Početna  /  Pravi novinari danas predstavljaju incident ili atrakciju
Izdvajamo Teme i komentari

Pravi novinari danas predstavljaju incident ili atrakciju

Posljednjih godina gotovo na globalnom nivou bilježi se pad medijskih sloboda uz strmoglavo pogoršavanje uslova za novinarski rad. Današnjim datumom obilježava se Dan slobode medija, što je prilika da se brojni zvaničnici oglase i izraze zahvalnost novinarima i ukažu na značaj njihovog rada. Nerijetko se čini da sloboda medija počinje i završava baš na taj datum – 3.maj, a da, bar kada su naši prostori u pitanju, već od 4.maja kreće sezona lova ne ”neposlušne” novinare. Bosna i Hercegovina je, po posljednjem izvještaju Reportera bez granica zabilježila skok kad su medijske slobode u pitanju, no ta informacija ostaje mrtvo slovo na papiru imajući u vidu da se novinarima koji ”puno pitaju” ili ”talasaju” u oba entiteta Bosne i Hercegovine gotovo svakodnevno upućuju prijetnje, ”lajavci” su suočeni sa pritiscima, optužbama da su neprijatelji naroda a ponekad se ”batinom” podsjete da je ona iz raja izašla. Raja u kojem nema teških pitanja za političare i funkcionere i u kojem istinski novinar nije ni potreban. Sa našim sagovornicima razgovarali smo o slobodi medija, novinarskom pozivu danas, te brojnim problemima sa kojima se novinari susreću.

U idealnim uslovima (ukoliko takvi postoje u ovoj profesiji), novinarstvo je u samom vrhu najstresnijih zanimanja. Situacija je još gora kada govorimo o Bosni i Hercegovini, ali i zemljama regiona. Bošnjački član Predsjedništva, Šefik Džaferović, juče je, povodom Dana slobode medija, izrazio zadovoljstvo što je BiH po indeksu slobode medija najbolja u regionu (što nije sasvim tačno, budući da je Slovenija cijelih 26 mjesta ispred) istakavši značaj slobodnih medija za funkcionisanje i razvoj demokratskog društva. Međutim, medijska slika u Bosni i Hercegovini nije za pohvalu, isto kao što činjenica da smo u društvu podjednako loših ”drugova” iz regiona, mi tek nešto bolji, ne znači da i dalje nismo loši. Javne prijetnje novinarima, pritisci, pokušaji fizičkog obračuna, pa i sam fizički obračun, onemogućavanje obavljanja novinarskog posla, etiketiranje ”nepodobnih” medija, gotovo su svakodnevna pojava u Bosni i Hercegovini. Kada sve navedeno dolazi od strane zvaničnika, jasno je da nema mjesta slavlju slobode medija. Kada na sve to dodamo i aktuelno vanredno stanje i mjere uvedene zbog pandemije korona virusa, pakao novinarskog posla može početi.

Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik web magazina ”Buka”, govorio je za naš magazin o novinarstvu u doba krize i dodatnim poteškoćama s kojima se novinari susreću. On kaže da je značaj novinarske profesije još veći u vremenima kriza, ali da se pandemija zloupotrebljava kako bi se medijske slobode još više ugušile.

Do novinara je da se odluči, da li će se baviti novinarstvom ili propagandom

Aleksandar Trifunović

”Mediji su već počeli da gube, u prvim danima ove krize. Desetine novinara je već dobilo otkaze. Oglašavanje je smanjeno, kupovina novina gotovo stala, država do sada ni jednom nije pomenula zainteresovanost da pomogne, ili jeste, kao što je to rekao Milorad Dodik u RS, da će ova vlast pomoći nekim medijima. Upravo zato, nikad kao danas nismo imali više potrebe za slobodom medija, danas kad smo dobrovoljno sami sebi ukinuli mnoštvo naših uobičajenih sloboda zarad dobrobita cijelog društva trebamo voditi računa da država to ne zloupotrebi u partijske i partikularne svrhe. Kao što su doktori na prvoj liniji zaštite od posljedica Corone, tako su novinari na prvoj liniji borbe za slobodu govora, mišljenja i za pravo na slobodno i nezavisno informisanje. Te slobode su godinama, teškom mukom hrabrih i odvažnih novinara,  borbom punoj prijetnji, pritisaka, ubijanja i zatvaranja novinara da bi se zbog bilo čega, pa bila to i ova strašna pandemija, zaboravile. A do novinara je da se odluči, da li će se baviti novinarstvom ili propagandom, trećeg nema.” – rekao je Trifunović za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Danas su mnogi novinari, htjeli oni to priznati ili ne, odlučili biti dio propagande, ili orvelovski rečeno, obavljati poslove odnosa sa javnošću. O benefitima koje ostvaruju podobni novinari, ali i o slobodi u medijima, te principima koje svaka redakcija mora imati i strogo ih se pridržavati, za naš magazin govorila je Vanja Stokić, glavna i odgovorna urednica portala ”eTrafika”.

Sloboda uvijek ima svoju cijenu, samo je pitanje želite li da je platite i možete li da podnesete posljedice

”Dio medija zavisi od političkih partija, tu su nažalost i javni servisi koji se ponašaju kao PR služba vladajuće stranke. Oni znaju zašto to rade, opstanak im nije upitan sve dok su poslušni. Ako se neko iz tih medija baš dobro iskaže, biva nagrađen funkcijom. Tako je urednik javnog servisa dobio mjesto konzula, a pojedini novinari mjesta u ministarstvima, nedugo nakon strašne hajke koju je njihov medij vodio protiv grupe ”Pravda za Davida”. Imate i medije koji su zavisni od svojih oglašivača, a kojima ne idu u prilog neke priče koje bi ti mediji plasirali u javnost. Isti ti oglašivači su opet povezani sa političkim partijama pa je to jedan začaran krug. Tu se često javlja i autocenzura, da sami medijski radnici odustaju od priče jer se boje da će imati problema zbog nje. Te dvije grupe medija imaju novca, ali imaju malo ili nikako slobode. Na trećoj strani su mediji koji ne zavise ni od politike ni od reklama, što im omogućava samostalnost, ali je njihova egzistencija ugrožena i oni se iz mjeseca u mjesec bore da prežive. To su većinom alternativni mediji koji se finansiraju putem projekata, iako imaju ponešto i komercijalnih prihoda. To je izrazito neizvjesno i stresno, ali imate autonomiju nad svojim medijem.” – kaže Vanja Stokić za MH.

Pored slobode, za koju se vrijedi boriti, Stokićeva kaže da su principi od kojih se ne odstupa ni po koju cijenu jako bitni u novinarskoj profesiji.

”Pored slobode koju je jako bitno osvojiti i zadržati, važno je da mediji imaju svoje principe i da ih se drže. Da ih ne prodaju kad se ukaže prilika. ”eTrafika” je dobila poslovnu ponudu određenih kockarnica, koje su željele da na naš sajt postavimo reklamu za online kockanje, a dobijali bismo novac od svake osobe koja se registruje putem našeg portala. Kao medij koji se zalaže za unapređenje i poštovanje ljudskih prava, te često piše o raznim devijacijama u koje spada i kockanje, meni je bilo nespojivo da to uradimo, bez obzira što bi nam to možda donijelo dovoljno novca da angažujemo još jednu osobu. Novinari bi trebalo da uvijek razmišljaju o svojim čitaocima, da se vode javnim a ne ličnim niti bilo čijim interesom, da tragaju za istinom ma kakva ona bila i da je saopštavaju bez uljepšavanja, ali i bez dodavanja. Ali isto tako novinari ne bi smjeli da nailaze na zidove gdje god da se pojave. Na prste mogu nabrojati javne ustanove koje su korektne prilikom saradnje sa novinarima i pružanjem informacija.” – rekla je Vanja.

Političari nas javno etiketiraju

Kao ključni problem navodi nerijetko etiketiranje i stavljanje mete na čelo novinarima koji nisu po volji zvaničnika. Takav stav političara prenosi se na građane.

Vanja Stokić

”Političari nas javno etiketiraju i stavljaju mete na nas, a onda se to prenosi na građane i njihov odnos prema novinarima. Recimo, mediji koji se finansiraju putem projekata su redovno obilježeni kao strani plaćenici i domaći izdajnici. Iste organizacije koje medijima daju projekte daju novac i ministarstvima i sportskim klubovima i umjetničkim društvima… Znači li to da su svi izdajnici ili su mediji povlašteni? Stvara se ta neka iluzija da mediji dobiju silne pare i jasne instrukcije šta da pišu. Vjerovatno ima i toga, ali iz svog osmogodišnjeg iskustva rada u mediju koji se finansira preko projekata mogu da kažem da se sa tim nikad nisam susrela. Medij ima teme koje pokriva i aktivnosti koje želi da realizuje, kada nađe pogodan poziv za njih, jednostavno aplicira i nada se da će dobiti novac. Prilikom realizacije donatora zanima samo to što je obećano u projektu. Ako si rekao da ćeš napisati 50 tekstova o uspješnim mladim ljudima, dostavi mi tih 50 tekstova i završio si. Nikad niko nam nije govorio kako ti tekstovi trebaju izgledati, a kada bi neko i pokušao, to bi bio kraj naše saradnje.”  – jasna je urednica ”eTrafike”.

Nedostatak saradnje sa policijom, koja je, po mišljenju Vanje Stokić, veoma važna za ostvarivanje medijskih sloboda, takođe je veliki problem. Navodi da pripadnici MUP-a Republike Srpske nerijetko ograničavaju medije, umjesto da budu saveznici.

”Medije često ograničavaju upravo oni koji treba da im pomognu u radu. Policija i mediji bi po nekoj logici trebalo da su saveznici, a ne ljuti neprijatelji. Isto tako, prava novinara ne bi trebalo da zagovaraju urednici koji ista ta prava krše, niti bi njihovi novinari trebalo da ćute o tome. Izgleda da im je dopušteno pisati o svačijim problemima, osim o svojim. Posebno su ugroženi slobodni novinari. Na primjer, zbog trenutne vanredne situacije imate ogromna ograničenja u radu novinara. Ukoliko ste slobodni novinar iz FBiH i trebate nekoliko dana provesti u RS kako biste obavili svoje zadatke, ne postoji način da dobijete dozvolu za kretanje tokom policijskog sata. ” – rekla je Vanja Stokić za naš magazin.

Da je bavljenje novinarstvom danas vrlo težak, pa i opasan posao, mišljenja je i novinar Emil Karamatić. On kaže i da se mladim novinarima, punim ljubavi prema profesiji, ubrzo entuzijazam ”ubije” kada posao novinara postaje čisto izrabljivanje.

”Novinarstvo danas? U najkraćem, pozicija novinara je takva da nikom svom ne bih poželio da se novinarstvom bavi ni kao trećim zanimanjem. O položaju mogu govoriti tek novinari koji su zaposlenici javnih servisa, dok svi oni koji rade za portale, štampu, uglavnom privatne medije u lošoj situaciji. Najčešći razlog takvog odnosa je što se veliki broj mladih novinara, zaljubljenika u taj posao, raduje da uopšte postoji ili da je ušao u krug moguće egzistencije. No, svjedočimo tome da mnogi nikad ne dožive taj ljudski odnos prema njihovoj želji. Tako da i onaj period proveden u novinarstvu se može okarakterisati kao čisto izrabljivanje.” – kaže Karamatić za MH.

Korporativno novinarstvo diktira novinarske slobode

Emil Karamatić

”Naprosto, sloboda je programirana. Novinar je ima onoliko koliko mu je daje onaj ko ga plaća. Ako radite u privatnom mediju i vaš poslodavac ostvaruje dobar profit od firme koja je debelo zaglibila u kriminal, nećete ni pokušati da tu temu otvarate. Čak autocenzurom unaprijed znadete pravila ponašanja. Mi ne možemo pričati o novinarskoj slobodi, dovoljno je da govorimo o profesionalizmu. No, poslodavac će ugasiti i taj profesionalizam ako pređete unaprijed poznata pravila. Čim ste se upustili u novinarsku avanturu bićete pod pritiskom. No, postoji mali medijski prostor u BIH gdje sloboda koliko toliko egzistira u okvirima profesionalizma.” – rekao je Emil Karamatić.

Pritisci su, po mišljenju svih naših sagovornika, pojava sa kojom se novinari svakodnevno susreću. Narodni poslanik Nebojša Vukanović se prije desetak godina javnosti predstavio kao novinar BN televizije. Originalnim pristupom i hrabrošću osvojio je simpatije mnogih, a izbog priloga koje je objavljivao često se susretao sa brojnim prijetnjama, tužbama, pa i fizičkim nasrtajima. On za naš magazin kaže da su svi novinari koji svojim djelovanjem brane čast profesije danas suočeni sa svim vrstama pritisaka.

Novinarima ni u ratu nije bilo teže

”Ni u ratu nije bilo teže raditi i izvještavati novinarima nego što je to danas. Veliki broj onih koji se nazivaju novinarima, koji su primorani da rade u dvorskim medijima koji su pod kontrolom režima, su savremeni sužnji koji imaju zadatak da za skromnu platu postavljaju naručena pitanja, žmure na oba oka kako ne bi vidjeli stvarnost oko sebe, prišu hvalospjeve o bitangama na vlasti i tako stvaraju neki paralelan svijet snova jer im je glavni zadatak da manipulišu masama. Novinarski hljeb je sa 7 kora, kao nekad rudarski, veoma stresan i rizičan posao za male plate, i nažalost, totalitarno društvo želi da potpuno zgazi i ponizi profesiju pretvarajući je u svoj servis. Najviše slobode je na blogovima i portalima, sreća da postoji internet jer njega ne mogu kontrolisati, jer je većina tradicionalnih medija – štampanih medija, radio i televizija, pod kontrolom vlasti i njoj bliskih tajkuna.” – kaže Vukanović.

Vukanović tvrdi da vlast po svaku cijenu želi da zavede potpunu cenzuru i uspostave kontrolu nad svim medijima. Svjestan teškog statusa novinara, nada se da će se položaj ”sedme sile” uskoro poboljšati.

Nebojša Vukanović

”Oni koji brane čast novinarske profesije, koji se bore da pišu otvoreno i slobodno o suštinskim problemima društva, izloženi su svakoj vrsti pritisaka, od prijetnji, ucjena, ekonomskog iscrpljivanja montiranim procesima po tužbama moćnika za navodnu klevetu, do brutalnih napada i polušaja ubistva, kakvo je preživio novinar BNTV i portala Gerila Vladimir Kovačević. Vlast pokušava da uvede potpunu cenzuru i jednoumlje, a nažalost kontrolišu gotovo sve finansijske tokove i tako ekonomski iscrpljuju medije koje ne kontroliše. Sa druge strane javna preduzeća i ustanove namještenim tenderima finansiraju ATV, RTRS, SRNU i ostale medijske pesnice režima. Nema slobodnog društva bez slobodnih medija. Nadam se da će se položaj novinara popraviti kada se vlast i sistem poprave, da će oni ponovo postati jedan od stubova društva i korektivni faktor koji ukazuje na devijacije i anomalije u društvu, i tako pomaže da se one poprave. Svim novinarima želim sretan praznik, iako ga mnogi nažalost tako ne doživljavaju zbog teškog položaja, nedovoljno poštovanja, slabih plata…  Nadam se da će se to uskoro popraviti.” – rekao je Vukanović za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Pomenuvši novinara BN televizije i portala ”Gerila”, Vukanović je dao šlagvort za našeg sljedećeg sagovornika. Vladimir Kovačević se ljeta 2018. godine na najgori način suočio sa nedostatkom medijskih sloboda u BiH. Naime, 26. avgusta 2018. godine, vraćajući se sa posla, pretučen je metalnim šipkama od strane dvojice muškaraca. Jedan od napadača je osuđen na četiri godine zatvora za pokušaj ubistva, a kako su se dvojica nasilnika često u javnosti dovodila u vezu sa samim političkim vrhom Republike Srpske, ključno pitanje je ostalo neodgovoreno: Ko su nalogodavci brutalnog prebijanja Vladimira Kovačevića?  On je za naš magazin govorio o novinarima i onima koji su, stavljajući se u službu politike, postali portparoli.

Svake godine vrtimo istu ploču u maju

Vladimir Kovačević

”Svake godine vrtimo istu ploču u maju. Osim što je, čini mi se, svake godine sve manje novinara a sve više portparola među novinarima. Medijska scena u Republici Srpskoj je podijeljena na jedan broj nezavisnih medija i novinara i na novinare i medije koji su u direktnoj službi politike, najčešće vladajuće. Tragično je da je među njima i javni servis. To je tragedija i zločin prema javnosti jer takvi mediji ne štite interes javnosti i društva već vlasti a interes vlasti često nije isti kao interes javnosti. Problem je što takve ljude javnost percipira kao novinare a novinarska zajednica ne reaguje. Problem sa kojim se novinarstvo suočava godinama u Republici Srpskoj je potplaćenost pa čak i oni rijetki koji pitaju, propituju, traže informacije, otkrivaju, bivaju prinuđeni da rade za nekoliko medija kako bi preživjeli… O činjenici da institucije nazovi države ne reaguju na objavljene afere već radije progone te iste novinare izlišno je i govoriti.” – rekao je Vladimir Kovačević za naš magazin.

O nekorektnom odnosu prema pojedinim novinarskim ekipa i dvostrukim aršinima institucija, govori današnji primjer o kojem je na svom Facebook profilu pisala i Ljiljana Smiljanić, novinarka televizije ”Al jazeera Balkans” i članica Udruženja ”BH novinari” i Kluba novinara Banjaluka. Naime, Snežana Mitrović, novinarka N1 televizije koja je jutros prva izvijestila o preseljenju pacijenata sa banjalučkog Univerzitetsko kliničkog centra, te pitala nadležne zašto se to radi, no nije dobila odgovor na konferenciji održanoj povodom ”seobe” pacijenata, već su informaciju dobili predstavnici probranih medijskih kuća koji su bili obaviješteni o održavanju konferencije. Ona navodi da je apsurd još veći uzevši u obzir da su zvaničnici Republike Srpske svega par sata uoči pomenute konferencije uputili čestitku novinarima povodom nadolazećeg 3. maja – Dana slobode medija.

Ljiljana Smiljanić je za internet magazin ”Moja Hercegovina” rekla da informacije od javnog značaja moraju biti svima dostupne, istakavši da je objavu napisala iz potrebe da sa pozicije članice Udruženja ”BH novinari” i banjalučkog ”Kluba novinara” ukaže na ovakve stvari kako se one ne bi ponavljale.

Hvala za čestitku!

”Informacije o stanju u Univerzitetskom kliničkom centru RS školski su primjer informacije od javnog značaja. Posao novinara je da ih provjere, objave i objasne javnosti. Zato je bilo neophodno da se oglasi rukovodstvo UKC RS. Da odgovore na sve, ako već smatraju te informacije netačnim ili nepotpunim. Tu ulogu je preuzeo ministar zdravlja i socijalne zaštite Alen Šeranić, ali je pozvano samo par medija, što je nedopustivo kad su u pitanju ovako osjetljive informacije. Obrazloženje je bilo da su prisutne kolege tražile izjavu ministra zvanično, ali opet naglašavam da je u pitanju informacija od javnog značaja. To znači da zanima sve medije, naročito našu koleginicu sa N1, Snežanu Mitrović, koja je prva objavila određene informacije i tražila komentar nadležnih. Reagovala sam zato što se to obraćanje ispred zgrade Vlade desilo samo par sati nakon što je iz te zgrade stigla čestitka medijima povodom Svjetskog dana slobode medija u kojoj se navodi da cijene rad medija i da je od ključne važnosti tačno i pravovremeno informisanje građana.” – rekla je Ljiljana Smiljanić za MH.

Da stanje u Srbiji nije ništa bolje (štaviše, pogledom ka tabeli Reportera bez granica je gore) potvrđuje za naš magazin Dragoljub Draža Petrović, urednik beogradskog dnevnog lista ”Danas”.

Pravi novinari danas predstavljaju incident ili atrakciju

Petrović većinu današnjih novinara svodi na profesiju kelnera, tačnije na izvršioce želja političara. Zaključuje da je za vrijeme Slobodana Miloševića bilo više slobodnih medija.

Dragoljub Draža Petrović

”Novinari većine medija u Srbiji danas su svedeni na zanimanje kelnera, odnosno na puke izvršioce želja naručioca, odnosno političara. Novinarstvo je veoma lepa i dinamična profesija, ako je možete raditi bez pritisaka, ali mi smo danas u situaciji da su novinari koji kritički pišu o vlastima izloženi linču samo zbog činjenice da se bave svojim poslom po pravilima. Politička podobnost je postala osnova za rad u novinarstvu, pa oni koji to nisu predstavljaju incident ili atrakciju. Sloboda medija je upravo mogućnost da nekoga nešto pitate ili da nešto napišete, a da zbog toga ne snosite nikakve konsekvence.  U Srbiji je sve suprotno od toga, kada god neki novinar zagrebe ispod površine vlasti, pita nešto nezgodno, napiše tekst koji se ne sviđa Vučiću i njegovoj sviti, on preko brojnih režimskih medija biva uvaljan u blato. Udara se najniže, pa bavljenje novinarstvom postaje veoma rizično. Potrebno vam je mnogo živaca, pa i hrabrosti da sve te pritiske istrpite. Da vam ne pričam da su političari postali šefovi marketinga, pa pritiskaju oglašivače ne bi li nepodobne medije doveli na ivicu opstanka.  List ”Danas” čiji sam trenutno urednik upravo je žrtva tih pritisaka, ali odolevamo zato što smo žilavi, preživeli smo i gora vremena, poput Miloševićevih,  kada je, za divno čudo, u Srbiji bilo više slobodnih medija nego danas.” – rekao je Draža Petrović za naš magazin.

Nema sumnje da će se region, nažalost, još dugo boriti za slobodu medija, a ukoliko se Džaferović prisjetio jednog drugog Slobodana Miloševića – lika iz filma ”Dečko koji obećava” Miše Radivojevića, iz 1981. godine, i njegovih riječi da je ”Slovenija oduvek bila inostranstvo”, onda je zaista bio u pravu kada je danas rekao da je Bosna i Hercegovina prva po slobodi medija u regionu. Prva među jednakima… Političari koji danas budu upućivali čestitke novinarima povodom njihovog dana – Dana slobode medija, i utrkivali se u tome ko će pripadnicima ”sedme sile” uputiti ljepšu želju, trebali bi dobro razmisliti prije nego što istu upute, pa možda da se i ugrizu za jezik, jer kako stara izreka kaže: Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari. Kada bi se, ono što političari 3. maja na glas žele novinarima, zaista ostvarilo, nesumnjivo bi živjeli u zemlji iz bajke i ne bi se u prašini utrkivali ko je bolje rangiran pri dnu liste ”Reportera bez granica”, a u takvoj zemlji za ovdašnje političare ne bi bilo mjesta. Ovako nam ipak ostaju javne prijetnje, pozivi na linč, a s vremena na vrijeme suočavaćemo se i sa ponekom šipkom, jer mnogo je više dana u godini kada političari ”žele krv” svih onih novinara koji časno obavljaju svoj posao. Na kraju krajeva, da se ne lažemo, mnogi zvaničnici će danas čestitati novinarima naglas, poželjeti im što više medijske slobode, a u sebi priželjkivati politički raj – raj u kojem nema teških novinarskih pitanja… Adut istinskih novinara bila je i biće Periklova misao koja kaže da tajna slobode leži u hrabrosti! Ima li veće hrabrosti od bavljenja novinarstvom u zemlji/zemljama gdje ”neposlušne” novinare ubijaju, tuku metalnim šipkama, nazivaju izdajnicima, plaćenicima, neprijateljima države a jedan dan godišnje su, bar deklarativno, prijateljski nastrojeni prema njima?

Igor Svrdlin

424 Shares
424 Shares
424 Shares
Copy link