Na inicijativu opozicionih stranaka iz Republike Srpske, koje imaju poslanike u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, u petak je potpisan sporazum između 10 političkih subjekata, a koji je predstavljen kao uvod u prekompoziciju vlasti na nivou BiH. Međutim, da li pomenuta grupacija ima snage za istinsku promjenu?
Podsjećamo, sporazum su potpisali SDS, PDP i Lista za pravdu i red iz Srpske te „trojka“ (SDP, NiP, NS), NES, Naprijed, BHI Fuad Kasumović te hrvatski delegat u Domu naroda BiH Zlatko Miletić, iz Federacije BiH.
Iako na papiru brojna grupacija, ona trenutno ima 19 od 42 poslanika u Predstavničkom domu te im nedostaju još tri „ruke“ za većinu i tek četiri od 15 delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, što je polovina od potrebnog broja. U PDPS BiH, konkretno, SDP ima pet, NiP tri, SDS, PDP, Naša stranka i NES po dva, te po jedan glas Lista za pravdu i red, Naprijed i BHI FK. U Domu naroda je situacija još „mršavija“, jer pored pomenutog Miletića, ove stranke imaju još samo tri predstavnika – Kemala Ademovića iz Kluba Bošnjaka te Nenada Vukovića i Želimira Neškovića iz Kluba Srba.
Stranke koje su ostale van sporazuma su SNSD (šest poslanika u PDPS i tri delegata u Domu naroda), SDA (osam poslanika u PDPS i dva delagata u Domu naroda), DF (tri poslanika u PDPS i jednog delegata u Domu naroda), HDZ BiH (četiri poslanika u PDPS i tri delegata u Domu naroda), HDZ 1990 i Stranka za BiH imaju po jednog delegata u Domu naroda, dok po jednog poslanika u PDPS imaju Ujedinjena Srpska i DEMOS.
Imajući u vidu da sporazum jedino nije ponuđen SNSD-u i Ujedinjenoj Srpskoj, koje u zbiru imaju sedam „ruku“ u PDPS i tri u Domu naroda, u kombinaciji ostaju dva HDZ-a te trojac SDA-DF-Stranka za BiH. Doduše, tu je, bar formalno i DEMOS-ov Čedomir Stojanović, jer stranka Nedeljka Čubrilovića nije označena kao nepogodna, ali mogućnost da pomenuti poslanik okrene leđa bloku okupljenom oko SNSD-a je minimalna. Naročito kada se uzme u obzir da je bio jedan od potpisnika inicijative u kojoj je zahtijevano da Čubrilović napusti čelo stranke i ministarstva saobraćaja i veza u Vladi Srpske, i time se svrstao u grupaciju kojoj je mnogo bliži šef SNSD-a Milorad Dodik, od vlastitog.
Dalje, iz SDA je u startu saopšteno da ova stranka neće potpisivati nikakve sporazume niti ulaziti u vlast sa bilo kojom formacijom, ali da će podržati sve smjene aktuelnih kadrova imenovanih iz kolaicije SNSD-HDZ-„trojka“, formirane nakon izbora 2022. godine, a koja se raspala nakon što su lideri SDP-a, NiP-a i Naše stranke saopštili da raskidaju saradnju sa Dodikom i SNSD-om. DF nije „na prvu“ odbio sporazum, ali ga jeste uslovio „rušenjem“ aktuelnog Savjeta ministara BiH, što nije uvršteno u sporazum, jer bi u tom slučaju bez pozicije ostali i kadrovi „trojke“ Edin Forto, Elmedin Konaković, Zukan Helez i Sevlid Hurtić.
Na kraju, sve se svodi na HDZ BiH, jer bez njega nema većine u Predstavničkom domu, a sve i da hrvatski delegat Ilija Cvitanović priđe „novoj koaliciji“, većine ne bi bilo ni u Domu naroda BiH. Sve što, u slučaju da lider HDZ-a Dragan Čović ne podrži izbacivanje SNSD-a iz vlasti, grupacija okupljena oko dvije „trojke“ može uraditi jeste smjena Marinka Čavare iz Kolegijuma PDPS, po receptu na koji je SNSD-ovog Nebojšu Radmanovića zamijenio SDS-ov Drako Babalj, zahvaljujući glasovima SDA.
Bez HDZ-a nema imenovanja novog ministra bezbjednosti BiH (Nenad Nešić je podnio ostavku nakon što mu je određen pritvor zbog optužbi za kriminal u „Putevima Srpske“), niti većine u dva doma Parlamentarne skupštine BiH. Čović ulazak u novu koaliciju uslovljava usvajanjem Izbornog zakona BiH koji bi onemogućavao da se hrvatski član Predsjedništva BiH bira većinski bošnjačkim glasovima, ali se tome protivi SDA koja ima kapacitet da izlaskom svoja tri delegata u Domu naroda BiH onemogućava postizanje kvoruma (neophodno prisustvo po tri delegata iz sva tri kluba).
Ono što bi mogao biti ključ za buduće političke procese u BiH, zbog kojih je nedavno inicirano potpisivanje pomenutog sporazuma, jeste pojačan angažman „stranog faktora“, što partije iz Federacije i glasno govore, dok se u Srpskoj, zbog negativne konotacije, prećutkuje.
Dolazak ministra spoljnih poslova Velike Britanije Dejvida Lemija, i njegov sastanak sa dvije „trojke“, sankcije koje su rukovodstvu Srpske (predsjedniku Dodiku, premijeru Radovanu Viškoviću i prvom čovjeku Narodne skupštine RS Nenadu Stevandiću) uvele Njemačka i Austrija, dok se spekulište da bi istim putem mogle krenuti i Slovenija, Poljksa, Češka i Estonija, pokazuju pojačano interesovanje evropskih zemalja za situaciju u BiH.
Kako pritisak „iz vana“ bude rastao, i samom HDZ-u će ostajati sve manje prostora da ostane iznad situacije, i to je karta u koju se uzdaju i predstavnici „nove većine“, koja je i dalje u manjini.
Inače, dokument koji je potpisan 9. maja u Parlamentu BiH naglašava: opredijeljenost za mir i vladavinu prava; poštivanje Opšteg okvirnog sporazuma za mir, odnosno Dejtona i svih njegovih aneksa; isticanje opredjeljenja za članstvo u Evropskoj uniji; zajedničko opredjeljenje za deblokadu EU puta; borba protiv korupcije, kriminala, sukoba interesa i eliminacija političkog uticaja kod javnih nabavki; kultura dijaloga i ambijent saradnje; operativno funkcionisanje Savjeta ministara i Parlamentarne skupštine BiH; ispunjavanje uslova za otvaranje pregovora s EU; Plan rasta i povlačenje novca; uvođenje diferencirane stope PDV-a; uvođenje savremene tehnologije u izborni proces; izmjena Izbornog zakona u skladu sa presudama Ustavnog suda BiH i presuda Evropskog suda za ljudska prava.
