Šah se na velika vrata vraća u Trebinje

Šah se u Trebinju igra od davnina. Prije pedesetak godina oformljen je Šahovski klub ”Leotar” koji je iznjedrio brojne šahiste, a na ponos Trebinjaca, Hercegovaca, ali i cijele Bosne i Hercegovine, u ovom klubu je ponikla jedina žena, šahovski velemajstor u BiH, Ana Benderać. Ogromni trag u ovom klubu ostavio je pokojni Mirko Albijanić, veliki pedagog i šahista koji je mnogim generacijama nesebično otkrivao tajne ove drevne igre. Šahovski klub ”Leotar” je već duže vremena u lošem stanju, gotovo da i ne postoji, pa se u prethodnom periodu teško moglo govoriti o značajnom prisustvu šaha u gradu na Trebišnjici. Međutim, šahovska priča nastavlja svoj put zahvaljujući Velimiru Remetiću, šahovskom entuzijasti, čovjeku koji je već duže vremena nastanjen ”preko”, najprije u Švajcarskoj, a potom i u Sjedinjenim Američkim Državama. Uz podršku supruge Snežane, rođene u Beogradu, koja je od najranijeg djetinjstva živjela u Švajcarskoj, odlučuje da preseli u Trebinje. Supruga Snežana se na prvi pogled zaljubila u Hercegovinu i Trebinje, a Velimir je Hercegovac, pa se novo mjesto stanovanja nekako i samo nametnulo. Remetići osnivaju u Trebinju novi klub, Šahovski klub ”Trebinje” u sklopu kojeg je osnovana i Šahovska akademija ”Bobi Fišer”. Ovo je priča o novim počecima šaha, a sudeći po otvaranju partije, ovaj novoosnovani kolektiv, pomognut trebinjskim šahovskim radnicima i entuzijastima, neće biti lako ”matirati”.

Priča o šahu je ponovo aktuelna u Trebinju. Ne samo da je aktuelna, već se čini da će se punim pravom moći nazvati nasljednikom, slobodno se može reći, šahovskog giganta, Šahovskog kluba”Leotar”. Šahovski klub ”Leotar” je niz godina suočen sa brojnim problemima, o čemu je internet magazin ”Moja Hercegovina” ranije i pisao. Zahvaljujući entuzijazmu jednog čovjeka i njegove ljubavi prema Hercegovini, ali i njegovoj supruzi, te ljubiteljima ove igre, novoosnovani Šahovski klub ”Trebinje” je odlučio vratiti stari sjaj i nastaviti sjajne rezultate koje je ŠK ”Leotar” bilježio u bivšoj Jugoslaviji. Novoosnovani klub ima svoje prostorije koje su potpuno opremljene, a ono što ga očekuje je konstitutivna sjednica i ozvaničenje početka rada. Proteklog vikenda, ovaj klub je bio domaćin Memorijalnog kadetskog šahovskog turnira ”Mirko Albijanić” čija je namjera da sačuva sjećanje na čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u Trebinju. Zahvaljujući njemu, šahisti su se godinama s pravom svrstavali u najbolje sportske kolektive Trebinja, a pored šahovskog znanja, iz škole Mirka Albijanića izlazila je osvješćena, zdrava omladina. Njegov primjer žele slijediti Velimir Remetić i njegovi saradnici.

Velimir Remetić

Za početak ove priče, Velimir Remetić, glavni i odgovorni”krivac”, govori o razlozima svog povratka u Hercegovinu, zemlju njegovih predaka.

”Pošto sam odlučio da se vratim u zemlju mojih predaka, u istočnu Hercegovinu, tačnije, moja supruga Snežana i ja smo odlučili da živimo u Trebinju i da nekim svojim radom, nekim svojim učešćem unaprijedimo život u Trebinju, u tom lijepom gradu, gdje nam se stvarno sve sviđa, od prirode, ljudi, ljepše mikro – klime nigdje nema. Počeli smo izgradnju kuće tu u Trebinju i nastavićemo taj penzionerski život ovdje. Supruga je predlagala kako možemo pomoći, njena ideja je bila da pomognemogradu sa nekim doprinosom u ekološkom smislu, da investiramo novac upoboljšanje ekoloških uslova življenja u Trebinju i istočnoj Hercegovini, aimala je ideju i da pomognemo samohranim majkama. Onda sam ja dao ideju da se organizujemo u stvaranju jedne škole šaha, prije svega za djecu, da to povežemo u tom sportskom, šahovskom i nekom vaspitnom smislu, jer kroz šah, iz mog iskustva, skromnog iskustva šahovskog majstor kandidata, pacera, kako mi šahisti kažemo, sam doživio vrlo lijepe i korisne stvari.” – uvodi nas Velimir u ovu zanimljivu priču.

On govori o značaju šaha, o tome kako je šah svojevsrni svjetski brend jer je prepoznata i naučno dokazana velika uloga šaha u intelektualnom razvoju omladine.

”Šah je traganje za istinom, život u malom. I ne samo to. Kroz šah se čovjek uči poštenju, sposobnosti da primi poraz i dostojanstveno pobjedi. Glavni segment u procesu učenja šaha je to što šah izuzetno razvija kognitivne sposobnosti djece. To je već naučno apsolutno dokazano, kroz rusku školu šaha, mnoge teoretičare, koliko zapravo šah pomaže djeci u intelektualnom razvoju, a sad je u Americi to stvarno skoro pa brend. Živio sam u Dalasu, tamo je čuvena šahovska škola i šta tamo rade, to je vrlo zanimljivo. IT menadžeri posmatraju djecu koja treniraju šah i traže talente. Oni učestvuju u finansiranju šahovskog kluba i na neki način regrutuju IT stručnjake. Već su izašle 2-3 generacije IT stručnjaka koji su prepoznati upravo kroz šah i talenat za šah. Ako sad okrenemo na materijalnu stranu života, to je sada u Americi brend, jer ako neko dobro govori engleski, njemaćki, francuski ili ruski, i uz to je dobar programer, to je trenutno najprofitabilniji posao.” – govori Remetić o svojim iskustvima iz SAD-a, a koja su ga nagnala na razmišljanje o povratku u Hercegovinu i začeće jedne slične priče. On takođe govori i o razlozima razlaza sa Šahovskim klubom”Leotar” kojem želi svako dobro u nastavku rada.

Velimir Remetić i Miodrag Vidačić

”Gledajući to, posmatrajući, zapitao sam se zašto našoj hercegovačkoj djeci koja su bistra po genetskom kodu, ne bi omogućili takav jedan proces. Ipak, prva ideja je da djeca iz ove škole izađu kao dobri i stručni ljudi, to je suština. Mi smo novoformirani Šahovski klub, izdvojili smo se iz starog, poznatog Šahovskog kluba ”Leotar”, jednostavno se nismo složili sa njihovim konceptom rada, imamo različite ideje i različit pristup radu, pa smo se razdvojili. Neka oni rade, mi im želimo svako dobro i mnogo uspjeha, a mi ćemo raditi kako mi mislimo da treba, a najljepše bi bilo kad bi i oni i mi imali odlične rezultale. To jednostavno smatram zdravom konkurencijom.” – kaže Velimir Remetić za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Zvanični upis će početi već u januaru naredne godine, a kako Velimir kaže, članarina će biti simbolična, a u sklopu tog iznosa djeci će biti omogućeni odlični uslovi, rad sa kvalitetnim kadrom te pristup stručnoj literaturi.

”Zvanični upis u Šahovski klub Trebinje održaće se početkom 2019. godine, članarina će biti simboličnih 10 konvertibilnih maraka, na mjesečnom nivou, a biće naplaćivana po kvartalima, s tim što će djeca raspolagati literaturom, sa četiri kompjutera na kojima će im treneri pokazivati razne šahovske varijante i materijali će biti dostupni za nošenje kući, kako bi djeca, kada imaju vremena, učila i napredovala.Obezbjedili smo odlične uslove i mislim da je to jedna skromna cijena kojom bi se pokrili troškovi iznajmljivanja prostora, novčanih naknada za trenere i ostali tekući troškovi.” – ponosno kaže Velimir najavljujući početak jedne obećavajuće ”šahovske partije”.

Pitali smo Velimira i o Šahovskoj akademiji ”Bobi Fišer” koja će raditi pri klubu, tačnije o tome zašto jeizbor pao baš na Bobija Fišera.

”Što se tiče Šahovske akademije ”Bobi Fišer” koja će raditi u sklopu Šahovskog kluba, mogu reći da sam u jednom momentu osjetio da je Bobi Fišer zaboravljen na ovim prostorima, kako među šahistima, tako i među narodom, a znamo da je Fišer dao ogromnu podršku našem narodu u teškim trenucima sankcija i NATO bombardovanja. Nezvanično, on je ubijen od strane CIA, a zvaničan podatak je da su vlasti Sjedinjenih Američkih Država zabranile Fišeru ulazak u Ameriku i oduzeli mu državljanstvo samo zato što je igrao taj čuveni meč sa Spaskim u vrijeme bombardovanja Srbije od strane NATO saveza. To je neka mala zahvalnost šahovskom geniju, vjerovatno jednom od najvećih šahista ikad.” – završava Velimir Remetić i prepušta riječ podmlatku ili kako on sam reče, budućnosti kluba i akademije.

 ”Ja sam Miodrag Vidačić, imam osamnaest godina,u šahu sam odavno, od osmog razreda, ali igram šah od malih nogu, deda me je učio, igrao sam ga amaterski sve dok nisam došao u Šahovski klub ”Leotar”, koji je tada bio u jako lošem stanju. Uslova gotovo da nije ni bilo, ali smo nastavili sa treninzima. Nadovezao bih se na Velimirovu priču o povezanosti IT sektora i šaha jer sam i ja veliki zaljubljenik u računare i ta ljubav je krenula od interneta, gdje sam nalazio dosta stvari o šahu i o tehnološkim dostignućima. U novoosnovani klub sam došao kako bih pomogao koliko mogu i da se bavim šahom u svakom smislu. Bili smo neko vrijeme u Šahovskom klubu ”Leotar” kod trenera koji je treninge održavao u svom stanu, jednostavno smo se održali  tu kao neka vrsta moralne podrške našem treneru, a i želio sam sebi da dozvolim da se još više upoznam sa šahom. Planiram da budem tu u klubu i Akademiji, a želio bih se posvetiti tome da budem šahovski sudija, da izađem na šahovsku scenu kao sudija iz Hercegovine a idealno bi bilo kada bih uspio da postanem internacionalni šahovski sudija. Šah ću nastaviti igrati za svoju dušu.” – govori Miodrag o velikom entuzijazmu i ljubavi prema šahu i željama u budućnosti, a koje su svakako vezane za ovu drevnu igru.

Priča o Memorijalnom turniru ”Mirko Albijanić” koji je proteklog vikenda održan u Trebinju, a učešće su uzeli kadeti iz Pančeva, Nikšića, Čitluka i istočnohercegovačkih opština je neizostavna. Velimir sa velikim poštovanjem priča o čovjeku čije je djelo svakako zaslužilo jedan ovakav turnir, koji će, kako planiraju u klubu, vremenom postajati veći. Takođe, Velimir je podijelio sa čitaocima magazina ”Moja Hercegovina” utiske sa turnira.

”Nedavno je održan Memorijalni šahovski turnir u čast poznatog šahovskog pedagoga i velikog čovjeka kojeg nažalost nisam upoznao, a dosta toga sam čuo o njegovom radu, a u pitanju je Mirko Albijanić. Želimo da se svake godine u ovo doba sjetimo njega i odigramo turnir njemu u čast, jer je on uticao na razvoj šaha u Trebinju a posebno se isticao u radu baš sa tom kategorijom, djecom do 18 godina. Ne bih da se hvalimo ali želimo samo da prenesemo ono što su naši gosti rekli, gosti iz Pančeva, Nikšića, Čitluka, Gacka, Nevesinja, Ljubinja, a oni su nam dali toliko komplimenata da me je skoro stid, a sve to nam je dalo podstrijek da nastavimo da u budućnosti postepeno pravimo još veće turnire.” – zadovoljno govori Velimir Remetić o prvom Memorijalnom kadetskom šahovskom turniru ”Mirko Albijanić”. On kaže da se na ovome ne planira stati već da je želja da turniriu organizaciji kluba i akademije postaju sve veći i značajniji.

”Planiramo u budućnosti da organizujemo Svjetski šahovski kadetski turnir, ali to bi zahtjevalo i podršku lokalne zajednice, a ukoliko bi se prepoznala vrijednost tog projekta, velika stvar bi bila dolazak 400-500 djece iz svih krajeva svijeta, to bi bila jedna fantastična reklama kako za grad, tako i za regiju. To je ipak na dugom štapu, a do tada ćemo ići sa organizacijom turnira, stepenik po stepenik, trudeći se da unaprijedimo i kvalitet turnira i organizaciju. Pred novu godinu ćemo napraviti plan rada za iduću godinu, a iduće godine ćemo, to je izvjesno, napraviti jedan veći turnir, koji će zahtjevati i veći prostor, a podnijećemo zahtjev Svjetskoj šahovskoj organizaciji FIDE za organizaciju  Svjetskog kadetskog prvenstva u naredne tri godine.  Već imamo kanale preko kojih možemo doći do vrha Svjetske šahovske organizacije, pa ćemo vidjeti kada bi i da li bi mogli u naredne tri godine biti domaćin jednog tako velikog turnira.”– otkriva Velimir ambiciozne planove za budućnost koji će, uz ovakav rad i pristup, izvjesno je, biti realizovani.

Dušan Vuković

Priča dolazi i do trenera Šahovskog kluba ”Trebinje” i to baš onog trenera koji je nesebično, u svom stanu, kako nam je rekao Miodrag, održavao treninge i uvodio mlade u svijet šaha. Zahvaljujući ogromnom entuzijazmu i ljubavi prema šahu, Dušan Vuković je i dalje u šahu, a rado se prihvatio trenerskog posla u novoosnovanom klubu. On je učenik Mirka Albijanića i kao takav je bio jedan od rijetkih koji je odao poštu legendarnom trebinjskom šahovskom radniku dolaskom i učešćem u organizaciji turnira. Velimir nam je pomalo ogorčen rekao da je, pored Vukovića, samo Melanija Dučić došla da podrži turnir i sjeti se svog učitelja i slavnih dana trebinjskog šaha.

”Hvala na posjeti i dobro nam došli. Ja sam majstorski kandidat i trener šaha Dušan Vuković. Šah sam zavolio kao dijete i počeo sam da igram u Šahovskom klubu ”Leotar”, tada je predsjednik kluba i trener bio pokojni Mirko Albijanić kojeg pamtim kao velikog pedagoga i šahistu. Vremenom dolazi do devastacije i stagnacije Šahovskog kluba ”Leotar” poslije čega ponovo počinjemo da radimo kao novoosnovani klub. Tada se pojavio naš dobrotvor Velimir Remetić, Hercegovac koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je opremio prostor, omogućio formiranje novog kluba i već sada možemo reći da je došlo do povećanja broja zainteresovane djece. Zvanični upis očekuje nas početkom januara naredne godine, ali sa zainteresovanom djecom se već radi, a interesovanje je veliko pa očekujemo još bolje rezultate. Moje lično viđenje šaha i uloge šaha je važnost toga da se mladi ljudi sklone sa ulice, da individualno opstanu, jer recimo drugi sportovi koji traže fizičkua ktivnost, manje-više do četrdesete godine dolazi do prestanka aktivnog bavljenja, a šah je mentalni sklop, način življenja, to je jednostavno čovjeku potrebno cijeli život. Kao što je govorio višestruki prvak Jugoslavije, velemajstor Svetozar Gligorić, šah može biti ništa i šah može biti sve.” – rekao je majstorski kandidat šaha i trener Dušan Vuković.

Završavajući ovu priču o nekim novim počecima šaha u Trebinju, o početku jedne partije koja je imala dobro”otvaranje”, prisjetimo se nekih misli velikih genija šaha. Možda je, za početak ove priče dobro napisati čuvenu misao čuvenog poljskog šahovskog velemajstora Savijelija Tartakovera, koji je rekao ”Šah je bajka o 1001grešci.” Greške su neminovni dio svake šahovske partije, ili kako reče jedan od najvećih šahista ikada, Gari Kasparov:

”Prosječan velemajstor napravi tri greške u svakoj partiji. Prosječan šahista napravi tri greške kod svakog poteza.”

Dobre priče često, nažalost, ne nailaze na razumijevanje, kako lokalne, tako i šire zajednice, pa pokretači ove plemenite ideje moraju biti spremni na žestoku partiju, a šah je igra strategije, nadmudrivanja, plemenita igra koja ni u jednom momentu ne zapostavlja fer igru, pa je za očekivati da će šahovski entuzijasti mudro, pošteno i sa mnogo entuzijazma, malo kome dozvoliti prljavu igru i mat na kvarno. A ukoliko do kriza i dođe, a bez njih se danas ne može, sigurno će se sjetiti riječi još jednog šahovskog velemajstora, Ludeka Pahmana:

”Biti uporan i izdržati kad partija dosegne krizu jedno je od najvećih šahovskih umijeća.”

Igor Svrdlin

Autor