Početna  /  Dejan Bodiroga za MH: Nas borci nisu birali da se ”ližemo” sa političarima!
Izdvajamo Trebinje

Dejan Bodiroga za MH: Nas borci nisu birali da se ”ližemo” sa političarima!

Dejan Bodiroga, predsjednik Gradske boračke organizacije Trebinje, za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorio je o položaju boraca, obećanju koje je gradska vlast dala još u junu, a tiče se zapošljavanja najugroženijih demobilisanih boraca i 40 djece poginulih boraca, konferenicji koja je uslijedila nakon toga, reakciji gradonačelnika Ćurića i peticiji koja je uzburkala javnost. Zbog iznošenja neistina i to na jedinom trebinjskom javnom glasilu finansiranom iz budžeta grada, iz GBO Trebinje je upućena žalba RAK-u, a Bodiroga za naš magazin tvrdi da nema ništa sporno u Članu 70 Statuta Boračke organizacije Republike Srpske i poručuje da neće odustati od borbe za boračka prava sve dok postoji ijedan nezaposleni demobilisani borac ili dijete poginulog borca.

Za početak razgovora, zamolili smo Dejana Bodirogu, predsjednika GBO Trebinje da nam kaže kakvo je generalno stanje sa boračkom kategorijom.

Situacija sa borcima je takva da je jedan dobar dio boraca situiran, imaju poslove od kojih mogu da prehrane svoju porodicu i priušti neke osnovne namirnice, ali jedan dio boraca je ostao na margini ovog društva i zaista je sramota za sve oni koji su bili na vlasti da 25 godina poslije rata sad na trebinjskom Birou imamo 400 nezaposlenih demobilisanih boraca. Otežavajuća okolnost je ta što su to ljudi koji su već u poznijim godinama života i teško mogu naći poslove koje su mogli raditi prije 15-20 godina kod nekih privatnika, da rade neke fizičke poslove i sa tako prehranjuju proodicu, sada jednostavno to ne mogu.

Neki borci su bukvalno gladni!

Dešava se da su ti borci bukvalno gladni! Ono što je najgore u svemu tome je da mi u našem gradu imamo još oko 40 djece poginulih boraca koja su bez ikakvog zaposlenja, a treba napomenuti da to više nisu djeca, da su oni već formirali svoje porodice i da im je zaista teško, a ako ništa, toliko su zaslužili da dobiju taj neki posao od čega će moći da prehrane svoju porodicu. Svjedoci smo da se u posljednjih pola godine, kada čitavim svijetom vlada pandemija korona virusa, kod nas pomažu mnoge kategorije, kao što i treba pomagati, nemamo ništa protiv toga da se pomaže, posebno da se pomognu zdravstveni radnici, policija, civilna zaštita, ali jedino se niko nije sjetio boraca. Upravo veliki dio tih boraca koji su bez posla su, da kažem, na crno radili i tako zarađivali neku koru hljeba, ekonomija je pala tako da je prestala i potreba za radnicima koji su radili na dnevnicu, njima niko nije pomogao niti su bili ni na kakvom spisku kako bi dobili neku pomoć. Tako da smo zadnjih pola godine dobili jednu vrlo tešku situaciju za boračku populaciju.

Da li je od strane Vlade Republike Srpske realizovana pomoć nezaposlenim demobilisanim borcima koja je najavljena krajem avgusta?

Još uvijek nije došlo do realizacije te pomoći, kao što znate mi smo upravo iz Trebinja pokrenuli jedan protest upozorenja gdje smo željeli skrenuti pažnju na boračku kategoriju sa akcentom na nezaposlene borce i nezaposlenu djecu poginulih boraca. Poslije toga, i preko našeg Regionalnog odbora Boračkih organizacija istočne Hercegovine, predsjedništva Boračke organizacije Republike Srpske došlo je krajem avgusta do jednog sastanka sa najvećim rukovodstvom Republike Srpske, na sastanku su dogovoreni neki koraci, međutim ti koraci do dan danas nisu realizovani, ni ono osnovno.

Prijedlog Vlade: 1,68 KM mjesečnog dodatka po mjesecu provedenom u zoni borbene linije?!

Predsjedništvo Boračke organizacije nije bilo zadovoljno onim što je ponuđeno od rukovodstva Republike Srpske i izjasnili smo se da nismo zadovoljni, jednostavno zato što je za 7900 nezaposlenih boraca ponuđena pomoć, a komisija je izračunala da trenutno na Biroima u RS ima 14000 nezaposlenih boraca koji aktivno traže posao a oko 20000 onih koji nemaju stalno zaposlenje. Vlada Republike Srpske je ponudila mjesečni borački dodatak za te nezaposlene borce, ali samo za njih 7900 u visini od 1,68 KM po mjesecu provedenom u zoni borbenih dejstava što bi značilo da bi nezaposleni borac sa punim učešćem u ratu dobijao 70-80 KM mjesečno, mi se sa tim nismo složili, tražili smo da svi nezaposleni borci imaju najmanje mjesečno primanje u visini najniže penzije dok mu se ne nađe rješenje i ne dobije stalno zaposlenje. Nije tačno da borci traže nešto što je nemoguće, novca za to ima, sigurni smo u to, ali nekako kad god mi borci tražimo nešto iz budžeta spominje se kako novca nema. Smatram da ćemo mi vrlo brzo biološki ostariti, otići u penzije i da tih desetak godina moramo da povedemo računa o tim borcima koji poslije ovoliko vremena, nažalost nisu situirani i nemaju osnovna sredstva za život.

O konferenciji za medije koju je sazvala Gradska boračka organizacija Trebinje i reakciji lokalne vlasti na istu?

Mi smo održali konferenciju za štampu povodom jednog sastanka koji smo još u junu mjesecu imali sa gradonačelnikom Trebinja i direktorom Elektroprivrede a na tom sastanku smo dogovorili da prvo riješimo prioritetno djecu poginulih boraca da sva budu zaposlena i da riješimo do 1. novembra 13 boraca koji su ostali sa spiska prioriteta još od 2014. godine. Taj rok je istekao i nisu zaposlena niti djeca poginulih boraca niti tih 13 boraca sa starog spiska, dakle niko nije zaposlen. Na tom sastanku koji je održan u junu dogovoreno je da se ponovo sastanemo u prvoj sedmici avgusta, da te spiskove definišemo, da se nađu neki novi prioriteti, naravno, nemoguće je zaposliti svih 400, ali da se jedan dio boraca prioritetno zaposli i da se krene u tu akciju. Taj sastanak u prvoj sedmici avgusta nije održan, par puta je zakazivan i otkazivan zbog toga što gradonačelnik ili direktor Elektroprivrede nisu mogli biti prisutni i poslije toga taj sastanak više nikako nije zakazivan.

Konferenciju smo sazvali kako bi naši saborci uvidjeli koja strana nije ispunila obećanje

Poslali smo gradonačelniku  jedno pismo sa pitanjem zašto se ne zakazuje sastanak, zašto se problem ne rješava, na šta nikada nismo dobili odgovor. Poslije toga smo održali konferenciju za štampu iz jednostavnog razloga što smo imali ogroman pritisak boraca da im kažemo zašto se to ne rješava, konferencijom smo željeli da obavijestimo naše saborce koja strana u tim pregovorima nije ispunila svoje obećanje. Mi kao Gradska boračka organizacija nemamo svoje firme, ne rukovodimo javnim preduzećima i javnim ustanovama, znamo koliko se ljudi u Trebinju zaposlilo u predizbornoj kampanji do sada, sve javne ustanove i javna preduzeća primaju radnike, da li na određeno, neodređeno ili pripravnike, da li po privremenim ili  povremenim poslovima, uglavnom, svaka ustanova prima nove radnike a tu nigdje nema boračke populacije. Poslije toga je uslijedio jedan medijski napad na GBO Trebinje, da mi koristimo izbore, da se neki članovi Predsjedništva i članovi Gradske boračke organizacije nalaze na pojedinim listama, što mi naravno nismo demantovali. Na svim listama, svih partija se nalaze članovi GBO Trebinje i mi pozivamo naše članove, borce, da bez obzira o kojoj se partiji radi glasaju za one koji su vrijeme proveli u odbrambeno-otadžbinskom ratu i žrtvovali svoju mladost za stvaranje i odbranu RS.

Žalba RAK-u zbog neprofesionalnog nastupanja

Nakon toga dolazi jedno Saopštenje koje je objavljeno na Radio Trebinju, jedinom trebinjskom javnom glasilu koje se finansira iz gradskog budžeta, koje nije potpisano imenom i prezimenom već kao grupa građana u kojem se navodi da su pojedini članovi Predsjedništva protiv toga, a ja tvrdim da nijedan član Predsjedništva GBO Trebinje nije protiv naše inicijative o zapošljavanju demobilisanih boraca i djece palih boraca, štaviše, svaki član Predsjedništva je osudio jedan takav članak. Poslali smo demant koji Radio Trebinje nije objavio i mi ćemo poslati dopis Regulatornoj agenciji za komunikacije u kojem ćemo se žalili zbog neprofesionalnog i vanzakonskog nastupanja pa ćemo vidjeti kakav će biti ishod svega toga.

Šta je sporno u Članu 70 Statuta Boračke organizacije Republike Srpske?

Oni se dakle pozivaju na Član 70 poslovnika o radu Skupštine GBO Trebinja u kojem se kaže da član Boračke organizacije ne može biti funkcioner neke političke stranke. Mnogi članovi su na kandidatskim listama za odbornike, čak i ako prođu i narod ih izabere za odbornika, oni nisu funkcioneri stranke. Zna se šta je funkcioner stranke od predsjednika gradskog odbora pa do predsjednika stranke, odnosno da ne mogu javno nastupati sa tih pozicija. Svi ostali borci mogu biti članovi bilo koje partije. U dosta slučajeva imamo da su članovi i predsjednici Boračkih organizacija odbornici u svojim lokalnim zajednicama, evo imamo i slučaj sa Bilećom gdje je predsjednik lokalne Boračke organizacije kandidat za načelnika opštine. Mi kao borci mu dajemo punu podršku i to je sada jedna provjera borcima da li žele da jedan istinski borac, jedan veliki patriota, kao što je Veso Vujović, bude načelnik opštine. I ako bude izabran, i dalje po Statutu Boračke organizacije RS neće biti ništa sporno, pa on neće biti načelnik partije koja ga je predložila već svih građana Bileće iako sam siguran da će Veso Vujović zbog svojih obaveza kao načelnik prepustiti nekome drugom da vodi Boračku organizaciju u Bileći, kao što sam isto tako siguran da njega kao načelnika niko neće morati moliti za prava i pomoć borcima. Kao pozitivan primjer možemo uzeti Gacko u kojem ne postoji nijedan nezaposleni borac i dijete poginulog borca, znači da se ovaj problem može riješiti. A recimo i to da su na čelu opštine i na čelu najveće firme – TE Gacko, različite partije, ali su, kad su u pitanju borci i djeca poginulih boraca, svi zajedno bili za rješenje tog pitanja, svaka čast i jednim i drugim.

U medije su izašli neki borci sa peticijom o smjeni rukovodstva GBO Trebinje. Kako gledate na to?

Dovoljno je vidjeti ko je izašao, pametnom je dovoljno, mali smo mi grad, svako ima pravo da iznese svoje mišljenje. Iskreno, to su ljudi koji su me lično razočarali ali poštujemo i njihov stav. Ta peticija  je politički instruisana, upravo ono što nama pripisuju oni pokušavaju politikom da kontrolišu Boračku organizaciju a ja odgovorno tvrdim da ovo Predsjedništvo i GBO koju trenutno ja vodim nijedna politika neće kontrolisati. Mi ćemo se boriti za prava boraca dok god ima ijedan nezaposlen ili ugrožen borac bez obzira koja politika bude i na lokalnom i na republičkom nivou.

Nismo mi ni u ratu bili svi isti!

Nas borci nisu birali da se ”ližemo” sa političarima i govorimo kako je sve u redu, a oni koji su potpisali tu peticiju, koju nam niko nije dostavio a kad se i ako se dostavi imaće je svaki borac na uvidu, da se pogledamo u oči i vidimo kome smeta to što se borimo za naše saborce koji teško žive, kojima treba pomoći, naše saborce kojima je potrebna pomoć da se brane pred raznim sudovima zbog navodnih ratnih zločina, poveže radni staž kako bi ostvarili bilo kakvu penziju, da zaposlimo djecu naših poginulih saboraca, da se obilježavanja značajnih datuma ne pretvaraju u političke promocije. To je ono što naše rukovodstvo traži. Nismo mi ni u ratu bili svi isti, tako je i danas. Koliko znam, vrlo mali broj pravih boraca je potpisao tu peticiju, a da znamo da je veliki broj pravih boraca potpisao tu peticiju protiv našeg rada, mi bi se sami povukli. Onog momenta kada se situiraju svi borci, mi ćemo svi da odemo jer neće više biti potrebe da tu budemo. Da je sreće, Boračka organizacija se ne bi ni bavila socijalnom politikom boraca, to je posao države, mi bi se trebali, da je sreće, baviti tradicijom i tekovinom Odbrambeno-otadžbinskog rata. Mi se nismo borili da danas mnogo školovane i pametne omladine odlazi odavde, mi danas ostajemo bez pameti, a to je najskuplje, to je najveća investicija koju trebamo imati u ovom gradu. Nije investicija neki reflektor ili metar asfalta, investicija je omladina kojoj trebamo omogućiti da se vrati. Kako da se omladina vrati ovdje kada vidi kako se država odnosi prema onima koji su je stvarali?!

Uprkos tome što je Trebinje jedna od rijetkih lokalnih zajednica koja iz godišnjeg budžeta odvaja novčana sredstva za pomoć nezaposlenim borcima, Bodiroga kaže da to jeste pohvalno ali da ne predstavlja sistemsko rješenje.

Trebinjska lokalna zajednica ima neke programe koji pomažu boračku populaciju, nemamo mi taj problem spomenuti i neki programi su za svaku pohvalu, recimo da trebinjski nezaposleni borci dva puta godišnje dobiju (ovisno od kategorije) 100-200 KM, ali to je socijalna pomoć, nije sistemsko rješenje, takođe se odvaja neki iznos za supruge umrlih boraca ali ponavljam, to nije sistemsko rješenje. Pomogne se borcima oko prevoza u druge medicinske ustanove,pomaže se porodicama poginulih oko adaptacije stambenih objekata. Mi se upravo i bunimo jer nije pronađeno sistemsko rješenje, da se onima koji su starosno pred penziju dokupi staž, zaposli ko treba, jedino rješenje je da svaki borac mora imati stalno mjesečno primanje kako ne bi bio socijalni slučaj jer to zaista nije zaslužio ni jedan borac – rekao je Bodiroga za MH.

Igor Svrdlin

 

10 Shares
10 Shares
Copy link