Demografska slika u Bosni i Hercegovini se mijenja veoma brzo, najviše zbog iseljavanja “u petoj brzini”, a vlastima ni nakon 11 godina od posljednjeg, nakaradnog, popisa stanovništva, iskorištenog jedino za naduvavanje broja glasača na izborima, ne pada na pamet da sprovedu novi koji bi, barem u okviru naših sposobnosti, dao realističnije podatke o “demografskoj iscrpljenosti”.
Prema tvrdnjama sagovornika Moje Hercegovine, izborna kombinatorika u BiH nosiocima vlasti je bila i ostala daleko važnija od života i blagostanja građana, što smo mogli da vidimo i prije nekoliko dana na lokalnim izborima kada je pravo glasa imalo preko 3,4 miliona građana. Oni ponavljaju tvrdnju da u BiH ne živi ni blizu toliko ljudi sa glasačkim pravom čak ni kada se sabere brojna dijaspora.
Demograf Aleksandar Čavić tvrdi da se kod nas dešavaju brze promjene stanovništva i da bi trebalo uspostaviti registar rezidenata da bi se barem iz administrativnih podataka mogla sagledati situacija o broju građana i njihovom kretanju, od čega zavisi i kreiranje politika i potreba u pojedinim lokalnim zajednicama. Do tada, dodaje on, tumaramo sa povezom preko očiju i lažemo se da situacija nije tako crna. Naš sagovornik govori i da bi novi popis vjerovatno doveo do šokantnih otkrića sa kojima se nosioci vlasti izbjegavaju suočiti.
“Mi ćemo u jednom trenutku zbog neadekvatne metodologije i precijenog popisanog broja, na novom doživjeti šok. U ovom trenutku je najmanje 140.000 ljudi u Republici Srpskoj precijenjeno u posljednjem popisu. Prije 11 godina smo izbrojali 1.170.000 građana, a računamo da je prošle godine bilo oko 970.000 stanovnika. Napominjem da je Zavod za statistiku objavio informaciju da je posljednjim popisom procijenio 1.425.000 miliona stanovnika u RS. Razlika od 255.000 nastaje zbog nekih metodoloških razlika, ali tu se radi o nezabilježenim migracijama koje stvaraju privid brojnijeg stanovništva”, kaže Čavić.
Dakle, prema računici demografa o kojoj govori Čavić, radi se o tome da je Srpska za deset godina izgubila najmanje 200.000 stanovnika. Od toga najmanje 50.000 je izgubljeno kroz negativan prirodni priraštaj, a ostali su se iselili. Podaci dugoročnih projekcija demografa pokazuju da BiH u narednih nekoliko godina nastavlja da gubi oko 25.000 stanovnika godišnje iseljavanjem, a najveći problem što odlazi najvitalniji dio stanovništva, sposoban da radi i da zasniva porodice. Situacija nije ništa bolja ni Federaciji BiH, koja jednakom brzinom gubi stanovništvo.
“Piramida stanovništva se stanjuje tako da nam za desetak godina više neće imati ko da ode. U prosjeku se gubi oko 5.000 ljudi godišnje kroz prirodni priraštaj, što je veliki pad u odnosu na ranije periode. Znate li šta znači kada iz onako demografski iscrpljene sredine izvučete 200.000 najvitalnijih ljudi, onih koji su radno sposobni? Napravljena je rupa u piramidi koja će se odraziti na buduća demografska kretanja ostavljajući nižu reproduktivnu osnovu umanjenu za 100.000 parova”, objašnjava Čavić.
Govoreći o migracijama, kaže da podaci kojima raspolažemo ne daju njihovo precizno stanje. Još manje znamo sa stanovišta podjele da li odlaze više ljudi iz FBiH ili RS, odnosno Brčkog. Takođe, u potpunoj magli su informacije koja regija je demografski najiscrpljenija, istočna Hercegovina, Posavina ili neki drugi dio zemlje.
“Mi nismo čak uspostavili ni statistiku spoljnih migracija, što govori o spremnosti donosilaca odluka da se uhvate u koštac sa pražnjenjem države. Nisu u stanju da izbroje ljude, a kamoli da urade neke ozbiljnije stvari. Pripreme za novi popis počinju čim se prethodni završi, a mi nismo uradili ništa. Na prošlom popisu je postojao veliki politički pritisak da se obuhvate ljudi koji ne žive u BiH i dobio se broj koji jednostavno nije realan i svi podaci odstupaju od logičke kontrole. Ne može biti 55 stanovnika na jednoj adresi, na primjer. Te viškove je trebalo maknuti iz popisa, što se nije dozvolilo, a društvo se ponaša kao da se nije desilo”, kaže Čavić.
A odlasci su i dalje svakodnevica i o tome razmišlja i onaj ko je mislio da ostane.
Mara G. planira sljedeće godine da se odseli ni manje ni više nego u Sjedinjene Američke Države. Sa suprugom je iz šale prošle godine konkurisala u nagradnoj igri za dobijanje „zelenog kartona“ za odlazak u ovu zemlju koja se održava svake godine i preko koje 50.000 ljudi dobije priliku da se preseli tamo legalno i započne novi život.
„Kada smo popunili formulare preko interneta, nismo ni pretpostavili da ćemo biti izvučeni. Do tada nismo ozbiljno planirali da se selimo, ali jesmo govorili ponekad o odlasku u Njemačku ili Švajcarsku. Oboje smo završili fakultete i imamo bebu, ali ne i poslove od kojih bi mogli normalno da živimo. Međutim, sada smo se odlučili da probamo u Americi. Što da ne? Oboje znamo engleski, biće nam daleko lakše da se snađemo nego da učimo njemački, idemo u grad gdje ima dosta naših i imaćemo svu potrebnu pomoć“, kaže ona za MojuHercegovinu i dodaje da su riješili svu potrebnu papirologiju i da se sele početkom sljedeće godine.
Vjeruje da tamo imaju veće šanse da se izvuku iz toksične atmosfere u kojoj su proveli cijeli život i da krenu nekim drugim putem.
Ova mlada porodica dio je trenda odlazaka bez povratka. Dok su ranije u inostranstvo odlazili samo očevi ili majke na privremeni rad, odvojenost od porodice i loš kvalitet života u BiH pokrenuli su lavinu odlazaka cijelih porodica koje svoj kompletan život sele u inostranstvo bez plana za povratak.
Predsjednica Unije za održivi povratak u BiH Mirhunisa Zukić kaže za naš portal da je kroz terenski posao u posljednjih desetak godina uspjela potpuno da sagleda do koje mjere se zemlja ispraznila. Prema njihovim podacima u posljednjih deset godina iz BiH se trajno odselilo čak 600.000 stanovnika.
“Statistika je veoma bolna, a od kada pratimo stanje, iz godine u godinu, raste broj odlazaka, nestaju cijeli gradovi. Loš odnos vlasti prema stanovništvu i izbjegavanje suočavanja sa obavezama i obavljanjem poslova zbog kojeg je izabrana, razlozi su zbog kojeg je i došlo do velikog odliva stanovništva prema zapadnim zemljama. Mnogi ljudi odlaze zbog loših ekonomskih uslova, niske plate, visoke stope nezaposlenosti i manjka prilika za profesionalni razvoj. Politička nestabilnost koja traje veoma dugo i spor proces reformi tjeraju mnoge, posebno mlade, da traže stabilnije okruženje”, kaže Zukić.
Kaže da je posebno iznenađena praznom zapadnom Hercegovinom, srednjom Bosnom i Posavinom odakle se svake godine isele hiljade ljudi u najboljim godinama.
Inače, BiH se nalazi i na začelju liste zemalja koje pružaju kvalitetno obrazovanje, a ništa bolje nije ni stanje zdravstvenog sistema. Posebnu stavku koja motiviše ljude na odlazak, zauzimaju korupcija i neefikasnost institucija, za razliku od zapadnih zemalja koje pružaju daleko kvalitetniji standard i uslugu građanima.
