Početna  /  Maturanti trebinjske Gimnazije položili ispit zrelosti – Novac za proslavu mature donirali sugrađaninu Miodragu Jahuri
Teme i komentari Trebinje

Maturanti trebinjske Gimnazije položili ispit zrelosti – Novac za proslavu mature donirali sugrađaninu Miodragu Jahuri

Korona virus onemogućila je mnoge da u normalnim okolnostima završe školsku godinu, a učenici završnih razreda, kako osnovne, tako i srednje škole, čini se, najviše su ”oštećeni” pandemijom. Mali i veliki maturanti sigurno su dugo maštali o maturskoj večeri, birali pratitelje, smišljali aktivnosti povodom završetka školovanja, no korona je imala drugačije planove… Kakve god planove i namjere imao virus koji je cijelo čovječanstvo paralisao, maturanti trebinjske Gimnazije ”Jovan Dučić” izašli su kao apsolutni pobjednici, položivši ispit zrelosti i dokazavši da su već sada veliki ljudi. Na inicijativu Nikoline Škiljević, učenice IV2 ove srednjoškolske ustanove, novac koji bi maturanti odvojili za proslavu maturske večeri, preusmjeren je za pomoć Miodragu Jahuri, njihovom sugrađaninu čija je životna priča nedavno rastužila mnoge. Ideju je sjajno prihvaćena, kako od Nikolininih drugara iz razreda, tako i od ostalih maturanata. Kao pravi diskretni heroji, učenici su akciju priveli kraju u ”ilegali”, bez svjetlosti reflektora i blicanja fotoaparata. Gest vrijedan svakog poštovanja, gest koji će, nema sumnje, pamtiti dugo i kojim su nadomjestili nemogućnost klasične proslave mature na najbolji mogući način. O ovoj akciji za naš magazin govorili su Nikolina Škiljević i Sara Kolak, učenice IV2 Gimnazije ”Jovan Dučić”.

Nemogućnost uobičajene proslave maturske večeri iznjedrio je jednu akciju koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Nikolina Škiljević, učenica IV2 razreda Gimnazije ”Jovan Dučić” u Trebinju, pismom se obratila svojim drugarima iz školskih klupa i predložila humani gest.

Dragi maturanti,

U ovim posljednjim danima srednje škole, svi dijelimo istu tugu i žal na srcu. Dok je prethodna generacija tugovala što nisu mogli defilovati gradom, mi tugujemo zbog nečeg mnogo težeg… Ne da nemamo priliku da defilujemo, već čak ni da obučemo maturske haljine i odijela; da užurbano cijeli dan lutamo uzbuđeni čekajući taj posljednji i svečani susret.

Nemamo priliku da dobijemo cvijet i sliku sa svojom porodicom i prijateljima, da vidimo njihov ponos i sjaj u očima, da do jutra skitamo zagrljeni i po posljednji put okupljeni. 25-og maja bićemo obično obučeni, sjedaćemo kući, pomalo sjetni, gledajući možda “ Lajanje na zvezde” i misleći : “ To smo mogli biti mi.

Ovo je mogao biti naš dan, ovo je trebao biti naš dan… “ Međutim, u cijeloj toj situaciji, sinula mi je ideja da iako mi nemamo tu priliku da ostvarimo svoju radost, možemo druge učiniti radosnim. Taj nedostatak možemo nadopuniti tako što ćemo ispuniti želje drugoga čovjeka pored nas, kad već ne možemo svoje…

Sigurna sam da ste svi čuli za našeg sugrađanina Miodraga Jahuru, koji se nalazi u veoma teškoj finansijskoj situaciji, i koji takođe ima želje koje ako ništa nisu neostvarljive kao naše. S obzirom da smo bili spremni da odvojimo stotine i stotine maraka za haljine, odijela, šminku, frizuru…, smatram da bismo sada bili u stanju da makar malo novca damo nekome za nešto što život znači. Ne mora to da bude puno novca, neko to bude od srca, jedan novčani prilog naše generacije koji bismo mu predali upravo tog našeg 25-og maja.

Ponavljam, suma nije toliko bitna, koliko je bitno srce i namjera! Ako već toga dana naše želje ne mogu biti ispunjene, neka budu ispunjene želje nekog drugog srca. I sigurna sam da bismo onda i mi na neki način bili ispunjeni znajući da smo obradovali nekoga na dan koji je trebao biti naša radost.

S iskrenom željom da će se većina odazvati i učestvovati u pomoći, pozivam sve da u najmanju ruku razmisle o svemu pomenutom,

Maturantkinja trebinjske Gimazije “ Jovan Dučić”

Njihove maštarije o maturskoj večeri, haljinama, maturskom odijelu i defileu ulicama Trebinja ostale su maštarije, a specifične okolnosti izrodile su akciju za divljenje. Nikolinino pismo naišlo je na odlične reakcije, kako drugara iz odjeljenja, tako i ostatka generacija, kaže inicijator ove akcije za naš magazin.

”U trenutku kada smo shvatili da je došao kraj srednjoškolskog obrazovanja i da nismo u prilici da se oprostimo sa Gimnazijom i našim gradom na način na koji smo to htjeli, odjeljenje IV2 pokrenulo je inicijativu prikupljanja pomoći Miodragu Jahuri. Moja dužnost je bila da napišem pismo putem kojeg bih dotakla srca svih, izazvala emociju i podstakla ih da učestvuju u akciji. Reakcija je bila pozitivna, svi su se odazvali, i svako je učestvovao u skladu sa svojim mogućnostima. Taj skromni dar uplatili smo na bankovni račun na dan kada je trebala biti naša matura, 25. maja. Željela bih da istaknem da ovo zaista u našim očima nije nikakav neobičan čin. Ovo je naš glavni maturski ispit – ispit ljudskosti. Iznad svih diploma, priznanja i uspjeha, najvažnije je bilo da iz Gimnazije izađemo kao ljudi, u pravom smislu te riječi. To je ono što su nas naši profesori učili i što smo dužni da svjedočimo drugima.” – rekla je Nikolina Škiljević za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Ispit ljudskosti su definitivno položili i u dalji život kreću sa savršenim šlagvortom, sa humanim djelom od kojeg mnogo stariji mogu i moraju učiti. O ovoj akciji razgovarali smo i sa Sarom Kolakom koja se uključila u realizaciju pomoći Miodragu Jahuri i bila važan šraf u cijeloj priči.

”Akcija je krenula na incijativu moje drugarice iz odjeljenja, Nikoline Škiljević. Predložila mi je ideju, ja sam to podržala jer smatram da je to jedan divan gest, koji pokazuje, da smo postali formirane ličnosti, ljudi. Akcija je krenula iz moga odjeljenja IV2, obuhvatala je sva četiri razreda maturanata, a većina se rado odazvala pozivu. Danas, kada zaboravljamo na ljude u ovome gradu, ljude kojima je pomoć potrebna, nije toliko ni bitna suma, koliko je znak pažnje i osjećaj pripadnosti. Naš cilj je bio da suma bude uplaćena na račun 25.maja, jer taj dan bismo defilovali gradom da nas nije zadesila korona. IUradili smo divnu stvar, stvar zbog koje se svi koji mi koji smo učestvovali osjećamo ponosno i nadam se da smo i ostale građane podstakli da pomognu na bilo koji način, kako bi usrećili nekoga kome je pomoć potrebna.” – rekla nam je Sara Kolak.

Danas su ovogodišnji maturanti Gimnazije ”Jovan Dučić” na Crkvini uradili zajedničku fotografiju, proglašeni su i najbolji učenici razreda, ali i generacije. Vrijedi istaći da je đak ove generacije gimnazijalaca Anja Dučić, a kada se školovanje završi na jedan ovakav način, humanim gestom vrijednim svakog poštovanja, ne bi bilo pogrešno ni reći da je cijela generacija učenik generacije. Naučili su biti ljudi i ispit iz empatije položili su najvišim ocjenama. Svojim primjerom su pokazali da se iz svake životne situacije može i mora izaći kao pobjednik.

Akciju su sprovodili i na kraju sproveli u tišini, bez ikakve pompe i medijske pažnje, dali su, svi u skladu sa svojim mogućnostima, doprinos ovoj divnoj priči i zadali domaći rad mnogima koji mogu pomoći ali brojni vapaji jednostavno ne dopiru do njih, osim kada je vapaj propraćen televizijskim kamerama, diktafonima, a onda brojni ”dušebrižnici” nerijetko pomoć pretvaraju u ličnu promociju, pa ostaje pitanje o čemu se tu radi – samoreklami ili iskrenoj potrebi da se pomogne?! Maturanti trebinjske Gimnazije pokazali su zrelost, ljudskost i empatiju, pokazali su sve ono što je iz dana u dan sve rjeđa pojava. Srećan vam put dobri ljudi i neka vas svjetlo vašeg gesta kojim ste se oprostili od srednjoškolskih dana zauvijek prati…

Igor Svrdlin

 

 

400 Shares
400 Shares
400 Shares
Copy link