Da amnestiranju svakoga ko pređe u njihove redove nije sklona samo vlast, koja je to pokazala nebrojeno puta dogovorivši saradnju sa ljudima koje su godinama prozivali za najcrnje stvari poput izdaje ili kriminala, već i opozicija, pokazali su njihovi euforični pozivi lideru DNS-a Nenadu Nešiću da im se pridruži u borbi protiv SNSD-a, kao da nije riječ o partiji koja je 14 godina dio vlasti i čovjeku koga su godinama prozivali za kriminal, sukob interesa i bahatost.
Izlazak DNS-a iz vladajuće koalicije izbrisao je tako sjećanje najglasnijih opozicionara ali se ono naprasno povratilo na suprotnoj strani pa je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik počeo istog dana potencirati Nešićevo šutiranje novca koje je zabilježeno prije godinu dana. Da bi ubrzo nakon izlaska iz vladajuće koalicije mogao postati i „izdajnik“, što je omiljena optužba iz vladajućih redova upućena političkim protivnicima, svjestan je i sam predsjednik DNS-a.
Do juče smo bili dobri i pošteni , a danas najgori. Do juče patriote, a sutra ćete nas nazivati izdajnicima. Ova stara mantra podjele na ove i one više ne prolazi. Ne može se Republika Srpska graditi na unutrašnjem neprijateljstvu i sukobljavanju sa svima“, poručio je Nešić nakon prelaska u opozicione redove.
I zaista, dan nakon što je Nešić napustio „Srpski klub“ u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, SNSD-ov delegat u Domu naroda BiH Dušanka Majkić upitala je cinično putem društvenih mreža da li je to „Adilova grupa dobila pojačanje“, aludirajući na Adila Osmanovića, poslanika SDA koji je mandat dobio kao kandidat sa teritorije Republike Srpske a za koga tvrdi da je u savezu sa opozicionim poslanicima iz SDS-a i PDP-a.
Zaboravlja se sve
Naravno, za nju, kao i za druge funkcionere stranaka vlasti nije bio problem kada je npr. Obren Petrović, dugogodišnji SDS-ov gradonačelnik Doboja, godinama optuživan za izdaju nacionalnih ineteresa, prešao u njihove redove. Ne samo da im nije smetalo nego je postavljen i za predsjednika dobojskog SNSD-a, čime je postao stranački šef istim onima koji su ga više od 10 godina optuživali za kriminal, korupciju, izdaju, strahovladu i šta sve ne.
Nisu bili „gadljivi“ ni na predsjednika NDP-a Dragana Čavića, a ni on na njih, iako su ga često etiketirali kao „soroševca“, izdajnika koji je potpisao srebrenički izvještaj, gosta zapadnih ambasada itd. Istog dana kada je NDP postao dio vladajuće koalicije Čavić je za dojučerašnje političke protivnike naprasno postao „najkvalitetniji opozicionar“ koji je „jedini argumentovano raspravljao u skupštini“, jedini davao rješenja i slično. Sjetili su se i da je bio predsjednik Republike Srpske, što ipak treba uvažavati. Čavić je, sa druge strane, godinama ponavljao da se „sa režimom ne pregovara, već da se režim ruši“, bio najglasniji u kritici „afere papak“, slao tonske snimke na vještačenje kako bi dokazao njihovu autentičnost i dokazao političku korupciju tadašnje premijerke Željke Cvijanović. Najavljivao je da će nas vlast čiji je danas dio dovesti do „grčkog scenarija“, odnosno bankrota, tražio ostavku predsjednika republičkog parlamenta Nedeljka Čubrilovića sa kojim danas pregovara o spajanju partija, žestoko optuživao Igora Radojičića, kojem je bio protivkandidat za prvog čovjeka grada na Vrbasu, a danas ga podržava kao najbolje rješenje itd.
Iz SNSD-a su optuživali i Miću Mićića, gradonačelnika Bijeljine, za „široko rasprostranjenu korupciju“ dok je danas on najbolje rješenje za pomenuti grad. Isto je i sa druge strane, jer sada SDS-ovi funkcioneri, nakon što ih je napustio, optužuju Mićića za brojne malverzacije. Nenada Stevandića je lično lider SNSD-a prozivao za „nečasnu ratnu prošlost“, a današnji prvi čovjek Ujedinjene Srpske Dodika za kriminal. Današnji politički partneri, Dodik i Stevandić, nekada nisu birali riječi kada su optuživali jedan drugog.
Ne može meni Stevandić govoriti o poštenju. Jedan od banjalučkih privrednika rekao je da ga je javno napao Stevandić i rekao da to više neće raditi ako mu da 50.000 KM. Stevandić je tokom vladavine svoje stranke u Banjaluci dobio besplatno opštinsko zemljište za izgradnju kuće. Zloupotrijebio je Sokolski dom u ovom gradu. Zna se i šta je radio u toku rata, a znamo i na koji način je završavao školu. Podsjetiću ga i na još neke aktivnosti vezane za lokalne izbore koje mu ne idu u prilog“, govorio je Dodik početkom septembra 2013. godine.
Ni DNS-ovcima nije smetalo kada su poslanici, koji su mandat osvojili sa liste SDS-a, prelazili u redove vlasti, mnogi od njih i u sam DNS. Samo u prošlom mandatu u njihovu stranku prešli su Darko Banjac, poslanik u NSRS, Đorđo Krčmar i Borislav Bojić, poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH te Ognjen Tadić, delegat u Domu naroda BiH, kao i niz odbornika u brojnim lokalnim zajednicama.
Kada je u novembru 2018. godine DNS napustio Nedeljko Čubrilović sa još troje kolega poslanika u NSRS a potom i osnovao partiju – Demos, vrh DNS-a se sjetio kako je to prevara birača i krađa mandata. Socijalisti su, slično, ćutali i na napuštanja opozicionih partija a nisu reagovali ni na cijepanje DNS-a ali su glasno progovorili o nepravdi kada se to desilo njima. Naime, Socijalističku partiju je u aktuelnom mandatu napustilo četvoro poslanika predvođenih Goranom Selakom, dok je lideru Petru Đokiću ostalo vijerno tek troje. Za sada je „neokrnjen“ ostao samo SNSD, a sigurno je da bi i oni potezali argument „prevare birača“ kada bi im se nešto slično dogodilo.
SDS-ovci oduševljeni, u PDP-u „spremni na saradnju“
Sa druge strane, opozicionari nisu često bili u prilici da dokazuju svoju principijelnost jer u suprotnom smjeru, iz vlasti u opoziciju, rijetko ko je prelazio. Ipak, na DNS-u, i to u više navrata, pokazali su da ne djeluju ništa drugačije od svojih protivnika. Još kada su 2017. godine DNS-ovi poslanici oborili SNSD-ov prijedlog o prodaji Rudnika željezne rude „Ljubija“, iz opozicionih redova su stizale euforične pozivnice za zajedničkim djelovanjem, što se nastavljalo svaki put kada je dolazilo do trzavica na relaciji SNSD-DNS.
Da su spremni amnestirati i socijaliste, treću partiju „najdugovječnije koalicije u regionu“, pokazala je opoziciona ponuda iz 2014. godine, kada su lideru SP-a Petru Đokiću ponudili da napusti koaliciju sa SNSD-om a za uzvrat dobije, ni manje ni više, već premijersku funkciju. Imajući u vidu sve češće probleme i na relaciji SNSD-SP nije isključeno da, pored DNS-a, opozicioni prvaci u svoj zagrljaj pozovu i socijaliste.
Od nedavnog DNS-ovog napuštanja koalicije nisu prošla ni 24 sata a visoki opozicioni funkcioneri euforično su pružili ruku Nešiću i ostalim DNS-ovcima, uz poziv na saradnju, pa je tako bivši lider SDS-a Vukota Govedarica poručio da DNS treba „što prije integrisati u opozicione redove“.
Smatram da lideri opozicionih stranaka trebaju što prije da sjednu za dogovarački sto i pripreme format u kome će se DNS integrisati u opoziciono djelovanje koje treba 15. novembra da napravi što bolju poziciju za svrgavanje Dodika i njegovih rušitelja demokratije koji su Republiku Srpsku doveli na sam rub propasti“, rekao je Govedarica.
Sadašnji predsjednik najveće opozicione stranke u Srpskoj Mirko Šarović takođe nije krio oduševljenje te je poručio da su „vrata SDS-a otvorena“ za višedecenijske političke suparnike.
„Što se tiče saradnje SDS-a sa DNS-om, ona zavisi prije svega od njih. Mi smo imali i do sada otvorena vrata za saradnju, na njima je odluka i treba im prepustiti da donesu svoje odluke. U svakom slučaju vrata SDS su im otvorena”, kazao je Šarović.
Kandidat za gradonačelnika Banjaluke i predsjednik najvećeg odbora PDP-a u Srpskoj Draško Stanivuković je bio nešto oprezniji u odnosu na SDS-ov dvojac ali je takođe istakao da je njegova stranka spremna na savez sa DNS-om.
„Očekujem da u DNS-u pokažu istrajnost u namjeri da napuste vladajuću koaliciju te da ne dozvole nikakva poniženja od strane SNSD-a ili nekog drugog. Očekujem i da DNS pokuša da pronađe partnere u ljudima koji su potpuno drugačiji, u ljudima koji su novi, u ljudima koji su prijatelji Republike Srpske, svake lokalne zajednice, svakog grada, svake opštine. Ljudi koji zastupaju drugačiju politiku, politiku u kojoj su poželjne različitosti, gdje ne morate da budete u tom kalupu gdje onako kako misli jedan čovjek moraju svi drugi da misle. Očigledno je njima više prekipilo da rade na taj način i traže nove ljude“, rekao je Stanivuković.
On je potom naveo da je PDP otvorena za saradnju sa svima onima koji misle drugačije i nemaju straha.
„Mi smo spremni da u tom smislu budemo to što jesmo, ti novi ljudi, koji rade bez ucjena, bez prisile, slobodno i koji poštuju različitosti. Ne samo političke, nego i svake druge različitosti koje su poželjne u cijeloj RS. Neka DNS pokuša da pronađe partnere koji će poštovati drugačije stavove. Mi kao PDP, kao narodni poslanici i kao predstavnici građana zaista poštujemo svakog čovjeka, bez obzira iz koje stranke bio, kako se zvao i kako se prezivao. Tako da mislim da u drugim ljudima mogu imati mnogo veću saradnju“, zaključio je Stanivuković poručivši, doduše između redova, da je PDP raspoložen na savez sa DNS-om.
Trivićeva oprezna, Grmuša izričit
Jelena Trivić, PDP-ov poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koja je ranije kritikovala Nenada Nešića, ističe da je izlazak ove stranke iz vladajuće koalicije – njihova unutrašnja stvar, te bila znatno opreznija kada je riječ o potencijalnoj saradnji.
Nešić ima svoje razloge zašto je to uradio, ali ga to svakako ne amnestira od odgovornosti za neke druge loše stvari koje je radio i vrijeme može da pokaže da on može da ih ispravi ako je zaista spreman i u tom slučaju možemo razgovarati, ako je u pitanju samo zaokret zbog nekih ličnih sukoba, mene što se tiče to ništa ne mijenja”, rekla je ona.
Trivićeva smatra da treba dati na vremenu da se DNS kao neko ko je izašao iz vladajuće koalicije dokaže da li je za drugačije politike i principe i programe od onoga što su do sad radili.
“Ja često u svojim nastupima kažem da ne treba dijeliti narod i s te strane smatram da onima koji su promjenili kurs možda treba dati vremena se dokažu kao iskreni opozicionari u smislu svih onih politika i principa koje radi SNSD. Mi moramo vidjeti jasnu razliku u njihovom političkom izražaju, nije dovoljno samo izaći iz koalicije. Potrebno je promjeniti kurs potpuno i zalagati se za drugačije vrijednosti ako oni to urade mogu da budu prihvaćeni. Ako je to motivisano ličnim sukobima unutar njihovih redova, a nema veze sa promjenom politika i principa, onda to nije dobro“, rekla je Trivić.
Njen stranački kolega Milko Grmuša, koji je i generalni sekretar stranke, bio je jedini izričit te naglasio da nije spreman sarađivati sa ljudima iz DNS-a.
„Politika bi, po meni, morala biti stvar principa. Iako je često prljava, prevrtljiva, okrenuta onim najnižim ljudskim porivima, ipak mislim da nam je danas, više nego ikad, potrebno održavanje makar minimuma vrijednosti. Jer, šta smo bez njih? Nije mi jasno kako jedna odluka jedne vladajuće stranke, nastala isključivo kao plod nezadovoljstva raspodjelom plijena, a ne kao rezultat bilo kakvih ideoloških razlika, može biti toliko dobra da odjednom amnestira tu stranku za gotovo dvije decenije učešća u moralnom, političkom, privrednom i demografskom urušavanju Republike Srpske. U svemu što je bilo pogrešno učestvovale su tri ključne političke stranke. Ako mi u opoziciji, s pravom, kritikujemo kršenje zakona, odsustvo demokratske kulture, partokratske devijacije i potčinjavanje institucija volji pojedinca, sa kojim pravom odjednom amnestiramo one faktore koji su tome doprinijeli svojim punim kapacitetom?“, naveo je na društvenim mrežama Grmuša, iznijevši tako jedini drugačiji stav unutar opozicionih redova.
On je dalje poručio da se „niti u jednom jedinom političkom milimetru lično ne pronalazi bliskim sa aktuelnim garniturama svih partija na vlasti“.
Nije sporno da se političke partije promijene, ali za to je potreban dugotrajan proces i ozbiljna kadrovska promenada. Ničega od toga nije bilo kad je riječ o najnovijim političkim kombinatorikama unutar vlasti, a koje su pojedini opozicioni prvaci posuli istorijskim lovorikama, pa se postavlja pitanje da li nam odjednom nije sporno posipanje novčanicama, imenovanje živopisnih kadrova u Savjetu ministara BiH, asfaltiranje puteva samo svojim glasačima, protivpravno imenovanje članova organa političkih stranaka na službenička mjesta“, upitao je, između ostalog, Grmuša.
„Šta mi radimo sa Čavićem, Obrenom i Cickom“
U suprotnom, vladajućem, bloku gotovo da nije bilo negodovanja kada su u njihove redove prelazili nekadašnji jurišnici opozicije, sa kojima su nebrojeno puta imali prepirke na ivici sukoba. Nenad Stevandić, Darko Banjac, Borislav Bojić, Ognjen Tadić, Obren Petrović, Dragan Čavić, Mićo Mićić i desetine drugih, najčešće bivših SDS-ovaca, preko noći su postajali prihvatljivi za cjelokupnu vladajuću garnituru. Jedan ili dva glasa protiv „usisavanja“ dojučerašnjih političkih protivnika u vlastite redove bio je tek eksces. Jedan od njih bio je SNSD-ov, tada poslanik u Narodnoj skupštini RS, Drago Kalabić, koji, koje li ironije, više nije u partiji u kojoj je decenijama vršio niz funkcija. Izbačen je iz nje.
„Šta je nama bio cilj 2006. godina a šta danas?! Šta mi radimo sa Čavićem, Obrenom i Cickom?! Jesmo li mi Savez nezavisnih socijaldemokrata ili smo ’savez svega i svačega’!? Uvijek smo imali koalicioni sporazum prije izbora i takav je potpisan sa DNS-om i Socijalističkom partijom, a sada nemamo ni program koalicije niti sporazum“, pitao se krajem pretprošle godine Drago Kalabić, dugogodišnji visoki funkcioner SNSD-a, ne znajući da će se pomenuti spisak u međuvremenu još više proširiti.
Kalabić, koji se jedini javno usprotivio savezu SNSD-a sa nizom opozicionih funkcionera, a koji je dobio na intenzitetu posljednjih pet godina, neslavno je završio. Pred kraj poslaničkog mandata u NSRS imenovan je za direktora prnjavorske distribucije u Elektrokrajini. Zauzvrat, trebao je mirno prihvatiti da se ne nađe na listi za izbore 2018. godine. Poslije izbora, razriješen je pomenute funkcije a potom i izbačen iz SNSD-a zbog “kršenje Statuta, odstupanja od politike i programa stranke, te rušenja ugleda SNSD”.
„Odstupanje od politike i programa stranke“ u Kalabićevom slučaju moglo bi biti i to što je prozvao vrh stranke da, saradnjom sa mnogobrojnim dojučerašnjim političkim protivnicima, odstupa od politike i programa stranke.
U kritici Dodikovih saveza Kalabiću, bar javno, pridružio se samo Rajko Vasić, nekadašnji generalni sekretar stranke, dok su ostali bespogovorno prihvatili savez za „Mićom, Obrenom, Čavom…“.
„Za SNSD je loše to što dojučerašnji najviši funkcioneri SDS-a prelaze u njene redove. Dogovorom sa Mićićem, ali i nekim ranijim potezima Dodik je odstupio od principa starog SNSD-a. Prelazak Obrena Petrovića u SNSD, a sada i sličan scenario sa Mićom Mićićem nije dobar za stranku. Na taj način odumire tkivo SNSD-a. Aranžman sa Mićićem posebno je loš za gradsku organizaciju SNSD-a u Bijeljini, jer se pokazalo da SNSD u tom gradu nije našao način da pobijedi Mićića, pa sad s njim mora da pravi koaliciju. To će se u budućnosti još lošije odraziti na SNSD u Bijeljini. Kao što je prišao SNSD-u, Mićić sutra može da napravi suprotan korak. To isto važi i za Obrena Petrovića“, ističe Vasić.
Birači neće zamjeriti
Politička analitičarka Ivana Marić ne misli da bi saradnja SDS-a i PDP-a sa DNS-om natjerala opoziciono nastrojene birače da okrenu leđa partijama za koje glasaju.
Domaće glasačko tijelo je prosto naviklo na različite malverzacije po pitanju stranačkih pregrupisavanja i to im nije ništa neuobičajeno. Oni izaberu svoje političke predstavnike a onda njima puštaju da rade ono što misle da trebaju raditi. Birači to neće u velikoj mjeri zamjeriti niti će ’flertovanje’ opozicije sa DNS-om mnogo uticati na odluku opoziciono nastrojenih glasača da na narednim izborima ponovo podrže svoje favorite“, ističe za Moju Hercegovinu Marićeva.
Iako bi na takve stvari trebalo reagovati, navodi naša sagovornica, dosadašnja praksa je pokazala da birači jako sporo reaguju na slične vrste prelaza.
„Imali smo mi i mnogo radikalnije i koalicije i izlaske iz koalicija, i dogovore pa nakon izbora gaženja svega što su obećali i slično. Zato mislim da se to neće u prevelikoj mjeri odraziti na biračku volju, te opozicionari mogu biti mirni po tom pitanju“, kaže Marićeva.
Kada je riječ o samom približavanju opozicije i DNS-a, naša sagovornica naglašava da je to nešto sasvim očekivano.
„I ranije smo imali primjere kada su se neke političke partije izvlačile pred izbore iz vlasti, a potom, u nekoj novoj vladajućoj koaliciji bivale lišavane svake odgovornosti. DNS predstavlja nešto što kod nas uvijek imamo, a to je neka vrsta vladajuće opozicije. Stranka koja je u vlasti, a ponaša se kao opozicija“, kaže ona.
Prema Marićevoj, za očekivati je bilo da se sadašnje opozicione stranke blagonaklono odnose prema DNS-u.
„Na taj način nastoje ih privolili da se priključe njima i njihovom klubu i bore protiv SNSD-a. Pošto SNSD bez DNS-a gubi svoju moć, onda bi to moglo značiti i preslagavanje vlasti u nekom budućem vremenu. Opozicija tako sigurno ne misli da DNS nije odgovoran za stanje u Republici Srpskoj, smatraju ih saučesnicima u svom tom procesu i pozicijama koje imaju, ali im moraju reći koju lijepu riječ da bi ih provukli bliže sebi, jer su procijenili da su im neophodni“, zaključila je Marićeva u razgovoru za naš portal.
Ognjen Tešić
