Na današnji dan prije 73 godine nacistička Njemačka je kapitulirala u Drugom svjetskom ratu. Danas je potpuno osnovano pitanje da li je fašizam zauvijek pobijeđen ili se samo dobro zamaskirao?!
Kako proslaviti današnji datum? S kim podijeliti radost pobjede nad fašizmom? Da li uopšte ima smisla proslavljati ovaj datum imajući u vidu stanje u državi, kako ovoj, nama pripadajućoj, tako i zemljama okruženja, ali i svijeta?
Živimo u fašizmu! Tačka.
Šta je narod dobio od parole ”Smrt fašizmu – sloboda narodu”? Nije li od ove parole narodu ostala sloboda u vidu jedne druge parole koja kaže da rad oslobađa (Arbeit macht frei)? I dok se narod ”oslobađa” negativne misli radeći za mizerne plate, ”dobrovoljni davaoci” te mizerije se ušuškavaju iz dana u dan sve dublje i udobnije u svoje fotelje stacionirane nebu pod oblake. Daleko od očiju, daleko od srca, rekli bi cinici. A vlast se zaista udaljila od naroda, otišavši daleko, tamo iznad, prepuštajući običnom čovjeku hodnike Hada.
Kako bi se potkrijepile tvrdnje da bitišemo u fašističkom društvu, pozvaću se na neke misleće ljude iz prošlosti.
Apton Sinkler, američki pisac, pionir istraživačkog novinarstva, po opredjeljenju anarhista, je fašizam definisao kao kapitalizam plus ubistvo. Kapitalizmu svjedočimo odavno, a zar uznemirujuću fotografiju tijela Davida Dragičevića sa reobdukcije možemo nazvati drugačije no ubistvom? Iz nekog razloga, vlast tvrdi da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela. Dakle, počelo je i sa ubistvima, tačnije počelo je odavno serijom nerazjašnjenih smrti, ali smrt Davida Dragičevića ih je dobrano nasekirala. Mislili su da će proći scenario koji je, izgleda samo u njihovim glavama, bio podloga za savršeni zločin. Izenadila ih je reakcija koja je uslijedila, najprije od roditelja stradalog mladića, potom prijatelja, poznanika pa sve do običnih ljudi, koji traže pravdu i istinu.
Norveški pisac Bjernstjerne Martinus Bjernson je smatrao da rat neće nestati prije nego što nestanu misli o ratu. Kod nas su misli o ratu gotovo svakodnevno plasirane od strane sve tri zaraćene strane. Kad se ne poziva na međunacionalni sukob, poziva se na borbu protiv izdajnika iz sopstvenih redova. A kao što bi rekao Žan Pol Sartr, kad bogati vode rat, siromašni umiru.
A narod k'o narod, okreće se Bogu iliti Bogovima. Moli se, krsti se, klanja, ne može se dozvati od svakodnevnice. Vjera je najčešće jedino što im je ostalo. Ta nada koju ubijaju svakodnevno, a koja navodno posljednja strada. A njemački filozof Artur Šopenhauer onomad reče da su vjere kao vatra, da bi svijetlile, potreban im je mrak. Ovdje je mrak!
Kad već dođosmo do čika Šopenhauera, vrijeme je da se zadržimo malo na teritoriji Njemačke:
Prva dužnost propagandista je pridobijanje ljudi koji se naknadno mogu primiti u organizaciju, a prva dužnost organizacije je selekcija i trening ljudi koji će biti u stanju raznositi samu propagandu.
Srećna je naša država jer ljudi ne misle svojom glavom.
Najveći dio naroda je slijep i gluv, zato narod treba šokirati okrutnom propagandom kako bi u nama vidio zaštitu i spas. Nakon toga s narodom možemo raditi šta god poželimo.
Svaka reklama mora biti lako razumljiva, a njen duhovni nivo usklađen sa sposobnostima primanja i najograničenijeg pojedinca.
Propaganda na domaćem frontu mora spriječiti nastanak lažnih nada koje bi eventualno mogle eksplodirati u budućnosti.
Narod je glup i s njim se može lako upravljati. Da bi nas slijedio treba mu servirati pozitivnu i negativnu propagandu kroz jednostavne parole.
Narod ne smije imati udjela u stvaranju zakona jer bi isti kasnije mogao smatrati da su zakoni stvoreni za njegovu odbranu i korist.
Štampa i mediji su veliki instrument na kojem svira vlada.
Narod se uvijek može usmjeriti po volji lidera. To je sasvim lako. Samo mu trebate reći da je napadnut, te trebate ocrniti pacifiste navodeći da su kukavice bez osjećaja patiotizma koji zemlju dovode u opasnost. Ovakvu vrstu malverzacije koriste sve države.
Zvuči poznato? Ne, nisu ovo riječi političara sa ovih prostora, iako bi, da su hrabriji, rado rekli ono što misle, a misle kao gorenavedeni pripadnici Trećeg Rajha. Redom, prvih sedam citata je iz usta Adolfa Hitlera, osmi je Jozef Gebels, a posljednji, deveti citat je Herman Gering. Jednostavno je, za otvoreno propagiranje fašističkih ideja je potrebna ogromna hrabrost. Kako to naši Gebelsi umjesto Gebelsa očigledno nemaju, ostaje im da proslavljaju današnji datum, a u djela pretvaraju ideje koje ne smiju glasno izgovoriti.
Hoćemo li i dalje tvrditi da nismo duboko ogrezli u fašističku ideologiju?
A šta narodu ostaje negoli da pjeva borbene. Pa zapjevajmo! Devet pjesama, jer smo u devetom krugu pakla, devet pjesama čiji su autori i izvođači dovoljno hrabri da ukažu na stvarno stanje stvari. Krenimo, ne redom, pjesme su ”nabacane” onako kako su došle u glavu potpisnika ovih redova.
BLOCK OUT- Dan koji nikada nije došao
ONAJ DJEČAK (ex Dječak iz vode) – Let iznad trbuha
DARKO RUNDEK – Ay Carmela!
UNUTRAŠNJA EMIGRACIJA – Štrajk!
ELEKTRIČNI ORGAZAM – Nebo
MILE KEKIN – Ja nisam vaš
KUD IDIJOTI – Jebem ti rat
ATHEIST RAP – Drugo pakovanje
Za fajront, ide jedna pjesma trebinjskog benda HBŠ, a pošto sam ja gospodar ovog teksta, može mi se da ubacim šta god hoću, pa i sebe. Sve u duhu praznika, slavimo fašizam, ups…pobjedu nad fašizmom…
HBŠ –Mozak
Sad kad smo fino zapjevali, možemo i čestitati današnji praznik tradicionalnim pozdravom SMRT NARODU – SLOBODA FAŠIZMU! Čekaj, ili bješe SMRT SLOBODI – FAŠIZAM NARODU?! Sve je dobro sve dok nije onako kako bi trebalo biti, SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU! Ko će ga više znati, a i narodu je svejedno. Očigledno!
Igor Svrdlin
