NEVESINJE – Opštinski odbor udruženja djece poginulih boraca „Nasljeđe“, održao je večeras osnivačku skupštinu u Nevesinju gde je je izabran Izvršni odbor, a za predsjednika izabran Saša Vujadinović.

Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 67 djece poginulih boraca, od oko 150, koliko ih ima u Nevesinju, kao i osnivači udruženja iz Trebinja koji su potvrdili da im je cilj da organizuju udruženje na nivou Republike Srpske. Naredni odbori trebalo bi da bude formiran u Banja Luci, Bileći, Istočnom Sarajevu, rekao je Saša Pešikan, predsjednik udruženja, koji je potvrdio da će nevesinjski Opštinski odbor imati autonomiju u djelovanju.
Jednaki smo u različitostima, u ovome udruženju predstavljamo našu kategoriju i apaelovao bih na sve da u rad udruženja ne upliću politiku i političke opcije, rekao je Saša Vujadinović obraćajući se novim članovima udruženja “Nasljeđe”, jedinstvenog u Republici Srpskoj
„Dvadeset godina je prošlo od kada su naši očevi dali svoje živote boreći se hrabro i časno za slobodu. Nakon dvadeset godina sa sigurnošću mogu reći da naši očevi nisu dali život za državu gdje će njihove porodice biti nezaposlene, bez krova nad glavom, i sa hiljadu drugih problema“, rekao je Vujadinović ogorčen na one koji kažu „da nemaju gdje da nas zaposle, a sutradan zbog političke podrške zaposle deset članova stranke“.
Ovo udruženje nije osnovano da bi djeca poginulih boraca ostvarila svoja prava, nego i kako bi svoje očeve spasili od zaborava, rekao je predsjednik udruženja Saša Pešikan.
„Pogledajte koliko ljudi dođe da obilježi Dan borca, pogledajte samo to i biće vam jasno koliko je zaboravljena njihova žrtva za Republiku Srpsku”, kazao je Pešikan.

Predsjednik Saša Vujadinović izabran je sa 16 glasova za i jednim uzdržanim glasom članova Izvršnog odbora, a izabrani su i organi Skupštine, te usvojen Statut Udruženja.
Osnivačku skupštinu nakratko je prekinuo nestanak struje, simbolično, jer kako reče neko od okupljenih djeca poginulih boraca svakako su u mraku posljednjih decenija u Republici Srpskoj.





Evropska Konvencija o ljudskim pravima zabranjuje državama – potpisnicama da donose zakone koji ukidaju stečena prava, kao što je pravo na materijalno – novčana primanja za ratne – vojne invalide. To našu državu, koja je takođe potpisala Konvenciju, očigledno ne obavezuje. Da bi u budžetu ostalo više para koje vladajuća oligarhija može da opljačka, smanjiće se izdaci za one najugroženije, koji su zdravlje ili živote izgubili braneći državu koja ih se danas odriče. Prema tome,ako država krši EU konvenciju o ljudskim pravima treba je tužiti u Strazburu.