Smisao za estetiku, mašta i vješte ruke su Borjanu Milošević iz Gacka odvukli u vode kreativnog stvaranja ukrasnih predmeta i originalnih poklona. U pokušaju da hobi pretvori u posao od koga se živi otkrila je da sistemska podrška ne postoji. Ipak, iz vida ne gubi san o svojoj prodavnici poklona.

Ono što ne možeš da kupiš u želji da oplemeniš svoj životni prostor moraćeš da napraviš sam – parola je koja je odvela Borjanu u svijet kreativaca u kome traje i razvija se već četiri godine:
„Pošto u gradu nisam mogla da nađem nešto što bi mi se dopalo, došla sam na ideju da uradim neku korpicu za sebe. Mojoj sestri se toliko dopalo da me je nagovorila, jer se bližio 8. mart, da to ponudim i drugima i tako je sve krenulo. Posljednjih godinu dana sam proširila ponudu, počela sam da radim suvenire od drveta, a sad učim da radim sa hladnim porcelanom. To je masa slična plastelinu koja se suši na sobnoj temperaturi, oblikuje se smjesa i prave se ukrasni predmeti, cvijeće i sve što vam padne na pamet“, priča nam Borjana, koja je u svom hobiju našla način da prekrati vrijeme i obezbjedi dodatni prihod u četvoročlanom domaćinstvu gdje samo suprug radi. Sa jedanaestogodišnjim podstanarskim statusom traži posao sa istim utiskom kao i armija drugih tragača – u svijet zaposlenih se ulazi preko veze i partijske knjižice. Znanje, sposobnost i volja za rad su minorni. Tako je hobi postao dodatni prihod od koga je ipak nemoguće živjeti, bar za sad.
Iskreno, ne može se živjeti, s obzirom da je ovo mala sredina, ali na godišnjem nivou, pošto vodim evidenciju, izvuče se neki solidan prosjek, mada mislim da je veći grad bilo bi i više. Ja sam, imajući na umu sve, prezadovoljna. A ono što me posebno ohrabruje, je da iz godine u godinu interesovanje raste“, kaže Borjana za Moju Hercegovinu.
Akcioni plan zapošljava rijetke
[mhc_antrfile naslov=”Država da, država i uzme”]Iako nije željela da se eksponira, jedna od korisnica sredstava iz projekta samozapošljavanja je podijelila sa nama svoja iskustva.
„Na početku sam dobila 3,5 hiljade maraka, a 12 mjeseci nakon toga, ako budem uplaćivala sve dažbine i doprinose, dobiću ostatak, hiljadu i po. Sredstva sama po sebi vas neće opredjeliti da krenete u neki samostalni posao, ali, ako ste već odlučili, dobro dođu da vas malo poguraju. Otprilike je to u visini doprinosa koje date državi za godinu dana. Mjesečno mi je potrebno oko 750 maraka za sve dažbine. Nije to lako zaraditi, pogotovo što ima dosta onih koji nisu registrovani, nemaju izdatke kao ja, pa mogu da idu sa nižom cijenom. Ipak, ja sam optimista, vjerujem da kvalitet uvjek ima svoje mušterije, polako razvijam posao i nadam se da će sve ići kako treba.“ [/mhc_antrfile]
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, u Gacku je u prvom mjesecu 2018. za poslom aktivno tragala 1101 osoba. Najviše je KV radnika i onih sa srednjoškolskim obrazovanjem, dok svaki osmi ima visoku stručnu spremu ili zvanje mastera. Više od polovine je između 20 i 40 godina starosti, a posao traže i 82 osobe starije od 60 godina.
Iako Zavod kroz pet projekata nastoji da ohrabri, prije svega samozapošljavanje, rezultati na terenu ne daju prostora za optimizam. Po ovom osnovu se u opštini Gacko zaposlilo tek 9 osoba, dva muškarca i sedam žena, za šta su kao stimulans dobili ukupno 40 hiljada KM, u prosjeku, nešto manje od 4,5 hiljade po novozaposlenom. Ako imamo u vidu da se u 2017. sa evidencije filijale u Gacku zaposlilo 256 lica, jasno je da je ovakav način rješavanja najvažnijeg egzistencijalnog pitanja (još) na nivou statističke greške.
U skladu sa Akcionim planom koji je usvojila Vlada RS projektima zapošljavanja i samozapošljavanja su, između ostalih, obuhvaćene kategorije djece poginulih boraca, demobilisanih boraca, RVI, osoba starijih od 50 godina, Roma. Na ovaj način je u prošloj godini u republici zaposleno 1637 osoba, za šta je izdvojeno oko 8,5 miliona maraka. Ako tu cifru uporedimo sa ukupnim brojem nezaposlenih koji, prema statistici pada, ali i dalje iznosi ogromnih 115 hiljada, jasno je da ovo nije put kojim se može značajnije uticati na pad stope nezaposlenosti.
Naša sagovornica Borjana kaže da je jedina žena demobilisani borac na evidenciji u Gacku, ali da, uprkos deklarativnoj podršci, prednost u zapošljavanju nije imala. Razmišlja o samozapošljavanju i podsticaju od 5 hiljada maraka, ali je koči „papirologija“ i nedostatak informacija. Svjesna je da bi problemi bili manji da se ljudi sličnih afiniteta, kojih u Gacku ima, udruže. No, materijalna i organizaciona ograničenja za sada to čine nemogućim.
Razmišljali smo o udruženju, ali, kada smo se raspitali, shvatili smo da je to velika komplikacija, puno papirologije, morale bismo da idemo u Trebinje da se registrujemo, tako da ostali kreativci nisu bili za to. U Gacku ima oko 10 kreativaca sa različitim aktivnostima – od izrade nakita i pletenja predmeta od novina, do izrade čestitki i replika starih kuća. Moje rukotvorine mogu da se kupe i u suvenirnici u Foči sa kojima imam dobru saradnju. Oni kao udruženje, predvođeni direktoricom Turističke organizacije, učestvuju na izložbama u okolnim gradovima i sve troškove snosi TO. U tom smislu, mnogo im je lakše nego nama, jer mi kao pojedinci učestvujemo i troškove, od prevoza do zakupa štanda, snosimo sami“, objašnjava Borjana.
Ništa bez interneta
Borjana najviše proizvoda proda putem interneta, a dosta interesovanja su tokom ljeta pokazali turisti koji su svraćali u suvenirnicu TO Gacko gdje su takođe izložene njene rukotvorine. Ipak, voljela bi da ima više dešavanja koja bi promovisala kreativni rad i inicijativu pojedinaca.
„Što se tiče naše Turističke organizacije, korektni su, sve što mogu da učine, oni su uradili. Mislim da bi, konkretno za grad, moglo da bude više dešavanja. Imamo samo Dane košute, a po meni bi trebalo organizovati bar još dva mini sajma, bazara, neka dešavanja, ne mora tu biti neki promet, velika zarada. Više da narod vidi jer ima ovdje ljudi za koje se ne zna da rade ovako nešto, da se bave kreativnim radom. Jednostavno da se vidi da ti ljudi ulažu sebe u nešto“, kaže Borjana za naš magazin.
Različite tehnike, barem njihove osnove, Borjana je otkrivala zahvaljujući internetu. Kaže da se najviše traže Božićne korpice sa pšenicom i Vaskršnje korpe koje pravi u obliku koke sa gnijezdom, sa dekoracijom od čokoladnih jaja.
Pletenje od novina sam našla na internetu, dok je način savijanja, oblikovanja proizvoda, stvar mašte. Kad uveče sjednem da pravim neku korpu nikad ne znam kako će to na kraju ispasti. Kad kreneš da radiš, dolazi mašta, onda dekoracija, lakiranje. Posebno volim dekorisanje. Bliži se 8. mart, mnogo je ideja koje treba da se realizuju, od sječenja novina do pakovanja u celofan. Ima tu posla, ali je to nešto što me ispunjava, što radim u slobodno vrijeme kad završim porodične obaveze. Moja produkcija se prilagođava potražnji. Recimo, imam narudžbine za slave, rođendane, korpe za krštenja, praznike, 8. mart, Vaskrs, Božić, i trudim se da svake godine ubacim nešto novo, da nema ponavljanja“, kaže Borjana.
Tvrdi da uživa u ovom poslu i da, što više radi, ima i više ideja. Kao najveću teškoću vidi ograničeno tržište, ali i nabavku potrebnog materijala.
„Ono što zna da me izbaci iz takta je to što potrebni materijal moram da tražim van Gacka. Pošto često odlazim u Zvornik, jer su mi roditelji tamo, uglavnom to gore nabavljam, po većim tržnim centrima, mada nekad i iz Srbije poručim internetom. Najviše mi smeta kad mi treba nešto što ne mogu da nađem u tom momentu. Uprkos zalihama koje imam, desi se da mi poruče, recimo crvenu traku, koju u Gacku ne mogu da nađem. Banalne stvari, ali u datom momentu nedostižne. Onda moram da nađem nekog ko će mi to poslati iz drugog grada. To su sitnice koje ograničavaju“, priča Borjana.
Mnogo joj znače pozitivni komentari i zadovoljstvo ljudi koji se odluče da kupe neki od artikala, jer po pristupačnim cjenama dobiju unikatne i originalne radove tvrdi Borjana.
„Utrošeno vrijeme, rad i trud ne računam. Računam samo troškove materijala. Za jednu korpicu od samog početka, od sječenja novina, do finalnog izgleda potrebno je između 3 i 4 sata, zavisno od brzine sušenja, pošto se prvo farba, a potom se lakira. Za 8. mart svake godine povećavam taj broj i svake godine prodam sve što pripremim. Otprilike 60 komada raznih proizvoda, ne samo korpice“, kaže naša sagovornica.
Uprkos ograničenjima, Borjana sebe u budućnosti vidi u svojoj prodavnici poklona, a za ovaj 8. mart adut će biti, otkriva nam, ruže i srca od porcelana.
Kada bi sve to bilo na jednom mjestu, svakodnevno dostupno da ljudi pogledaju, pregledaju, vjerovatno bi bilo i mnogo više posla, ali su velike obaveze prema državi, pa kirija, struja, voda, nisam sigurna da bih to uspjela. No, od svog sna ne odustajem“, kaže Borjana na kraju razgovora za Moju Hercegovinu.