Nova predstava Gradskog pozorišta Trebinje – Nušićeva jednočinka ”Analfabeta” u izvođenju mladog ansambla

Sinoć je u pozorišnoj sali Kulturnog centra Trebinje premijeru imala predstava ”Analfabeta” Gradskog pozorišta Trebinje, a koproducent ovog pozorišnog čina je Kulturna scena ”Male stvari”, takođe iz Trebinja. Nušićeva jednočinka, u izvođenju mladog sedmočlanog ansambla, a u režiji i adaptaciji Željka Miloševića, brojnim intervencijama pretvorena je u cjelovečernju pozorišnu predstavu. Prolog i epilog, koji bi se mogli tumačiti kao svojevrsni omaž Kjubrikovoj ”Odiseji u svemiru 2001” su dali određenu dozu savremenosti i bili su otklon od Nušićevog originalnog djela. Ono što je svakako i ranije viđeno, a to su groteskni kostimi i fizičke mane gotovo svakog protagoniste, tačnije naglašavanja pojedinih dijelova tijela, dobro su funkcionisali, uz dobro urađene kostime Milice Jeremić Telebak. Glumačka ekipa predvođena Mitrom Milićevićem, koji već neko vrijeme predstavlja udarnu iglu Gradskog pozorišta Trebinje i KS ”Male stvari” je odradila solidan posao, uz neka glumačka rješenja koja su zaista bila dobra. Pored pomenutog Milićevića valja naglasiti zanimljive epizode u tumačenju Milane Ninković i Jovane Anđelić. Uz navedene glumce, u predstavi su još igrali Milica Salata, Stefana Petković, Ana Miladinović i Maja Šošo. Trebinjska amaterska pozorišna scena, tačnije omladinski sastav, kuburi već neko vrijeme sa nedostatkom glumaca, pa već drugu predstavu uzastopno, veliki broj glumica igra muške uloge, što je svakako zahtjevno i izazovno, ali predstavlja i mač sa dvije oštrice. Humanim gestom ovog mladog ansambla predvođenog Željkom Miloševićem sav prihod od prodatih karata uručen je porodici Marine Vujinović koja bi 19. aprila trebala biti podvrgnuta prvoj od ukupno tri tretmana matičnim ćelijama. Veća podrška je izostala, što jeste mala mrlja na sinoćnju premijeru, a imajući u vidu da su predstavu iznijeli srednjoškolci, podrška za ove mlade glumce je svakako trebala biti značajnija. Humanitarni karakter premijernog igranja ”Analfabete” je takođe zaslužio veću podršku.

Ko su današnje analfabete i kako ih prepoznati? U kojim sferama danas možemo pronaći analfabete? Ruku na srce, danas su mnogi pismeni a da li su zapravo pismeni? Ovakve dileme, neznatno drugačije, mučile su i Branislava Nušića početkom prošlog vijeka. Kada se radi o ovoj šali u jednom činu, kako je sam Nušić nazvao ovu jednočinku, možemo reći da se i ovoga puta radi o potjeri za ”sumnjivim licem”, koje je ovaj put famozni analfabeta. Sreski načelnik i njegovi pomoćnici ne uspijevaju odgonetnuti šta je to analfabeta pa zaključuju ”ziheraški” da se sigurno radi o nekom političkom protivniku. Njihovo neznanje dovodi do niza komičnih situacija, depeša na koncu biva poslata ministru i ”bruka je pukla”, što je i kraj originalnog predloška. Kostim i šminka, za šta je zadužena bila Milica Jeremić Telebak, su jako dobro funkcionisali u okviru rediteljskog koncepta, koji je svakom liku dao gotovo groteskni izgled, tvoreći od likova karikature, pa možda i nakaze. Milošević se u prologu i epilogu poigrao sa evolucijom i reevolucijom a moglo bi se reći i kontra-evolucijom. Pored ove intervencije, dominirala je i intervencija stilskog tipa, a radi se o igranju slapstick komedije u kojoj su se mladi glumci dobro snašli. Iz epiloga koji je, poput prologa, svojevrsni omaž Kjubrikovom ostvarenju ”Odiseja u svemiru 2001”, a donekle i klasiku ”Planeta majmuna” u režiji Frenklina Šafnera, akcenat se stavlja na današnje vrijeme a zvučna slika, gotovo kakofonična slika naše stvarnosti, ukazuje na sve te telefone, vajbere, mesindžere i ostale ”olakšice” današnjeg čovjeka. Predstava završava poklonom glumaca koji rade selfi. Energetski, ansambl je iznio ovu predstavu na zadovoljavajućem nivou, uz određene padove i greške tehničke prirode, koje će sigurno biti sanirane kroz naredna igranja. U odnosu na prošlogodišnju predstavu gotovo istog ansambla, ostvarenju ”Sumnja”, može se reći da je ”Analfabeta” donijela ujednačeniju i kvalitetniju glumačku igru a da je bolji utisak u kompletu ostavila predstava ”Sumnja”.

Nakon premijere, za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorili su glavni protagonisti ”Analfabete”: Mitar Milićević, Milica Salata i Stefana Petković. Svi složni u tome da rad na Nušićevom djelu predstavlja veliki izazov, ali smatraju da je tromjesečni rad dao rezultat konstatujući da su zadovoljni konačnim izgledom predstave.

”Na prvu probu smo donijeli dva Nušićeva teksta, a na kraju smo se opredijelili za tekst ”Analfabeta”. Priprema je trajala oko 3 i po mjeseca i jednostavno, tražili smo svoje likove, dugo smo radili čitaće probe, oko mjesec dana a kad dugo smo tražili likove, na primjer, ja igram jednog lika ali to je zapravo pet likova – tipova klasičnih uvlakača. Pokušali smo uraditi nešto novo i drugačije ali smo tekst zadržali u originalu uz prilagođavanje današnjem vremenu.” – rekla je Milica Salata za naš magazin.

O tome kako je bilo raditi Nušića na jedan prilično groteskni način, govorila je Stefana Petković, koja je i ranije imala dodir sa Nušićevim djelima, igravši u predstavi ”Ministarka”.

”Nekako sam se, radeći predstavu ”Ministarka”,navikla na Nušićev koncept, tako da i nije bilo toliko teško. Što se tiče mog lika, iako nije prvi put da igram muškarca, bilo je teško da se snađem, lik koji tumačim je potpuno drugačiji od mene, nisam uvlakač pa je bilo izazovno igrati jedan takav lik.” – rekla je Stefana Petković.

Glavni protagonista predstave ”Analfabeta”, Mitar Milićević, već poznato lice sa dasaka koje život znače, govorio je o svom liku, pristupu i snalaženju u ovoj teatarskoj formi.

”Bilo je teško, ovo je prvi put da igram ovako nešto, ali savladali smo to nekako kao grupa, ukazujući jedno drugom na mane, na dobre stvari, neke stvari smo izbacili, tako da je na kraju sve ispalo tako da sam ja prilično zadovoljan. Analfabeta danas ima mnogo, s tim što se danas proširilo značenje ove riječi, jer danas ako niste vični kompjuteru, analfabeta ste, a i u drugim sferama ima dosta analfabeta u našem srezu.” – rekao je Milićević za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Predstava ”Analfabeta” Gradskog pozorišta Trebinje je zanimljiv pozorišni čin, tim prije što su se mladi glumci uhvatili u koštac sa velikim Nušićem. Veliki je to zalogaj i za velike pozorišne kuće koje se nerijetko godinama spremaju za postavku nekog Nušićevog klasika. Ansambl predstave ”Analfabeta” je pokazao potentnost i vladanje glumačkim zanatom, iako je Milici Salati i Stefani Petković posao bio u velikoj mjeri otežan jer su igrale muške likove. U tom zadatku su se snalazile na principu toplo-hladno, što svakako ne znači da nisu dorasle ovakvom glumačkom zadatku. U muškoj ulozi najbolje se snašla Milana Ninković koja je pružila izuuzetnu epizodu, tumačeći policajca koji svakim novim pojavljivanjem otkriva novi talenat ili afinitet. Ona je sa malo riječi dočarala svoj lik i bila je pravo osvježenje. Kako je Mitar Milićević trenutno usamljen među koleginicama, valjalo bi u budućnosti razmisliti o nekom komadu sa jednim muškim likom i ženskim ostatkom, kako bi ansambl došao do punog sjaja jer, ruku na srce, izuzetno je teško igrati starije likove, a taj rizik postaje veći ako se radi o likovima suprotnog pola.

Igor Svrdlin

 

Autor