Rudnik i termoelektrana Ugljevik stali su 13. oktobra zbog nedostatka uglja. Vlada Srpske obećava da će utvrditi ko je kriv, ali nadležni ministar već godinama sjedi u istoj fotelji, a bivši direktor mu poručuje da prvo objasni vlastite kompetencije.
Termoelektrana koja je decenijama bila jedan od oslonaca energetskog sistema Republike Srpske ostala je bez onoga bez čega ne može raditi. RiTE Ugljevik je 13. oktobra zvanično obustavio proizvodnju električne energije. Kao neposredni razlog navode se neriješeni imovinsko-pravni odnosi na eksploatacionom polju „Ugljevik Istok 2“, zbog kojih mašine ne mogu kopati ugalj.
Eksproprijacija koja je kasnila
Paradoks je potpun. Postojeći kop „Istok 1“ je pri kraju, a na „Istoku 2“ se, prema procjenama rukovodstva, nalazi oko tri miliona tona uglja. To je dovoljno za godinu i po rada termoelektrane. Ugalj je, međutim, „zarobljen“ ispod zemljišta koje nije eksproprisano.
Direktor Žarko Novaković objasnio je da su postupci eksproprijacije pokrenuti tek nakon prenosa koncesije krajem januara 2026. Riječ je o više od 200 parcela s velikim brojem suvlasnika, što je poznata prepreka u ovakvim projektima.
Pitanje je zašto se s tim čekalo do trenutka kad proizvodnja stane. Ako je „Istok 2“ bio presudan za opstanak postrojenja, a svi su to znali, rješavanje imovinskih odnosa je trebalo biti završeno godinama ranije.
Vlada traži krivce
Pošto je proizvodnja stala, Vlada Republike Srpske saopštila je da će utvrditi lanac odgovornosti. Iz Vlade su poručili da se, uz poštovanje procedura eksproprijacije, nije smjelo doći u ovu situaciju. Od uprave se očekuje hitan plan aktivnosti koji će biti predstavljen Vladi i javnosti. Prema pisanju medija, objašnjenja se traže od direktora RiTE, direktora Elektroprivrede RS i resornog ministra.
Premijer Savo Minić je 19. oktobra obećao da će Ugljevik proraditi za sedam do deset dana i da će ugalj biti obezbijeđen. Najavio je dva seta kratkoročnih i dugoročnih mjera, nabavku mehanizacije i zakon o strateškoj energetskoj infrastrukturi. Taj zakon bi, kako je objasnio, omogućio brzu reakciju kada zastoji prijete dugoročnim posljedicama.
Generalni direktor ERS-a Luka Petrović poručio je da će kompanija sprovesti dogovoreno, nabaviti ugalj i urediti odnose s matičnim preduzećem. Podsjetio je da je Vlada bez naknade ustupila koncesiju za „Istok 2“ i preuzela obaveze iz arbitražnog spora sa Slovencima. Najavio je i garanciju za kredit od 50 miliona KM te bespovratna sredstva iz budžeta u narednih šest mjeseci.
Račun koji raste
Cifre pokazuju razmjere problema. Koncesiju za „Ugljevik 3“ i eksploataciju na „Istoku 2“ dobio je 2013. „Comsar Energy“ ruskog biznismena Rašida Serdarova. Nova elektrana nikada nije izgrađena. Republika Srpska je kasnije otkupila kompaniju. Dogovorena cijena je oko 240 miliona KM, a prva tranša od 58,6 miliona KM isplaćena je u aprilu 2025. Serdarov je u aprilu 2026. zvanično izašao iz vlasničke strukture.
Uprava RiTE-a je ERS-u i Ministarstvu uputila dopis u kojem priznaje da neće moći proizvoditi struju tokom dva mjeseca 2026. i prvih šest mjeseci 2027. Za stabilizaciju do 2029. traži 275 miliona KM: 100 miliona u 2026, 125 miliona u 2027. i 50 miliona u 2028. Od 2030. obećava oko 150 miliona KM godišnjeg prihoda.
Preduzeće nosi i teret dugovanja slovenačkom „Elektrogospodarstvu“, po osnovu predratnih ulaganja i neisporučene struje. Rudari su još 2024. izlazili na ulice i upozoravali na problem s „Comsarom“ i budućnost rudnika.
Vrtlog direktora, konstanta ministra
RiTE su u posljednjih trinaest godina vodili kadrovi različitih stranaka: Anto Gajić i Žiko Krunić (SNSD), Đorđe Popović (DNS, kasnije NPS), Čedomir Stojanović (DNS, kasnije DEMOS), Diko Cvijetinović (NPS), a od novembra 2025. v.d. direktora je Žarko Novaković (SNSD).
Jedna stvar se nije mijenjala. Petar Đokić (SP) je na čelu resornog ministarstva od 2014, dakle tokom većeg dijela priče o koncesiji, neizgrađenom „Ugljeviku 3“ i otkupu „Comsara“. On bi morao da odgovori na sljedeća pitanja – Kada je ministarstvo prvi put upozoreno na problem s „Istokom 2“? Ko je procijenio pravne i finansijske rizike otkupa? Šta je tačno plaćeno 240 miliona KM, ako RiTE nema gdje da kopa?
Đokić: „Agronom“ na čelu termoelektrane
U tu atmosferu stigla je Đokićeva izjava za ATV. Ministar je priznao da je u kadrovskoj politici zavisnih preduzeća ERS-a bilo promašaja, uz objašnjenje da se politika vlasti zasniva na koalicionom sporazumu u kojem partije predlažu kadrove.
Kao primjer je naveo da je u jednom periodu termoelektranu vodio agronom.
Dodao je da o tom čovjeku ima lijepo mišljenje, ali da kao stručnjak „nije mogao ni trebao“ postati direktor. Tvrdi i da je upravo u tom periodu izvršeno najmanje eksproprijacija, što se lančano odrazilo na kasnije probleme i zastoj rudarske proizvodnje. Ocijenio je i da nadzorni odbori nisu dovoljno kontrolisali uprave, već su im uglavnom pružali bezuslovnu podršku.
Iako ime nije izgovorio, jasno je da je aludirao na Čedomira Stojanovića.
Stojanović: „Svršeni milicajac“ i „londonski đak“
Odgovor je stigao brzo i bez diplomatije.
Stojanović je Đokića nazvao „vječnim ministrom“ i „uglednim londonskim đakom“. Kaže da je redovno završio državni Poljoprivredni fakultet, smjer poljoprivredne mašine, gdje je i magistrirao i doktorirao, te da diplomu može s ponosom pokazati bilo kome. Zatim je pitanje okrenuo prema ministru: kakve kompetencije ima akademska karijera „svršenog milicajca“ koja vodi Ministarstvo energetike i rudarstva duže od decenije?
Branio je i svoj mandat. Prema njegovim riječima, RiTE je tada poslovao pozitivno, nisu nedostajali rezervni dijelovi, gorivo ni mazivo, a obaveze prema radnicima, državi i bankama redovno su izmirivane. Tvrdi da je kreditno zaduženje za četiri godine smanjeno za više od 60 miliona maraka, te da je na depou uvijek bilo više od 150.000 tona uglja i još 500.000 tona otkrivenog. O tome, kaže, govore rezultati i dokumenti u samom preduzeću.
Ko će polagati račune?
Prepirka dvojice funkcionera ima svoj politički šarm, ali ne odgovara na suštinsko pitanje. Đokić je, naime, ovom izjavom priznao da kadrovska politika u energetskim preduzećima nije počivala na stručnosti nego na stranačkim dogovorima. Ta politika je dio sistema kojem je on godinama bio na čelu, pa je teško sav teret prebaciti na jednog bivšeg direktora.
Ako Vlada zaista želi utvrditi odgovornost, a ne samo naći konkretnog krivca, put je poznat: objaviti koncesione ugovore s „Comsarom“ i sve anekse od 2013. do danas, dokumentaciju o procjeni vrijednosti i otkupu kompanije, zapisnike i upozorenja iz rudnika te revizorske i inspekcijske nalaze. Do tada će se loptica nastaviti prebacivati, a ugalj će ostati ispod parcela koje niko nije na vrijeme otkupio.
