”Dani malih stvari” – Veliki festival sa malim šansama da preživi…

Sinoć je, izvedbom predstave ”Iskušenje” Scene ”Maska” iz Šapca, spuštena zavjesa na 14. interdisciplinarni festival ”Dani malih stvari”. Uprkos brojnim problemima sa kojima se susreću organizatori ove značajne pozorišne manifestacije, jedine iz ovog dijela Republike Srpske koja okuplja profesionalne pozorišne stvaraoce i trupe, festival je i ove godine realizovan. Realizovan je uz, kako nam reče Željko Milošević, ludačku energiju i htijenje, a kako podrške gotovo i da nema, ostaje otvoreno pitanje da li će i koliko popularni INTERDIFEST još poživjeti. Upućenim ne treba govoriti o značaju ”Dana malih stvari”, a za one neupućene valja reći da su u prethodnih 14 godina na ovom festivalu igrane predstave koje nisu ostavile dubok trag samo na našim prostorima već su doprijele mnogo dalje i bivale ovjenčane mnogim međunarodnim nagradama. Ostvarenja poput ”Zvijer na mjesecu”, ”Kamenje u njegovim džepovima”, ”Klara, dogodilo se nešto neočekivano”, ”Leptirica”, ”Staza divljači”, ”Usamljeni zapad”, ”Ay Carmela”, ”Radnička hronika”, ”Hipertenzija” i mnoga druga, ostala su vječno urezana u pamćenje svih onih koji su prethodnih godina živjeli pozorište u danima kada bi se održavali ”Dani malih stvari”. Oni koji nisu gledali neka od ovih ostvarenja su možda baš oni koji uskraćuju podršku, ne samo ovom, već mnogim drugim značajnim umjetničkim događajima širom regiona. Jer sigurno je jedno, a to je da su određene persone češće boravile u pozorišnim salama, festivali bi nicali kao pečurke poslije kiše, ali… Ono što je još sigurno je to da će se i sljedeće godine održati ”Dani malih stvari”, kada će se obilježiti mali jubilej – 15 godina, a šta poslije?

Sinoć je u pozorišnoj dvorani Kulturnog centra Trebinje publika mogla vidjeti poznata lica – Ivana Tomaševića i Anetu Tomašević, glumački par koji je u velikoj mjeri obilježio ”Dane malih stvari” i postao njen, gotovo, neizostavni dio. Ovoga puta, oni su odigrali komad ”Iskušenje”, dramatizaciju romana ”Bog, đavo i ja” Dragana Marinkovića Francuza. Trilerski napeta igra, igra Boga i đavola, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, igra očeva i sinova i njihovih grijehova, u kojoj se, uz nevjerovatnu tenziju i sjajnu glumačku igru prepliće drama, teška drama i komedija, a sve je suptilno začinjeno magičnim realizmom. Kako se svim onim srećnicima koji će pogledati ovu predstavu bilo gdje da se nalaze ne bi kvario ugođaj pretjeranim iznošenjem radnje i ogoljivanjem ovog vrhunskog pozorišnoh čina, dovoljno je reći da se u pozorištu rijetko viđa jedna ovakva inscenacija, igra koja na trenutke zalazi u najdublje, a zašto ne reći i najmračnije strane svih nas i u maniru najboljih psiholoških trilera drži pažnju od početka do kraja. Ovim pozorišnim ostvarenjem završen je četrnaesti interdisciplinarni festival ”Dani malih stvari”, a prethodne tri večeri publika je gledala predstave ”Toksini”, ”Ay Carmela” i ”Taksimetar”.

Ovaj festival je višestruko značajan, kroz svoje postojanje je gradu na Trebišnjici donio sjajne predstave, umjetničkim dušama širio vidike i bez sumnje uticao na mnoge koji su se bavili, bave i baviće se teatrom. Prethodnih godina na ”Danima malih stvari” igrale su se predstave koje su u tom momentu predstavljale sami vrh pozorišnog stvaralaštva regiona, pa i šire. Danas ova manifestacija opstaje, kao i mnogo godina unazad, zahvaljujući čistom entuzijazmu i prijateljstvima koja su se rodila na samom festivalu. Nedostatak podrške je nešto sa čime su se ”Dani malih stvari” gotovo uvijek suočavali, u bezmalo četiri politička mandata mijenjali su se i ovi i oni, ali do sada nije iznađeno trajno rješenje pa se može reći da jedan veliki pozorišni festival, što ”Dani malih stvari” svakako jesu, nije prepoznat kao takav ni od jednih ni od drugih, a vjerovatno ni trećih, četvrtih… A kako bi bilo lijepo da kultura odlučuje o politici a ne obrnuto… Povodom završetka ovogodišnjeg festivala Željko Milošević i Aneta Tomašević govorili su o samom festivalu, budućnosti i značaju ove, jedine profesionalne pozorišne manifestacije u jugoistočnom dijelu Republike Srpske.

Željko Milošević, direktor i osnivač Kulturne scene ”Male stvari” i idejni tvorac ”Dana malih stvari” govorio je o problemima sa kojima se susreću danas, a sa kojima su se susretali i juče, a gotovo izvjesno da će i sutra, te se prisjetio nekih prošlih godina.

”Vjerujem da smo i ove godine uspjeli dovesti kvalitetna pozorišna ostvarenja, sudeći po publici koja mi je nakon noćašnje predstave prilazila i čestitala, što je potvrda da je i ove godine, u tom nekom smislu urađen dobar posao. Publika je ove godine imala priliku da vidi četiri različite, ali četiri izuzetno kvalitetne predstave, publika je svojim dolaskom podržala glumce i drago mi je da su se svi oniu lijepo osjećali ove četiri večeri. A sad za sam festival, vidjećemo, u kojem će pravcu ići i šta će se dešavati. Kao direktor festivala nemam ključ, nemam rješenje, tačnije u ovom momentu ga, najiskrenije, ne vidim. U svakom slučaju pokušaćemo naći neko rješenje, ali rješenje koje će podrazumijevati kontinuitet u podršci festivalu, kontinuitet na koji se može osloniti i ako u tom smislu ne možemo naći podršku, ako svake godine moramo kretati od nule, mislim da stvarno nema smisla. Ovih četrnaest godina nije entuzijazam, čestrnaest godina je ludilo, ali ne jede pitu onaj ko ima nego onaj ko je navikao, tako ni kulturu ne konzumira onaj ko može nego onaj ko ima potrebu. Kultura je unutrašnja potreba svakog bića, ja vjerujem da svako biće ima potrebu za vrhunskom umjetnošću, ovo je jedini profesionalni festival u jugoistočnom dijelu Republike Srpske i ako on ne može naći svoje mjesto pod suncem i ako ne može naći partnerstvo sa odgovornima, onima koji mogu podržati i pomoći festival, onda definitivno i ne treba da postoji. Hvala svima koji su prethodnih godina podržavali ”Dane malih stvari” više ili manje, hvala posebno onima koji su podržavali više, jer mi smo imali osam ili devet godina veoma uspješnih godina, bilo je godina kada smo imali bogat program sa bogatim pratećim programom, predstavili smo na stotine umjetnika iz cijelog svijeta, kroz njihove fotografije, filmove, organizovali brojne promocije knjiga. Imali smno svježe predstave koje su se poslije predstavljale širom svijeta i dobijale sjajne kritike i nagrade… Mi se ponosno okrećemo iza sebe svjesni da smo obilježili i prostor i vrijeme u prethodnim godinama i da je to možda za nekog nebitno ali napravili smo mnogo toga i za Trebinje i za Hercegovinu, Republiku Srpsku, Bosnu i Hercegovinu pa i šire. S ponosom smo radili i radimo, to nije sporno, ali jednostavno entuzijazam je apsolutno potrošen.” – rekao je Milošević u dahu i za kraj, u duhu sa motom ovogodišnjeg festivala ”O, biti ili ne biti – pitanje je sad” poslao poruku.

”Treba pročitati cijeli monolog Hamletov, ko nije, neka ga pročita kao i sonet 66 od Šekspira, bilo bi dobro da pročitaju i cijelog ”Hamleta”, pa i ostatak Šekspirovog opusa, jer on je zaista najveći ali isto tako i neko ko je odlično poznavao te neke situacije, nije se bavio društveno aktuelnim pozorištem ali je jako lijepo govorio o tom svom vremenu i nažalost njegova djela se i danas mogu posmatrati kao savremena.” – kaže Željko Milošević ističući da jesu umorni ali da čista obraza gledaju na sve ono što su uradili do sada. On kaže da će se sljedeće godine obilježiti mali jubilej – 15 godina ”Dana malih stvari”.

”Petnaesti će se održati, obilježićemo taj jubilej, a šta će biti tema i kako ćemo ga obilježiti, zavisi od mnogo toga.”

Aneta Tomašević je već dugo godina, zajedno sa suprugom Ivanom Tomaševićem, stalni učesnik ”Dana malih stvari”. Oni već odavno nisu samo učesnici već, može se reći, domaćini, ljudi koji su svojim prvim dolaskom na ovaj festival zavoljeli Trebinje, ”Male stvari”, a i trebinjska publika je zavoljela njih. Predstava ”Klara, dogodilo se nešto neočekivano” sa kojom se šabačka Scena ”Maska” prvi put predstavila Trebinju na ”Danima malih stvari” još uvijek se pamti, a kako Aneta kaže za naš magazin, bila je to ljubav na prvi pogled. Ona je govorila o samom festivalu, prijateljstvu koje se rodilo kroz njega i značaju samog festivala apelujući na nadležne da ne dozvole da se ”Dani malih stvari” ugase.

”Mi smo bili sa našom predstavom ”Klara, dogodilo se nešto neočekivano” prvi put u Trebinju, na mislim da je bio peti po redu festival ”Dani malih stvari”, održavao se u Domu mladih, baš sam pre početka večerašnje predstave razgovarala sa kolegama i prisećali smo se koliko je to bilo divno organizovano, kako smo bili oduševljeni. Sve je nekako išlo na ruku, bilo je i leto, Trebinje ovako lepo kakvo ga je Bog stvorio, još i puno neke vesele atmosfere a pogotovo svi koji su organizovali ovaj divni festival su nas tako lepo dočekali. Pri tom, kada smo igrali prvi put u Trebinju, tog dana je bio i moj rođendan, tako je sve bilo puno nekih iznenađenja, tako da smo se mi već tog prvog puta več osećali kao kod kuće. Predstava je bila jako dobro prihvaćena i još uvek se pamti i danas kad prođemo kroz Trebinje sretnemo neke ljude koji se sećaju te predstave. Mi, tačnije Scena ”Maska” i ”Male stvari” smo imali onaj trenutak koji bi se mogao nazvati ljubav na prvi pogled i ljubav koja traje. Od tog trenutka mi smo sa vašim pozorištem ”Male stvari” u pravim prijateljskim odnosima i uvek osećamo dobrodošlicu, publika je sjajna i mislim da je ovaj festival jedno veliko blago koje Trebinje treba da neguje. Ako kojim slučajem to nije prepoznato, ako kojim slučajem to nije podržano, evo ja na ovaj način apelujem na one od kojih zavisi da li će festivala biti ili ne, da shvate da bez kulture, bez umetnosti ovaj svet bi stvarno bio jedno tužno mesto. Ako pogledate svaku normalnu državu, na trgovima se uvek nalaze dve zgrade – pozorište i neki parlament ili većnica. Ne mora to da bude neko veliko ili instritucionalizovano pozorište, ali kad već postoji grupa ljudi i entuzijasta, zaljubljenika u pozorište, koji to rade stvarno kvalitetno, gledala sam predstave koje su stvarno na nivou profesionalnog pozorišta, mislim da oni koji se pitaju za sredstva, da li da bude ”Dana malih stvari” ili ne, i oni koji se pitaju da li treba još kulture ili ne, treba da se zamisle jer ostati bez festivala je onako jedan veliki minus za jedan ozbiljan grad.” – rekla je za naš magazin Aneta Tomašević, doajen srpskog glumišta i prvakinja Šabačkog pozorišta.

Ako bi se oni iz jedne od dvije zgrade na trgu nekog grada u ozbiljnoj državi, ili bar onoj koja preferira biti ozbiljna, počeli baviti svojim poslom i prestali da se bave poslom onih iz druge zgrade na tom istom trgu, tačnije kada bi se političari počeli savjesnije baviti svojim poslom te prestali glumiti (preglumljivati) da im je stalo do svega i svačega, onda se, nema sumnje, postojanje jednog ovakvog pozorišnog festivala ne bi dovodilo u pitanje. Za početak, da budu češći gosti na pozorišnim predstavama, jer vrhunski pozorišni čin, kakvih je bilo mnogo proteklih 14 godina u okviru ”Dana malih stvari” budi katarzu, tjera na razmišljanje a naposljetku i svakog od nas pravi boljim ljudima. Da su oni koji imaju moć odlučivanja/presuđivanja, uzmimo za primjer, prisustvovali sinoćnjoj predstavi ”Iskušenje”, opstanak ove manifestacije se ne bi dovodio u pitanje, jer moć pozorišta je ogromna i ono će, baš zbog togam postojati uprkos svemu…

Igor Svrdlin

 

Autor