Početna  /  Dejan Bošnjak za MH: Kada počnemo i misliti i govoriti hrabro i odgovorno, smanjiće se manevarski prostor za razne društvene devijacije od kojih je naše društvo teško oboljelo
Izdvajamo Trebinje

Dejan Bošnjak za MH: Kada počnemo i misliti i govoriti hrabro i odgovorno, smanjiće se manevarski prostor za razne društvene devijacije od kojih je naše društvo teško oboljelo

Socijalistička partija Srpske novo je ime na političkom nebu Republike Srpske. Ova partija nastaje razdvajanjem od Socijalističke partije jer se rukovodstvo izvorne Socijalističke partije, kako navode osnivači i članovi novoformiranog SPS-a, odmaklo od izvornih principa stranke. Na liderskoj poziciji Socijalističke partije Srpske, kad je Trebinje u pitanju, našao se Dejan Bošnjak, koji je i nosilac odborničke liste napredstojećim lokalnim izborima. On je za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorio o samoj stranci, načinu djelovanja, problemima koje on vidi kao krucijalne, ali i o Hubrisovom sindromu, koji je po njegovim riječima itekako uzeo maha na političkoj sceni BiH, promjenama u Crnoj Gori i kakav će uticaj imati na ostale zemlje regiona kao i o potrebi da se uspostavi politika sučeljavanja mišljenja kako bi se ”prenuli iz košmara u kojem se politički protivnici doživljavaju kao neprijatelji”.

Za početak razgovora, Dejan Bošnjak, lider trebinjske ”filijale” Socijalističke partije Srpske, predstavio je sebe i političku partiju koju predstavlja.

Socijalistička partija Srpske – Budućnost Srpske predstavlja novu snagu, novu energiju i nove ljude na političkoj sceni grada Trebinja, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Na izbore u Trebinju izlazimo pod sloganom Naš grad, naša priča, poručujući time da je vrijeme za priču koja živi, radi, planira, odlučuje i sprovodi ideje u djelo zajedno sa građanima. Uloga koju smo preuzeli zahtijeva od nas, a u ime interesa grada i njegovih stanovnika, da pružimo podršku svakoj dobroj ideji, da saslušamo sve inicijative o tim idejama, da zajedno odlučujemo o rješenjima i da to realizujemo zajedno sa našim komšijama, prijateljima i sugrađanima.

Bošnjak dodaje da je do razdvajanja od Socijalističke partije došlo zbog niza kršenja izvornih principa i načela.

Želim naglasiti da se SPS razdvojio od Socijalističke partije jer se njeno rukovodstvo odmaklo od izvornih principa stranke i ne samo tolerisalo, već čak i podržavalo pogubne pojave kao što su lažne diplome i korpucija, što je u suprotnosti i sa proklamovanim političkim principima, ali i sa temeljnim moralnim načelima.

Iz Socijalističke partie Srpske, kada je Trebinje u pitanju, očekuju da uđu u trebinjsku Skupštinu i budu dio buduće skupštinske većine. Fokusiraće se, kaže Bošnjak, na tri oblasti: kulturu, ekologiju i regionalnu saradnju.

Na izbore izlazimo samostalno, sa očekivanjem da uđemo u skupštinu i budemo dio buduće skupštinske većine, koja će nam omogućiti da se fokusiramo na prioritete u našem djelovanju, a to su tri oblasti koje su veoma vezane jedna za drugu i koje su ovdje na neki način zapostavlje, odnosno svedene na inerciju i na mehaničko ponavljanje starih i već istrošenih ideja i koncepata, a te tri oblasti su: kultura, ekologija i regionalna saradnja. Kulturne manifestacije, kojih u našem gradu ima mnogo, nisu kultura same po sebi. Ja lično kulturu doživljavam kao društveno naslijeđe i kao pogled na svijet, a prije svega je posmatram kao precizan odraz ukupnog društvenog stanja i društvene svijesti, kako pojedinca prema sebi, tako i svijesti koju gradimo jedni prema drugima.

Kulturom se moramo boriti i protiv čekanja u predsobljima lokalnih političara, kao i protiv čekanja u predsoblju onoga što se naziva zajednicom civilizovanih naroda. Kulturom se moramo boriti protiv predrasuda bilo koje vrste, kulturom ćemo još više otvoriti vrata našeg grada i produžiti turističku sezonu u Trebinju i, što je možda i najvažije, kultura će nam pomoći da političke partije posmatramo kao suparnike, ali ne i kao neprijatelje – uz pomoć kulture ćemo se preobraziti iz politički povodljivih subjekata u aktivne i odgovorne učesnike političkog života.

Bošnjak kaže da se o Trebišnjici ne vodi dovoljno računa, a da bi trebalo, jer da nije nje, ne bi postojalo ni Trebinja a ni identiteta koji se u posljednje vrijeme ”mantra” u vidu trojstva vino, platani, sunce…

Gradske vlasti, ne samo trenutni saziv, već i one prošle, skupa sa Turističkom zajednicom, kao stubove identiteta našeg grada nude naizgled opravdano trojstvo – vino, platani i sunce. Neka vina i vinara, oni su naša spona sa svijetom i potvrda da naš grad pripada mediteranskom civilizacijskom krugu. Neka i platana, oni su tu da svojim hladom štite ne samo nas od sunca, već i naše mitove od isključivosti. Neka i sunca koje vec sada od tristo plus suncanih dana se konceptualno prebacuje na Grad sunca. Ipak tamo radi dio naših sugrađana i tamo se odmaraju brojni turisti koji stižu u naš grad. Ali mi smo zaboravili da ništa od toga ne bi postojalo, niti bi ovdje ikada nastao grad, da kroz njega ne protiče studena i dostojanstvena rijeka. Trebišnjica je od pamtivijeka privlačila čovjeka ne samo svojom ljepotom i pozivala ga da se nastani na njenim obalama. Drevni je čovjek možda i bolje od današnjeg znao šta voda znači, znao je da je ona izvor života, ali i simbol čistote i nevinosti.

A kako se mi odužujemo našoj Trebišnjici, osim što se hvalimo njome pred gostima? Tako što na šetalištu od bazena u Bregovima, pa sve do Arslanagića mosta nemamo niti jednu jedinu kantu za otpatke. Tako što je zagađujemo otpadom i što čak i fekalije iz gradske kanalizacije puštamo u nju.

Dok ne promijenimo naš odnos prema rijeci kojoj dugujemo svoj život na ovom mjestu, bićemo osuđeni da budemo slijepi kraj očiju i da ne primjećujemo zasad još uvijek sporadična i sitna rugla koja nagrđuju naš grad, sve dok se jedno jutro ne probudimo u jednom velikom ruglu. Jer priroda je rugla takva da teži širenju i potčinjavanju svega svojoj vlasti.

Bošnjak se osvrnuo i na nedavnu raspravu u javnosti koju je započeo Luka Petrović tvrdnjom da je SNSD, tačnije politika koja je vođena prema Dubrovniku omogućila zapošljavanje velikog broja Trebinjaca u Dubrovniku.

Nedavno smo bili svjedoci rasprave da li je i u kojoj mjeri gradska vlast, odnosno lokalna politika pomogla stvaranju uslova da naši sugrađani nađu zaposlenje u Dubrovniku.

Jasno je kao dan ko je kakvu ulogu imao u tome i zašto su naši sugrađani morali otići trbuhom za kruhom, pa nema potrebe da to i ovdje raspredamo

Bitno je, međutim, kazati da nijedno naselje nije postalo grad ako se zatvaralo u svoje zidove i svoje granice, već je upravo otvorenost ka svijetu stvorila velike gradove onakvima kakvi oni danas jesu. Vraćati se nazad ka vremenima zatvorenosti štetno je i neodgovorno prema budućnosti i prema nama samima. Regionalna saradnja ima dvije dimenzije i mi želimo vidjeti Trebinje koje je aktivno u obje. Jedna je saradnja hercegovačkih opština, a druga je saradnja sa našim prvim komšijama, Nikšićem, Herceg Novim i Dubrovnikom.

Šta je presudno uticalo na vašu odluku da uđete u politiku?

U politiku sam ušao da bih se borio za njeno vraćanje tamo gdje joj je i mjesto, za njeno vraćanje građanima i javnosti. Tokom posljednjih godina u našem se društvu razvio jedan izopačen pogled na politiku kao na djelatnost kojom se trebaju baviti samo stranke i političari. Takav pogled nije samo pogrešan nego je i opasan. Ako hoćemo da uđemo u novo doba, ne smijemo zaboravljati da je politika – sve ono što nije privatno.

Našu sadašnjost predugo oblikuju lični i uski stranački interesi, da bismo mogli sa optimizmom gledati u budućnost ako već danas ne počnemo mijenjati stvari.

Građani u političkom životu učestvuju samo jedan dan svake dvije godine, kada dođe vrijeme izbora, a ostatak vremena osuđeni su da budu pasivni subjekti. Učešće građana u razvojnim strategijama našeg grada nedopustivo je malo. Učešće u drugim segmentima javne uprave još je i manje. Ako želimo bolje Trebinje za sebe i za naše potomke, to se mora promijeniti. Razvojne vizije i strategije našeg grada kreiraju dobro plaćene kompanije i konsultanti koji udovoljavaju interesima naručilaca i koji jednostavno ne poznaju dovoljno naš grad da bi mogli osjetiti njegove stvarne potrebe. Naručioci, odnosno vladajuće strukture, smatraju da su njihovi interesi iznad interesa javnosti i da tako treba biti, jer oni te usluge plaćaju.

Problem je to što vladajuće strukture zaboravljaju da ništa ne plaćaju iz svog džepa, već novcem građana i da je interes građana Trebinja sramno zanemaren

Zato ćemo se mi zalagati da učešće građana u političkom životu našeg grada postane aktivno i da ne bude svedeno samo na davanje izbornog glasa. Postoje forumi, okrugli stolovi, javne rasprave, komisije, referendumi i mnogi drugi načini uključivanja građana u rad javne uprave. Vlast nije gospodar nad svojim podanicima, ona je sluga građana i neko mora nadzirati njen rad, a taj neko upravo su građani. Trenutno stanje je takvo da vlast može raditi šta god hoće, a građani mogu samo ostavljati ljutite komentare po portalima i društvenim mrežama, kada je šteta već načinjena. Zato moramo stvoriti mehanizme koji će im omogućiti da djeluju preventivno i da glas javnosti bude efikasan korektivni faktor u procesu odlučivanja o pitanjima od najšireg javnog značaja.

Kako biste opisali tim ljudi koji će se naći na vašoj listi?

SPS okuplja ljude po principima sabornosti, solidarnosti, rada i rezultata. Mi ne dijelimo, već okupljamo ljude oko zajedničkih moralnih i karakternih vrijednosti i zajedničkih ideja. Naša snaga je otvorenost ne samo prema ljudima koji su na našoj listi, već i onima koji su dio naše priče ne samo kao kandidati za odbornike na predstojećim izborima. Mi smo potpuno svježa i vitalna ponuda na političkoj sceni. U našoj ekipi nema politički potrošenih ljudi, koji se isključivo bore za fotelje ili lični interes, ali to, naravno, ne znači da nemamo iskustva kako u privatnom, tako i u društvenom sektoru. Naše znanje rezultat je kontinuiranog obrazovanja koje se nije završilo kada smo diplomirali.

Naše diplome izdate su na priznatim i prestižnim domaćim i inostranim univerzitetima, a ne u privatnim firmama za trgovinu diplomama, koje se samo zovu fakultetima.

Otvorenog smo srca i uma za druge i drugačije i smatramo da svako ima neprikosnoveno pravo na svoje mišljenje.

Ja lično u našu priču unosim dvodecenijsko iskustvo na projektima lokalnog ekonomskog razvoja i menadžmenta resursima sa budžetom višestruko većim od ukupnog budžeta grada Trebinja.

Borac sam prve kategorije i nisam napustio ovaj grad kada je bilo najteže, neću ga napustiti ni sada

Za mene je najbitnije to što sam, zahvaljujući ličnom i profesionalnom iskustvu, tokom godina stekao unutrašnji mir koji mi pomaže da svakom problemu pristupam kao rješivom i da ljude dočekujem otvorenog srca i ruka. U ljudima gledam ono najbolje što u njima postoji i tražim ono što nas povezuje, a ne ono što nas razdvaja. Vjerujte mi, kada smo iskreni prema sebi, onda ćemo pronaći mnogo više sličnosti i poveznica sa drugima nego onoga što nas razdvaja. Bilo bi dobro kada bi što veći broj ljudi ovo imao na umu.

Kakva su vaša očekivanja na predstojećim izborima?

Prije svega, očekujem mnogo veću izlaznost nego na prethodnim izborima. Volio bih da proteknu u znaku fer-pleja i u dostojanstvenoj, demokratskoj atmosferi, kakvu zaslužuju i građani Trebinja i ideja demokratije, ali da bi se to desilo, svi moramo pokazati zrelost i odgovornost, počev od političkih subjekata, preko njihovih simpatizera, pa sve do medija, uprkos situaciji u kojoj smo se našli.  Ne smiju se tamo neka stranačka sredstva koristiti za pridobijanje podrške glasačkog tijela, nadam se da će izborni rezultati biti plod stvarne volje naroda.

Trebinjci su u prošlosti znali biti mudri i znali su napraviti izbor šta je to najbolje za njih, vjerujem da će takvo vrijeme opet doći.

A što se tiče SPS, već sam rekao da očekujem ulazak naših odbornika u gradsku skupštinu, čime će politička scena Trebinja biti obogaćena za hrabre i odgovorne glasove, koji neće zaboraviti da su tu kao predstavnici građana, a ne kao sluge svojih ambicija.

Foto: Privatna arhiva

Kada bi bilo moguće stvoriti političkog Frankenštajna (kao savršeno političko “biće”) koje biste dobre stvari/karakteristike preuzeli iz drugih političkih opcija, bez obzira da li su pozicioni ili opozicioni, i obratno, od kojih osobina bi definitivno pobjegli?

U srcu Afrike postoji oblast koju naseljavaju dva plemena u vjekovnoj borbi za prevlast nad siromašnom i oskudnom zemljom. Premda su veoma srodna i premda se služe skoro istim jezikom, nikada poglavicama tih plemena nije palo napamet da udruže snage i zajedno se izbore za bolji život, već te snage troše u međusobnim obračunima. U oba ta plemena postoji izreka koja glasi – sada je naše vrijeme da jedemo. A izgovara se kada jedno pleme otjera drugo sa ono malo plodne zemlje. Ništa bolje od te izreke ne opisuje partijsku i političku svijest u našem društvenom prostoru u posljednjih nekoliko decenija.

Političke oligarhije ne obaziru se na bujajuće nezadovoljstvo građana i na sve dublje stanje beznađa, već se ponašaju upravo kao ova dva plemena.

Onima koji su već stavili svoje ruke na budžet i javne fondove jedini je cilj da to potraje što duže, a onima koji su u opoziciji cilje je da sami dođu na vlast kako bi mogli uzviknuti – sada je naše vrijeme da jedemo! To stanje mora se hitno mijenjati, jer će već sutra možda biti prekasno. Građani moraju u sebi probuditi hrabrost i dostojanstvo, moraju sa prezirom odbaciti sva lažna obećanja i sve ucjene i moraju početi da glasaju uz osjećanje odgovornosti prema društvu i prema potomstvu. Politika nužno obuhvata neslaganja i nesporazume, ali ona ne smije biti borilište u kojem se sreću nepomirljivi neprijatelji. Politika mora biti poput ulja u motoru, koje je tu da omogući skladan rad motora i da iz njega izvuče najbolje performanse, a kada ulje ostari i istroši svoj viskozitet, vrijeme je da bude zamijenjeno. Društvo je carstvo različitosti i te različitosti njegovo su blago i njegova prednost. Ali ono ne smije da bude carstvo nepomirljivih podjela. Naš grad i njegovi građani imaju svoje suštinske interese. Zadatak politike je da te interese prepozna i da ih realizuje umjesto svojih uskih interesa. A zadatak građana je da odaberu svoje zastupnike koji će taj posao moći odgovorno obaviti i kojima neće smetati da njihov rad bude pod budnim okom javnosti.

Nedavno ste na svom Fejsbuk profilu pisali o Hubrisovom sindromu. Koliko je on prisutan, ne samo na prostorima BiH/RS, već i šire posmatrajući, i kako mu stati u kraj?

Rad političara najčešće prosuđujemo po njihovom odnosu prema zajednici, te prema kategoriji javnog dobra, a taj svoj sud gradimo na osnovu dostupnih informacija. Tamo gdje politika teži da sebe učini zaštićenom od oka javnosti, tamo na mjesto informacija i činjenica nužno dolaze glasine, koje utiču na sud javnosti.

Zato je pametna svaka politika koja teži ka transparentnosti, a glupa je svaka koja svoj rad prekriva parolama i floskulama kako bi ga sakrila od javnosti.

No, mi se rijetko zapitamo kakav je uticaj politike na metnalno zdravlje političara. Nauka se već odavno bavi ovim pitanjem, i ne samo nauka – u Skandinaviji ponegdje postoji program psihološkog savjetovanja za političare kojima je istekla funkcija, kako bi im se olakšao povratak među „obične“ građane. Nije specifikum našeg podneblja to da se političari ponašaju oholo i bahato, pri čemu je to ponašanje počesto bez ikakvog povoda, već je riječ o modelu ponašanja razvijenim tokom vremena provedenog na poziciji moći. Ali jeste činjenica da u našem društvenom okviru javnost mnogo lakše pristaje na takvo ponašanje, a ponekad ga čak smatra i za nužno, nego u uređenijim i „civilizovanijim“ društvima. Takvi poremećaji u ponašanju nisu rezultat samo pozicije moći, već i redukcije zakonskih i moralnih ograničenja kojima su političari izloženi, uslijed čega neki među njima sebe počnu doživljavati kao viša bića, skoro pa nekakve nadljude od kojih zavisi opstanak čitave zajednice, što im, u njihovoj svijesti, daje za pravo da se ponašaju bahato. Horde ulizica sa njihovim aplauzima i komplimentima nimalo ne doprinose mentalnom zdravlju političara obuzetog svojom moći, već mu zamagljuju percepciju stvarnosti. Taj se poremećaj naziva Hubris sindrom. Kao što sam već rekao, ima njega i u drugim društvima, od njega su bolovali Toni Bler, Margaret Tačer, Ričard Nikson… Za relativno malo društvo, kao što je naše, ta bi lista bila neugodno dugačka, pa je zato ovdje neću navoditi. Nažalost, političari koji boluju od tog sindroma nisu skloni traženju stručne pomoći ni u razvijenijim društvima, a kamoli kod nas gdje se svaki odlazak psihologu ili psihijatru još uvijek smatra za nešto sramotno.

Političari obilježeni Hubris sindromom skloni su da promijene i ublaže svoje ponašanje isključivo ako osjete opasnost i ako procijene da bi im ta privremena promjena mogla sačuvati fotelju.

Za razliku od većine drugih psihičkih poremećaja, čije posljedice trpi uglavnom najbliže okruženje oboljelog, Hubrisov sindrom trpi čitavo društvo. Mi kao društvo, odnosno demos, nismo kvalifikovani da nekog terapijski liječimo od tog poremećaja, ali zato na raspolaganju imamo izbore, kao odličan narodni lijek, koji daje izvrsne rezultate ako se pravilno primjenjuje.

Na koji način i da li će političke promjene u CG uticati na političku scenu RS/BiH?

To mi je pitanje već postavljeno u intervjuu kojeg sam nedavno dao Preokretu, pa ću i ovdje dati isti odgovor. Kao i svako politički svjesno biće, tako i ja imam svoje mišljenje i svoje stavove o tome, ali ovdje ću se ograničiti samo na to da kažem kako se nadam da će i građani naše zemlje iskoristiti moć koju im je izborni zakon stavio u ruke. No pred nama su lokalni izbori i hajde da razgovaramo o problemima koje imamo u lokalnoj zajednici, a ovo pitanje mi postavite za dvije godine, u vrijeme opštih izbora. Imamo u politici previše i političara i njihovih simpatizera koji zanemaruju svoju odgovornost prema lokalnoj zajednici, ali su zato ubijeđeni da upravo oni znaju kako bi na savršen način trebalo urediti planetarne odnose. Ja ne želim da doprinosim takvoj vrsti neozbiljnosti, već ću umjesto toga ostati fokusiran na pitanja i probleme koje nam valja rješavati na lokalnim izborima.

Na koje biračko tijelo “ciljate” i kako uticati na glasače da baš vama daju svoj glas/priliku?

S obzirom na zvaničnu nominaciju naše stranke, nekako je logično da su nam radnici prioritetno biračko tijelo. Nažalost, kategorija radništva na nekadašnjem jugoslovenskom prostoru prilično je oštećena i smanjena tokom zadnjih decenija, u kojima se taj prostor vraćao nazad u istoriju umjesto da ide naprijed, ka budućnosti, pa je tako i politički subjektivitet radništva bitno smanjen i valja nam ga iznova graditi. Zato su nama bitni i mladi, pogotovo oni koji su pasivizirani, gurnuti na marginu i koji sve češće pogledavaju preko granice, vjerujući da život postoji negdje tamo, ali ne i ovdje.

Radnici, koji danas ne uživaju zakonsku zaštitu i sigurnost kakvu bi trebali uživati u jednom modernom društvu, skupa sa mladima koji svoju budućnost vide ovdje, jesu ta snaga na koju računamo da će nam biti saveznik u pravljenju nužnih promjena. Mi nećemo lagati i dovoditi u zabludu one na koje računamo i nećemo im obećavati da će te promjene biti brze i lagane. Put do njih je spor i težak i ne može biti drugačiji, ali ga jednostavno moramo preći, a jedini način da ga pređemo jeste da se držimo skupa i da budemo spremni na lični doprinos tom cilju.

Ovdje se u društvu zakotila jedna veoma pogrešna i pogubna misao, da je neko dužan da vam pruži vaša prava i da će taj neko to jednom i učiniti

U stvarnosti, društvo se za svoja prava mora neprekidno boriti, čak i onda kada mu izgleda da ih je ostvarilo. Praznik rada, koji se slavi u većem dijelu svijeta, ne obilježava se zato što je tamo neka vlast odjednom osjetila humanistički poriv i odgovornost, već zato što su čikaški radnici ustali da se bore za svoja prava, ne plašeći se čak ni policije koja je na njih pucala.

Postoji još jedna razlika u odnosu prema biračkom tijelu koju zastupa SPS – mi želimo da na izbore izađu svi koji imaju pravo glasa. Pozicija i opozicija takođe žele veliku izlaznost, ali ne potpunu, jer bi oni najviše voljeli da na izbore izađu samo njihovi glasači, a oni ostali samo u mjeri potrebnoj da izbori ne budu nevažeći.

Kakva je vaša vizija Trebinja?

Veoma jednostavna – želim da Trebinje postane onakvo kakvim ga opisujemo kada se prijateljima, poznanicima i turistima hvalimo svojim gradom. Dakle, Trebinje koje će i suštinski biti administrativni, ekonomski, privredni, kulturni centar istočne Hercegovine i koje će čitavu tu regiju predvoditi u uspješniju budućnost. Trebinje čiji će građani biti ne samo zaljubljeni u svoj grad, nego će osjećati i odgovornost prema njemu i imati svijest da taj grad ne pripada samo njima, nego i njihovom potomstvu. Trebinje u kojem će se njegovi stanovnici osjećati dostojanstveno i koje će se ponositi svojim kako materijalnim, tako i duhovnim bogatstvima i naslijeđem i svojim skladnim objedinjavanjem različitosti. Trebinje u kojem će se tokom većeg dijela godine snimati filmovi, jer malo gdje postoje tako dobri uslovi za filmadžije kao ovdje. Trebinje koje je ovjenčano sportskim uspjesima i u kojem se odigravaju značajne sportske priredbe, čak i evropskog značaja. Trebinje u kojem kultura neće biti samo niz manifestacija, već i krvotok duhovnog života ovog grada.

Dejan Bošnjak dodaje da bez obzira na mnoge prepreke, vizija ovakvog Trebinja se može ostvariti ukoliko bi svi dali svoj doprinos.

Bez obzira na mnoge teškoće i prepreke, prilika da se ta vizija ostvari je tu, ali ona se neće sama ostvariti. Da bi se to desilo, potrebno je da u njenom ostvarivanju učestvujemo svi, kao Trebinjci i kao odgovorni članovi zajednice, sa sviješću da ni ta zajednica ni grad ne pripadaju nikome posebno, već svima nama podjednako.

U kojoj mjeri je sistem, a samim tim i društvo oboljelo i gdje vidite šansu da se on iz korijena promijeni? Kada će društvo doživjeti katarzu i šta sve treba da se dogodi da do iste dođe?

Prije svega, potrebno je da promijenimo način i paradigmu našeg društvenog, političkog pa čak i ljudskog mišljenja, moramo početi misliti i govoriti realistično i hrabro, a prestati da vjerujemo da je bitno ono u šta nas neko ubjeđuje da je bitno. To je put ka društvu koje neće biti monolitno, već će imati svoje različitosti i nositi ih kao svoje bogatstvo, ali te različitosti ne smiju postati nepomirljive podjele i neprelazne barijere. Kada počnemo i misliti i govoriti hrabro i odgovorno, to će smanjiti manevarski prostor za razne društvene devijacije od kojih je naše društvo teško oboljelo. Tu prije svega mislim na korupciju i nepotizam, koje poput čopora pasa slijede druge devijacije, počev od najezde onih sa lažnim i sumnjivim diplomama, pa nadalje. Tek kada se tako počnemo ponašati i kada poremećajima i nemoralnim radnjama počnemo primjedbe stavljati u lice, a ne anonimno na društvenim mrežama, tek tada ćemo stvoriti uslove da ovo društvo prenemo iz letargije i da krenemo put napretka i budućnosti u kojoj će biti manje tjeskobe i više sigurnosti za sve.

Zato stalno pozivam da se prenemo iz košmara u kojem se različite političke opcije doživljavaju kao neprijatelji i da stupimo u realnost u kojoj su te opcije suprotstavljene, ali samo u mjeri u kojoj je taj odnos akcije i reakcije blagorodan za zajednicu i u kojoj će različite politike naći načina da sarađuju na pitanjima od opšteg značaja i interesa.

To je razlog što mi kao stranka odbijamo da pravimo predizborne koalicije i što ćemo vjerovatno dati podršku budućoj skupštinskoj većini, jer ćemo je smatrati za izraz volje naših građana.

Za kraj, pošaljite poruku građanina Trebinja, dakle ne samo svojim potencijalnim glasačima, već svima…

Moramo stvoriti mehanizme koji će nam omogućiti da glas javnosti bude efikasan korektivni faktor u procesu odlučivanja o pitanjima od najšireg. A da bi se to moglo ostvariti, potrebne su dvije stvari – potrebno je da na dan izbora ne ostanete u kući i potrebno je da vaš glas bude vođen razumom, a ne ucjenama ili nekom sitnom korišću koja je svakako plaćena iz vašeg džepa. Ne zaboravite – vlasti vas uvijek i svugdje lažu kada vam obećavaju poslove. Vi ste ti koji zapošljavate vlast. Budite odgovorni poslodavci.

Neko pametan je davno rekao, loši političari bivaju izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore.

Dobri naši građani, izađite na izbore i glasajte, uz osjećanje odgovornosti prema društvu i prema potomstvu, poručuje Dejan Bošnjak na kraju razgovora za naš magazin.

Igor Svrdlin

18 Shares
18 Shares
Copy link