I prije nego što je Draško Stanivuković izabran za predsjednika PDP-a bilo je više nego jasno da će se biti ljuta bitka za „prvo lice opozicije“ u narednim godinama. Iako je Srpska demokratska stranka i dalje najveća opoziciona partija koja ujedno ima i najbolju infrastrukturu na terenu, pitanje je da li u ovoj partiji mogu bilo šta značajnije da urade na narednim opštim izborima bez Stanivukovića.
Nakon što je (ponovo) pobijedio u trci za gradonačelnika Banjaluke – i to uvjerljivije nego prije četiri godine – Draško Stanivuković je odmah u pojedinim krugovima promovisan u novog lidera opozicije. Odgovor nije trebalo dugo čekati – predsjednik SDS-a Milan Miličević je odmah saopštio da je zapravo SDS istinski opozicioni lider i da drugog lidera ne može biti. Kada se tome doda netrpeljivost između Stanivukovića s jedne te Narodnog pokreta Jelene Trivić i Pokreta za pravdu i red Nebojše Vukanovića sa druge strane – veliko je pitanje sa čime će opozicija izaći pred Miloša.
Bio Stanivuković ruka Milorada Dodika koja burgija po opozicionom džepu ili ne, bili njih dvojica u „simbiozi“ koja je zasnovana samo na finansijskom terorizmu ili ne, jasno je da je Stanivuković jedini opozicionar koji trenutno može da okupi veliki broj glasača. Njegova „banjalučka baza“ je sasvim dovoljna za lokalne izbore, ali će mu trebati daleko bolji zalet za Palatu Republike.
S obzirom na to da je PDP u najvećem dijelu Srpske bukvalno uništen i da Stanivuković za podizanje mrtvog konja nema dovoljno vremena, jer izbori za predsjednika Republike Srpske mogu biti održani već sljedeće godine ukoliko Sud BiH udari veto Dodiku na dalje bavljenje politikom, jedino rješenje za sve njegove predizborne probleme je SDS.
“Biće veoma teško objasniti biračima SDS-a zašto član najveće opozicione stranke nije kandidat za predsjednika Srpske. To, možda, nije ni pošteno, ali u ovom trenutku u SDS-u niko i ne razmišlja o kandidatima za opšte izbore ili za prijevremene izbore. Niti SDS može u tu bitku bez Stanivukovića, niti Stanivuković može bez SDS-a. SDS-u je potrebna njegova prodornost i energija, njemu je potrebna SDS-ova baza”, istakao je za MojuHercegovinu jedan visokopozicionirani član SDS-a koji dobro poznaje prilike u opoziciji.
Nakon što je Stanivuković preuzeo PDP nema nikakve sumnje da će se situacija u opozicionim redovima dodatno komplikovati. Partija demokratskog progresa u 40 opština nije prešla cenzus, a Stanivuković ima i previše problema u Banjaluci da bi sada mogao da se bavi strankom koja je u rasulu. On je prije nekoliko dana rekao da načelno nije „zainteresovan za 2026. godinu“, ali mnogi smatraju da to nije tačno i da su protesti koji je organizovao prošle sedmice zbog Zakona o budžetskom sistemu samo početno pokazivanje mišića koje je došlo u trenutku kada je osjetio Dodikovu krv.
“Nema nikakve sumnje da će se dvije ključne bitke biti između te dvije stranke. I jedni i drugi imaju argumente zašto žele da baš oni budu lideri. SDS ima argument najbolje organizovane stranke i činjenicu da PDP-a osim u Banjaluci, Kotor Varoši i u Bijeljini nema ni u tragovima. PDP sa, druge strane, ima Stanivukovića kao argument, odnosno poziciju gradonačelnika u najvećem gradu Srpske”, kazao je za MojuHercegovinu lider „ReStarta“ Stefan Blagić.
Naš sagovornik smatra kako će opozicija morati da pravi duboki kompromis ukoliko želi da pobijedi SNSD na sljedećim opštim izborima. Jedni bez drugih, dodaje on, mogu, ali u tom slučaju je izborni poraz neminovan.
“I taj poraz će se desiti bez obzira na to kada će izbori biti održani. Samo zajedno mogu da pobjede SNSD. Ne znam da li oni to shvataju ili ne i mogu li pobijediti sujete koje ih proždiru. Biće zanimljivo vidjeti ko će biti sa druge strane. Svima će biti lakše ako kandidat ne bude Milorad Dodik, ali ni tada neće biti lako”, kazao je Blagić.
Da stvar po opoziciju bude gora, nema samo Stanivuković unutastranačkih problema. Milan Miličević je nedavno izgubio jedva formiranu skupštinsku većinu u Tesliću i nema nikakve sumnje da će on u narednom periodu činiti sve da tu većinu vrati pod svoju šapu. SDS je takođe u slobodnom padu koji je rezultirao najlošijim izbornim rezultatom u istoriji ove stranke.
“I jedni i drugi imaju ogroman posao pred sobom ako uopšte razmišljaju o tome da ruše Dodika i SNSD. Nemoguće je srušiti SNSD samo na osnovu Banjaluke i Bijeljine. SDS i PDP možda imaju gradonačelnike u ovim gradovima, ali SNSD će vrlo vjerovatno imati skupštinske većine. Pritom se SNSD u Banjaluci vratio. Na prošlim izborima su imali 25.000, a na ovim su osvojili 33.000 glasova. Nije, dakle, SNSD umro, pa da se na njega ne može računati”, kaže novinar Dragan Maksimović.
Maksimović smatra da je i pred SDS-om i pred PDP-om veliki posao prije bilo kakvih novih kandidatura. On dodaje da je Stanivuković nedavnim protestima jasno rekao šta misli o svojoj narednoj kandidaturi.
“Ti protesti su bili dvogubi. Sa jedne strane su trebali da vrate u javnost Stanivukovića kao gerilca koji je spreman da gine zbog nepravde, a sa druge strane niko ne može da objasni kako su njemu dozvoljeni takvi protesti kada nikome drugome nisu. On prilazi Palati Republike kao da je njegova vikendica, okuplja građane pred Narodnom skupštinom, blokira ulice oko Vlade Srpske. On silno želi da se odmakne od Dodika, odnosno od priče o „simbiozi“ koja ga prati, ali mi se čini da je to neuvjerljivo”, istakao je Maksimović.
Lider Pokreta za pravdu i red Nebojša Vukanović više je puta rekao kako mu ne pada na pamet da pravi bilo kakav pakt sa Stanivukovićem, jer je gradonačelnik Banjaluke, po njegovim riječima, Dodikov igrač. Stanivuković je, dodaje on, za četiri godine mandata potrošio više od milijardu maraka budžeta i najveći grad Republike Srpske doveo je do bankrota.
“Gradska kasa je prazna, sva plaćanja kasne, računi su blokirani, između ostalog i zbog neplaćenih računa za električnu energiju koji su prešli milion maraka. Nisu plaćeni ni članovi biračkih odbora iako je od lokalnih izbora prošlo više od dva mjeseca zbog skoro 300 radnika koje je zaposlio u administraciju, gradska javna preduzeća, ustanove i administraciju. Budžet za plate za četiri godine njegovog mandata povećan je za deset miliona maraka”, kazao je Vukanović.
Iako je ljetos na sjednici Predsjedništva PDP-a usvojena odluka da Stanivuković neće biti kandidat za predsjednika PDP-a, poslije izbora Branislav Borenović i Stanivuković su pogazili dogovor i riječ. Vukanović smatra da je to njihov poznati manir u ponašanju.
“Stanivuković godinama nije smio da pisne niti da spomene Dodikove. Ućutao se, sakrio porodično stablo sa dvorskim firmama i prestao da kritikuje vlast, tvrdeći da je postao mudar i sazrio, a onda je preko noći odjednom napravio zakret, vratio se na fabrička podešavanja, postao ponovo ‘opozicionar’ koji tobože napada vlast i izjavio da je bio naivan protekle četiri godine, te izrazio želju da bude lider opozicije”, kaže Vukanović.
Stanivuković je, smatra on, potvrdio ambiciju da i formalno bude kandidat za predsjednika Republike nakon što ga proglase za lidera PDP-a, a ostaje da se vidi da li će SDS kandidovati Ljubišu Petrovića koji sada djeluje kao dio tandema sa Stanivukovićem ili Milana Milićevića.
“Ono što me čudi je velika podrška Stanivukoviću od strane SDS-a uprkos činjenici da je pred izbore smijenio sa funkcije izvršnog direktora Vodovoda predsjednika Gradskog odbora SDS-a Banjaluka Željka Raljića, ucjenjivao i pritiskao članstvo zbog čega SDS prvi put od 1990. godine nema odbornika u Banjaluci”, zaključio je Vukanović.
