Početna  /  Posao u vrijeme korone: Osjećaja za radnike nisu imali ni poslodavci koji su uduplali profite!
Izdvajamo Teme i komentari

Posao u vrijeme korone: Osjećaja za radnike nisu imali ni poslodavci koji su uduplali profite!

Osim opšte panike za život i zdravlje, period pandemije virusa korona u Bosni i Hercegovini obilježili su i mnogobrojni nemilosrdni poslodavci koji za svoje radnike nisu pokazali ni minimum solidarnosti, čak i oni kojima vanredna situacija nije ni uticala na promet roba i usluga, odnosno na zaradu.

Mnogi od njih su, kako smo saznali u razgovoru sa velikim brojem radnika, predstavnika sindikata, ali i kroz anketu koju smo sproveli u okviru istraživanja za portal Moja Hercegovina, u ovom periodu dobro zaradili, čak bolje nego ranije, a haotičnu situaciju u državi i svijetu iskoristili su da zgrnu koju marku više, a sve preko leđa jednako isprepadanih radnika.

Slušajući i zapisujući iskustva radnika saznali smo da su poslodavci bili spremni na sve, samo da ne izgube koju marku, a da su u uštedama prvo zakidali radnike, grubo kršeći njihova prava, bez straha od odgovornosti ili posjete inspekcije.

Za 17 mjeseci dobio šest plata

Jedan od radnika koji se proveo kao “bos po trnju” je Marko Ristić koji je radio kao recepcioner u noćnoj smjeni u banjalučkom hotelu “Slavija”. Kako nam je rekao, na svojim leđima osjetio je sve nedaće koje su zadesile radnike u periodu najžešće pandemije, koji su, osim za svoje živote, morali da strahuju i od gubitka posla.

“Radio sam tamo od početka marta prošle godine do juna ove godine. Za godinu i pet mjeseci mi je isplaćeno šest plata iscjepkanih po 100, 200 ili 300 maraka. Radio sam na recepciji treće smjene i umjesto dogovorena dva slobodna dana, radio sam šest dana u sedmici, jer samo tada sam imao zamjenu. Vjerovao sam da sam prijavljen na puni iznos plate i imao sam razumijevanja za te isplate, zbog pandemije i otežanog rada. Kada je najveća opasnost prošla, nisam bio lijen, otišao sam do Poreske uprave da provjerim svoje stanje uplata poreza i doprinosa i šokirao se kada sam saznao da je meni director hotela, Milan Davidović, lagao da me prijavio na cijeli iznos, odnosno da je od moje pune plate odbijao značajan iznos kako bi uplatio poreze i doprinose. Sve vrijeme, on je meni isplaćivao samo neto platu i to u ratama”, rekao je Ristić.

On objašnjava da je poslije nekog vremena shvatio da tako ne ide te odlučio da da otkaz, ali da je njegova agonija tek tada počela. Bio je u Inspektoratu RS da se žali na poslodavca, ali su mu tamo, dodaje, samo dali neki savjet, bez konkretne pomoći.

“Na kraju se dogodilo to da sam radio godinu i po, a da nisam imao osnova da tražim da me isplati za više od šest mjeseci. Ponuđen mi je sporazum o prestanku radnog odnosa 27. maja ove godine u kojem je navedeno da su prema meni izmirena sva potraživanja, što sam odbio da potpišem jer bih tako ostao bez zarađenih a neisplaćenih plata. U prevodu, htjeli su da mi podvale”, priča on.

Sporazum o prestanku radnog odnosa u kojem je navedeno da su izmirena sva potraživanja, iako nisu bila

 

Pošto nije htio da potpiše pomenuti sporazum, priča dalje Ristić, poslodavac mu je počeo uplaćivati po malo i ‘sjeckati’ nakupljeni dug.

“Vidio sam šta radi i najavio mu tužbu. Tražio sam da iplati sve moje zarade, kako je po zakonu. Onda je ponudio da mi u sporazumu navede da mi je dužan i koliko, te tačan datum u kojem će isplatiti. Dio zarada mi jeste kasnije isplatio, ali ne sve. Ispostavilo se da moraš pokazati zube kako bi se izborio za svoja prava. Ako nećeš sam, nema ko umjesto tebe”, ističe naš sagovornik.

Na pitanje da li se opet obraćao inspekciji i da li od njih očekuje pomoć, ovaj radnik kaže da se tome ne nada.

“Inspekcija ovdje ne postoji. Oni služe da primaju nezaslužene plate, što se vidi i u mom slučaju. Mene je posavjetovao advokat i nakon toga sam uspio da izvučem dio dugovanja”, ispričao je Ristić za Moju Hercegovinu.

Nažalost, do završetka pisanja ovog teksta, nismo dobili odgovore iz banjalučkog hotela “Slavija”. Rukovodstvu ovog hotela poslali smo upit, a onda ih i pozvali da ih podsjetimo na naš zahtjev, ali i nakon obećanja da ćemo dobiti povratnu informaciju, odgovore na pitanja nismo dobili.

Nije podnesen zvanični zahtjev

Sa druge strane, u Inspektoratu Repbulike Srpske nam je rečeno da Ristić nikada nije podnio zvanični zahjtev za inspekcijsku kontrolu, pa onda nisu ni postupali po tom osnovu. Zakonom o inspekcijama je predviđeno, kažu, da se svako fizičko i pravno lice može obratiti inspekciji sa predstavkom za kontrolu, a da li će radnik iskoristiti to pravo, je njegova odluka.

“U periodu lokdauna prošle godine, republičkoj inspekciji rada, radnici su se najčešće obraćati kako bi se raspitali o njihovim pravima, jer su poslodavci najavili da će iz ekonomskih razloga otkazivati ugovore o radu ili su im nudili potpisivanje sporazumnog raskida ugovora o radu ili potpisivanje zahtjeva za neplaćeno odsustvo. Takođe, javljali su se i radnici čiji poslodavci su najavljivali da će u potpunosti odjaviti obavljanje djelatnosti, čime prestaje i radni odnos radnika koji su bili zaposleni kod poslodavca. Radnici su najčešće tražili informacije i pojašnjenja, međutim nisu često i formalno podnosili zahtjev za kontrolu”, kažu u Inspektoratu RS.

Zakonom o radu je propisano na koji način i pod kojim uslovima poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu. U Inspektoratu RS kažu da su nastojali ukazati na različite pravne posljedice koje za radnika proizvode otkaz ugovora o radu, sporazumni raskid ugovora o radu ili potpisivanje zahtjeva za neplaćeno odsustvo, te da su pozivali radnike da se prije potpisivanja bilo kakvog dokumenta informišu kakve pravne posljedice isti može proizvesti za njih.

“Radnici se u praksi inspekciji najčešće obraćaju kada već prestanu sa radom kod poslodavca, odnosno kada više nisu zaposleni, a najčešće zbog samog otkaza ugovora o radu ili zaostalih potraživanja prema poslodavcu. Međutim, ono što je limitirajući faktor za postupanje inspekcije je činjenica da lice tada više nema status radnika u smislu odredaba Zakona o radu, već je zapravo bivši radnik nekog poslodavca. Zakonom o radu nisu propisane mjere koje bi eventualno inspektor mogao da izriče poslodavcu u slučaju nezakonitog otkaza, već je predviđeno da radnik u sudskom postupku osporava zakonitost otkaza. Ako nadležni sud u toku postupka utvrdi da je radniku prestao radni odnos bez pravnog osnova, a radnik ne zahtijeva da se vrati na rad, sud će, na zahtjev radnika, obavezati poslodavca da radniku isplati naknadu štete u iznosu od najviše 12 plata, u zavisnosti od vremena provedenog u radnom odnosu kod poslodavca, godina života radnika i broja izdržavanih članova porodice, a što se detaljnije uređuje kolektivnim ugovorom”, objasnili su u Inspektoratu.

Isto tako, ako bivši radnik prema bivšem poslodavcu ima određena potraživanja on ih može zatražiti samo u sudskom postupku.

“Veoma je važno da se radnici blagovremeno informišu o svojim pravima i zakonskim mogućnostima različitih organa, a kako se ne bi doveli u situaciju da propuste rokove za obraćanje nadležnim organima. Кada je riječ konkretno o inspekciji rada, Zakonom o radu propisano je da se radnik može obratiti inspektoru rada radi zaštite prava u roku od mjesec dana od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri mjeseca od dana učinjene povrede. Nakon proteka ovih rokova, inspektor nema nadležnosti za postupanje”, rekli su za Moju Hercegovinu u Inspektoratu RS.

Zavisi od poslodavca

Za Moju Hercegovinu govori i bračni par koji nosi potpuno različita iskustva kada je riječ o ponašanju njihovih poslodavaca u vrijeme korone. Supruga ima samo riječi hvale dok je njen suprug ogorčen.

“A razlika je i u tome što moj poslodavac, koji nam je smanjio plate, ima mjesečni promet između dva i tri miliona, a ženin do 2.000 KM. Nas dvoje imamo gotovo iste plate”, naglašava suprug te dodaje da radi na mjestu viljuškariste u jednoj banjalučkoj firmi.

On ističe za naš portal da je sa gazdom firme imao sukob nekoliko mjeseci prije pandemije, što je za vrijeme korone iskorišteno kako bi bio degradiran.

“Prije iznenadnog problema sa koronom,vidio sam slučajno platnu listu kolege koji je raspoređen na istom radnom mjestu kao ja. Imao je čak 300 KM veću startnu platu! Odmah sam tražio povećanje plate, zbog čega dolazi do vidne nervoze u odnosima mene i šefa. Povećanje tada nisam dobio”, ističe naš sagovornik.

Dolazak pandemije, kaže, nije uticao na poslovanje njegove firme, koja je na samom početku radila normalno.

“Kasnije gazda gasi pogon u kom sam radio i prebacuje radnike u druge pogone. Meni ostaje ista količina posla, uz neka dodatna zaduženja. U tom trenutku smanjuju nam dio plate, koji u mom slučaju, na već malu platu, iznosi oko 110 KM. Tražio sam objašnjenje zašto mi je smanjena plata ali ga ne dobijam. Neprestano insistiram na vraćanju plate što uspijevam nakon dva mjeseca. Ali, skidaju me sa tadašnjeg radnog mjesta i postajem NK radnik u proizvodnji. Prošlo je godinu dana, i dalje sam degradiran”, ističe on te dodaje da su kasnije i drugim radnicima povećane plate, koje su za vrijeme korone smanjene.

Njegova supruga, kako su već napomenuli, ima pozitivno iskustvo sa svojim poslodavcem.

“Radim u jednoj prodavnici. Mogu da potvrdim da vlasnik svjesno ide na svoju štetu i u vrijeme korone uredno isplaćuje platu iako dobar dio pandemije nismo poslovali, bili smo potpuno zatvoreni”, navodi ona.

Neopravdano smanjenje plata

Naredni sagovornik Moje Hercegovine zaposlen je u jednoj banjalučkoj firmi koja se bavi proizvodnjom elektromaterijala. Kako kaže, poslodavac je u prvom talasu korone radnicima smanjio plate iako za to nije postojao opravdan razlog, jer se proizvodnja odvijala kao i ranije.

“Moram da napomenem, pošto sam upoznat sa situacijom, da se isto dogodilo u gotovo svim firmama koje se bave pomenutim poslom. Da je smanjenje plata neopravdano tvrdim zbog toga što su te firme i u vrijeme pandemije radile punim kapacitetom. Čak je, u pojedinim momentima, posla bilo i više nego prije korone”, ističe naš sagovornik.

Otkaza, sa druge strane, nije bilo. Iako se, kaže, govorilo o tome da će dio radnika ići “na čekanje”, zbog obima posla do toga nije došlo.

“Poslodavci nisu svjesni da će nakon smirivanja situacije sa pandemijom ljudi masovno, kroz mjesec ili dva, napuštati svoja radna mjesta i odlaziti u inostranstvo, jer su zaista uslovi rada i minimalac sramotni”, kaže on.

Dodaje da je osnovni problem to što poslodavci znaju unaprijed kada će im inspekcija doći u kontrolu.

“Tako uvijek imaju dovoljno vremena da ‘sklone’ neprijavljene radnike dok inspektori ne odu”, rekao je on.

Dodaje da njegova supruga radi u pekari, te da je takođe osjetila posljedice pandemije.

“Pazar u toj pekari je bio duplo veći nego prije korone! Ali im je bilo skraćeno radno vrijeme, pa su pojedini radnici stavljeni na čekanje. U tom periodu su ljudi masovno stavljani na čekanje, nisu im isplaćivane plate ili im je isplaćivano nešto sitno”, zaključio je naš sagovornik.

Minimalci za dupli rad

Trebinjka Marija, koja studira u Banjaluci, radila je gotovo dvije godine u jednoj kladionici. Kada je počela pandemija početkom prošle godine, priča ona, poslodavci su joj se „zahvalili“ na dotadašnjem radu i poručili da su primorani prekinuti ugovor sa njom.

„Tako sam ostala bez primanja iako sam mogla dobiti minimalac od države, da su me zadržali bar u periodu tzv. zaključavanja. Ipak, nekoliko mjeseci nakon toga su me zvali da se vratim, jer im je zatrebalo radnika ali sam odbila. Svejedno sam željela više se posvetiti učenju i završiti fakultet ali mi ne bi bilo drago ni da sam se vratila, zbog načina na koji smo se rastali“, kaže ona za Moju Hercegovinu.

Radeći u esktremnim uslovima, osim medicinara, u pandemiji najviše su “stradali” trgovci, koji su padali s nogu u prodavnicama prehrambenih proizvoda, a onda umjesto adekvatne nagrade dobili samo minimalne plate i to od države.

Trgovci su pandemijske mjesece proveli nezaštićeni i u neprestanoj izloženosti virusu o kojem se skoro ništa nije znalo, ugrožavajući kako sebe, tako i članove svojih prodica. Radnici u prodavnicama prehrambene robe ispričali su nam da su poslodavci iskoristili vanrednu situaciju da dobro zarade na paničnoj kupovini građana, a onda pod izgovorom krize, skraćenog radnog vremena i policijskog časa, svojim izmučenim radnicima, koji su radili preko granica izdržljivosti, isplatili samo minimalce.

“Radili smo non-stop, a onda dobili samo minimalce. Opravdanje koje smo dobili bilo je da je dosta radnika van sistema, pa kao da se nadoknadi njima. Ti radnici, koji su zabranom obavljanja djelatnosti bili na odmorima, kasnije su dobili plate od države, a mi koji smo pregurali i epidemiju i stampedo u kupovini, dobili smo takođe minimalce. Takva nepravda vas dovede do suza, jer već radite za platu nedostojnu čovjeka, a onda vas još i ponize”, priča za naš portal jedna radnica zaposlena u banjaličkoj samoposluzi.

Ona govori da su, u prvih mjesec dana od proglašenja pandemije, jedva stizali da obave poslove zbog nekontrolisane i panične kupovine zaliha. Pazari su, priča ona, bili ogromni, a dešavalo se da robe nestane. Nakon popuštanja mjera, sve se okrenulo na štetu radnika u maloprodaji hrane.

“Odmah se zaboravilo da smo svi mi bili ‘na izvoru’ epidemije. Bili smo izloženi zarazi kao i zdravstveni radnici, a onda smo takvi odlazili svojim kućama, djeci i starim roditeljima. To niko nije vidio i cijenio”, priča ona.

Porazni rezultati anketiranja radnika

Podsjećamo, gotovo polovina anketiranih u nedavnom istraživanju Moje Hercegovine od početka pandemije suočila se sa otkazom ugovora o radu, smanjenjem i neisplaćivanjem zarada, mobingom, verbalnim napadima, produžavanjem radnog vremena bez odgovarajućih naknada, čak i na radnim mjestima gdje su bili izloženi virusu ili su svjedočili takvim situacijama u svojim firmama.

Ovo su samo neki podaci istraživanja koje je nedavno sproveo portal Moja Hercegovina a u okviru kojeg je preko 40 odsto anketiranih radnika potvrdilo da je dobilo ili je svjedočilo otkazima u njihovim kolektivima, dok je četvrtina ostala bez radnog mjesta. Istraživanje je pokazalo da je četiri odsto radnika bez angažmana ostalo zato što je propala firma za koju su radili. Četvrtina radnika je potvrdila i da im je od početka pandemije, kada su bili zaraženi ili u izolaciji, snižavana plata 10 odsto i više, pa čak i preko 30 odsto. Istovremeno, samo mali procenat anketiranih je rekao da su njihovi poslodavci imali inspekcijsku kontrolu u ovom periodu.

Opširnije o ovoj temi pislai smo u tekstu Istraživanje MH: Skoro polovina anketiranih radnika iz BiH ostala bez posla ili dobila niže plate za vrijeme pandemije!

Smanjen nadzor

U ranijem razgovoru za naš portal načelnica Odjeljenja za odnose sa javnošću Inspektorata Republike Srpske Dušanka Makivić poručila je da su sa pogoršanjem epidemiološke situacije, a u skladu sa zahtjevima i zaključcima Republičkog štaba za vanredne situacije RS, svi raspoloživi kapaciteti usmjereni prioritetno na pojačane kontrole poštovanja mjera zaštite od epidemije u zajednici i radnim sredinama, što je, kako ističe, značajno uticalo na mogućnosti nadzora.

“Upoređivanje statističkih podataka o kontrolama u 2020. godini i prvoj polovini ove godine, sa nekim prethodnim godinama, nije adekvatan pokazatelj, jer je rad inspekcijskih organa bio organizovan potpuno drugačije. Same privredne aktivnosti su se odvijale u drugačijim okolnostima i izmijenjenom obimu nego inače. Republička inspekcija rada je u 2020. godini izvršila ukupno 3 434 kontrole u oblasti radnih odnosa i zaštite na radu, od čega je 1 156 kontrola bilo sa utvrđenim nepravilnostima i propustima”, objasnila je ona i pojasnila da je poslodavcima izrečeno 897 upravnih mjera kojima je naloženo otklanjanje propusta u radu, dok su zbog počinjenih prekršaja izdata 244 prekršajna naloga u vrijednosti od 446 750 KM.

Interesantno je i to da je nadležnim sudovima podneseno svega 55 prekršajnih prijava.

Redakcija Moje Hercegovine

3 Shares
3 Shares
Copy link