Semiha Borovac za MH: Građani ne znaju koja su njihova prava

Građani u BiH ne koriste dovoljno svoja prava i u najvećoj mjeri nisu ni upoznati sa istima, iako im zakonski okviri garantuju zaštitu, ocijenila je u razgovoru za “Moju Hercegovinu” ministarka za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac. Ona je naglasila da je neophodno mnogo više raditi na promociji prava koja pripadaju svakom čovjeku u BiH, te da je ministarstvo na čijem je čelu u tim aktivnostima zatajilo.

Semiha Borovac, ministarka za ljudska prava i izbjeglice BiH
Semiha Borovac, ministarka za ljudska prava i izbjeglice BiH

U BiH brojne su kategorije stanovništva koje su još uvijek na marginama društva. Tako je, ocjenjuje Borovac, u svakom društvu u tranziciji. Dvije decenije poslije rata u BiH stanje po pitanju ljudskih prava nije na zadovoljavajućem nivou.

Iako je Aneksom 6 Dejtonskog sporazuma, koji se odnosi na sporazum o ljudskim pravima,  definisano poštovanje osnovnih prava i sloboda svih građana u BiH, i iako je ova država preuzela značajan broj konvencija o ljudskim pravima, stanje na terenu, u smislu jednakosti i uvažavanja prava pojedinaca mnogo je lošije.

Ministarka Borovac kaže da je tako zbog više razloga. Jedan od njih je, kako god zvučalo, neprimjenjivanje zakona.

„Donesen je značajan broj zakona o zaštiti ljudskih prava. Jedan od osnovnih je Zakon o zabrani diskriminacije. Uspostavljene su institucije, kao što je institucija Ombudsmana, koji brine o zaštiti ljudskih prava i o primjeni ovoga zakona. Uspostavljeni su i drugi mehanizmi zaštite ljudskih prava, tako da možemo reći da je BiH država koja sa normativnog aspekta ima veliku pokrivenost i osnov da kažemo da su stvoreni uslovi za zaštitu ljudskih prava.

Sad kad postavimo pitanje kakvo je stanje sa ljudskim pravima u odnosu na ovu normiranost, mi još uvijek nismo zadovoljni. Pored toga što se zakoni ne primjenjuju, problem je i nedovoljno poznavanje od strane građana o pravima koja imaju. Takođe, slaba je promocija ljudskih prava. Time bi se trebalo baviti i naše ministarstvo. Potrebno je mnogo toga da institucije koje se bave tom zaštitom, na dosljedan način primjene te zakone“, kazala je Borovac za „Moju Hercegovinu“.

Među najugroženije kategorije stanovništva u BiH ona navodi osobe sa invaliditetom, etničke manjinske grupe, žene, te LGBT populaciju, a najveća diskriminacija, prema njenim rječima zabilježena je u oblasti radničkih prava i socijalne zaštite.

„Zakon ide u pravcu da stvori jednake uslove svima. Niko nema pravo, iako ne poznaje određenu problematiku, da bude u diskriminirajućem položaju. Obaveza je svih nivoa vlasti da rade na tome da upoznaju građane o svim njihovim mogućnostima. BiH je čak pravno zaštićenija, nego druge zemlje u regionu, pogotovo zbog direktne primjene konvencija o ljudskim pravima“, istakla je Borovac, te dodala da su značaju ulogu po pitanju osnaživanja ljudskih prava u BiH odigrale međunarodne organizacije i njihov kapital.

Povratnici bez zaposlenja spas vide u poljoprivredi i stočarstvu

Borovac je prošle sedmice bila u posjeti Hercegovini, gdje je u Nevesinju, Gacku i Bileći posjetila nekoliko bošnjačkih povratiničkih porodica. Ona je ocijenila kako su uslovi života svih povratnika širom BiH gotovo isti, a povratnici posebno ranjive kategorije, uprkos tome što ih, kako kaže, Zakon o zaštiti diskriminacije štiti.

Borovac u posjeti jedinoj Bošnjakinji povratnici u Bileći (Foto: Moja Hercegovina)
Borovac u posjeti jedinoj Bošnjakinji povratnici u Bileći (Foto: Moja Hercegovina)

Oni, uglavnom žive na svojim imanjima i bave se poljoprivredom i stočarstvom.

Ministarka je iznenađena time što povratnici uglavnom dolaze u ruralna područja, dok ih u centrima hrecegovačkih opština gotovo da i nema. Poražavajući je podatak, kaže ona, da u Gacku i Nevesinju niti jedan povratnik nije zaposlen u lokalnoj administraciji, dok je u Trebinju zaposlena samo jedna osoba.

Lokalne vlasti bi trebale da vode računa da u okviru institucija imaju zaposlene po popisu iz 1991. Toga ovdje nema. Ja sam zamolila načelnike Gacka i Nevesinja da o tome povedu računa i da to postane pravilo. Nije bilo otpora, ali mi je ukazano na obavezu koju oni imaju po Zakonu o lokalnim zajednicama, gdje se pojavulje situacija da treba da otpuste jedan broj radnika“, pojasnila je Borovac, te dodala kako je poražavajuće što pojedina gatačka sela u kojima žive povratnici još uvijek nemaju struju.

„Prije rata su imali struju. Neki povratnici tu žive, od komšija moraju da uzimaju struju. To može biti opasno. Načelnik je danas obećao da će iz budžeta opštine izdvojiti sredstva i riješiti taj problem“, kazala je ona.

BiH bez Zakona o istopolnim zajednicama

Najsporije bi, prema njenim riječima, u društvu kakvo je bh. moglo ići uključivanje LGBT populacije.

„Nemamo zakon o istopolnim zajednicama, nemaju to ni zemlje u regionu. To će ići sporo, treba tu vremena. Sada samo te osobe štitimo od diskriminacije. Ovo neće biti lak posao, ali mi smo dužni obezbijediti njihova prava bez obzira na sve“, kazala je Borovac.

Iako je ranije izjavljivala da će do kraja svog mandata riješiti pitanje povratka u BiH, za “Moju Hercegovinu” je pojasnila da je to problematika na koju se, ipak, ne može staviti tačka.

„Veliki broj projekata je pokrenut po osnovu brojnih donacija regionalnog stambenog programa koji zači trajno rješavanje dugotrajnog iseljenja iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Kroz taj projekat mi bismo trebali da riješimo povratak 5.400 porodica, ili 14.000 povratnika. Međutim to je samo polovina onoga što treba da realizujemo. Moramo stvarati uslove za održiv povratak. Mi imamo još 100.000 interno raseljenih lica. Mi sada radimo sa onima koji su najugroženiji, sa onima koji ni po kojem osnovu nisu uspjeli da riješe pitanje povratka. Svaka donacija koja dođe u BiH je velika pomoć za nas, jer naš budžet nije dovoljan“, objasnila je ministarka za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac.

Mediji treba da hrabre ugrožene

Ministarka za ljudska prava i izbjeglice  posebnu snagu na putu jačanja ljudskih prava u BiH vidi u medijima, čiji je, prema njenom mišljenju, zadatak da hrabre ugrožene, te da promovišu i ukazuju na njihova prava.

Mi smo društvo koje trpi. Ljude treba ohrabrivati da ne trpe. Jedan slučaj ako se desi i ako žrtva smogne hrabrost da to prijavi, teret dokaza će ubuduće biti na onome koji je to uradio, a ne na žrtvi. Dakle, počinilac će morati dokazivati da to nije učinio. Do sad nije bilo tako, već je onaj ko je trpio diskriminaciju morao da je dokazuje. To je jedno olakšanje“, ističe Borovac za „Moju Hercegovinu“.

Dosadašnja praksa je pokazala da se za svoja prava uglavnom bore oni građani koji su bolje upoznati sa zakonskim regulativama, a to su uglavnom, kaže Borovac, oni koji su obrazovaniji i koji su već zaposleni.

U BIH se i dalje govori o marginalizovanim grupama, o ljudskim pravima koja se krše čak u okvirima zakona. Borovac zaključuje da je optimista po pitanju oporavka BiH u smislu potpune primjene ljudskih prava, samo za tako nešto u bh. društvu treba mnogo vremena.

Autor

Nikolija Bjelica

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Od avgusta 2013. do novembra 2017. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora