Početna  /  “Zbog straha od hapšenja, Dodik bi ponovo mogao da pokrene priču o samostalnosti Srpske”
Izdvajamo Teme i komentari

“Zbog straha od hapšenja, Dodik bi ponovo mogao da pokrene priču o samostalnosti Srpske”

Nije isključeno da lider SNSD-a, Milorad Dodik, uskoro ponovo počne da forsira priču o samostalnosti Republike Srpske i njenom otcjepljenju od BiH, kaže direktor beogradskog Instituta za međunarodnu i nacionalnu bezbjednost, Darko Trifunović.

U razgovoru za naš portal Trifunović, između ostalog, kaže da buduće akcije aktuelnog srpskog člana Predsjedništva BiH prvenstveno zavise od ishoda sukoba u Ukrajini, ali i istraga koje se protiv Dodika vode u Tužilaštvu BiH.

“Ukoliko ocijeni da mu se steže omča oko vrata i da bi sa crnom kapuljačom na glavi i lisicama na rukama mogao da završi zbog kriminala u koji je umiješan, Dodik će iz sitnih interesnih, ‘guzičarskih’ razloga, cijelu Republiku Srpsku i njen narod gurnuti u opasnu avanturu i provaliju iz koje nema izlaza”, tvrdi Trifunović za naš portal.

“Postoje određene bezbjednosne informacije i procjene da bi Dodik negdje do kraja maja ponovo mogao da počne s avanturističkom politikom traženja nezavisnosti za Republiku Srpsku. On to neće raditi zbog toga što je nekakav ‘patriota’ ili veliki borac za ‘srpsku stvar’, već isključivo zbog toga što mu prijeti realna opasnost od hapšenja zbog brojnih kriminalnih afera u koje je umiješan”, tvrdi naš sagovornik.

Takođe, didaje on, ukoliko Rusija ostvari pobjedu u Ukrajini, to bi Dodiku moglo dati lažni osjećaj sigurnosti da ponovo počne s pričom o secesiji.

“Njega, naravno, ne interesuje to što su Republika Srpska, BiH i Srbija u potpunosti okružene zemljama članicama NATO i što bi takav potez gotovo sigurno značio nestanak Republike Srpske. Jedino što Dodika zanima je očuvanje vlastite kože i ogromnog ličnog kapitala”, kaže Trifunović.

Na pitanje kakve će posljedice po Srbiju i Republiku Srpsku imati tragični sukob u Ukrajini, Trifunović odgovara da vlasti u Beogradu, za razliku od onih u Banjaluci, pokušavaju da balansiraju i zadrže neutralnost u sukobu velikih sila.

“Beograd pokušava da vodi nezavisnu srpsku politiku i zato je Srbija u Generalnoj skupštini UN glasala za osudu ruske agresije na Ukrajinu. Svaki drugi princip ne bi bio pravedan i značilo bi to da ni NATO nije izvršio agresiju na SR Jugoslaviju 1999. godine. Srbija nije imala mnogo opcija, osim da se rukovodi svojom politikom. Međutim, to nas je dovelo do toga da Beograd nije uveo sankcije Rusiji jer je naša naftna industrija u posjedu Rusa. Zbog toga mi već sada imamo problem jer Hrvatska ne želi da dalje isporučuje tu naftu i zatvorila je Jadranski naftovod (JANAF). Hrvatska nije uvela sankcije Srbiji, već ruskoj naftnoj industriji u Srbiji”, ističe naš sagovornik.

To otvara i pitanje neophodnosti, dodaje on, da srpska država mora što prije da povrati ingerencije nad Naftnom industrijom Srbije.

“Tu se otvara i problem energetskog sistema Republike Srpske, koji je apsolutno u ruskim rukama. Šta ćemo sa rafinerijama u Brodu i Modriči? Ova situacija ugrožava Srpsku do nevjerovatnih granica! Sa druge strane, imamo BiH koja nikad nije postavila pitanje vlasništva nad JANAF-om. Energoprojekt, odnosno Rafinerija Brod, bili su suvlasnici nad skoro 70 odsto naftovoda koji ide kroz Hrvatsku. Zbog toga Milorad Dodik ima otvorena vrata kod Zorana Milanovića i kod još nekih krugova u Hrvatskoj i zato niko u Republici Srpskoj ne postavlja pitanje otete jasenovačke građe ili nekih još daleko gorih stvari koje su rađene, ne znam u čije ime”, kaže Trifunović.

Što se tiče dužine trajanja rata u Ukrajini, on smatra da to isključivo zavisi od odluka koje se budu donosile u Moskvi.

“Postoje najmanje dvije važne stvari o kojima treba da se razmišlja, kad govorimo o tome kada će stati rat. Prva stvar zavisi od Rusije, a to je da mi još uvijek ne znamo šta su ruski ratni ciljevi i šta su htjeli da postignu u Ukrajini? Iz dana u dan ti ciljevi se mijenjaju, tako da ne znamo šta je zaista pravi cilj. Ono što je očigledno jeste to da je Rusija, pa skoro preko noći, odustala od takozvane denacifikacije Ukrajine”, kaže Trifunović.

Proklamovani cilj, dodaje, bilo je i to da se Ukrajina odgovori od ulaska u NATO, iako ih niko nije ni zvao u pomenuti savez.

“Ne postoji nikakav plan, niti papir da se to namjeravalo. Članica NATO se ne postaje tako što te neko primi, već tako što ti prvo moraš da apliciraš za članstvo, da ispunjavaš uslove, pa tek onda da te neko pozove. Primjera radi, Crna Gora je deset godina aplicirala za članstvo u NATO, dok ukrajinska aplikacija nikad nije ni došla u sjedište te organizacije. Budući da denacifikacija ni članstvo u NATO više nisu na stolu, ostalo je još samo pitanje Donbasa. Kao što rekoh, dalji tok rata zavisiće u najvećoj mjeri od Rusije, kao i od toga koliko će međunarodni pritisak dovesti do zaustavljanja ratnih dejstava”, smatra Trifunović.

On, između ostalog, dodaje i to da bez obzira na dužinu trajanja sukoba u Ukrajini međunarodni odnosi više nikad neće biti isti, te da bi Zapad, prema njegovim riječima, trebalo da pošalje “zahvalnicu” ruskom predsjedniku jer je, kako ističe, svojom nepromišljenom vojnom akcijom ponovo ujedinio EU i NATO.

“Odnosi Zapada sa Rusijom poslije ovoga više nikad neće biti isti. Strah od toga da bi Rusija mogla da bude prijetnja neće brzo proći. Prije rata u Ukrajini, NATO i EU su djelovali kao raštimovani klaviri. Džozef Bajden i Zapad bi trebalo da daju neku plaketu zahvalnicu Vladimiru Putinu, jer su događaji u Ukrajini doveli do ponovnog ujedinjavanja EU i NATO”, kaže Trifunović.

19 Shares
19 Shares
Copy link