Početna  /  Ruža Petrović za MH: U BiH svi problemi nastaju zbog toga što ljudi vrijednuju pogrešne stvari! U Švedskoj toga nema!
Izdvajamo Teme i komentari

Ruža Petrović za MH: U BiH svi problemi nastaju zbog toga što ljudi vrijednuju pogrešne stvari! U Švedskoj toga nema!

Ruža Petrović je po struci grafički dizajner, a od nedavno je zaposlena kao dizajner enterijera u IKEA-i, u švedskom gradu Vesterosu, gdje i živi od 2018. godine. Prethodno je radial u jednoj privatnoj galeriji kao kustos umjetnina, ali je dolaskom pandemije korona virusa galerija zatvorena. Tada odlučuje da svoj CV šalje ‘’svima redom’’ i dobija posao u čuvenoj firmi IKEA, u kojoj radi od marta, ali ne na sadašnjoj poziciji dizajnera enterijera. Kako se obrela u Švedskoj, planira li povratak u Trebinje, kao i o životu u Švedskoj, za internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’ govorila je Ruža Petrović.

Za početak razgovora o životu i radu mlade Trebinjke Ruže Petrović u Švedskoj, logično pitanje – kada se prvi put ‘’srela’’ sa Švedskom i kakve su joj prve impresije bile?

‘’Sa Švedskom se prvi put susrećem u ljeto 2016. godine. Tada sam prvi put, zajedno sa momkom koji je i odrastao i živi u Švedskoj, otišla u posjetu.  Malo je reći da sam bila oduševljena. Bio je početak avgusta, letjeli smo iz Dubrovnika. Na Ćilipima je taj dan bilo pakleno vruće, sjećam se da je taj dan bio crveni meteoalarm. Let je trajao nekih 2 sata i 35 minuta. Do tada nikada nisam letjela avionom, tako da se moze reći da sam vise bila uzbuđena letom nego samim dolaskom.  Sjećam se tačno slijetanja na aerodrom u Štokholmu, panorama – sve sama šuma, magla, sivo, a avgust mjesec! Ja do tada pojma nisam imala da će mi gledanje vremenske prognoze postati sastavni dio života. Kod nas u Hercegovini nema tih problema.  Izlazim iz aviona, u ljetnoj garderobi, dočekuje me laganih 9 stepeni.  Dobrodošli u Švedsku.  Niko mi nije ni rekao da u Skandinaviji ljeto traje samo mjesec dana.  Tako da je moja prva impresija bila usko vezana isključivo za meteorološki šok i smjenom godišnjih dobaza dva sata.’’ – počinje svoju ‘’skandinavijsku sagu’’ Ruža Petrović.

Kaže da zbog mnogih administrativnih procedura, ali i zbog školovanja, nije mogla odmah odlučiti o selidbi u Švedsku, ali to čini dvije godine nakon prvog slijetanja na aerodrom u glavnom gradu Švedske.

‘’Od 2016. godine sam bukvalno živjela na relaciji BiH – Švedska . Baš sam neki dan brojala u pasošu koliko sam puta išla i broj je 32! Moj partner zbog posla nije mogao često da me posjećuje , tako da sam ja bila ta koja je išla kod njega kad god bi se prilika ukazala. Tada Nisam mogla da prelomim prvenstveno zbog studija ali i potrebne dokumentacije koja je neophodna za život u bilo kojoj zemlji Evrope. Da ne napominjem da je dodatno otežanje ako nisi građanin zemlje koja je članica Evropske unije, ali naravno da nije nemoguće.’’ – priča Ruža za naš magazin.

”Koliko god ja mislila da je to za mene ”niđe veze”, moram priznati da sam u početku doživjela kulturalni šok!”

O samoj papirologiji do koje je morala doći, ali i o procesu adaptacije na život u Švedskoj, kaže da nijedan početak nije lak, pa nije bio ni njoj, ali da je postepeno sve dolazilo na svoje mjesto. Nedostaje joj spontanost koja kod Šveđana gotovo pa i ne postoji.

‘’Da preskočim detalje oko same papirologije jer ovaj dio nije nikome interesantan. Reći ću da je ta papirologija pravi pakao, gomila potrošenog vremena, živaca, namrgođenih šalteraša, letova tamo – ‘vamo, da ne spominjem novaca, dobijam švedsku boravišnu i radnu dozvolu, ili kako mi kažemo švedske ”papire”. To mi je bilo neko zeleno svjetlo za početak  i Šveđani su mi, u mom nekom filmu, kako sam ja to tada vidjela, otvorili vrata i rekli ”Ajde, da vidimo i tebe!” Početak života u drugoj zemlji nimalo nije bio lagan. Koliko god ja mislila da je to za mene ”niđe veze” , moram priznati da sam u početku doživjela kulturalni šok. Švedska ima sve ali nema ono ključno, a to je spontanost, a to mi jako fali. Sve je nekako isplanirano, isprogramirano, kalkulisano. 6:30 se budiš, ideš na posao, radis do 17. Onda dođes kući, večeraš i legneš da spavaš i tako u krug. To je taj neki ”švedski standard’’.’’ – kaže Ruža Petrović za MH.

Foto: Privatna arhiva

Kada je u pitanju proces zapošljavanja, Ruža kaže da je prvi korak učenje švedskog jezika, a predavanja su organizovana isključivo na švedskom jeziku dok je upotreba drugih jezika zabranjena.

‘’Što se tiče procesa zapošljavanja, ja sam prvo išla u školu da naučim švedski jezik. To je svakako obavezno, škola za učenje jezika je obično besplatna i zajedno sa predavačima se možete dogovoriti oko termina. Jedna zanimljiva stvar je što su sva predavanja isključivo i samo na švedskom, tako da je upotreba bilo kog drugog jezika osim švedskog zabranjena. Super stvar jer se slušanjem zaista brzo nauči. Mogu reći da sam ja za recimo nekih godinu dana naučila super da pričam. Jezik kao jezik uopšte nije težak. Iznenadili bi se koliko je sličan engleskom.’’ – dijeli Ruža svoja iskustva.

Prvi posao je izgubila zbog pandemije virusa korona nakon svega nekoliko radnih dana

Nakon učenja jezika došlo je vrijeme za traženje posla. Kod prvog zaposlenja nije imala sreće jer je poslije svega nekoliko radnih dana stigao virus korona i mjere prevencije koje su uzrokovale zatvaranje privatne galerije u kojoj je zaposlena. Nakon toga, kaže Petrovićeva, kreće najteži period njenog  boravka u Švedskoj.

‘’U početku sam radila za jednu privatnu galeriju kao kustos umjetnina. Mislim da sam ”radila” nekih par dana kada je izbila pandemija i tada je Švedska zabranila javna okupljanja , tako da je i sama galerija bila zatvorena a posla uopšte nije bilo.  Tada kreće jako težak period za mene.  Unutrašnja borba! Iako sam pored sebe imala najbolju osobu i bila na neki način obezbijeđena i sigurna, moja želja da uspijem i da se izborim sama za svoje mjesto u tom nekom sistemu vrijednosti bila je sve jača. Dani su prolazili a moj entuzijazam se polako gasio. Milion pitanja. Nikako da krene.’’ – iskrena je Ruža.

”Bila sam toliko očajna u potrazi za poslom da nisam ni gledala kome šaljem CV! Imala sam sreću da dobijem posao u jednoj od najboljih svjetskih firmi!”

Tada je ‘’prelomila’’ i odlučila da svima koji su dali oglas za prijem radnika u njihovu firmu pošalje svoju biografiju i prijavi se. Kaže da je imala veliku sreću što su joj se, u moru prijava, javili iz firme IKEA, u kojoj i danas radi.

‘’Ono što je prelomilo je to da sam jednu noć sjela za kompjuter i otvorila oglase za zapošljavanje i bukvalno slala CV svima redom. Toliko sam očajna bila da uopšte nisam ni gledala kome šaljem. Tako da sam ja imala ludu sreću da me zovnu iz IKEA-e, a kasnije moj trud je zaslužan da sam danas tu gdje jesam, tačnije što sam u toj firmi napredovala pa sam odnedavno dizajner za enterijer. Počela sam da radim na sektoru ”Click & Collect” i ”Customer Experiance” . Brzo sam se sprijateljila sa svima i IKEA ima svoje principe zapošljavanja koji su me oduševili. Na prvom mjestu zaposlenog je harizma i karakter, a na drugom ”skills” tj. sposobnosti.  To je donekle i logično, kad nekoga upoznaš, bilo čime da se bavi, nećes mu reći ”ajde uradi 100 sklekova” ili ”znaš li izvaditi zub”. Ono sto se ističe je ”personality ” i prvi utisak. IKEA jako brine o osoblju koje je predstavlja i generalno o samim zaposlenima. Jako smo privilegovani. Prije nekih mjesec dana sam dobila poziciju dizajnera Enterijera i često sebe potapšem po ramenu i jako sam ponosna da radim za jednu od najvećih imena u svijetu i IKEA mi je zaista pružila dosta toga. Nije pružila samo u smislu finasijskog osamostaljenja nego i društveni život, što je jako bitno imati.’’ – nastavlja svoju priču Ruža Petrović.

Foto: Privatna arhiva

Ruža kaže da pored momka u Švedskoj nikoga nije imala i da je u Švedsku došla sama. Kaže da je jedna od težih stvari u adaptaciji bila socijalizacija.

‘’Ja sam u Švedsku došla potpuno sama. Najteže mi je bilo formirati taj neki socijalni krug, maksimalno se trudim da ne upadnem u tu neku dosadnu rutinu. Trudim se da što više treniram i da sam fizički aktivna između posla jer mi to daje dodatnu energiju, ali nekad je stvarno neizbježno ono ‘’pos’o – kuća’’. Pogotovo zimi jer zima u Švedskoj je opasna – duga, okrutna i depresivna. Mnogi bi se iznenadili kada bi vidjeli razliku Švedske u ljeto i Švedske na zimu. To su dvije totalno različite dimenzije.’’ – kaže Ruža Petrović za MH.

”Vidim da danas u BiH svakoga zanima za koga glasam, a ja gledam ko je kakav čovjek!”

Na pitanje o razlikama u uređenosti Švedske i Bosne i Hercegovine, na prvu odgovara ‘’ne mogu dati odgovor, ovo pitanje je veoma čudnovato’’, pa nastavlja u ozbiljnijem tonu zaključujući da ne voli mnogo porediti ove dvije zemlje. Kao usud svih stanovnika Bosne i Hercegovine ističe upliv i ulazak poltike u svaku kuću, čega u Švedskoj nema.

‘’Na ovo pitanje ne mogu dati odgovor, ovo pitanje je veoma čudnovato. Ha ha, šalim se. Pa, ja ne volim puno da upoređjujem BiH i Švedsku. Ne da se neko ne bi ljutio nego jednostavno je neuporedivo. U BiH sam odrasla i tu mi žive porodica i prijatelji. Svaka zemlja na svijetu ima nešto lijepo i nešto ružno. Ja znam odakle dolazim i gdje se uvijek rado vraćam i to će zauvijek biti tako, bez obzira šta će sutra biti. Ne bavim se politikom ni nacionalizmom. Vidim da u Bosni i Hercegovini danas svakoga zanima za koga glasam i ko mi je prijatelj. A ja gledam ko je kakav čovjek.  Tako je oduvijek i biće tako zauvijek. Jednu zemlju čine ljudi. Jedino što me brine kod nas je što ljudi vrijednuju pogrešne stvari u životu. Zbog toga nastaju svi problem u Bosni i Hercegovini! Nadam se da postoji neka nada da se to promijeni. Ja bar vjerujem u to.’’ – iskrena je Ruža.

Kada govori o odnosu poslodavca i radnika u Švedskoj, Ruža ističe da je tamošnjem poslodavcu radnik na prvom mjestu.

‘’Što se tiče odnosa poslodavca i radnika, iz ličnog iskustva mogu da kažem da je radnik apsolutno zaštićen u svakom smislu. Ako je neko bio u prilici da posjeti IKEA-u, na razglasu se uvijek čuje ”Za nas u Ikei, sigurnost i bezbjednost naših radnika i kupaca je naš prioritet broj 1” i to je stvarno tako – ne samo u firmi u kojoj ja radim, već u svim firmama. Takođe, mentalno i fizičko zdravlje je veoma bitan faktor.’’ – rekla je Petrovićeva za naš magazin.

”Ne bih se vratila da živim u BiH, tamo za moja interesovanja jednostavno nema ništa!”

Šta joj nedostaje iz ‘’prošlog’’ života i da li bi se i pod kojim uslovima vratila u Trebinje da živi?

‘’Ne bih se vratila da živim. Za mene i moja interesovanja u BiH jednostavno nema ništa kada sam ja u pitanju, tačnije moja karijera i posao kojim se bavim.  Posjećujem i vraćam se kući koliko sam u mogućnosti i koliko mi obaveze dozvoljavaju. Trenutno je to nažalost jednom godišnje, ali ću se truditi  da u budućnosti bude više – makar jednom i po godišnje (smijeh)!’’

Znamo da Šveđane krasi radna disciplina, a Ružu smo pitali da nam odgovori na jedno pitanje koje je postalo skoro pa urbana legenda kada je život u Švedskoj u pitanju, a to je stepen alkoholisanosti svih starosnih grupa u toku izlazaka vikendom, nakon završetka radne sedmice. Ona kaže da je to djelimično tačno, ali da je vikendima, kako mjesec odmiče, sve manje Šveđana napolju.

‘’Zavisi koji posao radiš i kada. Recimo, 25. u mjesecu je svima plata. Taj vikend poslije plate obično bude ludnica. Svježe plate na kontu, ludilo u gradu! Međutim, kako vrijeme prolazi , sve manje i manje ljudi je vani vikendom. Šveđani mnogo cijene svoj novac. Niko od njih neće partijati svaki vikend tako da mogu reći da je teorija o pijanstvu vikendom djelimično tačna.’’ – govori Ruža o društvenom životu i noćnim izlascima Šveđana.

”U Švedskoj svaka partija ima svoje principe, ali se na kraju svi zalažu za jedan cilj – dobrobit države!”

Svjedoci smo da u Bosni i Hercegovini i staro i mlado ‘’divani’’ o politici i političkim zbivanjima. Na pitanje kakva je, po tom pitanju, situacija u Švedskoj, Ruža kaže da je to jedna od najvećih razlika između Švedske i naše zemlje.

‘’E to je jedna od drastičnijih razlika između Bosne i Hercegovine i Švedske. Nijednog Šveđanina ne zanima koje auto vozi ministar ili predstavnik neke stranke.  Imajući u vidu da je Švedska kraljevina, dosta pažnje se poklanja kraljevskoj porodici, njihovim privatnim životima, zanimljivostima i tako dalje.  Međutim, politička struktura je tako napravljena da se kralj ne miješa puno u politiku, a ni politika u život kralja i njegove porodice. Svaka partija ima svoje principe ali na kraju se svi zalažu za jedan jedini cilj – dobrobit države.’’ – kaže Ruža za internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’.

Za kraj razgovora, Ruža je poslala poruku svojim vršnjacima koji žele otići iz svoje zemlje. Poručuje im da, ukoliko žele okušati svoju sreću u nekoj drugoj zemlji, da svakako pokušaju jer ‘’sreća prati hrabre’’.

‘’Moja poruka svima je da pokušaju. Ja sam član mnogih Fejsbuk grupa gdje ljudi pokušavaju da srede sebi život u Švedskoj, u kojima se vode razne diskusije, ima tu milion pitanja. Uvijek se trudim da pomognem svima oko potrebnih informacija jer sam i ja bila u istoj poziciji. Drago mi je jer mogu da usmjerim, ohrabrim i napišem sve potrebne informacije koje znam.  Ne treba biti namćor.  Mnogi ljudi kad odu negdje u inostranstvo se otuše, neće da pomognu, a ja smatram da našim ljudima treba pomoći, kako bi uvidjeli da se sve može i ništa nije nemoguće. Ima ona kliše izreka ”sreća prati hrabre’’, ali zaista je tako nekako.’’ – poručuje Ruža Petrović na kraju razgovora.

Nažalost, (ili na sreću, pitanje je sad) sve je više mladih, ali i onih starijih, koji napuštaju Bosnu i Hercegovinu u potrazi za srećom, ili što bi se reklo ‘’trbuhom za kruhom’’. Kada je Republika Srpska u pitanju, statistika kaže da je od 1996. godine pa do danas, manji entitet napustilo oko pola miliona stanovnika, čime se samo potvrđuje ispravnost one tužne roditeljske odluke da dijete ‘’prvim vozom’’, tik nakon školovanja i ulaska u punoljetstvo, prate u neki bolji život gdje žive neki srećni ljudi. Od boljeg života i srećnih ljudi ovdje je ostalo samo besomučno repriziranje istoimenih TV serija i nekolicina onih koji su se ‘’snašli’’ i koji u posprdnom tonu govore o onima koji su, iz uglavnom, opravdanih razloga, napustili svoju zemlju. Zato posebno sablasno djeluje rečenica ‘’Bolje da ga gledam na Vajberu nego na čitulji’’koju sve češće možemo čuti iz usta roditelja čiji su najbliži otišli u vrli novi svijet…

Igor Svrdlin 

 

22 Shares
22 Shares
Copy link