeće opozicije su ljudi koji su već predugo napolitičkoj sceni i ljudi koji su bili i na vlasti, pa ništa nisu promijenili kada su mogli. Zbog toga smatram da je vrijeme za nova, mlada lica, koja nemaju oraha u džepovima, i da se samo na taj način može razmišljati o istinskim promjenama. Zakon o porijeklu imovine je ključan jer bi se povratom nelegalno stečene imovine u narodnu kasu vratilo sigurno par milijardi maraka, pa nam ne bi trebali ni krediti ni ostali vidovi zaduženja. Ono što može zakočiti napredak i spriječiti promjene su strane agende, tj. stranci, jer oni su često mentori kako pozicionih, tako i opozicionih partija i ako oni odluče da se promjene ne dogode, bojim se da će do njih teško doći, ali opipavam puls naroda i ono što zaključujem da je sve veća masa onih nezadovoljnih i željnih potpunog preokreta na političkoj sceni i suštinskih promjena sistema.” – rekao je za kraj velikog intervjua Slaviša Janković, bivši predsjednik Gradskog odbora DEMOS-a i čovjek koji je, dok je bio u vladajućoj koaliciji, imao priliku da uvidi na koji način stvari funkcionišu i kakvi su odnosi unutar iste.
Igor Svrdlin
