GACKO – Decenijsko druženje Gorana Perišića iz Nikšića i Dejana Jankovića iz Gacka iznjedrilo je jedinstveni turistički kamp nadomak NP Sutjeska, u selu Izgori podno Volujaka, koji polako na svoju mapu ucrtavaju ljubitelji planinarenja i boravka u prirodi.
Ovih dana tamo “puni baterije” i poznati glumac Andrija Milošević koji u ovom planinskom kutku vidi očaravajuću oazu mira gdje se osjeća kao “svoj na svome”.
Sa magistralnog puta Gacko-Foča silazimo kod mjesta Sastavci, terenac nas nosi uz planinu ka selu Izgori. Do kampa vodi 4 kilometra tek probijenog puta koji narednih dana očekuje još malo “zatezanja” pričaju domaćini. Na planini je uvijek svježe, a taj dan posebno. Dunuo je sjeverac, pa je usred jula jakna bila neophodna.
Uživanje za probrane
Dejanu Jankoviću je ovo rodni kraj, cilj mu je da život vrati u selo odakle je potekao. Goran, sa druge strane, umjetnička duša, profesor gitare i direktor nekoliko muzičkih festivala u susjednoj Crnoj Gori u ljepoti prirode pronalazi smiraj i inspiraciju.
“Zaljubljen u tu divljinu najprije sam htio za sebe da stvorim kutak, ali sam onda poželio i da drugim ljudima omogućim da dođu, uživaju i prepoznaju ono što je mene očaralo”, priča Dejan.
Kamp su počeli da grade prošle godine, a trenutno u četiri bungalova mogu da smjeste oko petnaestak gostiju. Ova vrsta uživanja je, po njima, za probrane, stoga nemaju u planu da još mnogo proširuju. Dodaće tek kućicu ili dvije. Ideja nije komfor, već asketizam.
“Iako smo još u izgradnji, zahvaljujući društvenim mrežama i iskustvima onih koji su već bili ovdje, imamo skoro svaka dva-tri dana posjete. Dolaze ljudi iz svih krajeva Jugoslavije, ali i iz inostranstva, očarani prirodnim ambijentom. Opština Gacko nam je pomogla da se napravi put, generalno, postoji sluh za ovu vrstu priče. Čista voda, jedinstven pogled na stjenovitu gromadu Volujaka koja iskušava čovjeka, iznad nas je vrh Badanj koji je visok 2.236 metara, planinarenje, biciklizam, raznovrsni sadržaji koje nudi nacionalni park aduti su odmora u Izgorima”, tvrdi Goran.
Dejan, sa druge strane, ističe devizu: ”Danas na paši-sutra u čaši” – zdrava hrana, planinsko mlijeko, kajmak, meso i povrće, potpuno nezagađena priroda, ukusi koji nisu dostupni prosječnom stanovniku grada.
“Ovdje su boravile i neke poznate ličnosti koje cijene svoju privatnost, stoga nećemo o imenima. Vi ste sada sreli Andriju, a pomenućemo samo Andreasa Marvija, jednog od najboljih živih graditelja gitare na svijetu. Bilo je tu još glumaca, muzičara, zaljubljenika u prirodu, parova, avanturista. Prošle nedjelje je bila grupa Holanđana. Ono što ljudi traže je mir, spokoj. Uveče ne možete da vidite ni jednu sijalicu, nebo padne na vas, milioni zvijezda, ljudi se ovdje zaljube. Sa jedne strane divljina, a sa druge internet, ako vam treba”, pričaju domaćini i ističu da je materijalni momenat potpuno nebitan.
“Koliko možemo gradimo. Momci iz Holandije su toliko bili fascinirani da su kamp stavili na sve holandske portale za hajkere. To je ono za čim žudimo – promocija ovog sela i njegove jedinstvenosti, bez imperativa da se napravi biznis, nego da se uživa u prirodi”, objašnjavaju domaćini.
Fasciniran ljudima, a ne gradovima
Predah od posla i znatiželjne javnosti u planinskom kampu Izgori potražio je poznati glumac Andrija Milošević koji kaže da ovo nije bijeg od civilizacije nego povratak iskonskom, onome odakle je krenuo.
“Mislim da i ono što sam postigao u životu, sa svim pozitivnim bezobrazlukom i hrabrošću, dugujem jednoj vrsti slobode koju sam osjetio kao dijete živeći na planini. Zato mene gradovi niti mogu, niti me fasciniraju. Mogu to samo ljudi. Naravno, tu postoji i ona druga strana medalje, ali ja sam naučio da prenebregnem sve naše balkanske provincijske priče i da se isključivo bavim dobrim ljudima”, priča Andrija. [mhc_antrfile naslov=”Karijera ga ispunjava, u planu novi poslovni poduhvati”]
“Uskoro počinje snimanje novih epizoda serije Ubice moga oca, sa Cecom Bojković i Nenadom Jezdićem ću raditi seriju Mama i sin, Viktor Savić i ja otvaramo novo pozorište na Banovom Brdu u Beogradu. Zvaće se Teatar na brdu, mislim da bi to trebao da bude novi iskorak u mom poslovnom životu, jedno pozorište koje može da ponudi Beogradu nešto novo”, otkriva Andrija.
[/mhc_antrfile]
Uz vatru, uživajući u roštilju i domaćem siru iz ulja, Andrija zabavlja društvo pričom i pjesmom, čime potvrđuje ono što u intervjuima često ističe – da se komedijom bavi sa namjerom kako bi ljudima ukazao da negativnim aspektima dajemo previše na značaju.
“Mislim da čovjek, svaki ponaosob, može mnogo toga da uradi baveći se svojom mikrostvarnošću, da bude najbolji otac, brat, muž, drug i tako u najvećij mjeri pomaže društvu u cjelini. Shvatio sam da povratak korjenima, prirodi, čojstvu, gledanju na ljude kao na ljude, a ne na nešto što će vas prevariti, predstavlja izvor mira“, kaže Andrija.
Neposredan i vedrog duha sa pjesme prelazi na kosu koju, kaže, treba otkovati (društvo uz smijeh dobacuje da je do kosca, a ne do kose). Tvrdi da ljepotu oko nas vidimo tek kad nam je drugi otkriju.
“Mislim da se ljudi sve više vraćaju prirodi. Na to utiču ljudi iz Evrope. Nemamo neke puteve, mnogo smo zaostali, ali ljudi vole da dođu ovdje i zato što ovu prirodu nemaju gdje drugo da vide. Oni su nam otvorili oči za ljepotu koju imamo“, smatra Andrija.
Iako se nismo dotakli Latina i njihovih mudrih izreka, Andrija je na tom tragu, pa zagovara mjeru u svemu kao životnu filozofiju.
“Uspio sam da nađem mjeru u načinu na koji konzumiram život. Umjesto da budem na moru, ja obilazim ljude koje volim. Prije desetak godina bih išao u neku avanturu koja bi zadovoljila prizemne porive, a sada me ispunjava da sa bratom i prijateljima provedem vrijeme. Lažni sjaj me nikada nije privlačio, a sada još manje. Putujem po svijetu, što poslovno, što privatno, ali mi je ovo nekako bio cilj kome sam se radovao, kao šlag na torti”, objašnjava Andrija.
Nekoliko dana u planinskom kampu Izgori za njega je, tvrdi, dovoljno da se fizički i mentalno regeneriše, pa se nada da će i ljudi koji odluče da ga posjete vidjeti što i on – iskonsku ljepotu.
