Predsjednik SDS-a Mirko Šarović danas je dao intervju za portal Banjaluka.net za koji bi se prije moglo reći da ga je pisao neko iz redova vlasti a ne on lično. Još ranije sam iznio stav da posmatrači sa strane i politikolozi uz pojedine svijetle ali rijetke izuzetke u opoziciji, mnogo bolje razumiju poltičke procese i dešavanja od ključnih političkih aktera i veterana. Svjesno ili ne, gospodin Šarović radi sve ono što bi Milorad Dodik i SNSD mogli samo poželjeti a to je – sistemsko uništavanje opozicije – kako spolja tako i iznutra.
Šarovićeva izjava da je ”SDS za srpsko jedinstvo” prst je u oko svim iskrenim političkim opozicionarima i građanima koji su od lidera najveće opozicione stranke očekivali da se bori za njihove interese.
Nemoguće je sa nekim dijeliti isto dvorište i reći da se od njega razlikujete. Međutim, gotovo da sam siguran da je ovdje ipak po srijedi lični stav pojedinca a ne kompletnog SDS-a, gdje očigledno prevladava želja za funkcijom na uštrb opšteg interesa.
Takođe, ne treba zaboraviti da je ranije predsjednik Glavnog odbora i praktički drugi čovjek SDS-a – Milan Miličević, bio prvi političar koji je uz Jelenu Trivić i Nebojšu Vukanovića rekao najodlučnije ”NE” koncentracionoj vladi čiji bi Milorad Dodik naravno bio šef. Kako je on to dobro obrazložio, takva vlada bila bi samo ”spas i alibi za kriminalnu vlast SNSD-a’ ‘uz opasku da bi ”ulazak u takvu vladu bio ravan izdaji vlastitog naroda i osnovnih moralnih principa”. Jedinstvo pojedinih političara opozicije i vlasti, ako se ostvari, biće jedinstvo u guranju srpskog naroda i RS u izolaciju i potpunu propast. To bi bilo isto kao kada bi uzoran građanin bio zadužen da zajedno sa okorjelim kriminalcem čuva npr. banku.
Gospodin Šarović je očigledno potpuno izgubio osjećaj za razumijevanje političkih i društvenih procesa a kako se čini i pamćenje jer da nije, sjetio bi se da Milorad Dodik nije pominjao srpsko jedinstvo i opštu stvar kada su smjenjivani kadrovi SDS-a te 2004. a SDS stavljena na spisak finansijera terorističkih organizacija. Takođe, Dodik nije prstom mrdnuo ni dok je Šarović robijao zahvaljujući odlukama tadašnjeg visokog predstavnika što nije ni čudo jer je tadašnji Milorad Dodik koji je u to vrijeme čak priznavao i genocid u Srebrenici, snažno ohrabrivao OHR u njegovim postupcima čemu svjedoče i brojni zvanični dokumenti i video zapisi. Ne vjerujem da Mirko Šarović ne razumije da se iza plašta ”srpskog jedinstva” i koncentracione vlade kriju interesi i borba za očuvanje SNSD-a i mahom nelegalno stečenog kapitala. Zato sam skloniji uvjerenju da postoji neki zajednički dogovor što sam i ranije rekao jer, prosto mi je neshvatljivo i nevjerovatno da političar sa takvim iskustvom ne razumije tako jednostavne stvari.
Takođe, ono što se između redova moglo pročitati je i njegova spremnost (želja) za kandidaturom za najviše inokosne pozicije. Što se toga tiče, kao neko ko je poprilično dobro upućen u medijsku i političku scenu RS mislim da će, ako SDS izglasa podršku kandidaturi Mirka Šarovića zakucati i posljednji ekser na svoj mrtvački sanduk. Ta stranka će definitivno zauvijek nestati sa političke scene RS ili u najboljem slučaju biti svedena na nivo stranke sa kojom će veliki krpiti većinu. Ako Mirko Šarović koji je obavljao funkciju člana Predsjedništva BiH, Predsjednika RS, ministra, parlamentarca, potpredsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, a trenutno predsjednika SDS-a očekuje da će za njega koji je 30 i kusur godina na političkoj sceni glasati studenti, mlada intelektualna elita, apstinentni i mladi kojima realno gledano može da bude pradjed, grdno se vara. U tom slučaju SDS će biti suočen sa još jednim teškim porazom jer Šarović osim što se može pohvaliti brojnim funkcijama, nema više šta novo da ponudi ni mladima a ni starima.
Mladima u Republici Srpskoj su potrebna nova politička lica, nove ideje i platforme a ne političari čiji je politički angažman stariji i od nas samih. Ljudi, shvatite jednom da je nama mladima više preko glave i Šarovića i Dodika i Ivanića i Čavića i Čubrilovića i volova i šatora i, da ne nabrajam više. To ne moraju biti nužno mladi ljudi ali nove ličnosti definitivno jer nam je svima više preko glave političara koji od kad znamo za sebe vrte jednu te istu priču. Malo li vam je 30 godina? Funkcije u grob sigurno nećete ponijeti.
Autor teksta je politikolog Darko Kuzmanović
