Više od hiljadu radnika iz Nevesinja svakog dana ide na posao u Mostar, dolinu Neretve i u zapadnu Hercegovinu, jer u Nevesinju nema posla. Pomenuti grad je od rata do danas izgubilo dvije trećine stanovnika. Nije otvorena nijedna fabrika, a ulaganja u puteve, infrastrukturu, turizam i privredu su minimalna. Predstavnici lokalne vlasti, sa druge strane, kažu da u Nevesinju nema nikakvih problema i da su svi obećani projekti i urađeni.
SNSD-ov Milenko Avdalović načelnik je opštine Nevesinje osam godina, nakon što je 2016. završen mandat SDS-ovog Momčila Šiljegovića.
Poslanik Pokreta za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske Zaga Grahovac kaže kako je Vlada Srpske Nevesinjcima godinama obećavala upravo ono što im najviše i treba – ulaganja u putnu infrastruktruru i bolju povezanost sa drugim dijelovima Republike.
„Tako je pred izbore 2020. godine obećano probijanje i izgradnja tunela „Grebak“ kako bi se Nevesinje i istočna Hercegovina povezale sa koridorom „Vc“. Međutim, taj projekat se više i ne pominje. Imali smo donaciju kraljevine Holandije od gotovo šest miliona KM za rekonstrukciju puta Nevesinje – Berkovići koja je propala, jer Vlada Srpske za šest godina nije ispunila svoj dio dogovora, pa su sredstva povučena“, navodi naša sagovornica.

Još nije došlo, dodaje ona, ni do saniranja putnog pravca Nevesinje – Gacko. Što se tiče ulaganja u energetiku, koja je proglašena kao strateška grana razvoja Nevesinja, ni tu nisu ispunjena sva obećanja.
„Od izgradnje vjetroetroelektrane ‘Trusina’, za koju je koncesija data još 2012. godine, potpuno se odustalo i oko tog projekta se vodi sudski spor, dok se vjetropark ‘Grebak’ radi, ali ni on još nije blizu puštanja na mrežu koje je bilo najavljeno za 2021. godinu. Sada se taj rok prolongirao na 2025. godinu“, rekla je Grahovac.
O Hidroelektrani „Dabar“ se, ističe ona, govori kao o istorijskom projektu za Hercegovinu. Preduzeće „HE Dabar“ osnovano je još 2011. godine i tada je najavljivano da će već 2016. godine proizvoditi struju.
„Preduzeće sve ove godine isplaćuje plate i dopinose radnicima, a izgradnja ‘Dabra’ počela je tek prošle godine. Ostaje da vidimo da li će se sada konačno ispoštovati rok za završetak radova od 46 mjeseci s obzirom na to da su izvođači Kinezi. Pored ostalog, Vlada Srpske je svih ovih godina obećavala ulaganja u turizam i privredu Nevesinja, ali na tim poljima se baš ništa nije uradilo“, kazala je Grahovac.
Sa druge strane, u junu je održana i svečana sjednica Skupštine opštine Nevesinje kojoj je prisustvovao i ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Alen Šeranić. On je kazao da je Vlada Srpske u posljednjih šest godina u Nevesinje uložila preko 40 miliona maraka.
„Važno je da se zadrži pravac i po pitanju društvenih djelatnosti i kulturnih manifestacija koje su vrijedne za cijelu Hercegovinu. Nadam se da ćemo zajedno podržati i Dom zdravlja i bolnicu koje funkcionišu sa izuzetnim uspjehom. O tome kako radi ova bolnica govori podatak da je ovdje operisana i moja majka“, poručio je tada Šeranić.

Zaga Grahovac podsjeća i na svojevrsnu „petu ličnu“ lokalne i republičke vlasti. Naime, u februaru ove godine postalo je jasno da Kraljevina Holandija neće uplatiti 2,9 miliona evra za rekonstrukciju puta Nevesinje – Berkovići koje je vlada te zemlje odobrila još 2018. godine. Vlast u Republici Srpskoj nije željela da ispuni dio preuzetih obaveza na ovom projektu i zbog toga je on blokiran.
Grant za modernizaciju regionalnog puta R-435 potpisao je s Vladom Holandije 13. februara 2018. godine tadašnji ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine Vjekoslav Bevanda. Tada je rečeno da će sredstva biti dovoljna za 27 odsto projekta i da će ostatak sredstava realizovati Vlada Republike Srpske, odnosno „Putevi RS“. Vlada Srpske i „Putevi RS“ nisu uradili ništa od onoga što su trebali, pa su Nevesinje i Borkovići ostali bez prijeko potrebnog puta.
„Riječ je o putu koji je krajem 19. vijeka izgradila Austrougarska Monarhija u dužini od 32 kilometra. Šesnaest kilometara od Berkovića do sela Zovi Do u nevesinjskoj opštini nikada nisu asfaltirana. Osim što je od velikog značaja za stanovnike dvije opštine, posebno sela kroz koja prolazi, ova saobraćajnica predstavlja i dio odavno planirane najkraće veze Sarajeva s morem koja bi dalje od Nevesinja išla preko Boračkog jezera i Konjica“, kazala je Grahovac.
Nevesinje je prošle godine od Vlade Srbije dobilo tri miliona evra i od tog novca je u potpunosti rekonstruisan Dom kulture, proširen vrtić, adaptirana mala zgrada Osnovne škole, urađene su određene intervencije na zgradi Gimnazije, sanirana je kanalizacija u prigradskim naseljima Donja Šehovina, Miljevac i Šajbe.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić najavio je 2019. godine da će vjetroelektrana „Grebak“ u opštini Nevesinje biti završena i priključena na mrežu 2021. godine. Nedavno je objavljeno da će se to ipak desiti naredne godine, ali veliko je pitanje da li će i tada taj projekat biti realizovan.
Ništa bolja situacija nije ni sa projektom izgradnje vjetroparka „Trusina“. Vlada Republike Srpske raskinula je u martu 2019. godine koncesioni ugovor o izgradnji vjetroparka „Trusina“ u Nevesinju sa firmom „Eol prvi“ u koji je bilo najavljeno ulaganje od 150 miliona KM. Početak izgradnje ovog vjetroparka nekoliko puta je odlagan, a Bosna i Hercegovina, odnosno Republika Srpska, mogla bi se naći pred novom arbitražom teškom čak 102 miliona evra i to zbog raskida ugovora o koncesiji za ovaj vjetropark.
Preduzeće „Kermas Energija“ uputilo je prije nekoliko mjeseci Savjetu ministara BiH opomenu pred pokretanje arbitražnog postupka. Priča o vjetroparku „Trusina“ stara je više od deceniju, a sada bi mogla da dobije i sudski epilog. Naime, „Kermas Energija“ je vlasnik 97 odsto udjela u preduzeću „Eol Prvi“ iz Nevesinja koje je 2012. godine sa Vladom RS zaključilo ugovor o koncesiji za izgradnju i korišćenje parka vjetrenjača na lokaciji Trusina.
Međutim, projekat nikada nije započet jer „Kermas energija” nije dostavila traženu bankarsku garanciju, pravdajući to činjenicom da su u međuvremenu ukinuti podsticaji za proizvodnju struje. Kako garancije nije bilo, Vlada RS je 2019. godine raskinula ugovor o koncesiji, a „Kermas energija“ sada najavljuje arbitražu. Viši privredni sud u Banjaluci preinačio je prošle godine prvostepenu presudu kojom je hrvatska firma „Kermas energija“ bila obavezana da plati više od 21 milion KM preduzeću „Omega plus“ iz Beograda zbog propalog zajedničkog posla oko izgradnje vjetroparka „Trusina“ u Nevesinju.

Predjednik lokalnog parlamenta Momčilo Vukotić iz Socijalističke partije za MojuHercegovinu kaže kako nema nikakvih problema u funkcionisanju lokalne i republičke vlasti. On tvrdi da je urađeno sve što je dogovoreno.
„Nemamo nikakvih problema što se tiče te saradnje. Ne postoje prepreke. Sve što je dogovoreno, to smo i dobili. Infrastruktura je tu, gradi se i vjetropark, u izgradnji je i HE ‘Dabar’. Sva obećanja su ispunjena“, kazao je kratko Vukotić.
Inače, Centar za životnu sredinu iz Banjaluke podnio je Okružnom sudu u Trebinju tužbu protiv preduzeća „Elektroprivreda RS“ zbog tajnosti ugovora o gradnji Hidroelektrane „Dabar“ sa kineskim partnerima i skrivanja kreditnog sporazuma.
U međuvremenu su Elektroprivreda RS i Hidroelektrane na Trebišnjici (HET) podnijeli Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju zahtjev za procjenu uticaja na životnu sredinu za izgradnju HE Bileća, čime je nastavljen proces realizacije izgradnje hidroelektrana u Hercegovini u sklopu projekta Gornji Horizonti.
Realizacija ovog projekta počela je 2016. godine i koštaće oko 338 miliona evra. Postavljanju kamena temeljca za HE Dabar su u junu prošle godine prisustovali predstavnici vlasti u Republici Srpskoj, čelni ljudi Elektroprivrede RS i predstavnici kineske kompanije “Gezuba group”, kao izvođača radova.
Arhitekta Bojan Pejičić kaže za MojuHercegovinu kako Vlada Republike Srpske stanovnicima Nevesinja nije obećavala mnogo toga, a i to malo obećanja i navodne brige za stanovnike pred svake izbore u većini slučajeva nije ispunila.
„Najviše obećanja se odnosilo na rekonstrukciju postojećih putnih pravaca koji su u izuzetno lošem stanju, kao i ubrzana ulaganja u energetske projekte. Pred izbore 2020. godine se pojavio projekat tunela ‘Grebak’ između Nevesinja i Mostara kojim bi se Nevesinje brže povezalo na autoput Koridor VC, kao i obilaznica oko samog grada. Od cijelog projekta Vlada Republike Srpske je uspjela da ‘presvuče’ 12 kilometara puta prema Mostaru jednim slojem asfalta, dok o projektu tunela i obilaznice više niko i ne govori“, kazao je Pejičić.
Putna infrastruktura prema susjednim opštinama je, dodaje on, u katastrofalnom stanju, pa tako i makadamski put prema gotovo svim susjednim opštinama i gradovima – Konjic, Kalinovik, Berkovići, Istočni Mostar, dok su asfaltni putevi prema Gacku i Bileći u veoma lošem stanju i povremena krpljenja manjih dionica nisu rješenje.
„Trenutno jedini put koji je u rekonstruisanom stanju je pomenutih 12 kilometara prema Mostaru koji se saniran nakon mnogo godina obećanja. Takođe, Vlada Republike Srpske nije uspjela da obezbijedi svoj dio sredstava za rekonstrukciju puta Nevesinje-Berkovići te je samim tim propalo šest miliona KM donacije Kraljevine Holandije“, istakao je Pejičić.
Što se tiče energetskog sektora, od svih obećanja koja su se odnosila na izgradnju VE „Trusina“, VE „Grebak“ i HE „Dabar“, stanovnici Nevesinja ne osjećaju nikakav pomak. Ulaganje u VE „Grebak“ i HE „Dabar“ traju, ali, dodaje Pejičić, teku izuzetno sporom dinamikom i već odavno su probili rokove za priključenje na mrežu koje Vlada Republike Srpske redovno obećava, a zatim i prolongira.
„Ono što je Nevesinju neophodno, a nije čak ni obećano jeste bilo kakav pomak u stvaranju bolje privredne slike i stanja kroz podsticaje za industriju, poljoprivredu ili turizam. Godinama se priča o turističkim potencijalima Nevesinja koje je zaista na dobroj geografskoj poziciji između istočne i zapadne Hercegovine. Nije urađen niti jedan konkretan projekat vezano za bolju turističku ponudu i sadržaj, smještajni kapacitet, promociju lokalnih proizvoda i slično“, kazao je Pejičić.
Većina kulturno-istorijskih spomenika su, tvrdi on, u zarasalom stanju, neki čak i u fazi rušenja. Takođe, vrlo značajna manifestacija pod pokroviteljstom Vlade Republike Srpske je „Nevesinjska olimpijada“ koja iz godine u godinu ne nudi nikakav novi sadržaj već tavori u ustaljenom programu koji se prepisuje i ponavlja svake godine.

„Što se tiče poljoprivrede i stočarstva, ni tu nemamo nikakvih aktivnosti niti obećanja. Sve što se učinilo po tom pitanju je zaštićivanje brenda nevesinjskog kormpira, ali na teritoriji opštine nemamo ni jedan subjekat koji se strateški bavi proizvodnjom i distribucijom ovog proizvoda, te se i dalje sve svodi na individualnu proizvodnju u sklopu domaćinstava. Nevesinje ima izuzetan potencijal za proizvodnju organske hrane, pa bi ulaganja u taj sektor bila od velike važnosti“, rekao je Pejičić.
Podsticaje za otvaranje više radnih mjesta kojim bi se zadržalo stanovništvo u Nevesinju više niko i ne obećava, jer su se, dodaje Pejičić, opštinska i republička vlast pomirile sa činjenicom da su u blizini Mostar i Dubrovnik i da je to sasvim dovoljno.
„Od suštinskog značaja za opstanak Nevesinja i sličnih manjih mjesta je zadržavanje mladih i obrazovanih ljudi kojima se ne nudi nikakava prilika niti podsticaj da tu ostanu. U tom segmentu ne postoji nikakva strategija, pa čak ni najjednostavniji podsticaj za rješavanje stambenog pitanja mladih ljudi, kroz sufinansiranja, dodjele lokacija za izgradnju stambenih kuća i slično“, zaključio je Pejičić.
Povezani tekstovi:
ANALIZA Spisak obećanja Vlade Srpske Hercegovini deblji od „Rata i mira“