Završen je prvi omladinski pozorišni kamp i festival ”Agon”! Publika, koje, ruku na srce (ne računajući pedesetak učesnika kampa i domaćine) nije ni bilo, u prethodnih pet dana imala je priliku pogledati pet izuzetno angažovanih i značajnih pozorišnih ostvarenja. Dodjeli nagrada prethodila je predstava ”Reevolucija” bugojanskog pozorišta ”Fedra” i prezentacija radionice koja je održana na Trgu slobode. Mladi bugojanski glumci, pojačani od strane dva iskusnija glumca (zbog nemogućnosti dolaska cijelog ansambla) publici su prikazali neverbalnu predstavu jake poruke i jasnih simbola. Osnovna potka komada ”Reevolucija” je pitanja do kada će nas praviti majmunima, dajući nam na kašičicu sve, od vode do slobode?! Precizna glumačka igra, jasan rediteljski koncept i zanimljiv pristup kao rezultat su imali dobru angažovanu predstavu. ”Agon” je u premijernom izdanju konceptualno bio u duhu pobune mladih ljudi protiv anomalija kojima su okruženi, pa je ova manifestacija višestruko značajna i korisna. U duhu ”mladi za mlade” i onog pomalo zaboravljenog, musketarskog ”svi za jednog – jedan za sve”, mladi iz Bugojna, Zavidovića, Doboja, Gradnića i iz Trebinja su kroz proces rada na radionicama koje su održavane u kampu Ušće naučili nešto od glumačke vještine, ali ono mnogo značajnije je da su se povezali i proteklih pet dana bili pravi tim. Tročlani žiri odlučio je da je najbolja predstava ovogodišnjeg ”Agona” komad ”Ifigenija” Centra za kulturu Zavidovići, a ova predstava je i apsolutni pobjednik. Po ocjenama učesnika festivala, koji su nakon svake odgledane predstave davali svoj sud ocjenama od 1 do 5, odlučeno je da je ”Ifigenija” takođe najbolja predstava.
Posljednje večeri prvog omladinskog kampa i pozorišta ”Agon” u takmičarskom programu odigrana je predstava ”Reevoluija” pozorišta ”Fedra” iz Bugojna, po ideji i režiji Suada Velagića. Sticajem okolnosti, uslijed nemogućnosti dolaska kompletnog ansambla ove predstave, Suad Velagić, dugogodišnji član ”Fedre” i Amar Ferizović, takođe nešto stariji član, bili su dio ove predstave u kojoj su još igrali Imran Ferizović, Amar Velagić, Marija Magdalena Dilber, Sajra Talargić i Anesa Muratović. Angažovani komad rađen u tradiciji neverbalnog teatra je na sjajan način progovorio o odnosu sistema prema običnom čovjeku. Sistem koji ti sve daje na kašičicu, a zapravo ne daje ništa, sistem koji poništava sve ljudsko i procesom ”reevolucije” vraća običnog čovjeka u oblik majmuna.
Mlađi dio ansambla se u ovoj zahtjevnoj teatarskoj formi snašao zaista fascinantno, a igra Suada Velagića i Amara Ferizovića je bila tačna i sugestivna pa je jasno da je njihovo prisustvo na sceni dalo vjetar u leđa srednjoškolcima. Tri djevojke koje su igrale ljude u crnom, kako je navedeno u programskoj knjižici, sa nevjerovatnom koncentracijom igrale su težak glumački zadatak – stalnim prisustvom na sceni morale su biti gotovo neprimjetne, ispunjavajući, naizgled, lak glumački zadatak. Spuštanjem glasačke kutije, banane i flaše vode, predstavljale su sistem koji dozira, manipuliše i, na kraju krajeva, izmajmuniše običnog čovjeka. U glavnoj ulozi našao se Imran Ferizović koji je igrao dosta dobro, na momente fenomenalno, uz neki gest viška, gdje je pretjerivanjem u glumačkom izrazu ”padao”, ali se uspjevao vratiti u lik. Jako je važno istaći da je cijeli ansambl predstave ”Reevolucija” igrao jako osvješćeno, tačno znajući šta igraju i zašto. Posebne pohvale zaslužuje Amar Velagić, koji je tumačio čovjeka sa dvogledom, neku vrstu posmatrača svih nas, a igrao je svedenim glumačkim elementima, nevjerovatno precizno sa sjajnim doziranjem tempa i ritma.
Predstava počinje scenom u kojoj dva komunalca izbacuju smeće i rovare po otpadu. Jedan od njih na otpadu nalazi diplomu, što je sjajna simbolika ovih prostora. Krijući je, u sljedećem pojavljivanju njih dvojica nisu više u jednakom položaju, komunalac sa diplomom je postao nadređen kolegi, što je još jedna fenomenalna simbolika.
Nakon odlaska komunalaca sa scene, iz kante za smeće izlazi mladi čovjek, vidno uznemiren, očito gladan i žedan, koji rovareći po otpadu ne nalazi ništa da utoli žeđ i glad. Ugleda bananu visoko obješenu na konopu koju ne može dohvatiti. Ljudi u crnom spuštaju bananu, ali još uvijek ne dovoljno da bi je mladić dohvatio. Spušta se i kutija na kojoj je, pola na latinici, pola na ćirilici, ispisano ”glasačka kutija”, uz pomoć koje pokušava dohvatiti bananu. Ni tako ne uspjeva, a simbolika glasačke kutije je takođe sjajan momenat predstave i prikaza današnjeg čovjeka. Mali čovjek ne uspjeva doći ni do flaše vode, koju ljudi u crnom takođe doziraju spuštanjem i podizanjem kanapa, pa je jasno da obični čovjek danas od sistema ne dobija ništa, sem prividnih prilika, koje uglavnom propusti jer u međuvremnu gubi povjerenje i ukazanu priliku shvata kao još jednu ”igricu” sistema. Uz sve to, sistem ”rastrzava” običnog čovjeka stalnim uzbunama, zviždanjem, komandovanjem, zahtjevajući potpunu poslušnost svakog podanika, što je dosta dobro prikazano. Sistem poništava svaku želju čovjeka, svaku potrebu, vraćajući evoluciju na početni stadijum u kojem bitišu prilično neosvješćena bića, majmuni, primati i pećinski ljudi. Homo sapiens očigledno nije potreban današnjem sistemu i sve pokušaje misli i slobodarskog duha treba sasjeći u korijenu. U svakom slučaju, predstava ”Reevolucija” je na sjajan način zaokružila priču prvog omladinskog pozorišnog kampa i festivala ”Agon” koja je ponudila pet angažovanih predstava u kojima se govorilo o nasilju, problemima mladih, odlascima mladih, traumama uzrokovanim lošim porodičnim odnosima i na kraju jednom globalnom temom koja govori o odnosu prema običnom čovjeku.
Tročlani žiri u sastavu: Ana Rudakijević, diplomriana glumica iz Trebinja ,predsjednica žirija i članova Žane Vidaković, diplomiranog komparativiste i bibliotekara te Ishaka Jalimana, pozorišnog i filmskog producenta, nagradili su najbolje ansamble i pojedince. Kako su naveli, odluke su donijeli jednoglasno, a mišljenje žirija prenosimo u cjelosti:
1. Za prirodnost i lakoću igre dodjeljuje se plaketa za najbolju epizodnu ulogu VESNI TUBIĆ za ulogu Zorice u predstavi POLA-POLA Gimnazije “Jovan Dučić” iz Doboja.
2. Za dodatni doprinos dramatičnosti i emotivnosti u predstavi dodjeljuje se pohvala za scensko pjevanje MARIJI PRSKALO u predstavi SMAK SVITA Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva “Didak” iz Gradnića.
3. Za jasno prenijetu poruku i ideju predstave putem neverbalnog izraza dodjeljuje se pohvala za scenski pokret ansamblu predstave REEVOLUCIJA Teatra FEDRA iz Bugojna.
4. Za energiju, preciznost i partnersku igru dodjeljuje se nagrada za najbolju kolektivnu igru predstavi IFIGENIJA iz Centra za kulturu Zavidovići.
5. Za dobro razumijevanje i osvješćen izraz zrele žene, uvjerljivost bezuslovne majčinske ljubavi i dosljednost u igri, dodjeljuje se nagrada za najbolju glumicu IMAN BUBIĆ za ulogu Klitemnestre u predstavi IFIGENIJA Centra za kulturu Zavidovići.
6. Za iskren glumački izraz i energiju dodjeljuje se nagrada za najbolje glumca MITRU MILIĆEVIĆU za igru u predstavi SUMNJA Gradskog pozorišta i Kulturne scene Male stvari iz Trebinja. Za vješto prikazivanje unutrašnje borbe i jednostavnost u izrazu, dodjeljuje se nagrada za najboljeg glumca ALMIRU OMERAŠEVIĆU za ulogu Agamemnona u predstavi IFIGENIJA Centra za kulturu Zavidovići.
6. Za poseban doprinos dramskom odgoju i vještom poigravanju žanrovima, dodjeljuje se nagrada za teatarsko-pedagoški rad- režiju, ŽELJKU MILOŠEVIĆU za predstavu SUMNJA.
7. Jasno definisana ideja i koncept, maštovita igra, uigranost ansambla, svedena, a funkcionalna scenografija i kostim čini da je najbolja predstava u cjelini na prvom omladinskom pozorišnom festivalu i kampu AGON, predstava IFIGENIJA Centra za kulturu Zavidovići.
Nagrada za najbolju predstavu prema prosječnoj ocjeni 4,45 učesnika omladinskog kampa i festivala ”Agon” ide predstavi ”Ifigenija” Centra za kulturu Zavidovići.
Na kraju treba reći da je ovaj događaj od izuzetne važnosti i da je učešćem preko 50 mladih glumaca iz Bugojna, Doboja, Gradnića, Zavidovića i Trebinja na edukativno – okupacionim radionicama koje su vođene od strane Slađane Zrnić, glumice Narodnog pozorišta Republike Srpske i Miroljuba Mijatovića, glumca Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, te prilikom da mladi gledaju različite teatarske forme i učestvuju u razgovorima nakon predstave, ispunio sva očekivanja. Ono što je nedostajalo, a nažalost postaje redovan problem u Trebinju, su publika, ali i prisustvo sedme sile koja će na adekvatan način ispratiti i podržati kulturu i kulturne događaje. Uprkos tome što je ”Agon”imao tri medijska pokrovitelja, od čega su dvije kuće bile prisutne samo na otvaranju festivala, jasno je da se podrška kulture svodi na najavu i ništa više. Simptomatično je kako ”laki” sadržaji privuku veliki broj medija, kako štampanih, tako i teelvizijskih, pa se nakon predstava koje snažno koketiraju sa estradom redovno uzimaju izjave od aktera a dok je, npr. na nedavnoj predstavi Narodnog pozorišta Republike Srpske, ”Sinovi umiru prvi”, potpuno izostalo prisustvo medija, izuzev par fotografa i, što ne reći, internet magazina ”Moja Hercegovina”. S tim u vezi, potpisnik ovih redova je ponosan na specijalnu zahvalnicu koja mu je sinoć uručena za kvalitetno praćenje i izuzetno izvještavanje sa prvog omladinskog pozorišnoh kampa i festivala ”Agon”. Internet magazin ”Moja Hercegovina” će i u budućnosti davati sve od sebe da na adekvatan način isprati relevantne kulturne događaje i, kroz drugačiji, analitički pristup, da svoj sud o istim. U proteklom periodu više puta smo ukazivali na nedostatak pozorišne publike i iskrivljenu sliku koja se formira na određenim događajima na koje se dolazi više iz pobude da posjetioci budu primjećeni nego da bi, kao ljubitelji pozorišne i umjetnosti uopšte, prisustvovali predstavi ili nekom drugom kulturnom sadržaju. Isti slučaj je i sa publikom prvog ”Agona”. Ne računajući 50-ak učesnika kampa i njihove voditelje, te domaćine manifestacije, na predstavi se, gotovo na prste jedne ruke mogao izbrojati broj posjetilaca. A nije da se nije imalo šta vidjeti. Mladi koji su obilježili ”Agon” i kojem je on prvenstveno i namijenjen su u pet večeri podjelili dobre i manje dobre lekcije, a ponekad i šamare koji pozivaju na osvješćivanje i ”vrište” za drugačijim odnosom prema mladima. Krici djece iz Zavidovića, Gradnića, Doboja, Bugojna i Trebinja su više nego odzvonili, uprkos neadekvatnoj podršci, kako publike, tako i medija. Htjeli to neki priznati ili ne, kad – tad će, vjerovatno nevoljno, shvatiti da na mladima svijet ostaje.
Igor Svrdlin
