Lider Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković odrekao se svih kandidatura na predstojećim opštim izborima u oktobru u korist Srpske demokratske stranke, ali pitanje je da li je to povlačenje došlo prekasno i kolika je šteta po SDS u međuvremenu učinjena.
Stanivuković se povukao nakon što je SDS iz dana u dan mijenjao mišljenje i predsjednik ove stranke Branko Blanuša u izbornu trku ulazi sa akcijama koje su na glasačkom tržištu u posljednjih nekoliko mjeseci drastično pale. Njegova stalna kolebanja, unutarstranački sukobi koji do danas nisu završeni, uticaj nezvaničnog Beograda – sve su to „začini“ koji bi mogli pokvariti SDS-ovu izbornu čorbu.
Na jednoj strani SDS-a nalaze se zadovoljna Hercegovina i još zadovoljniji istok, na drugoj je razočarana Semberija koju predvodi gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović. Načelnik Istočne Ilidže Marinko Božović (koji je kandidat SDS-a za srpskog člana Predsjedništva) i šef Kluba poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Bodiroga ubijeđeni su da je SDS napravio „istorijski korak“ ka preuzimanju vlasti.
Božovićeva kandidatura – osim što je, prema mišljenju mnogih, „nemoguća misija“ – stavila je betonske cipele na odnose između SDS-a i lidera Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića koji se ranije kandidovao za srpskog člana Predsjedništva BiH. Jedan dio SDS-a će na terenu raditi za Božovića, drugi dio za Vukanovića i u tom duplom nastupu biće potrošeno i mnogo materijala i mnogo energije.
Sa druge strane, problemi u Izbornoj jedinici šest se samo gomilaju. Predsjednik SDS-a Branko Blanuša nije htio da potpiše listu koju je sastavio Ljubiša Petrović, a potom je udario pečat na listu koju predvodi Tomica Stojanović. Petrović zbog toga sasvim sigurno neće raditi u punom kapacitetu na terenu, a to je dodatni problem, jer iz iste izborne jedinice dolazi i Savo Minić koji je kandidat SNSD-a za predsjednika Republike Srpske.
Novinar Đorđe Vujatović kaže za MojuHercegovinu da je SDS u stalnom padu posljednjih dvadeset godina i dodaje da će se taj pad nastaviti i na ovim izborima. On kaže da SDS iz izbora u izbore ima sve manje glasača.
„Imaju sve manje podrške. SDS je pokret koji njeguje tradiciju iz devedesetih godina i veliki dio njihovog članstva umire. Sa druge strane – nisu se nimalo modernizovali. Sve što se desilo u proteklih godinu dana govori nam da su mnogi ljudi iz SDS-a radili na slomu stranke“, kazao je Vujatović.
On smatra da je ključni događaj bilo hapšenje Milana Miličevića prošle godine. Tada se pokazalo da su čak i neki ljudi iz SDS-a u to uključeni. Umjesto da su branili svog predsjednika u tom trenutku, oni su ga čak na neki način i osuđivali.
„Govorili su u tim danima da je stranci potrebno provjetravanje. Vidjelo se dakle da tu nešto ne štima i da oni jednostavno nisu kompatibilni. Svi ovi odnosi sa Draškom Stanivukovićem i povezivanje sa Aleksandrom Vučićem pokazali su da se SDS nalazi goroj situaciji nego što je ikada bio“, smatra Vujatović.
Vujatović podsjeća da SDS svaki mandat okonča sa manje poslanika nego što su ih imali na početku tog istog mandata. On je uvjeren da će SDS ove godine imati rekorodno mali broj poslanika i da mogu da se „uhvate za uši i da igraju“ ako budu imali deset mandata.
„To će biti za njih veliki uspjeh. Odlučili su da se odreknu i da okrenu leđa ljudima koji su im donosili pobjede, odnosno ljudima koji su imali velike zasluge za dosadašnji izborni uspjeh stranke. Dakle, SDS se odrekao svojih najboljih kadrova i definitivno će ići nakon izbora u utapanje sa PSS-om. Da sam investitor nikada ne bih ulagao u akcije SDS-a“, kazao je Vujatović.
Politički analitičar Tanja Topić dodaje kako je saga oko kandidovanja opozicionih političara za inokosne funkcije predugo trajala. Bilo je tu, kaže Topićeva, povuci-potegni taktike, kandidovanja i podupiranja nekih drugih kandidata od strane samih kandidata. Kandidature su prenošene sa opozicionog koljena na koljeno, pri čemu su građanima uporno ponavljali mantru da je jedinstvena opozicija recept za izbornu pobjedu.
„Dok su istovremeno vladajući zadovoljno trljali ruke, građani se zbunjeno gledali previranja u opoziciji. Lično mislim da Stanivuković nije uradio ni veliki ni krupan politički potez. Šteta nanesena opoziciji ne može se popraviti tobože odlukom ‘mudre glave’ koji sat pred zatvaranjem kandidatura. Ovakvo višemjesečno poigravanje sa SDS-om definitivno je poljuljalo vjerodostojnost i kredibilitet ove stranke i može se slobodno reći da se njen slobodni pad nastavlja“, istakla je Tanja Topić.
Ukoliko SDS u oktobru ostvari rezultat slabiji od očekivanog, pitanje odgovornosti gotovo sigurno postaće važnije od samog izbornog rezultata. Visoki funkcioner SDS-a Aleksandra Pandurević kazala je da će već 4. oktobra tražiti odgovornost rukovodstva stranke za izborni rezultat. Već sada postoje najmanje tri struje koje različito vide budućnost stranke – jedna okupljena oko sadašnjeg rukovodstva, druga oko lokalnih lidera koji smatraju da ih je centrala marginalizovala i treća koja zagovara mnogo tješnju saradnju sa Draškom Stanivukovićem i njegovim Pokretom Sigurna Srpska. Takav rasplet mogao bi otvoriti novu rundu unutarstranačkih obračuna već prvih dana nakon izbora.
Poseban problem za SDS predstavlja činjenica da su najjači lokalni odbori sve manje spremni da bespogovorno slijede odluke vrha stranke. Sukob sa Ljubišom Petrovićem pokazao je da autoritet predsjednika više nije neupitan, dok je odnos prema Nebojši Vukanoviću dodatno produbio podjele među članstvom. Kada lokalni lideri počnu da vode sopstvenu politiku, centrala vrlo brzo ostaje bez mogućnosti da kontroliše procese na terenu, a upravo se to posljednjih mjeseci događa SDS-u.
Dodatni teret predstavlja i percepcija birača. Stranka koja je mjesecima mijenjala stavove o kandidatima, pregovarala, odustajala, pa se ponovo vraćala za pregovarački sto, ostavila je utisak političke neodlučnosti. U kampanji u kojoj će pokušavati da birače uvjeri da može upravljati Republikom Srpskom, SDS će prvo morati da objasni zbog čega nije uspio da upravlja vlastitim unutarstranačkim odnosima.
Zbog svega toga oktobarski izbori za SDS neće biti samo borba za broj poslaničkih mandata, već i svojevrsni referendum o opstanku stranke u sadašnjem obliku. Ukoliko rezultat bude loš, gotovo je izvjesno da će se ponovo otvoriti pitanje smjene rukovodstva, redefinisanja odnosa sa opozicionim partnerima i mogućeg objedinjavanja sa političkim subjektima s kojima danas sarađuje. Drugim riječima, izborna noć mogla bi označiti kraj jedne, ali i početak sasvim nove faze u istoriji SDS-a.
Lider „ReStarta“ Stefan Blagić kaže za naš portal da je dobra stvar što je Stanivuković odustao od kandidature, ali i dodaje kako je odustajanje došlo prekasno.
„SDS je odavno pogubio sve konce. U novembru prošle godine je izgledalo da ima nade, ali su nas sada ubijedili u suprotno. Dosta toga sada zavisi od kandidature Marinka Božovića koja je u potpunosti bespotrebna. Jasno je da ta kandidatura unosi novu zlu krv među opozicijom. Treba se samo sjetiti rezultata Mirka Šarovića na izborima 2022. godine. Božović neće pobijediti, samo će učiniti veliku uslugu SNSD-u“, kazao je Blagić.
Podsjećamo, u izbornu trku za predsjednika Srpske ući će aktuelni premijer Srpske Savo Minić, ispred vladajuće koalicije, te lider SDS-a Branko Blanuša, koji će imati podršku opozicionih stranaka. Za srpskog člana Predsjedništva BiH boriće se SNSD-ova Željka Cvijanović, SDS-ov Marinko Božović, te prvi čovjek Liste za pravdu i red, Nebojša Vukanović, koji je prvi najavio kandidaturu.
