Protesti i blokade zbog smrti 15 osoba koje su poginule usljed pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu traju gotovo dva mjeseca. Studenti su se digli, svi fakulteti Univerziteta u Beogradu su u blokadi, protestuju i srednjoškolci, ali o tome se u Republici Srpskoj i malo zna i malo govori. Gotovo nijedan političar, osim Nebojše Vukanovića i njegovih kolega iz Pokreta za pravdu i red, ne želi da podrži ove proteste, a i mediji u Srpskoj o studentskom buntu više ćute nego što govore.
Represija, hapšenje demonstranata i angažovanje batinaša od strane režima dovelo je do većih i snažnijih protesta. Sredinom decembra nosioci bunta i blokada postali su studenti i srednjoškolci širom Srbije. Beograd, Novi Sad, Čačak, Niš – svi veći gradovi u Srbiji se „bude“, danas treba da bude održan i veliki protest na Slaviji. Studenti traže potpuni uvid u dokumentaciju željezničke stanice u Novom Sadu, procesuiranje odgovornih za tragediju i onih koji su prebijali demonstrante, političke ostavke premijera Miloša Vučevića i gradonačelnika Novog Sada Milana Đurića.
Predsjedniku Srbije i lideru naprednjaka Aleksandru Vučiću studenti poručuju da istraga nije njegov posao i da se u nju ne miješa, kao da nije njegovo ni da nudi ni da obećava finansijsku pomoć mladima, već da je to posao nadležnih. Ipak, na političkoj sceni Republike Srpske malo ko je spreman da podrži ove proteste. Predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić kazala je da je srpska politička scena danima zatrovana najmorbidnijim i najgnusnijim izjavama i djelovanjem predstavnika opozicije u Srbiji koji u nedostatku jasne političke platforme zloupotrebljavaju žrtve i tragediju u Novom Sadu.
“U svakoj demokratskoj zemlji protesti su legitimna i ustavna kategorija, ali je agenda „krvave su vam ruke“ nešto što nije viđeno do sada na političkoj sceni u okviru koje se crvenom bojom posipaju institucije Srbije, skidaju srpske zastave, urliče na sve što je srpsko, pa se tako urliče i na sve nas prekodrinske Srbe jer smo po njima, pazite morbidnosti, saučesnici tragedije u Novom Sadu. Srpske vlasti, koje je birao narod, izložene su ne samo linču nego očiglednoj želji odmetnutih grupa da izazovu nemire, sukobe, pa i građanski rat”, smatra Trivićeva.
Predsjednik Srpske Milorad Dodik danima je na bolovanju. O protestima ćute i njegovi koalicioni partneri, ali nema nikakve sumnje da svi podržavaju režim Aleksandra Vučića i da osuđuju studentske proteste. Prvi čovjek Pokreta za pravdu i red Nebojša Vukanović javno je podržao studente u Srbiji i njihove proteste zbog korupcije i nefunkcionisanja institucija sistema.
“Uputio sam javno izvinjenje zbog Nedeljka Eleka i drugih Dodikovih saradnika koji tuku studente u Beogradu i koji pokušavaju na silu da ih zastraše i razbiju. To je nedopustivo. Ne vjerujem da će se Vučić povući sa vlasti, jer se za nju grčevito bori. Vjerujem da je to spin i medijska manipulacija kako bi se smirila napetost, veliko nezadovoljstvo naroda i studenata koje je iz temelja uzdrmalo vlast u Srbiji”, istakao je Vukanović.
Redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci Aleksandar Savanović za MojuHercegovinu kaže kako se političari iz Srpske ne trebaju previše miješati u proteste u Srbiji. Načelni stav političara u Srpskoj, smatra on, treba biti da se podržava vlast Srbije sve dok je građani Srbije ne promijene.
“Miješanje je veoma pogrešno i imaće ozbiljne posljedice na odnose između Srba u Srbiji i Srba u Republici Srpskoj. Ne treba da vas podsjećam na neprimjereno ponašanje naših političara za vrijeme izbora u Srbije. Oni su išli tamo i glasali. Navodno su i dovodili glasače. Sada blentavi Elek napada protestante. Sve to je pogrešno”, smatra Savanović.
To je, dodaje on, najniža forma dodvoravanja i ulizivanja SNS režimu što je potpuno neprimjereno. Vlasti Republike Srpske i Srbije treba da sarađuju u mjeri u kojoj je to potrebno. U odnos građana Srbije prema svojoj vlasti Republika Srpska ne treba da se petlja. Savanović smatra kako mnogim građanima Srbije smeta nekorektna pozicija Republike Srpske.
“To, naravno, ne ide na račun Dodika i ostalih političara, već i na račun cijelog našeg naroda. Takvim neodgovornim ponašanjem oni prave jaz između Srba u Srbiji i Srba u Republici Srpskoj i to će imati dalekosežne posljedice. Trebaće puno mudrosti i vremena da se to „ispegla“, a sve je urađeno bez ikakve potrebe i kao najniži dnevno-politički populizam”, kazao je Savanović.
Mediji su, dodaje on, „druga stvar“ i uistinu je nevjerovatno da upravo oni ignorišu možda i najvažniji događaj nakon 5. oktobra. Savanović smatra kako je fenomen građanske neposlušnosti koji se događa u Srbiji najvažnija politička stvar kojoj svjedočimo.
“Nepostojanje te neposlušnosti u medijskom prostoru govori o srozavanju medija i novinarske profesije. Očigledno ne postoji snaga unutar medija u Srpskoj da o tome izvještavaju na pravi način”, rekao je Savanović.
Nezadovoljstvo u Srbiji zahvatilo je najpotentniji dio društva – mlade ljude. Ne samo studente, već i srednjoškolce, a to je ozbiljna razlika u odnosu na sve što se do sada dešavalo na protestnoj ssceni Srbije. Istoričar Vuk Bačanović kaže kako je američki ambasador u Srbiji Kristofer Hil izjavio da stvari u Srbiji treba da se smire i to, smatra on, objašnjava sve.
“Ako na osnovu cjelokupne Vučićeve politike vidimo da je, uprkos rasprostranjenoj propagandi da su Rusi ti koji komanduju Beogradu i Banjaluci, onaj koji istinski diktira uslove Aleksadru Vučiću upravo Hil i druge zapadne ambasade, onda nas ćutanje kako provladinih, tako i opozicionih medija u Republici Srpskoj ne treba začuđavati, jer su oni dio iste agende”, kazao je Bačanović.
Protesti u Beogradu, dodaje on, nisu samo izraz zavidnog intelekta novih generacija, već i izraz njihove nepotkupljivosti. Obrazovanje, kritička svijest, nepotkupljivost, dostojanstvo, čast i poštenje definitivno nisu vrijednosti koje prihvata trenutna garnitura političara u Republici Srpskoj i Srbiji.
“Ta garnitura političara misli da se može dovijeka vladati na bazi klijentilizma i prostakluka, ali su se, kako to obično biva kada su u pitanju ljudi zasljepljeni iluzijom o vlastitoj svemoći, preračunali”, istakao je Bačanović.
Doktor Dražen Milosavljević jedan je od osnivača Narodnog pokreta „Banja Luka zove“. Nakon određenih nesuglasica sa vrhom pokreta napustio je politiku, ali i dalje o njoj razmišlja i to često daleko bolje nego većina analitičara. Za MojuHercegovinu kaže da je u „našim državicama“ situacija takva da bi već tri-četiri decenije protesti poput onih u Srbiji trebali trajati non-stop, baš kao oni zabavni programi na „Pink“ ili „Hepi“ televiziji. Nažalost, dodaje on, ozbiljni i veliki protesti nikad nisu spontani, rođeni iz naroda, niti za rezultat imaju suštinske promjene. Pravi primjer je 5. oktobar.
“Vjerujem da neko možda Vučića želi kazniti, jer nema smjelosti da uvede sankcije Rusiji. Povoda za proteste proteklih godina bilo je milion, ali su studenti ćutali do ovog momenta. Sjetimo se „usjekovanje glave“ genseka SNSD-a Rajka Vasića nakon što je ovdašnje studente, do tada redom aktiviste vladajućih partija, nazvao „kopiladima“ ciljajući Dodikovog medijskog magnata Kopanju koji je po američkoj porudžbini preko njemu odanih ministra prosvjete i direktora studentskog doma doveo studente na popularnoj „govnari“ pod Dodikov prozor”, kaže Milosavljević.
Epilog je bio, podsjeća on, „sječa“ Kopanjinih kadrova, studentske eminencije s čela kolone na ručku s američkim ambasadorom na Ugru i džepovi puni novca.
“Volio bih da to sada nije slučaj. U Srpskoj je „omerta“, jer su svi iz istog šinjela kao i vlasti u Srbiji. I vlast i tzv. opozicija. I mediji pod kontrolom vlasti i oni koji su usmjereni protiv vlasti bliski su direktno ili indirektno Vučiću. Tek pokoji „padobranac“ iskoči. Mislim da se mi i ne trebamo miješati u događaje u Srbiji, ali bih istovremeno svakom pojedincu dao slobodu da pruži podršku nečemu što je više ljudsko nego političko pitanje. Osim toga, svakom tirjanstvu stati za vrat je i obaveza svih nas”, kazao je Milosavljević.
U političkoj i medijskoj tišini Srpske valja se još jedno pitanje: da li je studentski bunt nalik onom u Srbiji moguć i u Republici Srpskoj? Da li su naši univerziteti snažni poput beogradskog? Savanović smatra da je režim u Republici Srpskoj autokratski, ali nije ni blizu onoga što se događa u Srbiji.
“U Srbiji je na djelu pokušaj uvođenja totalitarizma. To je nezabilježeno u novijoj političkoj istoriji Evrope. Na djelu je napad režima na javni prostor u svim segmentima. Ovladili su crkvom, javnim medijima i pravosuđem. Jedini bastion otpora je Univerzitet u Beogradu i svaka mu čast na tome. Republika Srpska nije ni blizu tog stanja. Ovdje je ipak mnogo blaža forma pritiska vlasti na narod i samim time onda i poluga otpora ima manju energiju”, kazao je Savanović.
Dodikova vlast, nastavlja on, predstavlja mnogo blažu verziju autokratije od one Vučićeve. Sa druge strane, postoji objektivan problem ugroženosti Republike Srpske koja je stalno pod mnogobrojnim pritiscima.
“Ne mislim tu na sukobe Dodika i Marfija, nego na nepoštovanja dejtonske strukture. Prvo morate imati neku državu ili entitet, pa je tek onda iznutra uređivati. Veliki dio tih energija koje bi bile usmjerene na unutrašnje uređenje Republike Srpske, na njenu demokratizaciju, potroši se na odbranu ustavne pozicije Republike Srpske. Vlast koriste sve jeftine populističke metode i razvodnjava tu energiju otpora”, rekao je Savanović.
Bačanović, sa druge strane, smatra da su protesti i te kako mogući.
“Nema nikakve sumnje da su protesti mogući i u Republici Srpskoj i nadam se da će se gimnazijalci i studenti uskoro odvažiti na njih, jer su identične pogibelji koje nam prijete s obe strane Drine”, zaključio je Bačanović.
